1                             Poslovni broj: 16 UsIgr-270/20-9  

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. B. V., O. s. N. 65, B. V., zastupanog po općinskom načelniku J. R., a ovaj po opunomoćeniku D. D., odvjetniku iz S., D. r. 10/I, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2021., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS),  26. veljače 2021. 

 

           p r e s u d i o   j e

 

1. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu Klasa: UP/I-362-02/20-02/516 URBROJ: 443-02-03-13-02/1-20-03 od 3. lipnja 2020. u dijelu kojim se nalaže „uklanjanje konstrukcije šetnice dužine cca 200 m, širine cca 1,80 m“.
2. U ostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu Klasa: UP/I-362-02/20-02/516 URBROJ: 443-02-03-13-02/1-20-03 od 3. lipnja 2020., kao neosnovan. 

                                                           

                                                                    r i j e š i o  je

 

1. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.

 

 

                                                                   Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/516 URBROJ: 443-02-03-13-02/1-20-03 od 3. lipnja 2020. naređuje se tužitelju:

- u roku od 15 dana ukloniti građevinu – pera za zaštitu plaže, max. tlocrtnih dimenzija cca 35 x 20 m, te konstrukciju šetnice dužine cca 200 m, širine cca 1,8 m, izgrađenih na lokaciji B. V., na dijelu morske obale, na plaži B. – I., na i južno od č.zem. 5484/1 i dijela 5484/2 k.o. B. – B. V., bez ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole (točka 1.) te se upozorava o načinu i mjerama koje će se poduzeti za slučaj prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanju (točka 2., 3., 4., 5.).

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama kako je izreka u kojoj su pogrešno naznačene čestice na kojima se nalaze predmetne građevine neprovediva, jer se iste ne nalaze na i južno od čest. zem. 5484/1 i 5484/2, već se nalaze na čest. zem. 5484/1, 5484/2, 7772/1 k.o. B. – B. V.. U konkretnom slučaju da se ne radi o građevinama za koje je potrebno ishođenje građevinske dozvole u smislu odredbe članka 106. Zakona o gradnji. Svake sezone tužitelj ulaže znatna sredstva u nasipanje i uređenje plaže, jer se uslijed morskih mijena, valova i vjetra žalo rasipa i uništava linije plaže. Postojeći lukobran nije ispunjavao svoju ulogu, a kako je nasipanje i dohrana plaže kratkotrajno rješenje i bespotrebno rasipanje novca, uz redovito dohranjivanje plaže i uređenje šetnice odlučeno je izvesti radove uređenja zaštitnog pera kako bi se spriječilo odnosno umanjilo prodiranje valova na plažu i oštećenja koja nastaju udarom vjetra te umanjilo ulaganje u sanaciji buduće štete. Prije izvođenja radova, tužitelj je pribavio mišljenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko – dalmatinske županije od 2. rujna 2019. prema kojem se pješačke staze mogu raditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, kao i da je predmetni zahvat usklađen s važećom prostornom – planskom dokumentacijom O. B. V.. Za isti zahvat nije potrebno ni provoditi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš. Pored toga, u udarima olujnog juga u prosincu 2019. uništena je plaža i šetnica te nastala šteta u čijem je saniranju sudjelovala i Splitsko – dalmatinska županija. Tvrdi kako se ovdje nije radilo o nikakvoj izgradnji „pera“, već o popravljanju postojećeg pera, koji na tom mjestu postoji 10-tak godina. Izvedeni radovi predstavljaju uređenje postojeće plaže, lukobrana i šetnice, što su jednostavni radovi, koji se grade bez građevinske dozvole, a kojima je sanirana nastala šteta, uređena linija plaže, omogućen pristup plaži osobama s invaliditetom i osigurana zaštita plaže od budućih vjetrova. Osim županije, radovi su sufinancirani i od strane Ministarstva turizma, a nisu vršeni na pomorskom dobru, koje ovdje nije utvrđeno. Predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

Uz podnesak od 13. srpnja 2020. tužitelj dostavlja zapisnik s ročišta koje je održano pred Općinskim sudom u M. na kojem je u svojstvu svjedokinja saslušana građevinska inspektorica I. S., koja je u tom svojstvu potvrdila kako je nadležni Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje zaista stajališta kako za radove koji su predmet ovog postupka nije potrebna građevinska dozvola.

U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Tijekom spora održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na ročištu 19. veljače 2021., održanom bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, zamjenica opunomoćenika tužitelja ponovila je kako se rješenje temelji na pogrešno utvrđenim činjenicama i stavu samo jedne osobe koja pogrešno tumači zakonske odredbe.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje, kao i isprave priložene tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (saslušanje stranaka, svjedoka, očevid, vještačenje), jer izvođenje istih nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica od kojih ovisi donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište je li za građenje građevine – pera za zaštitu plaže i šetnice opisane u izreci osporenog rješenja tužitelj bio dužan ishoditi građevinsku dozvolu, a s tim u vezi i jesu li izvedeni radovi građevine u smislu Zakona o gradnji.

