Poslovni broj:8 K-408/20-31

 

 

 

 

 

Poslovni broj:8 K-408/20-31

 

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog M. C., zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-208/2019 od 22. siječnja 2020., sada KO-DO-509/20, nakon održane javne rasprave 24. veljače 2021. u prisutnosti Karmen Kurešić, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru i optuženika uz braniteljicu, odvjetnicu M. Š. K. te oštećenog K. P., 26. veljače 2021. objavio je i

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

                           Optuženi M. C.,  zvani T. OIB: …, sin V. i B. rođene L., rođen  … u ., s prebivalištem u O., državljanin R. H., hotelijersko-turistički tehničar, s završenom srednjom školom, nositelj paušalnog obrata sa mjesečnim prihodima u iznosu od 4.000,00 kuna, neoženjen, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog mlt. djeteta, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, kazneno i prekršajno neosuđivan, nalazi se na slobodi

 

 

             k r i v   je

 

što je:

 

 

              dana 24. svibnja 2019. oko 23,00 sati u Z. ispred ugostiteljskog objekta „T. O. R. B.“, u nakani da teško tjelesno povrijedi K. P., istoga zatvorenom šakom udario u predjelu nosa, čime mu je nanio tešku povredu u vidu višestrukog prijeloma nosnih kostiju s posljedičnim krvarenjem u oba maksilarna sinusa i krvne podljeve vjeđa oba oka,

 

             

              d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom -  iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

 

pa se po članku 118. stavku 1. KZ/11. optuženi M. C.

 

       o s u đ u j e   n a

 

              KAZNU  ZATVORA U TRAJANJU 1  (JEDNE) GODINE

 

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

 

                   p r i m j e n j u j e

 

      UVJETNA OSUDA

 

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi M. C. u roku 3  (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 1.Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19;  dalje: ZKP/08) nalaže se optuženom M. C. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 800,00 kn (osamstokuna), kao i troškove kaznenog postupka  u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. u iznosu 2.554,00 kn (dvijetisućepetstopedesetčetirikune), sve to u roku 60 (šesdeset) dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu optužnicu broj: K-DO-55/16 od 30. ožujka 2016., kojom optuženiku stavlja na teret djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

 

Po provedenom postupku, ovaj je sud donio presudu poslovni broj:K-322/2019 od 22. rujna 2020., koju je Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj: Kž-481/2020 od 20. studenog 2020. ukinuo i predmet uputio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Pozvan da se očituje o osnovanosti optuženice, optuženik je i u ponovljenom postupku izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je ponovno ispitao  oštećenog K. P. kao svjedoka (list 195), pri čemu je i pročitao njegov iskaz sa zapisnika od 22. siječnja 2020. (stranica 115-116).

 

 

Također je, uz suglasnost stranaka, pročitao zapisnike o ispitivanju s prijašnjih rasprava, gdje je ispitao stalnu sudsku vještakinju za medicinu rada A. G. M. (list 126-127) te svjedoke: K. Z., F. G., M. M. i F. Ć. (list   137-144) te M. V., S. L. i K. K. (list 146-150).

 

Pročitani su: kaznena prijava Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zabok broj 511-17-05/3-K-69/2019 od 24. lipnja 2019. (list 6-8), bolnička prijava O. B. Z. na ime K. P. od 30. svibnja 2019. (list 9-10), imovinskopravni zahtjev oštećenika od 6. lipnja 2019. (list 11), zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve K. P. od 8. srpnja 2019. (list 37-40), medicinska dokumentacija žrtve K. P. (list 34-41), medicinska dokumentacija za K. P. O. B. Z. od 30. svibnja 2019. (list 41-46), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu zavoda (list 47),  povijest bolesti KBC S. M. od 30. svibnja 2019. (list 4849),  zapisnik o ispitivanju svjedoka K. Z. od 24. srpnja 2019. (stranica 65-67), zapisnik o ispitivanju svjedoka F. G. od 24. srpnja 2019. (stranica 68-70),  zapisnik o ispitivanju svjedoka M. M. od 25. srpnja 2019. (stranice 71-73), zapisnik o ispitivanju svjedoka F. Ć. od 26. srpnja 2019. (stranice 74-76), nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. A. G. M. od 18. srpnja 2019. (list 77-81).

 

Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvatke iz njegove Kaznene i prekršajne evidencije (list 198 i 199 spisa), i to najnovije izvatke s datumom na dan zaključenja rasprave 24. veljače 2021.

 

Naime, u spisu se nalazi više izvadaka iz Kaznene evidencije za optuženika, time da sud po uobičajenoj sudskoj praksi, a i zbog promjena koje se tijekom vremena evidentiraju u kaznenoj evidenciji, prije nego što optuženik iznosi obranu pribavlja novi izvadak.

 

Tako se na listu 57 spisa nalazi izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika od 27. lipnja 2019., dakle star više od godinu dana. Budući da je i u vrijeme zaključenja rasprave taj izvadak bio prestar, odnosno podaci iz njega nisu bili aktualni, sud je 17. rujna 2020. zatražio novi izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika koji se nalazi na listu 158 spisa te jedino i taj izvadak na raspravi 17. rujna 2020. pročitao. Na dokazima koji nisu provedeni na raspravi sudska se odluka niti ne smije temeljiti.

 

Kako drugih dokaznih prijedloga nije bilo, sud je, na kraju dokaznog postupka, reproducirao snimku prvog ispitivanja optuženika, budući da se optuženik pozvao na obranu koju je iznio prilikom prvog ispitivanja.

 

Optuženik  se branio navodeći da ne poznaje oštećenika, da je te večeri radio kao voditelj kafića te je sjedio za stolom izvan kafića s vlasnikom K. K., kada je iz unutrašnjosti kafića čuo lupanje po šanku i galamu. U unutrašnjost kafića je zatim ušao vlasnik K. K. kako bi smirio oštećenika koji je lupao i galamio. Navodno je oštećeni P. djelatnicu kafića K. Z. primio za dojku pa ga je ona ošamarila, a kako je oštećeni P. i dalje nasrtao, tako ga je konobar F. G. izveo iz kafića. Izvan kafića oštećenik je i dalje galamio, te mu je on prišao da ga smiri, čemu se oštećenik protivio i lupao po staklenom izlogu pekarnice D. koja se tu nalazi kraj predmetnog kafića. Zatim je oštećeniku prišla i K. Z. kako bi se s njime raspravljala no on je kao voditelj kafića K. vratio unutrašnjost. Sa oštećenikom je vani ostao F. G.. Negira da bi vidio da bi bilo tko udario oštećenika i nanio mu ozljede, navodi da je on kraj oštećenika bio nekih 5-10 sekundi nakon čega je s K. Z. ušao u kafić.

 

              Slijedom takve obrane, u postupku nije bilo sporno samo to da su se optuženik i oštećenik 24. svibnja 2019. oko 23,00 sati nalazili na adresi u Z…., ispred ugostiteljskog objekta „T. O. R. B.“.

 

              Bilo je sporno je li oštećenik tada zadobio kakve ozljede, o kakvim je ozljedama riječ, tko mu je iste zadao, je li ga optuženik udario pa ako je, je li optuženik postupao u namjeri da oštećenika teško tjelesno ozlijedi.

 

Da je oštećenik upravo tog dana zadobio tešku tjelesnu ozljedu proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu A. G. M. od 18. srpnja 2019. (list 77-81), iz kojeg proizlazi da je oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višestruke prijelome nosnih kostiju s posljedičnim krvarenjem u oba maskilarna sinusa i  krvne podljeve vjeđa oba oka, a koje ozljede u svojoj ukupnosti čine tešku tjelesnu ozljedu. Te ozljede nastale su kao posljedica udarca tupo-tvrdim sredstvom u pravilu se viđa kao posljedica udarca stisnutom šakom. Za nastanak ovih ozljeda je bio dostatan jedan udarac, zadan silom srednjeg intenziteta.

 

Vještakinja A. G. M. na raspravi je istaknula (list 126-127) da se na osnovu medicinske dokumentacije ne može točno utvrditi vrijeme nastanka ozljede, međutim mišljenja je da je ozljeda mogla nastati u  vremenu inkriminiranog događaja.

             

Vještakinja navodi da prijelomi nosnih kostiju iznimno rijetko nastaju padom, a ukoliko bi nastali padom tada bi bilo za očekivati i ozljede nekih drugih dijelova lica. Isto tako očekivano bi nastala i ozljeda kože nosa u vidu oguljotine. 

 

Nadalje ističe da krvni podljevi vjeđa oka mogu nastati kao posljedica ozljede nosa, no međutim, ti krvni podljevi mogu nastati i udarcima u ozlijeđeno područje. U okolnostima fizičkih napada obično nastaju udarcem stisnute šake.

 

U medicinskoj dokumentacija za oštećenika nije naznačena boja tih krvnih podljeva, stoga u izostanka opisa boje krvnih podljeva ne može reći kada su ti krvni podljevi nastali. Krvni podlijevi slabe nakon dva tjedan, a mogu biti vidljivi i do tri tjedna.

 

Dodaje da se iz opisa glave oštećenika sa povijesti bolesti OB Z. od 30. svibnja 2019. ne može zaključiti o starosti ozljede. Krepitacija nosa obično je prisutna i do desetak dana nakon prijeloma, a ozljeda je mogla nastati na dan pregleda. Nalaz epistakse ili krvarenja iz nosa označava aktivno krvarenje.

 

Navodi da osoba s prijelomom nosnih kostiju s pomakom ima smetnje disanja kroz nos, no osoba može disati na usta pa samim tim nije nužno apsolutno da se javi odmah liječniku.

 

Mišljenja je da ako bi ovakva ozljeda nastala uslijed pada na tlo, očekivano bi mogle nastati oguljotine, a oguljotine na oštećeniku nisu opisane. Hematomi navedeni u medicinskoj dokumentaciji nisu opisani detaljno, ali su navedeni.

 

Ozljede evidentirane kod oštećenika uzrokuje bol koja se može kupirati analgeticima koje ima svako prosječno kućanstvo.

 

Vještakinja je osoba odgovarajuće struke, koja je svoj nalaz i mišljenje utemeljila na svim potrebnim podacima. Nalaz je dopunila na raspravi, tako da nije ostalo nejasnoća ili nepotpunosti pa sud taj nalaz ocjenjuje vjerodostojnim.

 

Kada se taj nalaz dovede u vezu sa iskazom oštećenika i svjedoka F. Ć. i M. M., koji će se reproducirati u daljnjem tekstu, a iz kojih suglasno proizlazi da se oštećenik zabrinuo i liječničku pomoć zatražio tek kada mu je u danima nakon ozljeđivanja, na poslu, tekla krv, tada se, po ocjeni suda, bez sumnje može zaključiti da je oštećenik prvo pomislio da nije teško ozlijeđen, a kada su uslijedile komplikacije u vidu krvarenja iz nosa koje nije prestajalo, tada je zatražio liječničku pomoć. Takvo ponašanje shvatljivo je kada se uzme u obzir da se oštećenik nije primjereno ponašao u lokalu, da se imao razloga sramiti svog ponašanja, o kojem bi morao pričati da je zatražio pomoć policije i/ili liječničku pomoć. Također je sud uzeo u obzir činjenicu da ozljeda nije sa sobom nosila bolove koji se ne bi mogli ublažiti ili eliminirati analgeticima koji se drže u kućanstvu.

 

Pritom je točno da vještakinja sudske medicine nije mogla utvrditi  starost ozljede jer je oštećenik  pregledan šest dana od događaja, a u medicinskoj dokumentaciji nije naznačena boja krvnih podljeva. Međutim, sud u kaznenom postupku činjenice utvrđuje ne samo na temelju jednog dokaza samog po sebi, nego dovodeći taj dokaz u vezu s drugim provedenim dokazima.

 

Vještakinja je, kao prvo, isključila mogućnost da bi sporna ozljeda nastala padom na tlo.

 

Potom je izrazila mišljenje da je ozljeda mogla nastati u  vremenu inkriminiranog događaja, a koji zaključak vještakinje je sud doveo u vezu s drugim provedenim dokazima, kako je naprijed detaljnije obrazloženo.

 

Dakle, putem nalaza i mišljenja vještakinje sud je utvrdio da je optuženik u inkriminirano vrijeme zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a kako je istu zadobio, sud je utvrdio pomoću iskaza ispitanih svjedoka.

 

Oštećeni K. P. iskazao je (list 115-116) da je sporne večeri ušao u ugostiteljski objekt „T. o. r. b.“, gdje je odmah zagrlio konobaricu K. Z.. Ona ga je ošamarila, a konobar F. izgurao van iz objekta. Odmah za njima došao je optuženik, koji ga je udario zatvorenom šakom u području nosa, takvom silinom da je pao na pod. Sa oštećenikom je bio i prijatelj F. Ć.. Od udarca se stvorila lokva krvi jer je krvario iz nosnica. Optuženik je došao ispred njega i kada je bio njemu nasuprot ga je udario. On se nije branio niti njega napadao. Prilikom udarca nitko nije ništa rekao.  Optuženik je ostao na mjestu gdje ga je udario te je i čistio krv.

 

U trenutku dok ga je optuženik udario bio je ispred pekare „D.“, na udaljenosti 5 metara od ugostiteljskog objekta.

 

Prije dolaska u lokal popio je tri velika piva, ali nije osjetio utjecaj alkohola.

 

M. V. ne poznaje, S. L. poznaje i čini mu se da je bio u kafiću, dok K. K. ne poznaje. M. M. bio je na terasi kafića i još je rekao zašto ga tuku.

 

Nije točno da bi K. Z. primio za grudi, lupao i galamio po kafiću. Nakon što ga  je K. Z. ošamarila, više ju nije niti pokušavao zagrliti jer ga je već konobar F. gurao van iz lokala. Nije točno da bi van lokala galamio i lupao po staklu pekare. On je vani nakon udarca bio na podu, svi su izašli van iz kafića, pa i K. Z. ali ona mu se vani nije obraćala.

 

F. G. poznaje od ranije, dok optuženika nije poznavao.

 

Kada ga je optuženik udario, bili su prisutni M. M., na terasi lokala udaljen 5 metara, i F. Ć..

 

Tek nakon udarca iz lokala su izašli gosti i konobarica, time da je on u tom trenutku bio u nesvijesti te niti sve te ljude koji su bili u lokalu ne poznaje. Smatra da su gosti izašli van jer su bili znatiželjni zašto ga konobar gura van iz lokala, a odmah potom ga je optuženik udario. Čini mu se da su se zainteresirali što se događa kada su vidjeli da ga konobar izvodi van.

 

Nakon udarca otišao je kući, kamo ga je odvezao prijatelj Ž. Š. koji je slučajno naišao, a udarac nije vidio. Tamo je ostalo desetak ljudi koje sve niti ne poznaje i vidio je da čiste krv, a tko je čistio krv, ne zna.

 

Ne sjeća se na koji dio tijela je pao.

 

Nije odmah zvao policiju jer nema za to vremena i nije želio probleme. Za otprilike tri dana prvo je krvario iz nosa na poslu u trajanju 10 minuta, a potom je i poslijepodne počeo krvariti iz nosa na način da krv nije stajala tri sata pa je stoga zatražio liječničku pomoć. Imao je oteklinu na licu. Prvo se obratio hitnoj medicinskoj službi, a tek potom svom izabranom liječniku. Doktoru je imenom i prezimenom rekao tko ga je udario.

 

Odmah nakon udarca osjetio je bol u području nosa te je popio Brufen, što nije dovelo do potpunog prestanka boli, nego ga je samo manje boljelo, također ga je i drugi dan boljelo, popio je lijek i on je samo umanjio bol. Misli da treći dan već nije pio nikakve lijekove, ali je osjećao bol. Lijekove je pio u bolnici. Inače bi pretrpio bolove, ali je zbog krvarenja zatražio liječničku pomoć.

 

Prije događaja je pokoji put u krugu lokala viđao optuženika, stekao je dojam da on svraća u kafić , ali o njemu nije znao ništa.

 

Oštećenik, dopunski ispitan, dodao je (list 194-195) da nije prijavio ovaj događaj policiji jer nije želio imati problema u smislu da mora “imati posla sa sudovima i policijom”. On je prije otprilike 10 godina “imao posla sa sudom” zbog prebrze vožnje i vožnje pod utjecajem alkohola, te zbog narušavanja javnog reda i mira. Otišao je doktoru kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo. Točno je da je iskazao da ga je konobar F. izgurao van iz objekta, međutim nije pao na tlo dok ga je on izguravao, na tlo je pao nakon što ga je optuženik udario.

 

Ne zna koliko je sati bilo kada se nakon spornog događaja vratio kući, nije gledao na sat.

 

Nakon spornog događaja je krenuo po stepenicama u zgradu gdje postoji ugostiteljski objekt, ali došao je susjed Ž. Š. i on ga je odveo kući pa u konačnici u ugostiteljski objekt nije niti ulazio. Budući da je nakon udarca izgubio svijest, događaja koji su nakon toga uslijedili se baš ne sjeća.

 

Iako je prvo odgovorio da  je krv sa sebe i svoje odjeće čistio kod kuće, kada mu se čita iskaz svjedoka F. Ć. na stranici 143 spisa , četvrti odlomak, navodi da je točno da je na katu b. k. u jednom kafiću uz pomoć F. Ć. čistio krv. Objasnio je da se toga danas odmah nije sjetio jer su prošle dvije godine od događaja, a on je zbunjen.

 

              Svjedokinja K. Z. navodi (list 137) da se po Z. pričalo kako oštećenik uopće ne zna tko ga je udario. Oštećenika poznaje još iz škole i  napominje da je uvijek bio problematičan, da se svađao, tukao i slično tome. Oštećenik i ona su samo poznanici, nisu bliski prijatelji, a na njezinom radnom mjestu joj je pravio probleme.

 

Nakon što ju je optuženik vratio u ugostiteljski objekt, vani je ostao F. G. i još par ljudi uz oštećenika. M. M. i F. Ć. ne poznaje, a vani uz oštećenika nije vidjela nikakve njegove prijatelje.

 

Predmetne je večeri bila u izlasku, nije radila u objektu, a dodaje da su radili S. L., M. V. i F. G..

 

Pojašnjava da je gazda objekta K. K., koji je bio tamo i sjedio u objektu. Ističe da optuženika oslovljava kao šefa zato što je on voditelj poslovanja u objektu, a prije spornog događaja tamo je radio oko pet godina.

 

Nadalje navodi da nakon što ju je optuženik doveo u objekt nije izlazila van i nije vidjela oštećenika, pa ne može odgovoriti je li na njemu vidjela kakve ozljede.

 

Nakon što joj je oštećenik prišao nije tražila pomoć, nego je pokušala sama riješiti problem budući se uznemirila i nije željela dopustiti da se on prema njoj tako ponaša.

 

Vlastiti navod da ju optuženik „nije puštao iz lokala“ pojašnjava na način da je bila uznemirena, odnosno da je željela izaći van i da joj se oštećenik ispriča, ali ju optuženik nije puštao van. Optuženik ju je smirivao i rekao da je bolje da ne traži nevolje tamo gdje ih nema, a nakon toga optuženik on iz lokala nije izlazio, te su tamo bili najmanje pola sata.

 

Ne sjeća se da bi se u lokalu čula kakva buka izvana, a odmah uz lokal se nalazi pekara „D.“. Nakon što ju je optuženik uveo u lokal, vrata lokala su ostala otvorena. M. V. i S. L. radili su dok ju je šef smirivao, a jedino je F. G. ostao vani s oštećenikom. Kasnije joj je F. G. rekao da su on i oštećenik susjedi, pa da je zato ostao, no ne može reći koliko dugo se on zadržao vani. Te večeri je još dugo ostala u lokalu. Nakon spomenutih pola sata za koje vrijeme ju je optuženik smirivao, isti je otišao doma, i to je otišao sa K. K.. Oštećenika te večeri više nije vidjela.

 

Ističe da je radno vrijeme objekta petkom do dva sata u noći. Radno vrijeme voditelja na koje je raspoređen optuženik je u jutarnjoj smjeni od 8-15, time da on petkom i subotom navečer dolazi pogledati kakva je situacija, te ima sklopljen ugovor o radu. U istom objektu rade tri lokala i ako je gužva, on pomogne konobarima. Te večeri radila su tri konobara i nije bilo potrebe za time da pomogne, pa je zbog toga otišao kući nakon što ju je smirio. Ako u lokalu bude kakav incident, zove se policija, a na sigurnost u lokalu paze konobari.

