1                            Poslovni broj: 1 UsI-91/2020-26

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 UsI-91/2020-26

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljica 1. F. A. i 2. L. A., obje iz M., ..., drugotužiteljica L. A. zastupana po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., u R., ..., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. O. iz K., ..., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 26. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske (sada: Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske), KLASA: UP/II-361-05/19-26/824, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 11. listopada 2019.

 

              II.              Odbija se zahtjev drugotužiteljice L. A. za naknadu troškova ovoga spora.

             

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-361-03/16-13/56, URBROJ: 2170/1-03-06/10-19-26 od 7. ožujka 2019. ozakonjena je, povodom zahtjeva zainteresirane osobe, završena, rekonstruirana, poluugrađena, manje zahtjevna zgrada, stambene namjene, razvedenog krovišta, ukupne visine 7,96 m, maksimalnih vanjskih tlocrtnih dimenzija 9,86 x 17,66 m, koja se sastoji od dvije etaže P + 1, u kojoj su smještene dvije stambene jedinice te garaža i spremište, građevinske bruto površine 219,14 m2, izgrađena na k.č. ... k.o. M., na adresi M., ..., prikazana u snimci izvedenog stanja broj 26/16 iz prosinca 2016., izrađenoj po ovlaštenom arhitektu D. G., ing. građ., iz društva P. d.o.o. M., i na kopiji katastarskog plana izdanoj od Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Rijeka, Ispostave za katastar nekretnina Opatija, KLASA: 935-06/12-01/00001, URBROJ: 541-14-3-17/12-106 od 2. veljače 2012., koje isprave čine sastavni dio tog rješenja.

 

              Protiv navedenog rješenja tužiteljice su izjavile žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/19-26/824, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 11. listopada 2019. odbijena kao neosnovana.

 

U cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika tužiteljice su pravodobno podnijele zasebne tužbe ovom Sudu koje su zaprimljene pod poslovnim brojevima UsI-91/20 i UsI-92/20. Ovosudnim rješenjem poslovni broj UsI-91/20-2 od 4. veljače 2020. navedene tužbe su spojene te se je jedinstveni upravni spor nastavio voditi kod ovog Suda pod prvim poslovnim brojem UsI-91/20.

 

Tužiteljice u tužbama i u naknadno predanim podnescima, od bitnijeg iznose da je zainteresirana osoba podnijela predmetni zahtjev za ozakonjenje nakon proteka zakonskog roka za podnošenje tog zahtjeva i to dana 29. prosinca 2016. tako da je svoj zahtjev pripojila zahtjevu B. S. iz 2013. koji je podnesen za nekretninu u M. D.. Pojašnjavaju da je zakonski rok za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje istekao 30. lipnja 2013., a da je odluka o produženju roka za dostavu zahtjeva donesena 5. srpnja 2017. (odnosno ispravno 15. srpnja 2017.). Nadalje, tužiteljice ukazuju kako je za rekonstrukciju koja je predmetom ozakonjenja doneseno inspekcijsko rješenje o uklanjanju od 28. listopada 2016. i da je stoga o istoj upravnoj stvari već riješeno. Ostalim navodima tužiteljice iskazuju svoje protivljenje predmetnom ozakonjenju iz razloga što da se tim ozakonjenjem onemogućava dioba sukladno rješenju o nasljeđivanju iza oca i supruga, te pojašnjavaju da je prema tom rješenju zainteresirana osoba učinila nespornim da ženi ostavitelja, ovdje prvotužiteljici F. A., pripada polovina ukupne imovine po osnovi njezinog doprinosa u stjecanju tijekom trajanja braka s ostaviteljem i da su sukladno tome nasljednice postigle sporazum o podjeli utvrđene imovine u suvlasničkim omjerima i da zainteresiranoj osobi pripada 1/6 dijela predmetne nekretnine i da zainteresirana osoba nije tada ničim dala niti naslutiti da će nasilno otimati pretežiti dio kuće, što sada radi. Navode da su kuća, terasa i garaža legalizirani davno ranije, slijedom čega da im se prvostupanjskim rješenjem oduzimaju stečena prava, jer da se zbog rekonstrukcije koja je predmetom ozakonjenja njih onemogućava u korištenju pretežitog dijela kuće i da im je stoga povrijeđeno ustavno pravo na dom. Navode da u tom prostoru kojeg zainteresirana osoba želi ozakoniti nitko ne živi i da prostor propada, dok s druge strane one nemaju gdje živjeti i onemogućene su u korištenju prostorija koje da su do trenutka bespravne dogradnje bile u njihovom posjedu. Ističu da im je predmetnom nezakonitom dogradnjom zatvoreno više od polovice kuće i da sada žive na manje od polovice kuće što da ugrožava njihova temeljna ljudska prava. Navode da je zbog nezakonito izgrađenih stepenica koje su izgrađena preko ulaza u garažu onemogućen ulaz u garažu vozilom za koju je ishođena građevinska dozvola te da im nije jasno kako je moguće ozakoniti objekt koji je izveden na način da onemogućava korištenje drugog objekta (ovdje garaže) koji je zakonito izgrađen. Stoga navode da se protive predmetnom ozakonjenju jer žele da im kuća ostane funkcionalna cjelina, a što nije dok se predmetna dogradnja ne ukloni. Slijedom svega navedenog, tužiteljice predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica.

 

Zainteresirana osoba se je u svom odgovoru na tužbu usprotivila svim navodima tužiteljica te se je na iste očitovala, međutim ti navodi se posebno ne iznose zbog načina na koji je riješen ovaj upravni spor.

 

              U tijeku spora održana je rasprava dana 23. veljače 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je drugotužiteljica L. A. uz svog opunomoćenika i zainteresirana osoba, dok na istu nije pristupio nitko za prvotužiteljicu F. A. i tuženika koji su uredno pozvani. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

Opunomoćenik drugotužiteljice L. A. je na navedenoj raspravi dodatno još naveo kako ne postoje uvjeti za predmetno ozakonjenje iz razloga što postoji protivljenje većine suvlasnika za to ozakonjenje, a radi se o nepodijeljenoj nekretnini na kojoj nisu formirani posebni dijelovi, pa stoga smatra da bi legalizacija bila protivna svrsi legalizacije i smislu cijelog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ). Dodao je još i to da se ostali suvlasnici protive toj legalizaciji, a da bi u slučaju legalizacije bili obvezani na plaćanje komunalnog doprinosa. Također je još jednom ukazao na činjenicu da je doneseno rješenje o rušenju prije nego je postupak ozakonjenja započeo.

 

U sporu nije sporno da je zainteresirana osoba podnijela zahtjev za ozakonjenje predmetne rekonstrukcije dana 23. studenoga 2016. i to kao proširenje ranije podnesenog zahtjeva za ozakonjenje kojeg je podnijela pravovremeno dana 18. lipnja 2013. B. S. za nekretninu u M. D.

 

Međutim, sporno je, je li tako podnesen zahtjev zakonito i pravovremeno podnesen te da li u konkretnom slučaju postoje uvjeti za ozakonjenje predmetne rekonstrukcije.

 

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

 

Prije svega u odnosu na rok za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje navodi se da je prvotno bilo propisano u čl. 10. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12 i 143/13) da se zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnosi najkasnije do 30. lipnja 2013. i da se nakon proteka toga roka više ne može podnijeti. Nakon toga je taj članka izmijenjen čl. 5. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 65/17, dalje: ZID ZPNIZ) kojim je propisano da se zahtjev za ozakonjenje podnosi najkasnije do 30. lipnja 2018. i da se nakon isteka tog dana više ne može podnijeti, a navedeni ZID ZPNIZ je stupio na snagu dana 15. srpnja 2017.

 

Nadalje, u čl. 5. i 6. spomenutog ZPNIZ, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva dana 23. studenoga 2016., propisani su uvjeti za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada.

 

Tako je u čl. 5. st. 1. ZPNIZ propisano da se pod uvjetima i u postupku propisanom tim Zakonom ozakonjuje nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu tog Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva te nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena protivno tom planu, ako njezino ozakonjenje nije isključeno čl. 6. tog Zakona. U st. 2. istog članka propisano je da se na nezakonito izgrađenoj zgradi može, protivno prostornom planu, ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je zadnja potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža. St. 3. istog članka propisano je da se odlukom iz st. 2. tog članka koja se primjenjuje samo u postupku ozakonjenja zgrada, određuje veći broj etaža za nezakonito izgrađene zgrade unutar i/ili izvan građevinskog područja. St. 4. istog članka propisano je da ako prostornim planom ili odlukom iz st. 2. tog članka za određeno područje nije propisan broj etaža zgrade koji se može izgraditi, ozakoniti se može najviše četiri etaže.

 

Čl. 6. st. 1. ZPNIZ propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu tog Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao:

- površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom,

- planirani ili istraženi koridori i površine prometnih, energetskih, vodnih i komunikacijskih građevina, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za upravljanje tom građevinom izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno građevinske dozvole,

- površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom,

- izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom,

- područje posebne zaštite voda - zona sanitarne zaštite vode za piće u kojoj je prema posebnim propisima zabranjeno građenje zgrada za kakvu je podnesen zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju,

- eksploatacijsko polje mineralne sirovine, osim zgrada izgrađenih na eksploatacijskom polju nafte, plina ili geotermalnih voda.