Točkom 1. izreke osporenog rješenja tužitelju se nalaže uklanjanje pera za zaštitu plaže te konstrukcije šetnice.

Iz stanja spisa proizlazi kako je donošenju inspekcijskog rješenje prethodio nadzor obavljen 19. svibnja 2020., o čemu je sačinjen i zapisnik o inspekcijskom nadzoru, kada je utvrđeno kako je na č.zem. 5484/1 i dijelu č.zem. 5484/2 k.o. B. – B. V. izvedeno pero za zaštitu plaže od krupnih kamenih gromada te krupnog i sitnog kamenog materijala, nepravilnog tlocrtnog oblika, max. tl. dim. cca 35 x 20 m, bez ishođene građevinske dozvole.

O rezultatima inspekcijskog postupka 22. svibnja 2020. upoznat je i J. R., načelnik O. B. V., ovdje tužitelja, koji je potvrdio kako je tužitelj investitor predmetnih radova. Isti je tom prilikom naveo kako se s gradnjom predmetnog pera započelo u veljači 2020. Radovi na dohranjivanju plaže, uređenju šetnice i zaštitnog pera da su izvedeni uz dogovor, znanje i financijsku potporu Ministarstva turizma Republike Hrvatske te Splitsko – dalmatinske županije. U prilog iznesenim tvrdnjama uz tužbu se dostavlja Ugovor o sufinanciranju sanacije nastalih oštećenja na pomorskom dobru na području O. B. V. sklopljen 30. prosinca 2019. sa Splitsko – dalmatinskom županijom te Ugovor br. 16-I/2019 JTI o sufinanciranju sukladno uvjetima i kriterijima Programa razvoja javne turističke infrastrukture u 2019. sklopljen 9. listopada 2019. s Ministarstvom turizma Republike Hrvatske.

Prema ocjeni suda, za izgradnju predmetnog „pera“ u moru kojim je promijenjena linija i konfiguracija postojeće obale mora potrebno je ishoditi odobrenje za gradnju, koju tužitelj, što i ne spori, nije ishodio. Stajalište prema kojoj opisani zahvat predstavlja gradnju za koju je potrebno ishoditi odobrenje za gradnju izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice presude poslovnog broja: Usž-88/17-2 od 12. siječnja 2017. i Usž-692/19-2 od 12. lipnja 2019.). Kod izloženog, kako tužitelj kao investitor nije ishodio građevinsku dozvolu, izvođenjem radova izgradnje zaštitnog pera bez građevinske dozvole, povrijedio je odredbu članka 106. Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 153/13) pa je na temelju takvog činjeničnog utvrđenja tijekom postupka pravilnom primjenom zakona tužitelju kao investitoru nalaženo ukloniti opisanu građevinu. Činjenični navodi u izreci osporenog rješenja sukladni su utvrđenjima na zapisniku o inspekcijskom nadzoru koje je službena osoba sačinila tijekom inspekcijskog nadzora, pa sud ne nalazi osnovanim tužbene navode koji se odnose na neprovedivost izreke rješenja.

Međutim, u odnosu na dio iz točke 1. izreke osporenog rješenja u kojem se tužitelju nalaže ukloniti konstrukciju šetnice, dužine cca 200 m, širine cca 1,80 m, sud nalazi kako se ovdje ne radi o radovima za koje je tužitelj trebao odnosno mogao ishoditi građevinsku dozvolu. Već iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj prije izvođenja radova na pješačkoj stazi pribavio mišljenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko – dalmatinske županije Klasa: 361-01/19-01/0083 Urbroj: 2181/1-11-00/01-19-0002 od 2. rujna 2019. prema kojem se pješačke staze (postavljanje betonskih kocaka, led svjetla, betonskog podzida do visine do 80 cm), u smislu odredbe članka 2. stavak 1. točka 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br. 112/17, 34/18) mogu raditi bez građevinske dozvole. Kod izloženog, ovaj sud nije mogao otkloniti tužiteljeve prigovore kako za uređenje šetnica nije potreban akt o građenju, zbog čega je u tom dijelu osporeno rješenje poništeno. Ovo stoga što iz stanja spisa, kao i zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. svibnja 2020. proizlazi kako je tužitelj, pored zaštitnog pera, izgradio i šetnicu, dok je odredbom članka 2. stavak 2. točka 5. navedenog Pravilnika bez građevinske dozvole i glavnog projekta moguće graditi pješačke i biciklističke staze. 

U izloženim okolnostima, sud nije našao kako su u korektnom slučaju ispunjeni uvjeti za  određivanjem odgodnog učinka tužbe u smislu članka 26. stavak 2. ZUS, zbog čega se takav prijedlog odbija, kako je to navedeno u izreci rješenja.

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Imajući u vidu smisao navedene odredbe i činjenicu da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom kojim traži poništenje osporenog rješenja u dijelu kojim se nalaže uklanjanje zaštitnog pera, sud cijeni kako, s obzirom na uspjeh u sporu, svaka stranka treba snositi svoje troškove upravnog spora, kao što je to odlučeno pod točkom 2. rješenja.

 

 

U Splitu 26. veljače 2021.

 

 

S U T K I N J A 

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.