 

Ne sjeća se je li te večeri optuženik već bio u lokalu kada je ona došla ili je došao kasnije. U lokal je došla sa sestrom i četiri prijatelja. Njezina sestra i prijatelji cijelo vrijeme su ostali u lokalu, nisu izašli van kada je ona izašla i nisu se htjeli miješati u njezin sukob sa oštećenikom, već su joj samo rekli da ne izlazi van.

 

Također opisuje da je optuženika vidjela da sjedi vani u trenutku kada je izašla van ispred kafića, a nakon što je F. G. izgurao oštećenika van. Smatra da je očito optuženik vidio da je izašla van uznemirena, pa ju je zato primio i uveo u objekt. Dok je bila vani, optuženik i oštećenik nisu bili ni u fizičkom ni u verbalnom kontaktu, a oštećenik i F. G. su se malo naguravali, odnosno jedan drugoga gurali rukama.

 

Dodaje da su K. K. i optuženik vani ispred lokala zajedno sjedili na bačvi, a što je u stvarnosti stol. U lokalu je svirala glasna glazba koja se čuje i van, vani su zvučnici, a terasa je bila puna. Par metara iznad lokala nalazi se bankomat „Z. b.“.

 

Svjedok F. G. navodi (list 138) da oštećenika poznaje od ranije iz mjesta u kojem stanuje. Zna da, kada je oštećenik u nekom ugostiteljskom lokalu, da radi probleme i da je uvijek oko njega neko komešanje. M. M. poznaje iz škole, a te ga večeri u lokalu i u blizini lokala nije vidio, dok F. Ć. ne poznaje.

 

Predmetne je večeri optuženik zajedno s K. K. bio za stolom koji je u obliku bačve ispred lokala, a bili su privatno. U lokalu je i iznutra i izvana svirala glazba, tako glasno da se nije čuo žamor ljudi. Oštećenik ga je napao s obje šake, a on je njega također sa svoje dvije šake odgurnuo u području prsa. Oštećenik ga nije udario, a nakon što je on njega odgurnuo, on je pao na tlo. Odmah nakon toga je ušao u objekt, time da oštećeniku nije nanio nikakvu ozljedu, a osobito ne ozljedu nosa.

 

Navodi da optuženik već dulje radi kao voditelj poslovanja, time da je radio taj posao i godina prije spornog događaja. U opisu njegovih poslova je narudžba robe, koordinacija ljudi i smjena, time da kada je gužva zna pomoći za šankom. Incidentne situacije se u lokalu inače ne događaju, već se takav slučaj dogodio prvi puta.

 

Kada je gurao oštećenika za njime je iz lokala odmah došla K. Z., a nakon toga, kad je K. već bila vani, optuženik ga je pitao što se događa. Optuženik i K. K. sjedili su za stolom koji je 4-5 metara udaljen od pekare „D.“. Ne zna točno jesu li optuženik i K. K. te večeri radili ili su privatno bili u lokalu. Nakon što je optuženik uveo K. Z. u lokal, te večeri ih nije vidio vani.

 

U trenutku kada je srušio oštećenika i kada je on pao na tlo, optuženik je već uveo K. Z. u lokal. Ne zna kada je te večeri optuženik otišao, ne zna niti kada je otišao K. K., a te večeri ih je još koji put poslužio, ali nije obraćao pažnju do kad su se zadržali.

 

U trenutku kada se vraćao u lokal, oštećenik se već dizao s tla. Ako mu je oštećenik nešto i govorio, on to nije mogao čuti dok se vraćao u lokal, a uz njega nije primijetio nikoga.

 

Svjedok M. M. navodi (list 139) da konobaricu K. Z. poznaje iz viđenja. Predmetne ju je večeri vidio da konobari, ali nije bila vani. Vidio ju je vani u trenutku dok je netko prao krv s tla ispred pekarnice „D.“, no ne zna tko, ali je vidio K. Z.. Vlasnika objekta „T. O. R. B.“ ne poznaje. 

 

Oštećenika zna jer mu je bio kolega na poslu. Kada je rekao da je vidio da dvojica „iznose“ oštećenika iz objekta, zapravo je pod time mislio da ga izvode.

 

Navodi da optuženika ne poznaje, ali kada ga je vidio u sudnici mogao je potvrditi da ga je vidio da izvodi oštećenika zajedno s konobarom G. iz objekta. Stol za kojim je sjedio te večeri je oko deset metara udaljen od ulaza u objekt. Prije spornog događaja, niti nakon tog događaja, sve do dana svjedočenja nije vidio optuženika.

 

Ne može objasniti kako na dan svjedočenja prepoznaje u osobi optuženika čovjeka koji je zajedno s G. izvodio oštećenika. No, unatoč tome što se rasprava odvijala u skladu s epidemiološkim preporukama na način da svi u sudnici nose maske, navodi da može potvrditi da je optuženik osoba koja je izvodila oštećenika.

 

Ističe da je oštećenik prije otprilike mjesec dana dao otkaz, pa da više ne rade zajedno. Prije toga su se viđali na poslu i odnos opisuje kao odnos dobrih radnih kolega, ali prijatelji nisu.

 

Dodaje da je u ponedjeljak ujutro oštećenik došao na posao i da je vidio da mu je natečen nos i otišao je s posla kući jer mu nije bilo dobro. Također zna da je bio na hitnoj, no ne zna kada, te ne zna je li druge dane u tom tjednu radio. F. Ć. je također radio s njima.

 

Potpuno je siguran da je K. Z. poslije vidio vani. Ne zna na što se misli kada se spominje bačva ispred lokala. Te večeri je bio vani na terasi tog lokala. Dodaje da je samo pretpostavio da je K. Z. te večeri konobarila u lokalu, a to je pretpostavio zato jer je kasnije vidio da je iz lokala izašla van. Koliko se sjeća, oštećenik je bio vani dok su prali krv, time da je krv prao jedan gospodin. U tom trenutku vani je bila i K. Z.. Oštećenik je sigurno bio ispred pekare „D.“ još pet minuta nakon što je zadobio ozljedu. Oštećenik je tada bio izvan sebe i smatra da nije bio sposoban za razgovor. Koliko se sjeća, K. Z. njemu nije ništa govorila.

 

Kada je prišao oštećeniku, uz njega je bio F. Ć.. Potom je došao gospodin koji je prao krv, a kojeg sada ne može opisati zbog proteka vremena. U kratkom vremenu je došla i K. Z. pa ne zna je li došla prije ili poslije tog gospodina koji je prao krv. Zna samo da je i ona gledala krv, no ne zna je li pomogla čistiti. Namjeravao je oštećeniku pomoći da zaustavi krvarenje, a pri tome mu je pomagao i F. Ć. na način da mu je spustio glavu. Pitao je oštećenika što je bilo, a on uopće nije mogao odgovoriti. Nitko od ljudi koje je spomenuo da su bili prisutni na mjestu događaja ništa nisu govorili.

 

Oštećeniku je prišao najbliže oko metar, a ne može se očitovati je li on bio pod utjecajem alkohola. Predmetne večeri nije razgovarao s F. Ć. i ne može reći je li on bio pod utjecajem alkohola, te ne zna tko je Ž. Š.. Koliko je vidio, te večeri je oštećenik otišao s F. Ć. i čini mu se da su po stepenicama otišli na „B. k.“ u Z.. Oštećenik je imao potpuno krvavu majicu. Nije vidio je su li mu hlače također bile krvave, ali se sjeća i čudio se da je na tlu bila lokva krvi. Pitao je oštećenika što se dogodilo, no on nije ništa mogao odgovoriti i potom su on i F. Ć. otišli. Ne može objasniti kako to da nije pitao F. Ć. što se dogodilo, a s obzirom na prizor koji je vidio.

 

Misli da na katu „B. k.“ ima neka gostionica. Rijetko kad je vidio da optuženik nešto popije. Kasnije nije niti s oštećenikom niti s F. Ć. razgovarao o konkretnom događaju.

 

Svjedok F. Ć. pojašnjava (list 144) da kada je u svom iskazu naveo da je razmijenio nekoliko riječi s gazdom ugostiteljskog objekta nakon ulaska u objekt, da je mislio na K. K..

 

Kada se prisjeća događaja, nije više siguran jesu li oštećenika dvojica ili trojica vukla iz objekta.

 

Objašnjava da on svjedočenjem „narušiti društveni odnos sa optuženikom“ navodi da nema nikakav odnos s optuženikom i da nije pokušao utjecati na njegov iskaz.

 

Nadalje navodi da se više ne sjeća koliko je ljudi izvodilo oštećenika iz objekta. Te večeri je popio dva do tri alkoholna pića, i to žestice. Nije baš osjećao da ga je jako primilo, ali je bio pod utjecajem alkohola, no alkohol nije utjecao na njegovo sjećanje, već protek vremena. Ne zna koliko je te večeri popio oštećenik, ali zna da je bio pod utjecajem alkohola, što zaključuje iz činjenice jer je bio veseliji nego inače. K. je bila udaljena par metara od šanka gdje je on razgovarao s K. K. i nije vidio istu dok je razgovarao. Kada je već bio van lokala, imao je poziv na mobitel i otišao je razgovarati, time da je razgovarao kod bankomata. Zapravo opisuje da je primio poziv dok je bio u lokalu, a zatim je otišao van razgovarati. Nije izašao van da vidi kud vode oštećenika i što se događa vani, te se nije imao potrebe miješati.

 

Ističe da bi optuženika mogao prepoznati po izgledu njegovog lica. Na sudskoj porti prilikom ulaska u sud je vidio optuženika bez maske i siguran je da je to on i da je on udario P. u nos.

             

Optuženika zna iz viđenja, te ga je prije spornog događaja vidio 50-ak puta. Prepoznao je jednog konobara kojemu ne zna ime i prezime kao osobu koja je vodila oštećenika iz lokala, a druge osobe koje su ga vodile više ne bi mogao prepoznati niti opisati. Vidio je da vani oštećenika tri osobe drže za ruke i to su bila tri muškarca.

 

Ne  sjeća se je li optuženik oštećenika i držao za ruke i udario ili ga je samo udario. Siguran je da je optuženik udario oštećenika samo jednom. Nakon udarca svi su se razišli, došao je M. M. kojeg poznaje jer je s njim prije radio. Oštećenik je inzistirao da se ne zove hitna jer je bio uvjeren da mu nije ništa, da ozljeda nije teška. Oštećenik i on su otišli na kat b. k. u Z. u toalet jednog kafića gdje je pomogao oštećeniku da zaustavi krvarenje putem papira, a što je trajalo do pet minuta. Potom je otišao svom društvu, a oštećenik je ostao sam. Ne poznaje vlasnika ugostiteljskog objekta „T. O. R. B.“.

 

Pojašnjava da kada u svom iskazu pred policijom spominje gazdu i vlasnika ugostiteljskog objekta, da pritom misli na istu osobu, na K. K..

 

Nadalje navodi da je kasnije K. K. brisao krv sa stepenica blizu pekare „D.“, a imao je sa sobom kantu i krpu. Ne sjeća se da je vidio nekog blizu njega.

 

U ponedjeljak u tjednu nakon događaja je oštećenik došao na posao i curila mu je krv iz nosa, pa je nakon toga zatražio liječničku pomoć. Ne sjeća se točno kad je to bilo, ali zna da je imao krvarenje koje se nije moglo zaustaviti. Vidio je na njemu plavo oko očiju i crveni nos. Oštećenik je nakon spomenutog ponedjeljka radio još maksimalno tri dana. Razgovarao je s oštećenikom i M. M. o tom događaju, a oštećenik je rekao da su ga izveli iz kafića i da je dobio udarac u nos i da je to zadnje čega se sjeća, no nije mu rekao tko ga je udario u nos. On također oštećeniku nije rekao tko ga je udario u nos.

 

Na policiji je saznao ime i prezime osobe koja je udarila oštećenika. Siguran je da je oštećenika udario optuženik koji danas sjedi u sudnici, samo što mu nije znao ime i prezime. Prije događaja je do pet puta bio u tom kafiću, a ne zna je li tamo bio i oštećenik. Vidio je optuženika više puta na raznim mjestima i u S. T. i u O., a ne samo u kafiću. Prije predmetnog događaja nije znao optuženikov nadimak, ne zna ga ni sada, kao što ni ne zna ima li optuženik uopće nadimak.

 

M. M. i on su pričali o događaju na način da su komentirali da je oštećeniku išla jako krv iz nosa.

 

U razdoblju od kad su oštećenika izvukli iz lokala pa do dolaska K. koji je došao oprati krv prošlo je 5-10 minuta. K. se nije obraćao niti njemu niti optuženiku dok je došao oprati krv.

 

Svjedokinja M. V. navodi (list 146) da se sjeća kritične večeri. Radila je kao „unutarnji“ konobar. Vidjela je poznatog mladića, za kojeg tada nije znala kako se zove, da ulazi u objekt s još jednim mladićem. Odmah po ulasku vidjelo se da je napadnog ponašanja, vikao je, mahao rukama oko sebe, udarao šakom o šank. Kad je prolazila s tacnom, više puta ju je gotovo udario mašući po zraku rukama. Bila je glasna glazba pa nije čula što govori, a nije niti na to obraćala pažnju.

             

U lokal je sa sestrom i prijateljima došla K. Z., a optuženik je i nju trknuo laktom, no ne zna slučajno ili namjerno, pa je ona došla do njega i rekla mu da je pusti na miru, a on ju je ugrizao na području prsnog koša. Oštećenik je udario K. Z. dok je plesala u blizini šanka, a ona je s te pozicije došla do njega.