 

U st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi:

– unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja,

– na području upisanom u listu svjetske baštine UNESCO-a,

- na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama (u daljnjem tekstu: Hrvatske vode).

 

U st. 3. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena:

– na međi sa drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu,

– kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.).

 

Čl. 19. st. 1. ZPNIZ propisano je da se rješenje o izvedenom stanju ne može donijeti za nezakonito izgrađenu zgradu u vezi s kojom je u tijeku sudski spor pokrenut prije podnošenja zahtjeva za donošenje tog rješenja povodom tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava u vezi s tom zgradom ili zemljištem na kojemu je izgrađena, ako to stranka istakne i dokaže prije donošenja rješenja. U st. 2. istog članka propisano je da se postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju za zgradu iz st. 1. tog članka prekida do okončanja sudskog spora. U st. 3. istog članka propisano je da se st. 1. i 2. tog članka ne odnose na slučaj u kojemu stranka koja je tužitelj dade pisanu izjavu da se ne protivi donošenju rješenja o izvedenom stanju.

 

Čl. 32. ZPNIZ propisano je da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

 

Dakle, sukladno prvotno citiranim zakonskim odredbama zahtjev za ozakonjenje se je mogao podnijeti do 30. lipnja 2013., a potom nakon 15. srpnja 2017. taj zahtjev se je mogao ponovo podnijeti do zaključno 30. lipnja 2018. Kako je nesporno da je zainteresirana osoba podnijela predmetni zahtjev za ozakonjenje dana 29. prosinca 2016. to je isti podnesen u ovom drugom zakonskom roku do 30. lipnja 2018., dakle pravovremeno.

 

Pri tome se radi pojašnjenja navodi da ispravno ukazuju tužiteljice da se taj zahtjev nije mogao pripojiti zahtjevu B. S. kao dopuna iz razloga što se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju (obzirom da se radi o zahtjevima koji se odnose na različite nekretnine, na različite podnositelje i vlasnike, te na ozakonjenje različitih zgrada koje nisu u nikakvoj međusobnoj vezi) pa se stoga ne radi o izmjeni (dopuni) zahtjeva kako to propisuje čl. 45. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj  47/09) već o novom zahtjevu. Navedeni stav potvrđen je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1710/16 od 18. siječnja 2017. Međutim, kako je zahtjev zainteresirane osobe podnesen u ovom drugom zakonskom roku do 30. lipnja 2018., to je isti kao samostalan zahtjev pravodobno podnesen.

 

Nadalje, tužiteljice svojim navodima i priloženom dokumentacijom u tijeku ovog spora nisu dokazale postojanje niti jedne zapreke za ozakonjenje koje su taksativno propisane u citiranim čl. 5. i 6. ZPNIZ, a niti su dokazale da postoji sudski spor iz citiranog čl. 19. st. 1. ZPNIZ, što bi jedino moglo predstavljati zapreku za ozakonjenje. Također niti Sud pregledom spisa predmeta upravnog postupka i ovog spora nije našao da bi postojala koja od zapreka za ozakonjenje iz navedenih članaka. Stoga su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ozakonjenje, a nezadovoljstvo tužiteljica predmetnim ozakonjenjem zbog razloga navedenih u tužbi nisu zapreka za ozakonjenje, već su to razlozi za pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka radi zaštite njihovog prava vlasništva pred stvarno nadležnim općinskim sudom, te da su tužiteljice taj postupak pokrenule prije podnošenja predmetnog zahtjeva za ozakonjenje tada bi taj postupak predstavljao zapreku za ozakonjenje i imao bi utjecaja na ovaj postupak.

 

Međutim sam postupak ozakonjenja, kao što je navedeno u citiranom čl. 32. ZPNIZ, ne rješava pitanje vlasništva, a niti utječe na to pitanje. Naime, ZPNIZ je stavio naglasak na nezakonito izgrađene zgrade i uvjete za njihovo ozakonjenje, dok je pitanje vlasništva  izdvojio iz tog postupka.

 

Nadalje, u odnosu na navode tužiteljica da je za predmetnu rekonstrukciju doneseno inspekcijsko rješenje o uklanjanju, navodi se da ta činjenica ne predstavlja zapreku za ozakonjenje iz razloga što je ZPNIZ i donesen upravo s ciljem da se nezakonito izgrađene zgrade uključe u pravni sustav.

 

Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o izvedenom stanju ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 26. veljače 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (pet primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).