Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 3 P-231/2020-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, ministarstvo, OIB: , zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv tuženika T. d.d. u stečaju, M. S., OIB:…, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & p. j.t.d., odvjetnicima iz V., radi stjecanja bez osnove (vps. 854.467,90 kn), nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 29. siječnja 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja zamjenika Županijskog državnog odvjetnika T. B. i punomoćnika tuženika P. B., odvjetnika iz OD B. & p. j.t.d. iz V., te na ročištu za objavu presude dana 26. veljače 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku T. d.d. u stečaju, M. S., OIB: , da tužitelju Republici Hrvatskoj, ministarstvu, OIB:…,  plati iznos od 854.467,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 22. studenog 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.100,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- od 26. listopada 2017. koja je potvrđena presudom





2 Poslovni broj: 3 P-231/2020-6

Županijskog suda u Zagrebu broj - od 6. veljače 2018. tuženik izvršio naplatu novčane tražbine prema Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 854.467,90 kn. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev- od 29. listopada 2019. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- od 26. listopada 2017. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj -… od 6. veljače 2018. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Obzirom na navedeno, otpala je osnova temeljem koje je tuženik naplatio novčanu tražbinu, te se sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje
skraćeno: ZOO-a) radi o stjecanju bez osnove. Sukladno odredbi članka 1117. st. 2. ZOO-a
stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog
lijeka te je dužan vratiti primljeno s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Prema podacima
iz predmeta stjecatelj odnosno tuženik je odluku Vrhovnog suda RH zaprimio dana 21. studenog

2019. Tuženik je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-
a) pozvan na sklapanje izvansudske nagodbe, ali ista nije sklopljena. Budući da tuženik po dobru ne
želi ispuniti dospjelu novčanu obvezu, predlaže se sudu da po provedenom parničnom postupku
donese presudu kojom će obvezati tuženika na platež tužitelju ukupnog iznosa od 854.467,90 kn sa
zakonskom zateznom kamatom po članku 29. st. 2. ZOO-a počam od 22. studenog 2019. do isplate.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti i to po
osnovi i visini. Ne spori da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev- od 29. listopada 2019. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- od 26.10.2017. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj - od 6.2.2018. Međutim, tvrdi da je predmet vraćen na ponovni postupak, slijedom čega se još uvijek vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-. Vrhovni sud RH u svojoj odluci nije utvrdio da tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji. Tuženik smatra da iz razloga ekonomičnosti postupka je oportuno prekinuti ovaj postupak do konačnog razrješenja spora između stranaka koji se vodi u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-, te da odluka u toj parnici predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Tvrdi da ukoliko tuženik pravomoćno uspije sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u parnici koja se već 20 godina vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, ovaj postupak postaje bespredmetan. S druge strane, ukoliko tuženik pravomoćno izgubi u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, ovaj postupak će biti okončan na jednom ročištu. Stoga predlaže da sud prekine ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-…. Ističe nadalje da u stečajnom postupku nad tuženikom postoje rezervirana sredstva za povrat sredstava tužitelju ukoliko ne uspije u sporu broj P-.

Na ročištu u prethodnom postupku i ročištu za glavnu raspravu punomoćnik tužitelja ostao je
kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te smatra da nema razloga za prekid postupka.
Punomoćnik tuženika iskazao je da ostaje kod odgovora na tužbu, te suprotno stajalištu tužitelja
smatra da je potrebno ovaj postupak prekinuti dok se ne okonča parnični postupak koji se između
istih stranaka vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu obzirom da u predmetnom
postupku valja saslušati samo još jednog svjedoka, nakon čega će se glavna rasprava zaključiti i
donijeti presuda. Novčani iznos iz ovog postupka je u stečajnom postupku rezerviran, pa ne postoji
opasnost da se Republika Hrvatska ne bi mogla naplatiti u slučaju da uspije u sporu.



3 Poslovni broj: 3 P-231/2020-6

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopis RH ministarstva od 31. kolovoza 2020. (list 3-6), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2017. (list 7-15), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj -od 6. veljače 2018. (list 17-24), u rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev. od 29. Listopada 2019. (list 25-30), u dopis Fine (list 31), u zahtjev za izravnu naplatu (list 32-33), u specifikaciju zahtjeva za izravnu naplatu (list 34) te zahtjev za izravnu naplatu od 17.4.2018. i specifikaciju zahtjeva za izravnu naplatu (list 35-37), u dopis od 4. rujna 2020. (list 38-39) te u korespondenciju između stranaka (list 40-41), u zahtjev za mirno rješenje spora od 7. rujna 2020. (list 42-46), u zapisnik sjednice Odbora vjerovnika u stečajnom postupku (list 47-49).