 

F. G. odmah je primio oštećenika u području ramena i izveo ga van, time da se oštećenik opirao na način da je mahao rukama. Iako su otprilike slične fizičke građe, F. G. je uspio oštećenika izvesti van, a inače nema u opisu poslova rješavanja sukoba do kojih dođe u lokalu, ali kako je ovaj put bio najbliže mjestu gdje je došlo do sukoba, je izveo oštećenika van. Nije vidjela da bi bilo tko drugi osim F. G. izvodio oštećenika van.

             

Navodi da je optuženik te večeri došao u objekt otprilike sat vremena prije ovog događaja, time da je malo i pomagao u okviru poslova voditelja, na način da je donio led i slično, a potom se privatno zadržao vani s vlasnikom K. K..

             

Odmah nakon što je F. G. izveo oštećenika van, za minutu je i K. Z. izašla van. Ona je ostala u objektu i ne zna što se vani dešavalo. Odmah potom, doslovce da nije niti izašla kroz vrata van, optuženik je uveo K. u lokal. Zajedno s njom sjeo je k društvu s kojim je ona došla i smirivao ju je jer je bila jako uznemirena. Zajedno s njom bio je 15-20 minuta. Ona je bila izrazito uznemirena, a oni su radili i nisu ju mogli smirivati. Ne zna koliko dugo nakon toga se optuženik zadržao u lokalu, a također ne zna koliko dugo se K. K. zadržao u lokalu.

             

Nije joj poznato ništa o tome da bi netko od osoblja prao krv ispred pekare D..

 

              Po oštećenikovom upadnom ponašanju i gestikulaciji je zaključila da je pod utjecajem alkohola. 

             

Predmetne je večeri F. G. bio „vanjski“ konobar, posluživao je na terasi, ali je po narudžbe dolazio u lokal, pa je tako prilikom dolaska po narudžbu zatekao incidentnu situaciju između K. Z. i oštećenika. S. L. i ona su radili u lokalu, on za šankom, a ona je posluživala u lokalu.

 

Prijatelj koji je došao sa oštećenikom u lokal bio je niži od njega, no ne poznaje ga. On je stajao za šankom dok je F. G. izvodio oštećenika van i cijelo vrijeme je bio unutra u lokalu.

 

Ističe da je krajem 2019. prestala raditi u „T. O. R. B.“ i da u sklopu iste firme posluju tri lokala i u sva tri je optuženik voditelj poslovanja.

 

U lokalu je bilo puno ljudi, no nije bila takva gužva kakva uobičajeno zna biti. Do tada u lokalu nisu imali takvu incidentnu situaciju, a ako bi netko stvarao probleme, upozorili bi ga na policiju i smirio bi se. U takvim su se situacijama takvom gostu obraćali konobari, iako nitko u opisu poslova nema smirivanje takvih gostiju.

 

Navodi da optuženik kao voditelj poslovanja dolazi ujutro, raspoređuje smjene, brine se o robi, o odnosima između konobara, vikendom dolazi radi uređenja glazbe i sličnog, mijenja novce po potrebe i uskoči na šank.

 

Dodaje da je K. K. prvo ušao u lokal i razgovarao s oštećenikom jer je vidio da se on problematično ponaša pa je htio utjecati na njega. Čini joj se da je K. K. potom ostao u lokalu, a nakon što je F. G. izveo oštećenika, da je K. K. ostao razgovarati s mladićem koji je s oštećenikom došao u lokal.

 

Prijatelj s kojim je oštećenik  došao u lokal je stajao uz šank dok je oštećenik imao sukob s K. Z..

 

Svjedok S. L. (list 147) navodi da je predmetne večeri, u petak, radio u lokalu za šankom. Optuženik i K. K. sjedili su vani. Za šank su došla dvojica, time da ni jednog ne poznaje, zapamtio je jednog od njih zato što je ćelav. Bili su pijani što je zaključio iz razloga jer nisu imali ravnoteže, tražili su da ih usluži, a on je odbio jer je vidio da su pod utjecajem alkohola. Jedan od njih nabio je po šanku i psovao, a u lokal je tada došao K. K. i razgovarao s njim da se smiri. U lokalu je bila glazba, ali šank je drveni i misli da se van čulo nabijanje po šanku.

 

U jednom trenutku je otišao u skladište i kada se vratio vidio je da F. G. sam iznosi jednog od ta dva mladića van i to tako da ga je držao za ruku i gurao van.. K. K. ostao je razgovarati s tim drugim mladićem, te se taj drugi ispričavao za ponašanje svog prijatelja.

 

Potom, kako je F. G. izveo mladića van, za njim je izašla i K. Z., da bi za minutu u lokal opet ušli K. Z. i optuženik i sjeli za stol. Taj stol bio je najviše metar i pol udaljen od šanka i vidio je da K. i optuženik tamo sjede dulje od sat vremena. Za tim stolom bilo je i K. društvo, a vidjelo se da je K. izvan sebe, da želi opet ići van, a optuženik ju je smirivao i nije ju pustio da izađe.

 

K. društvo nije se miješalo u cijeli događaj. Nema neposrednih saznanja o tome što se dešavalo između K. i oštećenika.

 

Ne zna što se dešavalo vani, a pred kraj radnog vremena je čuo da se netko vani potukao, odnosno da su se potukla dvojica. Nije čuo da bi se te večeri vani prala krv.

 

Ističe da su K. K. i M. C. sjedili su za stolom u obliku bačve koji se nalazi do ulaza u kafić, s tog mjesta vidi se u lokal jer se uz bačvu nalazi staklena stijena, a putem koje konobari imaju pregled na terasu. Šank je od ulaza otprilike udaljen dva metra, a sa šanka se ne vidi pekara „D.“.

 

Svjedok K. K. navodi (list 149) da se sjeća se da je bila norijada, i to petak ili subota. Sjedio je s optuženikom vani i vidio da dvojica vidno pijana ulaze u lokal. Potom je čuo lupanje i vidio kroz prozor da jedan od njih lupa po šanku i dere se. Stoga je ušao u lokal, procijenio da je drugi mladić manje pijan, pa je prišao njemu i pokušao s njim razgovarati u smislu da se smire i odu iz lokala. Pogodovalo mu je to što ga je taj mladić prepoznao, iako on njega nije prepoznao. Za vrijeme razgovora s njime je iza njegovih leđa F. G. izveo van oštećenika. Nije vidio što se točno dešavalo jer je bio okrenut leđima. Mladić s kojim je razgovarao ispričavao se za ponašanje svog prijatelja, potom je otišao na toalet, pa je ostao sam za šankom.

 

Sa S. L. je komentirao događaj, a kada su u lokal došli K. Z. i optuženik. K. mu je objasnila da je dobila udarac u rebra i ugriz, potom je u lokal došao i F. G., pitao ga je li sve u redu i treba li zvati policiju, a on je rekao da je sve u redu i da je mladić koji je stvarao nered otišao. Potom se iz toaleta vratio onaj drugi mladić i izašao iz lokala.

 

Otišao je van pogledati i vidio da je desno od lokala, ispred pekare „D.“, staklo na podu. Pomeo je staklo, vratio se u lokal i sjeo tamo gdje su bili K. i optuženik, te su se zadržali nekih pola sata.

             

Sa sobom je ispred pekare imao kantu i „joger“ koji su bili u kompletu, odnosno ono što mu je bilo prvo pri ruci, te je sam pomeo staklo. Nije sa sobom imao metlicu, staklo je pokupio sa „jogerom“ i stavio ga u kantu. Bilo je par komadića stakla. Nije uočio tragove krvi, time da je bio mrak. U tom trenutku prišao mu je neki dečko i pitao što se dogodilo, no ne poznaje ga. Čistio je staklo, krv nije vidio.

 

Navodi da je normalna situacija je da on kao vlasnik navečer obilazi lokal i pregledava treba li što napraviti. U lokalu je svaki dan zbog posla, pa je tako zbog posla bio i te večeri. Optuženik je također u lokalu bio poslom, jer kao voditelj lokala mora vikendom navečer dolaziti.

 

U lokalu su se optuženik i on zadržali još oko pola sata nakon što je optuženik uveo K. Z. u lokal i potom su zajedno otišli kući. Lokal radi do dva sata, a oni su otišli oko 22 sata, 22 i 30. Inače vikendom u to vrijeme odlaze kući, time da ne rade uvijek obojica jer poslovi koje rade se obavljaju uglavnom na početku, pa kasnije nema potrebe za njihovim prisustvom.

 

Skladište u kojem se nalazi kanta koju je uzeo nalazi se u lokalu uz šank. Staklo koje je očistio bilo je malo, svega par krhotina i to je pokupio rukom. Ne može reći od čega je bilo to staklo jer je bio mrak. Kada je čistio prostor ispred pekare, tamo nije vidi oštećenika ni njegovog prijatelja s kojim je prethodno razgovarao u lokalu.

 

Dodaje da kod njih više ne rade M. V., S. L., kao ni F. G., time da je F. G. otišao u ljeto 2019., a L. i V. nešto kasnije.

 

Nema nikakvih vlasničkih ovlasti u odnosu na pekaru „D.“, ali su lokal i pekara prostor do prostora.

 

Ranije u lokalu nisu imali problema s pijanim gostima, a to ni nije takav tip lokala u kojem bi se okupljali takvi ljudi.

 

Dodaje da obično očisti prostor ispred pekare „D.“ jer ona počinje raditi u šest ujutro i ne bi želio da ih dočeka nered. Imaju zaposlenu čistačicu i ona dolazi nakon što se lokal zatvori, dakle konkretno po noći u dva dolazi čistačica očistiti i terasu i oko terase. Prostor ispred pekare „D.“ koji je čistio spomenute zgode udaljen je niti dva metra od terase njegovog lokala.

 

              Kada se analiziraju svi naprijed reproducirani personalni dokazi, vidljivo je da  oštećenik i svjedoci F. Ć. (neposredno) i M. M. (posredno) ukazuju da bi optuženik udario oštećenika, dok ostali ispitani svjedoci tu mogućnost isključuju.

 

              Svjedokinja K. Z., po ocjeni suda, subjektivno je motivirana zaštititi optuženika od kaznene odgovornosti, budući da su ona i optuženik ne samo u profesionalnim, nego i u prijateljskim odnosima. Na to ukazuje činjenica koja proizlazi iz iskaza svih ispitanih zaposlenika lokala, da je optuženik ostao s njom neko vrijeme u objektu i smirivao je iako je ona u objekt došla tijekom izlaska, s više prijatelja.

 

              Također je, po ocjeni suda, i svjedok F. G. subjektivno zainteresiran zaštiti optuženika kao radnog kolegu, bez obzira na okolnost da svjedok u istom lokalu više ne radi. Osim toga, nijedan od ovih svjedoka ne opisuje ozljedu nosa koju je oštećenik, kako je bez dvojbe utvrđeno, zadobio u ovom događaju. Kako je riječ o događaju koji je privukao pažnju više gostiju iz kafića, tako nije životno da se ovi svjedoci ne bi interesirali za komešanje koje je nastupilo.

 

              Isto vrijedi i za svjedoka S. L., koji se, po ocjeni suda, suzdržao od iznošenja svojih saznanja o događaju navodeći da zbog posla nije vidio tko se to potukao.

 

              Točno je da navedeni svjedoci više nisu zaposleni u lokalu čiji je voditelj optuženik, ali je isto tako životno da osobe koje su zajedno radile, bez obzira na odnos podređenosti, zadržavaju dobre odnos s bivšim kolegama. 

 

              Također kod utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku nije odlučna kvantiteta dokaza na određenu okolnost, nego njihova kvaliteta, a to su u ovoj situaciji vjerodostojnost svjedočkog iskaza i povezanost tog iskaza s drugim dokazima koje je sud ocijenio kao vjerodostojne.

 

              Kako je vještakinja sudske medicine iskazala da sporna ozljeda kod oštećenika nije mogla nastati padom na tlo, tako sud nije imao potrebe analizirati iskaz svjedoka F. G. iz kojeg proizlazi da bi se to eventualno dogodilo.

 

              Svjedok M. M. opisuje da je jedna osoba, različita od optuženika, kojeg je u sudnici prepoznao, prala krv s tla ispred pekare „D.“, dok svjedok F. Ć. navodi da je to bio K. K., kojeg poznaje jer je s njim razgovarao u lokalu.

 

              Okolnost da oštećenik navodi da je optuženik prao krv može se, po ocjeni suda pripisati njegovoj zbunjenosti uslijed događaja budući da je oštećenik, po iskazu svjedoka M. M., nakon napada bio izvan sebe i nije bio sposoban za razgovor.

 

              Svjedok K. K. iskazuje da je pokupio staklo ispred pekare „D.“ kako bi idućeg jutra prostor ispred pekare bio uredan. Takav iskaz nelogičan je kada se uzme u obzir da je svjedok sa sobom imao pribor koji se koristi za pranje poda i kantu, koje je morao nositi sve iz unutrašnosti lokala van, da je na kraju staklo pokupio rukom i da lokal ima čistačicu koja dolazi nakon zatvaranja te čisti i vanjski i unutarnji prostor. Stoga sud ocjenjuje da je svjedok K. također želio dati potporu optuženikovoj obrani, a kao subjektivno zainteresiran. Naprotiv, svjedok K. je, po ocjeni suda, prao krv s tla koja je zaostala nakon oštećenikovog odlaska, a s ciljem da ukloni tragove događaja.

 

              S druge strane, oštećenik jasno i bez dvojbe navodi da ga je udario optuženik, što je vidio i svjedok F. Ć.. Ostali svjedoci, koji se mogu dovesti u poslovni vezu s lokalom ispred kojeg se događaj odvijao, F. G., K. K., K. Z., M. V. i S. L., po ocjeni suda, nisu logično iskazivali jer oni uopće u svojim iskazima ne dopuštaju mogućnost da je oštećenik ozlijeđen te večeri.

 

              Okolnost da oštećenik nije o događaju obavijestio policiju objašnjiva je činjenicom da bi tada morao govoriti o vlastitom neprihvatljivom ponašanju. Također je objašnjiva i činjenica da nije odmah zatražio liječničku pomoć jer nije mogao znati da je zadobio prijelome i da se krvarenje iz nosa neće zaustaviti, nego će potrajati narednih dana i to intenzitetom koji neće moći zaustaviti.

 

              Zaključak o tome zbog čega oštećenik nije prijavio događaj policiji istog dana sud temelji na svojem slobodnom sudačkom uvjerenju koje se temelji i na općem životnom i profesionalnom iskustvu da oštećenici u sličnim situacijama nisu tražili pomoć policije jer bi i sebe izložili neugodnosti.

 

Da je oštećenik zainteresiran za optuženikov kazneni progon proizlazi iz njegovog iskaza na raspravi 24. veljače 2021., gdje je iskazao da on ima interesa da se vodi postupak protiv optuženika. Također je rekao da je njegovo pravo, o kojem ga je sud poučio, da kao oštećenik dolazi na rasprave i prima obavijesti o održavanju rasprava. Budući da radi, morao bi tražiti slobodno svaki put kada je bila rasprava i samo zbog toga nije dolazio na rasprave.

 

Osim toga, ovlašteni tužitelj u ovom predmetu je državni odvjetnik, koji niti u jednom trenutku nije nagovijestio da će odustati od kaznenog progona protiv optuženika.

 

Što se tiče oštećenikovog neprimjerenog ponašanja te večeri, isto za sud nije bilo sporno. Međutim, sud nije posebno to ponašanje analizirao kod dinamike spornog događaja jer optuženikov udarac nije uslijedio kao neposredna reakcija na neprimjereno ponašanje oštećenika prema njemu, nego kao osveta za oštećenikovo ponašanje prema K. Z., pri čemu je optuženik „uzeo pravdu u svoje ruke“. U prilog tom zaključku suda govori činjenica da niti K. Z., niti voditelj objekta, o oštećenikovom ponašanju nisu obavijestiti policiju i podnijeli odgovarajuće kaznene, odnosno prekršajne prijave.

 

              Okolnost da oštećenik i svjedoci F. Ć. i M. M. ne opisuju na isti način izvođenje oštećenika iz lokala moguće je objasniti protekom vremena, kratkotrajnošću i iznenadnim nastupom inkriminiranog događaja. Po ocjeni suda, ta činjenica ne umanjuje vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka.

 

              Isto vrijedi i za okolnost opisa oštećenika i svjedoka F. Ć. s kim je oštećenik otišao kući, pri čemu svjedok F. Ć. niti ne navodi da je oštećenik otišao s njim, nego da su se razišli i on, F. Ć., je otišao kući. To, po ocjeni suda, ne isključuje mogućnost, da je oštećenik otišao kući s nekim drugim, a s kim je otišao kući niti za ovaj postupak nije bitno.

 

              Dakle, provedenim postupkom sud je utvrdio da je optuženik oštećenika zatvorenom šakom udario u predjelu nosa te ga teško tjelesno ozlijedio, u čemu su se stekla sva bitna objektivna obilježja djela koje se optuženiku stavlja na teret.

 

              U odnosu na subjektivne elemente, valja reći da stranke nisu predlagale dokaze na okolnost da optuženik u trenutku počinjenja djela ne bi bio ubrojiv, niti je sud našao shodnim provoditi dokaze na tu okolnost po službenoj dužnosti.

 

Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno udarati druge osobe, a osobito da ih je zabranjeno udarati stisnutom šakom. Isto tako je notorna činjenica da udarac stisnutom šakom u područje nosa dovodi do loma nosne kosti, što je teška ozljeda.

 

Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa je istog za to djelo proglasio krivim i kaznio.

 

Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

 

Kao olakotno je sud cijenio činjenicu da se optuženik primjereno ponašao, uredno dolazio na rasprave i nije zloupotrebljavao procesna ovlaštenja. Također, što je kazneno i prekršajno neosuđivan, a prema podacima na dan zaključenja rasprave.

 

Kao otegotno sud je cijenio stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra, gdje je oštećenik zadobio višestruke prijelome nosnih kostiju s posljedičnim krvarenjem. Dakle, ova teška tjelesna ozljeda bila je složenija od neke druge teške tjelesne ozljede, koja ne bi imala posljedice.

 

Također je kao otegotno sud cijenio okolnosti u kojima je djelo počinjeno, gdje oštećenik optuženika ni na koji način nije provocirao ili mu dao povoda da ga napadne. Isto tako, okolnost da je na mjestu počinjenja djela bilo drugih ljudi koji su optuženika udaljili iz objekta i on više nije bio u mogućnosti nastaviti s neprimjerenim ponašanjem u objektu pa nije bio potrebe da optuženik na bilo koji način intervenira.

 

Drugih ni olakotnih ni otegotnih okolnosti nije bilo.

 

Sud je stoga optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godine, ocjenjujući da je takva kazna, u trajanju iznad posebnog minimuma, potrebna prije svega za ostvarenje svrhe retribucije.

 

Međutim, sud ocjenjuje da nije potrebno izrečenu kaznu izvršiti, sukladno prijedlogu državnog odvjetnika, nego da će za ostvarenje svrhi kažnjavanja, sada prije svega za svrhe generalne i specijalne prevencije, biti dovoljno zaprijetiti optuženiku izvršenjem te kazne uz vrijeme provjeravanja od tri godine. Pritom je vrijeme provjeravanja sud odmjerio sukladno naprijed navedenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. naloženo je optuženiku platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 800,00 kn, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju postupka i imovnom stanju optuženika, a s obzirom da je optuženik za počinjeno djelo proglašen krivim, a zaposlen je i prima plaću te je u dužnosti uzdržavanja jednog djeteta.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. naloženo je  optuženiku platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 2.554,00 kn. Riječ je o troškovima za izradu pisanog nalaza i mišljenja vještakinje A. G. M. u iznosu 1.400,00 kn, te dolazak vještakinje os na raspravu u iznosu 1.154,00 kn, koji su odmjereni posebnim rješenjima, Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru od 20. svibnja 2020. (list 86) i ovog suda od 18. svibnja 2020. (list 130), a na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom  1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015) te će se predujmiti iz sredstava tijela koja su donijela rješenja.

 

Drugih troškova nije bilo.

 

U Zlataru 26. veljače 2021.

 

 

 

                                                                                                                      S U T K I N J A

 

                                                                                                         mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Jadranka Pavlina

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude stranke mogu podnijeli žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

 

DOSTAVITI:

 

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-509/20
2. M. C., O.
3. Odvjetnica M. Š.-K., Z.
4. Opunomoćenik oštećenika- po pravomoćnosti