1              Poslovni broj: 7 UsImio-478/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja S. V. iz P., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćenici Danijeli Petrić, službenoj osobi, radi invalidske mirovine, nakon usmene i javne rasprave zaključene 18. veljače 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 26. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Klasa: UP/II 141-02/20-01/…, Urbroj: 341-99-05/3-20-… od 23. studenog 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika od 23. studenog 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., Klasa: UP/I 141-02/19-01/…, Urbroj: 341-24-05/3-19-…, broj spisa … od 9. ožujka 2020., kojim je tužitelju - korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 30% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti, priznato navedeno pravo i nadalje u istom opsegu.

Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a kojim mu se i nadalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u istom opsegu. Tužitelj ističe da je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u S., Klasa: 561-01/19-09/…, Urbroj: 426-04-06-04/1-19-… od 8. studenog 2019. utvrđeno da se mijenja ranije mišljenje vještaka, jer kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad koja je nastala 50% zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti, na što Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti ministarstva nije dalo suglasnost. Ustvrdio je da je netočan navod Vijeća viših vještaka Zavoda da Vijeće vještaka nalazom i mišljenjem od 21. veljače 2020. ne nalazi značajne promjene zdravstvenog stanja i ostaje nastavno kod ocjene opće nesposobnosti za rad istog kumulativnog uzroka, jer Vijeće vještaka Područnog ureda u S. nalazom i mišljenjem daje nalaz i mišljenje od 8. studenog 2019., kojim mijenja ranije mišljenje vještaka, u dijelu uzroka opće nesposobnosti za rad i utvrđuje da je uzrok 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest nastala izvan tih okolnosti. Isto vijeće, zbog mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene invalidnosti mijenja ranije mišljenje, ali da to nije njihovo mišljenje. Smisao žalbenog postupka jest da žalbeno vijeće da korektno mišljenje, neovisno o mišljenju Povjerenstva za reviziju u prvostupanjskom postupku, što da je propustilo učiniti. Na taj način ignorira činjenicu da je kod tužitelja nastalo izrazito pogoršanje bolesti psihe. Točan je navod da mu je status HRVI priznat temeljem PTSP-a. Međutim, zanemaruju da je nakon zadnje ocjene (od 2008. godine) bolest psihe u izrazitom pogoršanju i dijagnosticiraju mu se trajne promjene ličnosti koje su nastale kao posljedica kroničnog PTSP-a. Vještacima je poznata činjenica, potvrđena podacima praćenja osoba s PTSP-om, da ih veliki postotak prelazi u bolest – trajne promjene ličnosti – F62.0, a da je dijagnoza F62.0 isključivo vezana za ratni stres. U cijelosti je neprihvatljiv i nije u skladu sa medicinskom dokumentacijom, navod istog vijeća „da se uz primjenu psihofarmaka i uz psihosuport održava stacionarno stanje bolesti“. Takav nalaz i mišljenje tužitelj osporava pozivajući se na nalaz psihijatra Psihijatrijske bolnice U. od 26. veljače 2018., nalaz psihijatra Psihijatrijske bolnice U. od 13. svibnja 2019., nalaz Opće bolnice Z., Fizijatrijske ambulante od 31. svibnja 2019., nalaz psihijatra Psihijatrijske bolnice U. od 23. prosinca 2019. Iz navedenog je vidljivo da je, unatoč kontinuiranom medicinskom tretmanu bolest psihe u pogoršanju, što ispravno uočava vještak Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u S. i daje nalaz i mišljenje od 8. studenog 2019., kojim mijenja ranije mišljenje vještaka, u dijelu uzroka opće nesposobnosti za rad i utvrđuje da je uzrok 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest nastala izvan tih okolnosti. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i vrati predmet tuženiku na ponovni postupak radi promjene uzroka invalidnosti sukladno mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u S. od 8. studenog 2019. kojim je utvrđeno da se mijenja ranije mišljenje vještaka, jer kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad koja je nastala 50% zbog bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti. 

Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima.  Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Osporeno rješenje na zakonu je utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je 18. veljače 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenica tuženika.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama je nesporno kako kod tužitelja postoji invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad (potpuni gubitak radne sposobnosti), a koja je uzrokovana dijelom bolešću u svezi odredbe članka 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji  (Narodne novine, broj: 121/17 i 98/19 - dalje: ZHBDR-a) i dijelom u svezi bolesti izvan tih okolnosti.

Sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je upravni postupak pokrenut povodom prijedloga tužitelja podnesenog putem izabranog liječnika opće prakse od 3. srpnja 2019. za utvrđenje novog omjera postotka invalidnosti.

Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela razvidno je:

- da je tužitelju rješenjem ministarstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/05-1301/…, Urbroj: 519-04/1-11-… od 9. veljače 2011. priznat status HRVI iz Domovinskog rata s 20% oštećenja organizma od 1. travnja 2010. trajno uslijed bolesti PTSP-a nastale u obrani suvereniteta RH-a;

           - da je rješenjem Područne službe u Z. Klasa: UP/I-141-02/08-02/OB…, Urbroj: 341-24-05-/3-08-… od 1. rujna 2008., hrvatskom branitelju

           - dragovoljcu iz Domovinskog rata V. S., ovdje tužitelju, priznato počevši od 8. travnja 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovanu 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti.

Nadalje, iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj podnio zahtjev 9. siječnja 2017. za promjenu uzroka invalidnosti; te je doneseno rješenje Područnog ureda u Z. od 4. rujna 2017., kojim je omjer uzroka invalidnosti ostao neizmijenjen.

Tužitelj je ponovno podnio zahtjev 3. srpnja 2019. za promjenu omjera uzroka invalidnosti.

U povodu podnesenog zahtjeva pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u S., Izdvojeno mjesto rada Z., Klasa: 561-01/19-09/…, Urbroj: 426-04-06-04/1-19-… od 8. studenog 2019., kojim je Vijeće vještaka ocijenilo da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad koja je nastala 50% zbog bolesti zadobiven u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% - zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti,

Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti ministarstva u svezi s čl. 53. ZHBDR-a, obavilo je reviziju navedenog Nalaza i mišljenja dana 22. siječnja 2020., a kojim se nije suglasilo s citiranim nalazom i mišljenjem od 8. studenog 2019. u pogledu omjera uzroka invalidnosti i predmet je vratilo na ponovni postupak. Povjerenstvo je utvrdilo da je opća nesposobnost za rad uzrokovana 30% zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u svezi članka 30. ZHBDR-a i 70% zbog bolesti izvan tih okolnosti. Isti se obrazlaže tako što se navodi da opisi kliničke slike i terapijski protokoli u novo priloženim, isključivo ambulantnim nalazima psihijatra, ne ukazuju na pogoršanje bolesti i stanja vezanih sa sudioništvom u obrani suvereniteta RH, te ostaje kod ocjene od 12. srpnja 2017.

Nakon toga, prvostupanjsko tijelo vještačenja uskladilo je svoj Nalaz i mišljenje s nalazom revizije  te je Vijeće vještaka Područne službe S., Izdvojeno mjesto rada Z.,  donijelo Nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: … od 21. veljače 2020., kojim je utvrđeno da kod osiguranika, ovdje tužitelja, i dalje postoji opća nesposobnost za rad dijelom uzrokovana 30% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti.

Na temelju citiranog Nalaza i mišljenja, a obzirom da kod tužitelja nije došlo do promjene omjera uzroka invalidnosti doneseno je prvostupanjsko rješenje od 9. ožujka 2020., kojim je tužitelju – predmetno pravo priznato i nadalje u istom opsegu, protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu.

