Poslovni broj: 7 Pr-37/2020-15

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću u pravnoj stvari tužitelja D. B. 1 OIB:… ranije iz Z. P. 6, a sada iz V. M. S. K. 190, zastupan po  punomoćniku I. e.   odvjetniku iz Z. protiv tuženika D. d.o.o. V. S. 4, OIB; …  zastupano po punomoćniku  M. P. odvjetniku iz  V.   radi  naknade štete,  nakon zaključenja glavne, javne rasprave dana 21. siječnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a), 26. veljače  2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Tuženik D. d.o.o. V. S. 4, OIB:…,  dužan je tužitelju D. B. OIB:… ranije  iz  Z. P. 6. a sada iz V., M., S. K. 190 , na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 58.500,00kn, sa pripadajućom zateznom kamatom  počev od 24. studenog  2013. do 31. srpnja 2015.  po stopi  propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih  poena, - od 1. 8. 2015.g.  do isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  na razdoblje dulje od godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate.

 

2. Tuženik D. d.o.o.  V., S. 4, OIB:…,  dužan je tužitelju D. B. OIB; … ranije  iz  Z. P. 6., a sada iz V. M. S. K. 190 , na ime naknade imovinske štete, na ime tuđe pomoći i njege isplatiti iznos od 4.407,00 kuna sa zateznom kamatom  počev od  26. veljače  2021. pa do isplate.

 

3. Tuženik D. d.o.o. V. S. 4, OIB:…, dužan je  tužitelju D. B. OIB:…ranije  iz  Z. P. 6. , a sada iz V. M. S. K. 190, na ime naknade štete zbog izgubljene zarade  isplatiti iznos od 15.725,25 kune  s pripadajućim zateznim kamatama na iznose dospjele do 31. srpnja 2015.  po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih  poena, - od 1. 8. 2015.g.  do isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  na razdoblje dulje od godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od  24. studenog 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 24. studenog 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. prosinca 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. veljače 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. ožujka 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. travnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. svibnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. lipnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. srpnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. kolovoza 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. rujna  2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. listopada  2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. studenog  2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. prosinca 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.048,35 kuna počev od 15. siječnja 2015. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV.               Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u razlici od dosuđenog iznosa od 58.500,00 kuna, do zatraženih 75.000,00 kuna, u dijelu koji se odnosi na naknadu na ime tuđe pomoći i njege u razlici od dosuđene naknade u iznosu od 4.407,00 kuna do zatraženih 7.684,00 kuna, te u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade u razlici od dosuđenog iznosa od 15.725,25 kuna pa do zatraženog u iznosu od 24.192,60 kuna, te u  razlici od dosuđenih do zatraženih kamata.

5. Tuženik je dužan tužitelju  naknaditi trošak parničnog postupka u  iznosu od    13.886,00 kuna, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

Tužitelj D. B. podnio je Općinskom G. s. u Z. , dana 17. veljače 2015., tužbu  protiv tuženika D. d.o.o. iz  V. S. 4, radi naknade štete. Tužitelj navodi da je  kao radnik  tuženika  dana 17. veljače  2012.  prilikom obavljanja poslova montaža skele kao predradnje za obavljanje poslova postavljanja rasvjete, pao sa skele i zadobio teške tjelesne ozljede. Navodi da tuženik nije planirao proces rada  na način da osigura tužitelju  kao radniku djelotvornu zaštitu, niti mu je omogućio rad  na siguran način. Tužitelj je uslijed pada  zadobio teške ozljede  koje su za posljedicu imale imovinsku i neimovinsku štetu. Predlaže da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku kao poslodavcu da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu. 

 

Tužitelj   je tijekom postupka nekoliko puta precizirao tužbeni zahtjev, te nakon  rješenja Županijskog suda u Z. Gž R-139/2019-3 od 18. kolovoza 2020. a kojim rješenjem je ukinuta presuda ovoga suda Pr-31/2016-51 zbog apsolutno bitne procesne povrede , precizira tužbeni zahtjev i usklađuje ga sa orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH na način da povećava iznose  koje potražuje na ime neimovinske štete, pa tako na ime naknade za smanjenje životnih aktivnosti potražuje 30.000,00 kuna, za pretrpljene boli 30.000,00 kuna a za strah 15.000,00 kuna, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 7.684,00 kuna, a za izgubljenu zaradu uslijed povređivanja iznos od 24.192,60 kuna .

 

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je isticao prigovor mjesne nenadležnosti, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da ne postoji odgovornost tuženika, obzirom da je tužitelj sam prouzročio štetni događaj, a tuženik je  obučio tuženika za rad na siguran način i pružio mu sva potrebna sredstva za zaštitu na radu.  Tuženik  ističe kako je tužitelj sam tijekom rada modificirao skelu, odnosno istu montirao na način da je podlogu postavio u dva  nivoa, što  tuženik kao poslodavac nije  znao, niti odobrio pa ne postoji niti njegova odgovornost. Ističe i prigovor zastare na precizirane tužbene zahtjeve.

 

              Nadalje, tuženik ističe da je u prekršajnom postupku oslobođen od odgovornosti, te  se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan.

 

Tijekom postupka za utvrđenje činjenica sud je izvršio uvid u dopis Ureda državne uprave ( list 7), dopis Državnog inspektorata punomoćniku tužitelja ( list 8), optužni prijedlog ( list 9), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 10-12), medicinska dokumentacija ( list 13-21) nalaz i mišljenje specijaliste medicine rada ( list 22-23),  medicinska dokumentacija ( list 24-49), obračunske isprave za isplatu plaća ( list 50-85), zahtjev za mirno rješenje spora ( list 86-88)  dokumentacija  Inspektorata rada (list 112-113) sa zapisnicima ( list 114-118), fotodokumentacija ( list 119-120), zapisnik o inspekcijskom nadzoru ( list 121-125) izvješća o privremenoj nesposobnosti ( list 131-146),  preslik  zdravstvenog kartona ( list 147-199, 202-254), polica osiguranja ( list 257), zapisnici o provedenim osposobljavanjima radnika za rad na siguran način i uvjerenjima (list 264-269),  podnesak Croatia osiguranja ( list 270) uvjerenja o osposobljavanju radnika za rad na siguran način ( list 277-280), zapisnik o inspekcijskom nadzoru ( list 283-285), zapisnici o inspekcijskom nadzoru ( list 286-293), nalaz i mišljenje vještaka  zaštite na radu ( list 297-304), dokumentacija koja se odnosi na pokretnu skelu ( list 311-315) dopis ordinacije obiteljske medicine ( list 320), preslika osobnog zdravstvenog kartona  ( list 323-327), očitovanje vještaka zaštite na radu ( list 331) nalaz i mišljenje medicinskog vještaka ( list 332-343), podnesak tužitelja s preciziranim tužbenim zahtjevom ( list 346-347), ovosudna presuda Pr-31/2016-51 od 14. prosinca 2018. (str. 354-374), rješenje Županijskog suda u Z., GžR- 139/2019-3  od 18. kolovoza 2020. ( str. 384-388), podnesak tužitelja s naznačenim iznosima po kriterijima ( str. 389-390), te je izveden dokaz saslušanjem V. V. E. T. ( str. 258-260),  S. N. ( str. 421) vještaka I. J. ( str. 421-423) te tužitelja D. B. i predstavnika tuženika ( str. 260-261) te je izvršen u spis Prekršajnog suda 8 G-171/12- prilog spisu.

              Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

 

              Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

              Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 17.  veljače 2012. kao zaposlenik tuženika pretrpio ozljedu na radu.

 

              Sporno je, postoji li odgovornost tuženika, te visina štete.

 

              Radi utvrđenja relevantnih činjenica, izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, provedena su dva vještačenja i to medicinsko vještačenje na okolnost visine štete i vještačenje iz oblasti zaštite na radu na okolnost utvrđivanja dinamike ozljeđivanja i postupanje stranaka sukladno pravilima struke, a na  koje okolnosti su saslušani svjedoci, te tužitelj i predstavnik tuženika.

 

              Uvidom   u dopis Državnog inspektorata punomoćniku tužitelja ( list 8) utvrđeno je, kako ovim dopisom Inspektorat obavještava da je  29. veljače  2012.  podnijet optužni prijedlog Prekršajnom sudu u  V.

             

Uvidom u optužni prijedlog ( list 9 i 126) utvrđeno je, da je isti podnijet protiv D. i V. V. kao odgovorne osobe, stoga što nisu osigurali i dali na uporabu radnicima ispravnu radnu pokretnu skelu čija širina poda iznosi najmanje 80 cm, odnosno takvom širinom da u potpunosti popunjava prostor između nosećih stupova skele i koji se u normalnoj uporabi ne mogu pomicati, odnosno da  je skela bila montirana protivno odredbi čl. 78. Pravilnika o zaštiti  na radu u građevinarstvu ( Narodne novine 53/91),  a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 59/96, 94/96, 114/03) i čl. 140. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju  pri uporabi radne opreme (Narodne novine 21/08), pa na taj način  poslodavac nije planirao proces rada, tako da se osigura što djelotvornija  zaštita radnika.

 

              Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata ( list 10-12) od 23. veljače  2012.  utvrđeno je, da je predmet nadzora je bila provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu povodom teže ozljede na radu radnika D. B. U zapisniku je navedeno da je uvidom u dokumentaciju  o osposobljenosti za rad na siguran način, utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto KV električar IV grupe složenosti, teorijski i praktično, a koje osposobljavanje  je obavljeno od strane trgovačkog društva   Z. d.o.o. iz O. 

 

U zapisniku stoji, da je radnik koristio osobna zaštitna sredstva osim rukavica koje nije mogao koristiti zbog prirode posla. Pregledom mjesta događaja i izjave radnika, utvrđeno je, da se nezgoda dogodila prilikom montaže stropnih svjetiljki, a što je rađeno sa pomične skele na kojoj je pod bio podijeljen na dva dijela, odnosno na dvije razine visine, te je prilikom pomaka gornje  podnice tužitelj propao  u otvor unutar skele, dok se drugi radnik zadržao na skeli. Kako je pod skele bio postavljen u dva a ne u jednom nivou, obije podnice bile su pomična po osnovicu skele. Predstavnik tuženika  nije imao primjedbi na sadržaj zapisnika.

 

              Uvidom u medicinsku dokumentaciju ( list 13-21)  utvrđeno je, da je tužitelj liječen  u više zdravstvenih ustanova  pa tako  osim u Općoj bolnici V. liječen je i na klinici za traumatologiju KBC S. m. i D. tplicama.

 

              Uvidom u nalaz i mišljenje  specijalističke ordinacije medicine rada dr. med. spec. med. rada V. H. (list 22-23)  utvrđeno je da je vještačenje rađeno na okolnost utvrđenja preostale radne sposobnosti tužitelja nakon  štetnog događa. Vještakinja je na osnovu nalaza traumatologa i fizijatra  utvrdila je stanje nepokretljivosti vrata terminalno i ne očekuje se povećanje opsega pokreta. Kod tužitelja je potrebna rehabilitacija radi održavanja pokretljivosti, a mišljenje je kirurga da je potrebno novo radno mjesto. Stajalište je specijaliste medicine rada da je tužiteljeva sposobnost za rad na dosadašnjim poslovima trajno izmijenjena. Daljnjim liječenjem i rehabilitacijom nije moguće postići restituciju i daljnje poboljšanje. Tužitelj nije sposoban za rad na poslovima  koji se izvode u visini, za rad u  prisilnom položaju vratne kralježnice, za rad s rukama iznad glave, pognutom i sagnutom položaju, te na poslovima  koji iziskuju punu snagu i  spretnost u radu s obje ruke. Postoji opasnost daljnjeg narušavanja zdravlja ako bi nastavio  raditi na poslovima elektroinstalatera u građevini

 

Iz medicinske dokumentacije ( list 24-49)  vidljivo je, da je u  razdoblju od 13. do 27. ožujka 2013. bio na liječenju u D. toplicama, da je 12. ožujka 2013. obavio radiološke pretrage,  poliklinici M. , zatim je u razdoblju od 10. do 31. listopada 2012. boravio u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju L., a u razdoblju od 18. 2. 2012. do 22.  2. 2012. u KBC s. m.  

 

Iz obračunskih isprava za isplatu plaće ( list 50-85) utvrđeno je,  da je plaća za prosinac 2011. iznosila 3.901,17 kuna. Za siječanj 2012. bila je 3.790,17 kuna. U veljači 2012. bila je  3.739,73 kune, dok je za ožujak 2012. tužitelju isplaćeno 3.629,68 kuna. Za travanj 2012. je isplaćeno tužitelju 3.464,70 kuna, a za svibanj 2012. iznos od 3.812,91  kuna.

 

Naknadu cijele plaće koju bi ostvario da je radio, odnosno da nije došlo do štetnog događaja tužitelj je primao do rujna 2013.  Posljednjih 6 mjeseci su ti iznosi bili : za ožujak 2013. isplaćeno je 3.481,35 kuna, za travanj iznos od 3.490,08 kuna, a za svibanj 3.648,72 kuna, za lipanj 2013. isplaćena je naknada od 3.172,80 kuna, a za srpanj iznos od 3.648,72 kuna, dok je za kolovoz isplaćena puna naknada plaće u iznosu od 3.490,08 kuna, od rujna 2013. pa do kraja 2014. tužitelj je primao svaki mjesec iznos od 1.824,36 kuna.

 

Uvidom u zahtjev za naknadu  štete ( list 86-88) utvrđeno je, da je upućen tuženiku 6. travnja 2012., preporučenom pošiljkom.

 

Uvidom u rješenje Općinskog suda u N. Z. ( list 89-90) utvrđeno je, da se taj sud oglasio mjesno nenadležnim, rješenjem pod posl. br. Pn-844/15 od 7. svibnja 2015.

 

              Uvidom u  obavijest o smrtnoj, težoj ili skupnoj ozljedi na radu Državnog inspektorata ( list 113) utvrđeno je, da se ova obavijest odnosi na predmetni štetni  događaj, a u prilogu su zapisnici  sa izjavama tužitelja ( list 114 ) i radnika E. T. ( list 115). Iz izjave tužitelja vidljivo je da je isti naveo kako mu se u jednom trenutku podigla podnica skele kada je kolega T. stao na nju, nakon  čega je propao kroz rupu u kutu skele. U izjavi stoji da su on i T. složili skelu, a podnice postavili stepenasto zbog kosog krova i kako bi im bilo lakše raditi. Sa tom skelom su radili cijeli tjedan. Iz izjave radnika E. T. vidljivo je da je isti inspektoru rada naveo da su on i tužitelj montirali skelu na način da  podnice nisu  postavili u istu razinu, jer im je tako bilo  lakše raditi. 

 

Uz zapisnik o inspekcijskom nadzoru ( list 116-118), nalazi se fotodokumentacija  skele ( list 119-120) na kojoj je vidljivo da je podnica postavljena u dvije razine.  Iz zapisnika je vidljivo da je isti sačinjen 20. veljače  2012. , da je inspektor rada  pregledao skelu koja je tipski izgrađena s odgovarajućom zaštitnom ogradom, podest je postavljen na dvije razine prvi na razinu 305 cm a drugi na razinu 340 cm.

 

Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad ( list 131-146)  utvrđeno je, da se ista  odnosne na razdoblja od 1. rujna 2013.  pa do  kraja prosinca 2014.

 

Uvidom u presliku liječničkog  kartona pacijenta ( list 147-199) utvrđeno je, da tužitelj dvije godine prije ozljeđivanja nije  imao nikakvih većih zdravstvenih problema, te je liječen samo zbog alergičnog dermatitisa i konjuktivitisa.

 

Uvidom u policu osiguranja broj 041451000118 utvrđeno je, da je između tuženika i C. osiguranja  zaključen dugogodišnji ugovor o osiguranju za razdoblje od 30. rujna 2010. pa do 30. rujna 2020.

 

Uvidom u zapisnik o provedenom  osposobljavanju radnika  sa provjerom praktične osposobljenosti i uvjerenjem  za tužitelja ( list 264-266) i radnika E. T. ( list 267-269) utvrđeno je, da su isti  osposobljeni za rad na siguran način  na elektroinstalaterskim poslovima, te je provedena edukacija za rad na siguran način po općem programu  osposobljavanja radnika. 

 

Iz dopisa C. ( list 270) vidljivo je, da osiguravatelj C. osiguranje smatra da   predmetni štetni događaj nije pokriven zaključenom policom osiguranja, te  nema pravni interes za sudjelovanje u parnici.

 

U nalazu i  mišljenju stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu dipl. ing. I. J. ( list 297-304) zaposlenika E. d.o.o.  za sigurnost i vještačenja Z. navodi se da poslodavac mora radnicima  koji montiraju i demontiraju skelu dati i upute, koje moraju biti u onom opsegu koji  osigurava potpunu sigurnost radnika na radu.  Tužitelj i radnik E. T. skelu su tijekom radnog dana nekoliko puta djelomično demontirali i ponovno montirali bez potrebnih uputa i bez nadzora stručne osobe koja mora odobriti uporabu radne skele i koja to mora upisati u kontrolnu knjigu skele.  Dužnost je poslodavca  osigurati da radnici koji postavljaju skelu, to rade uz nadzor stručne osobe na gradilištu koja nakon što je skela montirana, mora istu pregledati i odobriti za korištenje. Niti tužitelj a niti radnik E. T. nisu imali uvjete prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada , za radove na montaži i demontaži skele. Da bi prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada radnik mogao postavljati skelu, mora biti stručno osposobljen te psihički i fizički zdrav. Tužitelj nije bio stručno  osposobljen  za rad montaže/demontaže skele, a izdana  svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti nije obuhvatila pregled prema čl. 3. točka 11. pa tužitelj nije imao dokaz da je zdravstveno sposoban za posao podizanja skele.  Za radnika E. T. u spisu nema dokumentacije iz koje bilo vidljivo da li isti ispunjava uvjete prema pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada za obavljanje poslova postavljanja skele.  Način na koji je  postavljena skela , da podnice nisu  ispunjavale prostor između nosivih stupova skele, u suprotnosti je čl. 88. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu ( služeni list 42/68) i čl. 140  Pravilnika o sigurnosti i zdravlju  pri uporabi radne opreme koji određuju da elementi poda radne skele, moraju ispunjavati prostor između nosivih stupova  skele , na način da sprječavaju  pad radnika unutar prostora  skele. Pod na skeli bio je tako postavljen da se pri normalnoj uporabi pomaknuo, što je u suprotnosti sa čl. 140. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju  pri uporabi radne opreme.  Podnice su tako konstrukcije skele da se na krajevima podnice nalaze sustavi za učvršćivanje   koji sprječavaju da podnica klizne s  nosača.  Podnica mora ispunjavati prostor između nosećih stupova, jer ako je ista uža, može doći do  horizontalnog pomicanja podnice.

 

Uvidom u tehničku dokumentaciju ( list 311-315) utvrđeno je da je riječ o skeli AM-10 N,  koja je predviđena za profesionalnu uporabu na visini do 11 m i na kojoj svaki element ima identifikacijsku oznaku.

 

Uvidom u dopis ordinacije obiteljske medicine  dr. V. B. ( list 320) utvrđeno je, kako nema zdravstvenog kartona tužitelja odnosno podataka prije  5. veljače  2010. 

 

Uvidom u dopis dr. med. B. T. utvrđeno je, da ista dostavlja preslika liječničkog kartona tužitelja za razdoblje do. 1.  veljače 2010. ( list 324-327).

 

U svom očitovanju vještak zaštite na radu ističe kako prema Pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu, dokumentacija skele koja se daje radniku koji sastavlja skelu, mora biti u takvom opsegu koji osigurava potpunu sigurnost radnika na radu. U dokumentaciji dostavljenoj od tuženika nije opisano na koji se način radna platforma koja je sastavni dio skele osigurava od prevrtanja, odnosno nije opisano da radna platforma mora u potpunosti ispunjavati prostor između nosećih stupova skele, tako  da predočena dokumentacija nije dovoljna da bi se prema njoj platforma sastavila na način da ista  osigurava potpunu sigurnost radnika na radu.

 

U svom očitovanju vještak navodi da je neodgovarajuće odnosno protupropisno sastavljena skela, glavni uzrok pada i ozljeđivanja tužitelja ( list 331).

 

Uvidom u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. D. Š. ( list 332-342) utvrđeno je, da je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, te osobnog pregleda tužitelja.

 

          Vještak navodi da je tužitelj u  predmetnom događaju zadobio kompleksan prijelom vratne kralježnice s minimalnim pomakom ulomaka i slobodnim koštanim fragmentom u spinalnom kanalu. Liječen  je konzervativno imobilizacijom sadrenim korzetom a po skidanju imobilizacije  provedena je odgovarajuća fizikalna terapija i to 130 dana ambulantne fizikalne terapije i dva boravka u toplicama ukupno 35 dana.  Nakon 21 mjesec liječenja stanje je stabilizirano i kirurško liječenje je završeno. Kao kraj medicinskoj dijela liječenja vještak određuje  24. studeni 2013. kada je bio pregled traumatologa.  Bolovanje  nakon toga trajalo je nakon toga dodatno još 18 mjeseci, te je 13.svibnja 2015. administrativni kraj liječenja. Mišljenje je vještaka  kako se tegobe i liječenja nakon 24. studenog 2013. ne trebaju uračunati u vrijeme liječenja, već kao trajne posljedice predmetne ozljede. Bolovanje je bilo legalno i dužina takvog bolovanja posljedica je mirovinskog odnosno zdravstvenog  sustava  a ne pacijenta. Po završenom liječenju tužitelju je trajno zaostalo ograničenje kretnji vrata u trajnom stupnju uz posttraumatske degenerativne promjene međukralježničkog prostora i diska C6 –C7 srednjeg stupnja sa pritiskom na pripadajuće živčane korijene blažeg stupnja. Tužitelj zbog toga ima ograničenje funkcije vrata koji zahtijevaju potpuno zakretanje vrata, povremene bolove u vratu sa fazama pogoršanja i potrebom medikamentnog liječenja te fizikalne terapije, limitiranost funkcioniranja u prisilnom položaju npr. duže sjedenje, saginjanje i sl. Također su mu limitirani poslovi s pogledom na gore i podignutim rukama.  Oštećenje kralježnice ima tedenciju pogoršanja, ali se tempo toga ne može predvidjeti. Vještak zaključuje, da je kao posljedično nastalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 20%, uz to kod tužitelja je bilo prisutno i značajno prolazno smanjenje životnih aktivnosti tijekom 21 mjeseca liječenja, te je 2 mjeseca postojalo vrlo teško smanjenje funkcionalne sposobnosti od 65% tijekom inicijalne hospitalizacije i vremena nošenja sadrene imobilizacije, zatim 2 mjeseca teškog smanjenja životnih aktivnosti u prosjeku 45%, uslijed značajnog smanjenja aktivnosti tijekom nošenja ovratnika te neposredno po njegovom skidanju i 17 mjeseci srednje teškog smanjenja životnih aktivnosti ( prosječno 25%) prijelazno razdoblje do definitivnog smanjenja životnih aktivnosti. Što se tiče fizičkih boli tužitelj je  osim boli same ozljede (koji su bili jaki do srednje jaki) pretrpio i primarnu liječničku obradu, hospitalizaciju u  V. jedan dan, transport u kliničku ustanovu te hospitalizaciji na klinici za traumatologiju u trajanju od četiri dana.  Uz to tužitelj je trpio imobilizaciju "minerva korzetum" u trajanju od 6 tjedana , imobilizaciju "philadelphia" ortozom u trajanju od 6 tjedana, znatne bolove i ukočenost nakon skidanja korzeta, 130 ambulantnih fizikalnih terapija, i 45 dana rehabilitacije u toplicama. Od snimanja je obavljeno  RTG snimanja  10-tak ekspozicija, te CT snimanje , dva MR snimanja i EMNG snimanje. Bio je podvrgnut 30-tak specijalističkih liječničkih pregleda te sličnom broju posjeta  obiteljskom liječniku. Stoga vještak smatra da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 40 dana, srednje boli u trajanju od 30 dana i slabe boli u trajanju od 200 dana, te povremene bolove do kraja liječenja.

 

Vještak navodi da je tužitelj trpio jaki  strah u trenutku pada i udara glavom. Sekundarni strah se nastavio u obliku zabrinutosti za zdravlje koja se posebno intenzivirala nakon saznanja o prijelomu vrata i riziku operacije. Nakon otklanjanja operativnog liječenja, strah je nešto oslabio  ali je i dalje bio znatnog intenziteta do skidanja sadrene imobilizacije, nakon čega se tužitelj uvjerio da neće biti velike invalidnosti, međutim i naknadna rehabilitacija je bila protrahirana i neizvjesna. Postojala i egzistencijalna zabrinutost tijekom liječenja, obzirom na pitanje radne sposobnosti koja će se uvijek aktualizirati pred kontrolne preglede i osobito preglede invalidskih komisija. Vještak smatra da je tužitelj pretrpio sekundarni strah  jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 60 dana, kao i povremeni sekundarni strah tijekom liječenja, s time da pretrpljeni strah nije ostavio trajne posljedice.  Kod tužitelja je bila prisutna privremena naruženost tijekom imobilizacije, 6 tjedana srednjeg stupnja i 6 tjedana lakog stupnja, vrlo uočljiva trećima.   Tijekom hospitalizacije tužitelj je imao punu stručnu medicinsku pomoć i njegu.  Po povratku kući za vrijeme nošenja imobilizacije, zbog poteškoća kretanja, hranjenja, oblačenja, higijene, prijevoza i dr. trebao je intenzivniju laičku pomoć i njegu. Pri skidanju imobilizacije ta je potreba progresivno prestala, a zadržala se prvenstveno kod prijevoza na liječničke preglede (cca 30x) i fizikalne terapije ( cca 130 x), stoga je mišljenje vještaka da je tužitelj imao  potrebu  za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 6 tjedana po  4 sata dnevno, 6 tjedana po 2 sata dnevno i 200 sati pri pomoći pri prijevozu.

 

Uvidom u prekršajni spis  8 G-171/2012 utvrđeno je da su presudom  broj 8 G 171/2012 od 23. listopada  2014. okrivljenici D. d.o.o. iz V. i V. V. oslobođeni optužbe, a rješenjem Visokog prekršajnog suda broj Gž 5665/2014 od 27. siječnja 2016.  žalba oštećenika D. B. odbačena je kao nedopuštena.

 

Osim uvida u dokumentaciju sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. V., E. T. te tužitelja   D. B. i predstavnika tuženika S. G. kao stranaka.

 

Svjedok V. V. ( list 258-259) u svom iskazu navodi da je tog dana obilazio gradilišta i nije bio prisutan  štetnom događaju tako da nema osobnih saznanja  kako je šteta nastala. Na gradilištu gdje je stradao tužitelj, za zaštitu na radu bio je zadužen S. B. Zadnju lampu trebali su montirati tužitelj i  E. T. i  ostali su sami na gradilištu. Vidio je skele, ostale su dvije skele na gradilištu. Tamo su bile cijelu godinu i nitko nije imao primjedbe na njih. Riječ je o montažnim skelama koje na kraju gore imaju ogradu i dio na kojem se stoji. Dio na kojem se stoji je jedna jača daska  koja na  kraju ima zupce koji ju fiksiraju. Širina te daske je nekih 60 ili 70 cm. Skele montiraju djelatnici sami i to je brzo gotovo. Po sastavljanju se pregleda i vidi ako nešto nije u redu.  Poprečne cijevi se moraju postaviti jer je bez njih skela nestabilna. Skela se mora sastaviti onako kako je predviđeno. To je tvornički tako napravljeno. Misli da skela ima dvije podne  podloge koje se stavljaju obje na željenu visinu, no ne zna kako je bilo u konkretnom slučaju.  Lampa koju su trebali postaviti dimenzija je nekih 120x30 cm, a težine nekih 5-6 kg.  Misli da je trebala biti postavljena na visinu od nekih 4-5 m. Misli da je tužitelj prošao obuku , da se sve to polaže iz  zaštite na radu. Na pitanje da li je tužitelj dobio neku uputu o postavljanju skele, odgovara da svi to znaju, nema tu ništa posebno. Skele su povremeno bile postavljene na dva nivoa i radnik koji se penjao s lampom popne se do jednog nivoa, podigne lampu i doda kolegi na drugom nivou, a poslije se popnu zajedno na gornji nivo i montiraju lampu. Radi se o tipskoj skeli i koliko mu je poznato, skela ima atest, a oba radnika su bila osposobljena za rad na siguran način. Kada se montira skela ti radovi se izvode stojeći na istoj površini, odnosno površini u istom nivou. Nije mu poznato da bi netko naredio tužitelju ili nekom drugom radniku, da radi na neki drugi način. Kroz cijelo vrijeme radova, skele su bile montirane na isti način, odnosno onako kako je propisano, drugačije i ne može. Konstrukcija ne dozvoljava neki drugi način montiranja skele. Kada je svjedoku prikazana fotografija skele na listu 119,  iskazao je da mu izgleda nedovršeno,  odnosno kao da na skeli nešto fali.

 

Svjedok E. T. ( list 259-260) u svom iskazu navodi da je radio s tužiteljem na postavljanju lampe, te su taj dan montirali skelu. Skela je bila montirana i dan prije, no i na dan štetnog događaja skelu su morali dijelom razmontirati gdje su bile grede ili vrata, a  poslije je ponovno sastaviti nakon premještanja i tako više puta.  Taj dan na tom radilištu je bilo sedam radnika  D. Između ostalih i S. B. koji je radio na ormaru, odnosno spajao instalacije na ormariću.  Na tom objektu postojalo je negdje 20 lampi. Riječ je o lampama dimenzija 120x20 ili 30 cm, težine nekih 3-4 kg.  Radili su tako da je tužitelj bio gore, radio bušilicom, postavljao tipne i kuke, dok je on dolje  pripremao sajlu koja se stavljala na kuku jer su lampe viseće, a nakon toga bi se popeo s lampom gore i dodao tužitelju.  Svjedok navodi da se on popeo na jednu dasku i dodao ju gore tužitelju koji je stajao  na višoj dasci. Na nižoj dasci držali su alat, kuke, bušilicu, vijke, da im se ne petlja pod nogama, dok je gornja daska bila čista, samo za stajanje.  Nakon što bi dodao lampu tužitelju, popeo bi se gore na gornju dasku i zajedno bi stavili lampu.  Nezgoda se dogodila kada je  on stao na gornju dasku koja se iskrenula a tužitelj je propao. Svjedok navodi da je i on propao  ali se stigao uhvatiti za prečku, a gornja daska mu je bila na leđima, dok nisu došli radnici pomoći maknuti je, kako ne bi pala na tužitelja koji je bio unutar skele. Na gradilištu je bio već par dana, stalno su radili na isti način a između dvije daske bila  je razlika u visini od nekih 20 cm, tako je bilo svih tih dana kada su radili zajedno. Takav način rada su vidjeli od drugih, svi su tako radili. U tih par dana kako su radili dolazio je nadređeni i vidio njihov rad i nije im ukazivao da nešto nepravilno rade, već bi donosio materijal. Nije  prošao obuku postavljanja skele, poslovođa mu nije pokazao kako se montira skela, već drugi radnici koji su tamo radili. Nikakav tečaj nije imao, da li je tužitelj prošao kakvu obuku nije mu poznato. Od nadređenih je tamo dolazio V. V. Te daske na kraju imaju aluminijski rub zakrivljenog profila  koji se stavi na cijev konstrukcije. Pretpostavlja da to nije dobro sjelo na konstrukciju skele i da se izmaklo. S. B. radio je nekih 10-tak metara od skele i sve se moglo vidjeti. Materijal im je dopremao V. a nekada i S. B. Misli da su  u tih  3 dana montirali nekih 15-20 lampi, a radili su i druge poslove. Nitko od radnika nije komentirao njihov način rada. Tako su svi radili.

 

Svjedok S. N. ( str. 421), navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik tuženika i kao inženjer voditelj dijela gradilišta.  Nije bio prisutan štetnom događaju, niti je naložio tužitelju i E. T. postavljanje rasvjetnih tijela, no zna da se radi o tvorničkoj skeli koja je imala popratnu dokumentaciju.  Ne sjeća se  tko je bio zadužen za zaštitu na radu na tom gradilištu, niti da li je tužitelj bio osposobljen za rad.  Skela je jednostavna i sastoji se od nekih 10 elemenata , a konstrukcija je takva da ju je gotovo nemoguće krivo složiti.  Podnice se  kače na konstrukciju i čine radnu platformu. Dokumentacija skele bila je uvijek dostupna. Tužitelj je kao električar imao svog šefa dok je on vodio građevinske radove, iako je znao tamo prolaziti, ne sjeća se da bi primijetio neispravnu skelu.

 

I.J. stalni sudski vještak ( str. 421-423) navodi da se zdravstvena sposobnost koja je izdana za jedne poslove može dijelom poklapati  sa zdravstvenom sposobnosti za neke druge poslove.  Stručna sposobnost radnika električara od stručne sposobnosti radnika za montažu i demontažu skele potpuno se razlikuju. Za rad na skeli mora postojati evidencija o montaži, nakon  montaže skelu mora pregledati stručna osoba i  potvrditi da je pravilno montirana, te se o tome vodi evidencija. To vrijedi za sve skele neovisno o njihovoj veličini i kod svake montaže. Tužitelj je bio  osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto elektroinstalatera, no u dokumentaciji nije našao da bi bio  osposobljen  za montažu skele.  Sama predaja dokumentacije ne znači da je stručno  osposobljen za montažu i demontažu, jer osposobljavanje za rad na siguran način provodi u firmi stručnjak zaštite na radu koji im objasni kako će raditi sa kojim sredstvom, da se izbjegnu ozljede  i to traje nekoliko sati.  Stručno osposobljavanje je pak škola u trajanju od nekih 180 sati i nakon  što radnik završi to školovanje dobije certifikat da je osposobljen za rad na tim poslovima. Opći dio osposobljavanja ne odnosi se na konkretne poslove, već se odnosi na opće pojmove u vezi zaštite na radu i taj dio nije povezan ni sa kakvim konkretnim poslom. Osposobljavanje  za rad na siguran način pri elektroinstalaterskim radovima obuhvaća i korištenje alata  koji nije vezan uz elektroinstalaterske radove, primjerice ljestve, bušilice  pa i skele, no ne i montažu skele.  Radnik koji radi na skeli mogao je zaključiti da skela nije pravilno montirana, obzirom da je obučen za rad na siguran način pri elektroinstalaterskim radovima. Radnik može odbiti raditi ako smatra da su mu ugroženi život i zdravlje, sukladno Zakonu o zaštiti na radu.  Kontrolnu knjigu skele nije našao u spisu, a ona služi za evidentiranje montaže skele i osim evidencije o montaži mora sadržavati paraf  osobe koja potvrđuje da je skela složena u skladu s propisima. Od tuženika nije tražio dokumentaciju, pa niti evidenciju o montaži,  već je vještačio na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu.

 

Tužitelj D. B. u svom iskazu ( list 260-261) navodi da su T. i on upućeni na to radilište par dana ranije kako bi pomogli montirati te lampe i obaviti neke druge poslove. Skele su već bile  na radilištu, a radili su u proizvodnoj hali u industrijskoj zoni. Ne sjeća  se da li ih je na te poslove uputio V. V. ili S. B. Skela je bila montirana tako da je šira daska korištena za stajanje  gore, a uža je bila jednu prečku niže.  Razlika u visini je bila nekih 30 cm. Kada se te daske stave jedna uz drugu, predstavljaju puni pod.  Na nižoj dasci držali su alat, bušilicu, tipne i ostalo, jer je tako bilo lakše raditi. Takav način rada bio je kroz  cijelo to vrijeme.  Četiri do pet lampi bilo je na jedno mjestu, a onda je bila nosiva greda, tako da su morali djelomično razmontirati skelu i nakon premještanja postavili bi je  ponovno na isti način. Nije riječ o nekoj njihovoj inovaciji već o uobičajenom načinu rada. Na radilištu je bilo oko 7 radnika, neki su montirali utičnice ili rastezali kablove, misli da je S. B. radio na ormaru. Smatra da je normalno da ih je S. B. vidio tih dana,  jer su svi bili u hali. Tog dana su on i T. rastavili i sastavili skelu. On je bio gore na skeli, a T. se popeo gore, stao na dasku i nakon toga pao. Sjeća se da je držao lampu neposredno prije pada.  Prije štetnog događaja radio je nekih 3 godine i nitko mu nije posebno objašnjavao kako se montira skela, to se zna.  Nakon pada nije mogao micati lijevu ruku, a radnik Horvat  ga je odvezao na hitnu. Drugi dan prebačen je u Z. gdje se liječio nekih 5 dana. Nosio je gips kompletno glava i gornji dio tijela do pojasa je bilo fiksirano. Gips je imao nešto malo manje od 2 mjeseca, a nakon toga dobio je ovratnik koji je nosio nekih 3-4 mjeseca. Sve skupa oko pola godine. Nakon toga išao je na fizikalnu terapiju u  Opću bolnicu V. svakodnevno, a išao je par puta u toplice u L. i D. te na redovite kontrole u Z. i na kontrole kod fizijatra u V.  Navodi da su prekontrolirali skelu nakon montiranja, no tu se nema šta kontrolirati. Nitko nije dolazio u tu prostoriju provjeravati skelu. Takav način montiranja skele u dva nivoa bio je uobičajen kako se ne bi gazilo po alatu. Nitko nije ukazivao da takav način ne bi bio ispravan. V. V.  znao je ostaviti materijal i otići. Nitko nije nikoga nešto posebno instruirao ili objašnjavao kako treba raditi. I drugi su majstori tako postavljali skelu, većinom je to ovisilo o poslu. Nikakvu obuku za postavljanje skela nije prošao. Prvih par mjeseci u svemu mu je pomagala supruga. Nije mogao sam niti ustati niti jesti. Obuku za rad na siguran način imali su u firmi, možda čak i svake druge godine, a liječnički je bio svake godine. Taj dan su gornji dio skele montirali i demontirali više puta. Smatra da nije moguće da daska na kojoj je stajao da  nije bila dobro zakačena. Riječ je o originalnoj skeli. Misli da osposobljavanje iz zaštite na radu koje je  prošao kao električar, nije obuhvaćao i rad na skeli. Skela nije osnovi  alat električara. 

 

Predstavnik tuženika S.. G. ( list 261) u svom iskazu  navodi da nema neposrednih saznanja o štetnom događaju. Poznato mu je da je tužitelj bio tamo na montaži lampa, te je obaviješten da je došlo do nezgode.  Razlozi nezgode nisu mu poznati, niti je to kome jasno, a niti oni koji su radili tamo, nisu dokučili kako je do nezgode došlo. U fazi kada se radi obje podloge skele trebale bi biti u istom nivou, a čak i kada nisu, šira podloga je dovoljno široka da se može raditi na njoj.  Skela je kupljena kompletna, stara je negdje između 2 i 4 godine, a  korištena je i nakon štetnog događaja. Za zaštitu na radu, prvenstveno je zadužen voditelj  radova V. V. a nakon toga i grupovođa. Kao  dipl. ing. građevinarstva koji  na struci radi na radilištima od 1992. poznati su mu svi propisi zaštite na radu. Tužitelj i  T. bili su osposobljeni za rad na  siguran način. Radnike se upozorava na pridržavanje mjera zaštite na radu, to radi voditelj radilišta ili on kada dođe,  odnosno svi nadređeni  koji su prisutni na radilištu,  a radnici rade kako im je lakše. 

 

              Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno  i u cjelini,  sud je iskaz E. T. našao  logičnim, životnim  pa stoga i  vjerodostojnim , a ovaj svjedok u svom iskazu opisuje ne samo dinamiku štetnog događaja , odnosno način na koji su radili on i tužitelj, već i  cijelu situaciju kod poslodavca na radilištu i način rada sa skelom kod tuženika. Odnosno, iz ovog iskaza koji je dan životno i logično, a svjedok nije niti motiviran za ishod  spora, proizlazi da je montaža skele na način da se podnica postavi u dva nivoa, bio uobičajen način rada, jer je  tako bilo jednostavnije i  praktičnije, te se nije gazilo  po materijalu i alatu.

 

Što se tiče iskaza  svjedoka V. V. , ovaj svjedok  nema neposrednih saznanja o  ozljeđivanju, no daje relevantne informacije o načinu rada kod tuženika, konkretno vezano uz montažu skele , te je iz njegova iskaza vidljivo da se ne provodi posebna kontrola montirane skele, već se smatra da je to sve jasno i samo po sebi razumljivo. Dio iskaza gdje navodi kako mu nije poznato  na koji je način montirana skela  s koje je tužitelj pao, sud nalazi nevjerodostojnim stoga što je   u suprotnosti s iskazom E. T. i samog tužitelja, iz kojih proizlazi da im je upravo V. V. donosio materijal koji im je bio potreban za postavljanje lampi.

 

Osim toga iskaz ovog svjedoka je i kontradiktoran, naime on u svom iskazu navodi da su skele kroz cijelo vrijeme radova bile montirane onako kako je propisano, te da drugačije i ne mogu biti, no u drugom dijelu iskaza navodi da su povremeno podnice bile postavljane u dva nivoa i pri tome opisuje upravo način rada kako su to opisali i E. T. , te tužitelj. Svjedok, kada mu je predočena fotografija nepravilno montiranje skele koja se nalazi u spisu, iskazuje da je nešto nedovršeno, odnosno da nešto nedostaje, iako mu po samoj logici stvari, odnosno da je bio na radilištu i donosio materijal nije moglo ostati nepoznato kako su skelu tužitelj i E. T. montirali.

 

Također je nejasna i nevjerodostojna tvrdnja da su tužitelj i T. ostali sami na radilištu, obzirom da je ne samo protivna navodu tužitelja i T. već i činjenici da su im nakon pada pomogli drugi radnici koji su bili na radilištu, a jedan od njih i prevezao tužitelja do bolnice.

 

Iskaz svjedoka S. N., sudu ne daje relevantna saznanja o dinamici ozljeđivanja, obzirom da nije bio prisutan na radilištu u vrijeme nastanka štete, no iskazuje da je dokumentacija skele uvijek bila dostupna, iz čega proizlazi da su radnici sami montirali skelu, bez stručnog nadzora, uz mogućnost traženja dokumentacije na uvid.

 

              Što se tiče iskaza predstavnika tuženika, S. G. , on nema neposrednih saznanja , a dio njegova iskaza da su tužitelj  i E T. bili osposobljeni za rad na siguran način, djelomično je vjerodostojan, obzirom da iz dokumentacije proizlazi da su oni bili osposobljeni za rad na siguran način  na poslovima električara, no ne i za montiranje skele.  Nije jasno, ali niti relevantno, da li je ovakav iskaz posljedica zainteresiranosti za ishod spora ili neupućenosti predstavnika tuženika.

 

              Nije vjerodostojan dio iskaza  gdje navodi da se radnik upozorava u slučaju nepravilnog rada. Taj dio iskaza ne samo da je  u suprotnosti s  iskazom tužitelja  i E. T. koji navode da ih nitko nije upozoravao na nepravilno montiranje skele, već i  iskazom svjedoka V. V. , za kojega navodi da je bio zadužen za sigurnost na radu.

 

Osim toga nejasno je zašto navodi da nikome nije jasno  kako je do nezgode došlo, odnosno da to "nisu dokučili", jer je to u suprotnosti sa Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 23. 2. 2012. (list 10-12), koji je potpisao S. G. i na koji nije imao primjedbi, a u kojem je navedeno slijedeće :"Radnik je pao kada je preuzeo svjetiljku od E. T. te je tada došlo do pomaka gornjeg podesta pri čemu je nastao otvor unutar skele kroz koji je radnik pao..."

 

              Iskaz tužitelja sud nalazi vjerodostojnim u cijelosti, naime ovaj iskaz u cijelosti odgovara iskazu svjedoka E. T. , nije suprotan iskazima ostalih svjedoka, a vjerodostojnost tog iskaza potkrjepljuju i činjenice  koje je utvrdio inspektor rada te drugi dokazi izvedeni tijekom postupka. Ono što je relevantno u iskazima tužitelja i E. T.   je  da su  kod montiranja i demontiranja skele postupali na način koji je uobičajen kod tuženika, a koji im je olakšavao rad, obzirom da je T. dodavao rasvjetna tijela, te na taj način nisu gazili po alatu.  

             

              Nalaz i mišljenje  stalnog  sudskog vještaka I. J. dipl. ing. sig. ing. el. zaposlenika E. d.o.o.  za s. i v. iz Z., sud nalazi stručnim, objektivnim te izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine. U svom nalazu i mišljenju vještak je u cijelosti postupio po nalogu suda, a u  očitovanju otklonio sve nejasnoće, te je  jasno utvrđena dinamika ozljeđivanja i sve radnje  koje su dovele do štetnog događaja, s naznačenim odstupanjem od  pravila struke.

 

Tako vještak decidirano navodi da je uzrok ozljeđivanja isključivo u nepravilnoj montiranoj skeli, a da je tuženik kao poslodavac učinio nekoliko propusta između kojih postoji uzročno posljedična veza sa nastalom štetom. Tako je  poslodavac tužitelju i T. povjerio radni zadatak koji je uključivao montažu i demontažu skele kao predradnje glavnom poslu (postavljanu rasvjetnih tijela) iako ih nije obučio za montažu i demontažu skele, a niti osigurao da se montaža radi pod nadzorom stručne i ovlaštene osobe, koja bi pravilnost montaže evidentirala i potpisala u odgovarajućoj evidenciji skele. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove elektroinstalatera, a koja edukacija obuhvaća i osposobljavanje za rad na siguran način i sa drugim alatom koji nije elektroinstalaterski, no koristi se u njihovu radu kao npr. ljestve i skele, pa mu je moralo biti poznato da skela nije ispravno montirana.

 

Nalaz stalnog sudskog vještaka dr. med. D. Š. , također je stručan, objektivan i  izrađen u skladu sa  pravilima znanosti i vještine, a ovom nalazu stranke nisu niti prigovarale, osim što tuženik iznosi ničim utemeljeno mišljenje da povrede tužitelja ne bi bile tako teške.

 

              Što se tiče dokaznog  prijedloga za saslušanjem  inspektora V. A. a koji je dokazni prijedlog iznijet od strane tužitelja, sud  izvođenje ovog dokaza nije našao oportunim, obzirom da je u spis dostavljena sva dokumentacija sačinjena od državnog inspektorata, između ostalog izjave tužitelja E. T. , zatim zapisnik s utvrđenim činjenicama s očevida kojem su bili prisutni predstavnici tuženika i na koje niti jedna stranka nije imala primjedbi.  Isprave koje je u propisanom obliku izdao državni inspektorat u granicama svoje nadležnosti su javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a i dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

            Stranke su odustale od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka V. V. i P. O.

 

           Sud je našao vjerodostojnom i medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i dokumentaciju o primanjima tužitelja tijekom bolovanja, a koja je dokumentacija izrađena od strane ovlaštenih tijela i vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporavale.

 

          Vjerodostojna je i dokumentacija C. osiguranja odnosno dopisi iz kojih proizlazi da ne žele stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika jer smatraju da štetan događaj nije obuhvaćen policom osiguranja, a prijedlog tuženika da sud zatraži podatak da li je po štetnom događaju tužitelju nešto isplaćeno sud nije prihvatio stoga što je to mogao i sam tuženik obzirom da je ugovaratelj osiguranja i osiguravatelj mu ne bi uskratio takvu informaciju.

                           

              Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

-          da su tužitelj i E. T. nekoliko dana radili na postavljanju lampi u hali, te su za potrebe tog zadatka u više navrata razmontirali i ponovno montirali skelu na nepravilan način,  odnosno tako da su površinu za stajanje  na skeli postavili u dva različita nivoa,

-          da je skela bila ispravna,

-          da je u prekršajnom postupku tuženiku i njegovu djelatniku stavljeno na teret da nisu osigurali i dali na uporabu radnicima ispravnu pokretnu skelu,

-          da je tuženik oslobođen u prekršajnom postupku,

-          da tužitelj a niti E. T. s kojim je radio nisu bili obučeni za rad na  siguran način pri montaži i demontaži skele,

-          da tužitelju i E. T. nisu dane upute za montiranje skele,

-          da montiranje skele od strane tužitelja i E. T. , nije nadzirano niti odobreno od ovlaštene osobe, a niti evidentirano u knjizi skele,

-          da tužitelja niti E. T. nitko od nadređenih nije upozorio  na pogrešno montiranje skele, iako im je bilo vidljivo kako je ista montirana,

-          da je uzrok pada tužitelja isključivo i nepravilnom montiranju stajaće površine na skeli,

-          da je pri padu tužitelj zadobio kompleksan prijelom vratne kralježnice s minimalnim pomakom ulomaka i slobodnim koštanim fragmentom u spinalnom kanalu,

-          da je kao posljedica povređivanja nastala neimovinska šteta u vidu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, fizičkih boli i strahova, kao i imovinska šteta uslijed potrebe za tuđom pomoći i njegom, te izgubljene zarade,

-          da je liječenje tužitelja trajalo do 24. studenog 2013.

 

Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe  Zakona o radu (Narodne novine 149/09 u daljnjem tekstu ZOR-a ),  Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 59/96, 94/96, 114/03, 100/04 86/08, 116/08, 75/09),  Zakona o obveznim odnosima  (Narodne novine 35/05, u daljnjem tekstu; ZOO-a ).

 

Temeljem odredbe čl. 103. Zakona o radu  poslodavac je dužan naknaditi  štetu radniku.

 

Zakon o zaštiti na radu u čl. 15.  određuje, da poslodavac  odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po  načelu objektivne odgovornosti na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

 

Temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez  njegove krivnje.

 

Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima  štetu definira kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

Temeljem  odredbe čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

 

Temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a oštećenik  koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na  razmjeno sniženu naknadu.

 

Pravilnik o sigurnosti i  zdravlju pri uporabi radne opreme ( Narodne novine 21/08) regulira i rad sa skelom, te odredbe čl. 138. do 142. glase:

 

"Članak 138.

Ovisno o složenosti izabrane radne skele za povremeni rad na visini, plan za njenu montažu, uporabu i demontažu mora izraditi ovlaštene osoba. Plan može biti izrađen u standardnom obliku projekta s dodatnim pojedinostima obzirom na potrebna specifična rješenja konkretne radne skele.

 

Članak 140. određuje da podovi radne skele moraju biti ispunjeni odgovarajućim podnim elementima i učvršćeni tako da se pri normalnoj uporabi ne mogu pomicati, a između elemenata poda radne skele i vertikalne zaštite protiv padova radnika s visine (zaštitna ograda), odnosno radne skele i objekta na kojem će se izvoditi rad, ne smije biti opasnih otvora kroz koje može propasti radnik normalne tjelesne građe.

 

Članak 142., glasi:

„(1) Radovi na montaži, demontaži ili preinakama radne skele smiju se obavljaju samo pod nadzorom stručne osobe, koja mora odobriti uporabu radne skele. Radove na montaži i demontaži, odnosno preinakama radnih skela smiju obavljati samo radnici, koji ispunjavaju posebne uvjete rada i koji su za te poslove osposobljeni u skladu s člankom 12. ovog Pravilnika, posebice glede:

-razumijevanja plana montaže, demontaže ili preinake konkretne skele;
-zaštitnih mjera za vrijeme montaže, demontaže ili preinake konkretne skele;
-zaštitnih mjera za sprečavanje opasnosti od pada s visine radnika ili predmeta;
- zaštitnih mjera u slučaju pogoršanja atmosferskih uvjeta rada koji mogu ugroziti sigurnost skele odnosno radnika;
- dozvoljenog opterećenja;
- svih drugih opasnosti, koje mogu nastati kao posljedica montaže, demontaže ili preinaka, odnosno mjera zaštite od tih opasnosti.
(2) Određenoj osobi za nadzor i radnicima koji izvode radove na montaži, demontaži ili preinakama radne skele, mora se osigurati stalno dostupan plan montaže i demontaže sukladno odredbi članka 140. ovog Pravilnika, uključujući sve upute koje isti mora sadržavati.“

 

Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili  pokretnim gradilištima ( Narodne novine 51/08) čl. 6. točka 6. točka 3. dodatka 4. dio B, dio II određuje da skelu mora nadzirati stručna osoba prije upotrebe i nakon bilo koje promjene.

 

Stavljajući utvrđene činjenice u odnos sa citiranim odredbama sud je utvrdio da postoji obveza tuženika naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio.

 

Tijekom postupka utvrđene su sve relevantne okolnosti za donošenje ovakve odluke, odnosno utvrđena je štetna radnja, koja je sadržana u nepravilno montiranoj skeli, što je za posljedicu imalo pad tužitelja i njegovo ozljeđivanje odnosno štetu, kao uzročno posljedičnu vezu. Utvrđena je i visina štete, kao i odgovornost tuženika kao poslodavca

 

Odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice da je tužitelju i radniku E. T. povjerio obavljanje poslova  koji su obuhvaćali i  radnje za koje nisu bili osposobljeni za rad na siguran način ( montaža i demontaža skele), nije im omogućio uvid u upute za rad, a niti je  ovlaštena osoba kontrolirala ili  naknadno odobrila izvršenje tih radnji. Ovakvo protupravno ponašanje za posljedicu je  imalo nepravilnu montažu skele i ozljeđivanje tužitelja, odnosno nastanak štete  za koju je uslijed navedenih propusta, odgovoran tuženik kao poslodavac.

 

           Dakle, tuženik kao poslodavac  koji nije poštovao propise sigurnosti zaštite na radu, odgovara  za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed pada s nepravilno montirane skele. 

 

Prigovor zastare sud nije našao osnovanim, obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta dana 17. veljače 2015., dakle niti 3 godine nakon štetnog događaja, a koji rok je kao najkraći subjektivan rok određen za nastupanje zastare po čl. 230.st.1. ZOO-a. Usklađivanje tužbenog zahtijeva sa pravnim shvaćanjem VSRH od 15. lipnja 2020., a koje je izvršeno podneskom  od 12. listopada 2020., nema značaj novog tužbenog zahtijeva i posljedica je okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a tužitelj ne mijenja činjeničnu osnovu već samo iznose. Stoga se tuženik ovakvom usklađivanju, sukladno odredbi čl. 191.st.2. ZPP-a, ne može protiviti, a niti osnovano prigovarati zastari.

 

Ovakav zaključak proizlazi i iz obrazloženja  pravnog shvaćanja VSRH, gdje stoji da izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

 

          Presudu prekršajnog suda, na koju se tuženik poziva, sud nije našao relevantnom za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, na samo stoga što odluka prekršajnog suda nije pravno relevantna činjenica u postupku naknade štete, već i stoga što su u prekršajnom postupku tuženik i njegov zaposlenik oslobođeni odgovornosti za prekršaj gdje im se prvenstveno stavlja na teret „da nisu osigurali i dali na uporabu radnicima ispravnu radnu pokretnu skelu“. Naime u ovom postupku utvrđeno je da je skela bila ispravna, a protupravnost postupanja poslodavca je u činjenici da su skelu montirali radnici koji za to nisu bili osposobljeni, da ih nitko nije nadzirao niti ih upozoravao na nepravilnosti što je imalo za posljedicu pad i ozljeđivanje tužitelja.

 

Na  osnovu stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. D. Š. , sud  je utvrdio visinu neimovinske štete, te opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelja. Tako je sud razmatrajući trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti  prvenstveno vrednovao činjenicu da je kod tužitelja kao posljedica povređivanja zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 20% ali da je privremeno smanjenje životne aktivnosti nakon povređivanja bilo izrazito veliko, jer su funkcionalne sposobnosti tužitelja bile smanjene za 65%, tijekom inicijalne hospitalizacije i vremena nošenja sadrene imobilizacije, a koje je prešlo na 45% smanjenja te se dalje postupno  umanjivalo tijekom dugotrajnog liječenja,  što također predstavlja svojevrsni kriterij za određivanje pravične novčane naknade. Stoga je uzimajući u obzir sve okolnosti sud našao da bi novčana naknada po ovom kriteriju iznosila 22.000,00 kuna.

 

Što se tiče naknade po kriteriju fizičkih boli, obzirom na trajanje i intenzitet tih boli, tužitelju bi, obzirom da je trpio jake bolove 40, srednje 30, a slabe bolove čak 200 dana pripadala naknada od 45.000,00 kuna, a za pretrpljeni strah koji je strah kod tužitelja bio posebno intenzivan nakon saznanja o prijelomu i riziku operacije, te činjenici da je kod tužitelja postojala i egzistencijalna zabrinutost za tijek liječenja, obzirom na pitanje radne sposobnosti, a  koja će se zabrinutost i u buduće aktualizirati, sud je našao da bi novčana naknada iznosila 23.000,00 kuna. Dakle, uzimajući u obzir sve relevantne kriterije, sud je utvrdio da bi pravična novčana naknada neimovinske štete, iznosila 90.000,00 kuna.

 

Kod tužitelja je  postojala  potreba i za tuđom pomoći i njegom od ukupno 452 sata, a riječ je o pomoći prilikom prehrane, odijevanja i održavanja  higijene, koju pomoć je pružala nestručna osoba. Uzimajući u obzir cijene rada u  mjestu i u vrijeme pružanja pomoći, tužitelju bi pripadala pravična novčana po satu 15,00 kuna što sa 452 sata iznosi 6.780,00 kuna.

 

            Zahtjev za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade odnosno razlike plaće koju bi ostvario da nije bilo ozljeđivanja i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od  rujna 2013.  pa do prosinca 2014. , sud je utvrdio na osnovu dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu, a iz koje proizlazi da je tužitelj do rujna 2013. primao naknadu plaće u punom iznosu, a od rujna 2013. pa do kraja 2014. naknadu u iznosu od 1.824,36 kuna.

Puna naknada plaće za lipanj 2013. iznosila je 3.172,80 kuna, a za srpanj 3.648,72 kuna, dok je za kolovoz isplaćena puna naknada plaće u iznosu od 3.490,08 kuna, dakle za tri mjeseca ukupno 10.311,60 kuna, što znači da je prosječna plaća za tri mjeseca iznosila 3.437,20 kuna.

 

Od rujna 2013.  pa do  konca 2014.  tužitelju je svaki mjesec isplaćeno 1.824,36 kuna, dakle za 1.612,84 kune, manje od prosječne tromjesečne plaće što za 15 mjeseci iznosi utuženih 24.192,00 kuna.

 

Razmatrajući postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete, sud je naročito cijenio činjenicu da je tužitelju kao radniku koji je obavljao poslove montaže rasvjetnih tijela bilo poznato, odnosno, nije mu moglo  biti nepoznato da skela nije pravilno montirana.

Po mišljenju ovoga suda, tužitelj koji je sa željom da si olakša izvršenje radnog zadatka svjesno radio na nepravilno montiranoj skeli, a što je na koncu imalo za posljedicu njegov pad i ozljeđivanje, doprinio je nastanku vlastite štete sa 35%.

 

Za utvrđeni doprinos samog tužitelja nastanku štete umanjeni su utvrđeni iznosi pravične novčane nakade.

 

Tako je od iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete, a koju je sud utvrdio u iznosu od 90.000,00 kuna nakon umanjenja za doprinos tužitelja, dosuđen iznos od 58.500,00 kuna, dok je u razlici do zatraženih 75.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, a koju je štetu sud utvrdio u iznosu od 6.780,00 kuna, nakon umanjenja za doprinos tužitelja nađen je osnovanim u iznosu od 4.407,00 kuna.

 

Zahtjev za naknadu imovinske, novčane štete zbog gubitka zarade u utuženom razdoblju, a koja je šteta utvrđena u mjesečnim  iznosima od 1.612,84 kuna, a ukupno 24.192,60 kuna osnovan je u iznosima od 1.048,35 kuna, odnosno u  ukupnom iznosu od 15.725,25 kuna.

 

Pravo na naknadu štete   dospijeva od trenutka njenog nastanka, a neimovinska šteta smatra se dospjelom od trenutka kada je završeno liječenje i kada je tužitelj saznao za sve posljedice štetnog događaja, što je po nalazu vještaka bilo 24. studenog 2013., kako je tužitelj i zatražio, pa je sud u ovom dijelu tužbeni zahtjev našao osnovanim.

 

No dio tužbenog zahtjeva u kojem se potražuje kamata na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od kraja liječenja (24. 11. 2013.) sud nije našao osnovanim jer se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti, pa tužitelj ima pravo na kamatu od dana donošenja presude kojom je utvrđena obveza tuženika, u slučaju da tuženik dobrovoljno ne ispuni svoju obvezu.

 

Drugačija je situacija sa naknadom imovinske štete na ime izgubljene zarade koja je  nastajala mjesečno i na mjesečne iznose tužitelju pripada kamata od dospijeća svake naknade odnosno manje plaćene naknade, kako je i nastajala. Tužitelj za cjelokupni iznos naknade imovinske novčane štete potražuje kamatu od dana završetka liječenja 24. studenog 2013., iako je ova šteta nastajala u razdoblju od 15. listopada 2013., pa do 15. siječnja 2015., obzirom da mu je naknada plaće u iznosu od 1.824,36 kuna isplaćivana za razdoblje od rujna 2013. pa do kraja 2014. godine.

 

Stoga tužitelju pripada kamata od dospijeća svake naknade odnosno manje plaćene naknade, kako je i nastajala, odnosno, na razliku plaće to bi za rujan bilo od 15. listopada 2013., a za listopad od 15. studenog 2013., kako tužitelj potražuje kamatu na cjelokupan iznos od 24. studenog 2013, sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva našao osnovanim samo za iznose koji su dospjeli prije datuma naznačenog u tužbenom zahtjevu dok je za preostale iznose kamata dosuđena od njihova dospijeća.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

Obzirom da je tužitelj djelomično uspio u postupku sud je utvrdio postotak uspjeha svake stranke prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Od ukupno zatraženih 106.876,60 kuna tužitelju je dosuđen iznos od 78.632,25 kuna, pa njegov uspjeh u postotku iznosi 73,57%, a tuženika 26,43%, slijedom čega je tuženik u obvezi naknaditi 47,14% parničnih troškova tužitelja koji su bili opravdani i nužni.

 

Punomoćniku tužitelja za sastav odštetnog zahtjeva ne pripada nagrada.

 

Kao opravdane i nužne troškove sud je našao trošak sastava tužbe. Za sastav tužbe  punomoćniku tužitelja po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarife)  po vrijednosti predmeta spora,  pripada nagrada od 1.000,00 kuna.

 

Za sastav podneska obrazloženog  podneska od 1.veljače 2016.  punomoćniku tužitelja pripada puna nagrada po tbr. 9. t. 1. Tarife u iznos od 1.000,00 kuna.

 

              Za zastupanje na ročištu od 12. travnja 2016. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, punomoćniku tužitelja pripada nagrada po tbr. 9. t. 2. Tarife pola nagrade odnosno 500,00 kuna.

 

              Za  zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2016. punomoćniku tužitelja pripada puna nagrada od 1.000,00 kuna po tbr. 9. t. 1. Tarife.

 

              Za sastav obrazloženog podneska od 7. rujna 2016.  punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 1.000,00 kuna.

 

              Za zastupanje na ročištu od 31. siječnja 2017. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 1.000,00 kuna po tbr. 9. t. 1. Tarife.

 

              Za sastav podneska od 7. ožujka 2017.  i podneska od 28. ožujka 2017. punomoćniku tužitelja  pripada nagrada po tbr. 8. st. 3. Tarife  od  25% nagrade odnosno 250,00 kuna za svaki podnesak. 

 

              Za sastav obrazloženog podneska od 26. rujna 2017. punomoćniku tužitelja  pripada nagrada po tbr. 8. t. 1. Tarife  u  iznosu od 1.000,00 kuna.

 

              Za sastavljanje podnesaka od 27. studenog 2017., 26. veljače  2018., punomoćniku tužitelja ne pripada nagrada po tbr. 8 st. 1.  Tarife obzirom  da tijekom  cijelog I stupanjskog postupka ima pravo na četiri obrazložena podneska po tbr. 8. t.1. Tarife, već mu nagrada pripada po tbr. 8. t. 2. Tarife u iznosu od 250,00 kuna za svaki podnesak.

 

              Za zastupanje na ročištu od 13. studenog 2018. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 1.000,00 kuna.

 

           Za sastav žalbe punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 1.250,00 kuna.

 

Za sastav obrazloženog podneska od 15. svibnja 2020., a kojim je povećan tužbeni zahtjev tužitelju obzirom da se radi o šestom obrazloženom podnesku pripada nagrada od 250,00 kuna po Tbr. 8. t. 2. s obzirom na vrijednost predmeta spora pripada nagrada po Tbr. 8. t.1. u iznosu od 250,00 kuna, a nagrada od 2.500,00 kuna, pripada mu za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2021., sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife.

 

              Dakle, zahtjev za naknadu troškova na ime zastupanja po punomoćniku, nađen je osnovan do iznosa od 12.000,00 kuna , što uvećano za PDV iznosi 15.000,00 kuna.

 

              Kako je tužitelj ima, razmjerno uspjehu u postotku pravo na naknadu 47,14% troškova zahtjev je u ovome dijelu nađen osnovanim u iznosu od 7.071,00 kuna.

 

              Kao nužni i opravdani troškovi parničnog postupka na strani tužitelja nastali su troškovi vještačenja i pristupa vještaka ročištu u iznosu od 6.815,00 kuna, a koji su bili opravdani i nužni nevezano za ishod postupka, slijedom čega ih sud nije umanjivao razmjerno uspjehu, tako  da je ukupan parnični trošak tužitelja  nađen osnovanim do iznosa od  13.886,00 kuna.

             Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

 

U Virovitici 26. veljače 2021.

 

Sudac:

 

Zoran Mandić

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. Punomoćnik I. E. odvjetnik iz  Z.
2. Punomoćnik M. P. odvjetnik iz V.