Uvidom u rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev- od 29. listopada 2019. sud je utvrdio da je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj - od 6. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- od 26. listopada 2017. U točkama I, III i IV izreke, te se predmet vraća na ponovno suđenje. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 17.4.2018. sud je utvrdio da je isti podnijet na temelju ovršne oduke suda i to Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- od 26.10.2017. koja je postala pravomoćna 29.3.2018., dakle presude koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev- od 29. listopada 2019.

Između stranaka nije sporno da je predmetna tražbina izravnom naplatom naplaćena u
ukupnom iznosu od 854.467,90 kn. Nadalje, između stranaka nije sporno da je tuženik odluku
odnosno rješenje Vrhovnog suda kojim je ukinuta osnova naplate tražbine primio 21. studenog

2019. Uvidom u zapisnik sa sjednice Odbora vjerovnika u stečajnom postupku T. d.d. u stečaju od 30. rujna 2020. utvrđeno je da je donijeta odluka da se daje odobrenje za sklapanje
izvansudske nagodbe s Republikom Hrvatskom u iznosu od 854.467,90 kn sa zakonskom zateznom
kamatom od 22.11.2019. do isplate.

Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- putem sustava eSpis, ovaj sud je utvrdio da parnični postupak po tužbi tužitelja T. d.d. u stečaju protiv tuženika Republika Hrvatska još uvijek nije pravomoćno okončan.

Prema odredbi članka 1111. st. 1. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način
prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda,
odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije
moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 2. istog zakonskog propisa, pod
prijenosom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. članka

1111. ZOO-a, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s
obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Budući da je u konkretnom slučaju osnova na temelju koje je isplata izvršena kasnije otpala i
to donošenjem rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev- od 29. listopada 2019., osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za povrat naplaćene tražbine, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od proteka prvog dana nakon saznanja dužnika o navedenom.

Neosnovano je tuženikovo pozivanje na pravo zadržanja tražbine do okončanja parničnog postupka pod brojem P-, te je neosnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog parničnog



4 Poslovni broj: 3 P-231/2020-6

postupka do pravomoćnog okončanja navedenog postupka. Ovdje se ne radi o prethodnom pitanju
za donošenje odluke o obvezi vraćanja vrijednosti koja je primljena s obzirom na osnovu koja je
kasnije otpala, a tuženik nije ostvario pravo zadržanja vrijednosti do pravomoćnog okončanja
parničnoga postupka o tražbini koja je još uvijek u sporu i o kojoj nije donijeta konačna i
pravomoćna odluka pa slijedom toga proizlazi da tuženik nema dospjelu novčanu tražbinu prema
tužitelju. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je tuženik dužan platiti tužitelju
novčani iznos kojeg je stekao bez osnove odnosno na temelju osnove koja je kasnije prestala sa
zakonskom zateznom kamatom od prvog slijedećeg dana od dana saznanja za odluku Vrhovnog
suda temeljem članka 1117. st. 2. ZOO-a. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. st. 2.
ZOO-a, po stopi koja je propisana za ostale odnose, u visini prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena.

Slijedom svega naprijed navedenog, sud je presudio kao u izreci, a odluka o troškovima
postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 163. ZPP-a. Sud je obvezao tuženika na
naknadu troška zastupanja tužitelja po zamjeniku Županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu u
skladu sa troškovnikom podnijetim na ročištu od 29.1.2021. i to za sastav tužbe 8.550,00 kn i
zastupanje na raspravi od 29. siječnja 2021. 8.550,00 kn, ukupno 17.100,00 kn, sve u skladu s
vrijednošću predmeta spora.

Varaždin, 26. veljače 2021. godine

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u
Zagrebu, a podnosi se putem ovoga suda u roku od osam (15) dana po primitku otpravka presude,
pisano, u četiri (4) primjerka.

Rok za žalbu počinje teći za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu na kojem
se presuda objavljuje, od dana objave presude, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu za
objavu, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a.

Rok za žalbu počinje teći od dana objave presude na e-Oglasnoj ploči suda.

DNA: 1. Tužitelj Republika Hrvatska, po ŽDO Varaždin

2. Pun. tuženika OD B. & p. j.t.d. V.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu