1                                                   Gž-648/2019-2

             

 

 

         

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Karlovcu

                    Karlovac                                                                                                    Gž-648/2019-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu,u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB …, iz Z., zastupan po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., protiv tuženog Grada Z., OIB …, Z.,  zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2251/14-57 od 18. siječnja 2019., 26. veljače 2021.

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2251/14-57 od 18. siječnja 2019., u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

             

              Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2251/14-57 od 18. siječnja 2019. presuđeno je:

 

"I.              Nalaže se tuženiku Gradu Z. isplatiti tužitelju M. R. iznos od 15.679,19 kuna sa zateznim kamatama obračunatim po stopi određenoj u razdoblju do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na:

- iznos od 9.500,00 kuna od 20. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 840,00 kuna od 18. siječnja 2019. do isplate,

- iznos od 168,16 kuna od 11. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 5.171,03 kuna od 18. siječnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

              II.              Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 300,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2012. do isplate, za iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 9.500,00 kn od 21. rujna 2012. do 19. prosinca 2013., te za iznos od 280,00 kn sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2019. do isplate.

 

            III.   Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.114,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. siječnja 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

           IV.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka."

 

              Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu kojim nije uspio u postupku (pod točkom I., III. i IV. izreke). Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. ZPP-a. Smatra da presuda ne sadrži razloge o odgovornosti tuženika i o pasivnoj legitimaciji, a njegova odgovornost za naknadu štete u vezi obavljanja poslova od javnog interesa, eventualno se može cijeniti po odredbi iz članka 1084. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbe, osporava pravilnost odluke i u dijelu kojim je određena visina neimovinske štete, smatrajući da je tužitelju sa ovog osnova dosuđen previsoki iznos. Osporava da bi se tužitelj uistinu ozlijedio u štetnom događaju, smatra da nije dokazana uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio. Upućuje na nalaz prometnog vještaka prema kojem je brzina kretanja vozila tuženika bila mala, slijedom čega je bilo nemoguće da se pri takvoj brzini zadobiju ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka obzirom je sud odbio saslušati po njemu predložene svjedoke bez da je dao valjane razloge za odbijanje ovog dokaznog prijedloga, da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi iz članka 8. ZPP-a, te je pogrešno primijenio odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a uslijed usvajanja tužbenog zahtjeva nezakonita odluka o troškovima postupka. Predlaže pobijanu odluku ukinuti, podredno preinačiti i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba tuženika nije osnovana. 

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju prema navodima tužbe trpi jer je 9. rujna 2013. dok je upravljao osobnim vozilom marke Fiat Uno reg. oznaka ZG… upao vozilom u kanal na cesti koji je bio pun vode i koji nije bio označen, te je oštetio vozilo kojim je upravljao pri čemu je i zadobio tjelesne ozljede.

 

              Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi između stranaka je prijeporna pasivna legitimacija tuženika, postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete te visina dosuđene imovinske i neimovinske štete.

 

              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka, nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je dao jasne i valjano obrazložene razloge o odgovornosti tuženika i pasivnoj legitimaciji, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik opisno iznosi u žalbi.

 

U odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva njegovim povišenjem nakon zaključenja prethodnog postupka valja navesti da je tužitelj u tužbi potraživao naknadu štete u iznosu od 15.704,31 kn, da je tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 7. srpnja 2017. za platež 16.259,19 kn. Ovaj podnesak dostavljen je tuženiku (dostavnica na naličju lista 87 prvostupanjskog spisa) i tuženik se upustio u raspravljanje po ovako postavljenom zahtjevu (ročište od 6. prosinca 2018.). Prvostupanjski sud je tužitelju s osnova naknade štete dosudio iznos od 15.679,19 kn, dakle dosudio mu je manje od onoga što je traženo prvopostavljenim tužbenim zahtjevom (prije njegovog povišenja) slijedom čega tuženik ni s ovog osnova ne može s uspjehom pobijati zakonitost i pravilnost odluke u dosuđujućem dijelu.

 

Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 220. stavak 2. ZPP-a kojeg tuženik opisno ističe u žalbi tvrdnjom da nije proveden dokaz saslušanjem po njemu predloženih svjedoka. Prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti, a u konkretnoj situaciji to što nisu saslušani svjedoci – policijski službenici koji su obavljali očevid nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ocjenom svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza u ukupnosti (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u predmetu.

 

Tako je u postupku utvrđeno te iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

-          da se štetni događaj dogodio 9. rujna 2013. u 21,08 sati u Z., 50 m sjeverno od križanja sa …, da je u prometnoj nesreći sudjelovalo više osoba uz tužitelja te da je na mjestu događaja pronađena udarna rupa dubine 25 cm, širine 70 cm poprijeko preko cijele širine kolnika … (koji je širok 7 m),

-          da se prometna nesreća dogodila u naselju, na mjestu gdje je brzina ograničena prometnim znakom od 50 km/h, noću, da je vrijeme bilo oblačno, padala je kiša a kolnik je bio mokar,

-          da "prokop" na … se nalazio oko 50 do 70 m ispred raskrižja sa …, da je gradeći sloj kolničkog zastora bio posječen, da je asfalt sklonjen i na njegovo mjesto je nasut šljunak koji je uslijed odvijanja prometa zbog okretanja kotača vozila bio odstranjen, pa se tako formirala rupa dubine 20 cm i dalje sa mekanim tlom,

-          da je uočavanje rupe bilo teško, u uvjetima kad vozači ne očekuju oštećeni kolnik te je rupa bila popunjena vodom koja je onemogućavala procjenu dubine vode čak i kada bi se vozilo zaustavilo a nije bilo prometnih znakova kojim bi se obavijestilo o radovima na kolniku, kao ni prometnih prepreka koje bi priječile kretati se tim dijelom kolnika,

-          da se brzina kretanja vozila ne može staviti na teret vozačima obzirom na dozvoljenu brzinu od 50 km/h, te obzirom na činjenicu da vozači nisu mogli znati za dubinu prokopa, pa nije bilo razloga da bi prilagodili brzinu vožnje i usporavali,

-          da je prethodno vozilu tužitelja i nakon vozila tužitelja došlo do upadanja drugih osobnih vozila u prokop,

-          da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac glavom u meki oglavak i trzajnu ozljedu muskulature vratne kralježnice koje su liječene na uobičajeni način i koje su u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a zbog čega je tužitelj trpio bolove, trpio je i strah, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega u smislu obavljanja svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 3 sata dnevno, dva tjedna, a potom o smanjenom opsegu još iduća dva tjedna,

 

Žalbenim navodima tuženika, kojim svoju ocjenu dokaza suprotstavlja argurmentiranoj ocjeni prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u predmetu te da je odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio. 

 

Naime, prema odredbi članka 98. Zakona o cestama (Narodne Novine 84/11 i dr.) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima koji su određeni tim Zakonom i drugim propisima a koje nisu razvrstane kao javna cesta u smislu tog Zakona i to posebice: ceste koje su na području gradova sa više od 35.000,00 kn te gradova koji su sjedište županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne Novine 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i dr.) ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminal i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području naselja i gradova.

 

Prema odredbi iz članka 107. Zakona o cestama, upravljanje, građenje, održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ukoliko tim Zakonom nije drugačije određeno. Jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbe iz članka 23., 26. i 33. tog Zakona.

 

Prema odredbi iz članka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12 i dr) normirano je da se tim propisom određuju načela, način obavljanja i financiranja komunalnog gospodarstva te ostala pitanja glede obavljanja komunalnih djelatnosti. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu tog Zakona podrazumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje, građenje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Z., kao i županija.

 

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu određeno je da su komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona uz ostalo i održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod pojmom održavanja nerazvrstanih cesta podrazumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne velikom broju korisnika a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste. Prema odredbi iz članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu određeno je da se komunalne djelatnosti može obavljati u skladu sa odredbama tog Zakona trgovačko društvo koje je osnovano po jedinici lokalne samouprave, javne ustanove koja je osnovna jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon koju je osnovala jedinica lokalne samouprave  te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

 

Odredbom iz članka 7. stavak 1. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Z. 19/99, 19/01, 20/04, 18/05, 2/06, 18/06 – u daljnjem tekstu Odluka) propisano je da Grad Z. upravlja nerazvrstanim cestama s time da se u smislu članka 15. Odluke poslovima redovnog uzdržavanja uz ostalo smatraju hitne popratne intervencije u svrhu uspostavljanja prometa i privremene regulacije prometa nastalih zbog nepredvidivih okolnosti, dok je člankom 21. Odluke normirano da su poslovi izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta uz ostalo i dopuna prometne signalizacije, uređaja i opreme kojom se mijenja osnova postojeće regulacije prometa.

 

Dakle, iz citiranih propisa proizlazi da je upravo tuženik obvezan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete. To što je tuženik obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti prenio u nadležnost Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c. d.o.o. nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju obzirom odgovornost tuženika izrijekom proizlazi iz ranije citiranih zakonskih odredbi.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastaloj šteti. U situaciji kada nije bilo nikakve prometne signalizacije koja bi ogradila kolnik na kojem se nalazio prokop ili koja bi upozorila vozače na izvođenje radova i eventualno smanjenje brzine tuženik se ne može paušalno tvrdnjom da je tuženik trebao i morao uočiti prokop na cesti osloboditi svoje odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju. Naposljetku iz iskaza prometnog vještaka za prihvaćanje kojeg je prvostupanjski sud dao jasne i valjano obrazložene razloge izrijekom proizlazi da se tužitelj vozilom kretao na način koji je primjeren kretanju prosječnog vozača slijedom čega u ponašanju tužitelja nema elemenata koji bi upućivali na postojanje njegove suodgovornosti.

 

Prvostupanjski sud je pravilno, obzirom na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, koje su bile takvog karaktera da su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja.

 

Prvostupanjski sud je pravilno u skladu sa odredbom iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/98, 112/99, 88/01 – u daljnjem tekstu ZOO) dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu cijeneći pritom pravilno okolnosti iz članka 1100. stavak 2. pri donošenju odluke o visini pravične novčane naknade.

 

Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1095. stavak 2. pri dosudi naknade imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege pri čemu je cijenu visine sata pomoći tuđe pomoći i njege pravilno utvrdio u skladu sa odredbom iz članka 223. ZPP-a.

 

I visina imovinske štete utvrđena je na temelju nalaza vještaka (visina štete na vozilu u iznosu 5.173,03 kn), na koji je iznos pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, dok je za trošak liječenja u iznosu od 168,16 kn čiju visinu prvostupanjski sud utvrdio na temelju računa od 10. rujna 2013. kamata pravilno utvrđena od idućeg dana nakon plateža tog računa.

 

Neosnovan je i žalbeni navod tuženika kojim osporava pravilnost tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj tuženiku sa odštetnim zahtjevom obratio 19. prosinca 2013., to je i kamata obzirom na citiranu odredbu ZOO-a pravilno određena.

 

Obzirom na sve izneseno žalba tuženika nije osnovana.

 

I odluka o troškovima je pravilna i zakonita kako po svome osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po svojoj visini.

 

Obzirom na sve izneseno valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu a pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 2. ZPP-a.

 

Kako tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

U Karlovcu 26. veljače 2021.

 

     Sudac

Vesna Stokrp, v.r.