U povodu žalbe, prema članku 133. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO-a), pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., Klasa: 561-01/19-09/…, Urbroj: 426-04-03/3-20-… od 16. studenog 2020., evidencijski broj dnevnika: …, kojim se Vijeće viših vještaka Zavoda suglasilo u ocjeni tužiteljeve invalidnosti - opće nesposobnosti za rad, kao i u ocjeni omjera uzroka invalidnosti. U istom se u bitnom navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo višegodišnje psihijatrijsko liječenje kronificiranih simptoma PTSP-a kruga s trajnim promjenama osobnosti i depresivnim poremećajem. Povremenim suportivnim tretmanima kroz Dnevnu psihijatrijsku bolnicu psihički se osnažuje (zadnje otpusno pismo DB U./2016). Daljnji nalazi psihijatra, zaključno sa 2019., ukazuju na sniženo raspoloženje uz povremene oscilacije praćene nervozom, tjeskobom, pesimizmom, te poteškoćama spavanja i prilagodbe. Dublje psihopatologije ne producira, nema destruktivnih promišljanja, a mišljenje je formom uredno. Iz nalaza psihijatara nije vidljiva indikacija intenziviranja terapijskih mjera, a od ranije se uz primjenu psihofarmaka i uz psihosuport održava stacionarno stanje bolesti. Ujedno se navodi i kako su povremeno izraženije verterbralne smetnje uslijed degenerativnih promjena kralježnice, a zbog afekcije spinalnih korjenova otežana je dorzifleksija lijevog stopala, te se provodi konzervativno liječenje. Postupajući po žalbi Vijeće viših vještaka Zavoda ne nalazi pogoršanje u zdravstvenom stanju vezano za bolest PTSP, koja je priznata posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, te nema osnova za promjenom utvrđenih uzroka invalidnosti.

Ocjena je suda kako je nalaz i mišljenja Povjerenstva za reviziju od 22. siječnja 2020. dostatno i valjano obrazložen u odnosu na otklon od nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u S., Izdvojenog mjesta rada Z., Klasa: 561-01/19-09/…, Urbroj: 426-04-06-04/1-19-… od 8. studenog 2019., a kojim su dana drugačija utvrđenja u odnosu na omjer uzroka invalidnosti u odnosu na bolest PTSP.

Također je i Vijeće viših vještaka Zavoda za svoju ocjenu dalo valjano i argumentirano obrazloženje, te su po ocjeni ovog Suda naprijed citirani Nalazi i mišljenja mogli poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Tužitelj tijekom ovog spora nije predlagao vještačenje po sudskim vještacima kako bi se eventualno putem stručnjaka odgovarajuće stručnosti mogla preispitati ocjena Vijeća viših vještaka Zavoda.

U odnosu na tvrdnje tužitelja kako se zanemaruje da je nakon zadnje ocjene (za koju tužitelj pogrešno navodi da je bila 2008., umjesto 3. kolovoza 2017.) bolest psihe u izrazitom pogoršanju i da mu se dijagnosticiraju trajne promjene osobnosti koje su nastale kao posljedica kroničnog PTSP-a, Sud ističe da je još iz nalaza i mišljenja Vještaka zavoda od 7. srpnja 2008., razvidno da su tužitelju kao glavne bolesti koje utječu na radnu sposobnost cijenjene PDSP chr., depressio, trajne promjene osobnosti i radiculopathia radicis L5 et S1 lat. sin i paresis n. peronei lat. sin. Dakle, tužitelju bolest trajne promjene osobnosti ranijim nalazom Vještaka Područne službe Z. nije cijenjena kao bolest koja je nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a na temelju kojeg nalaza je doneseno pravomoćno rješenje od 1. rujna 2008., kojim je tužitelju priznato počevši od 8. travnja 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovanu 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti.

S tim u svezi, Sud napominje da je člankom 30. ZHBDR-a, propisano da pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, a tužitelj tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije dostavio dokaz, odnosno rješenje nadležnog tijela iz kojeg bi bilo razvidno da je temeljem bolesti trajne promjene osobnosti ostvario status HRVI, pa je neosnovana konstatacija tužitelja kako je i bolest trajne promjene osobnosti trebalo cijeniti kao bolest nastalu sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

S obzirom na to da tužitelj svojim tužbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja i da nisu utvrđeni nikakvi elementi za promjenu uzroka tužiteljeve invalidnosti, sud ocjenjuje da je osporavano rješenje u cijelosti pravilno i zakonito, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da nije došlo do promjene u omjerima uzroka tužiteljeve invalidnosti.

Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti.

 

U Splitu, 26. veljače 2021.

                             S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza