Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž Ob-112/2021-3
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž Ob-112/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u postupku osiguranja privremenom mjerom predlagatelja osiguranja M. D. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. K. Š., odvjetnici u Z., protiv protustranke M. D. iz M. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici G. Š., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje maloljetnog djeteta B. D., OIB: …, zastupanog po posebnoj skrbnici D. S. iz Centra, i Centra, radi određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-342/2020-15 od 4. studenoga 2020., dana 26. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-342/2020-15 od 4. studenoga 2020.
Obrazloženje
Pobijanim je rješenjem određena privremena mjera kojom je riješeno da će maloljetno dijete stranaka B. D. stanovati s ocem M. D. do pravomoćnog okončanja postupka radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi.
Protiv tog rješenja žalbu podnosi protivnica osiguranja pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisnih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine u cijelosti I predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Predlagatelj osiguranja odgovorio je na žalbu protivnice osiguranja te je predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
Žalba je neosnovana.
U konkretnom se slučaju radi o posebnom postupku osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete stranaka B. D. stanovati donesene za vrijeme trajanja postupka radi izmjene odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, a prijedlog je utemeljen na odredbi članka 529. stavka 1. ObZ.
Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Žaliteljica smatra da je sud počinio ovu bitnu povredu zbog toga što je odredio privremenu mjeru bez saslušanja stranaka, a i bez održavanja ročišta za glavnu raspravu.
Točno je da je odredbom članka 536. stavka 6. ObZ određeno da će sud u postupku određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom saslušati roditelje. Međutim, odredbom je članka 531. stavka 1. ObZ propisano da sud može o privremenoj mjeri o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa odlučiti bez rasprave. Cijeneći naprijed navedeno, žalbeni sud ocjenjuje da je odlučivanje o privremenoj mjeri bez rasprave, a što onda posljedično znači i bez saslušanja roditelja, opravdano ukoliko je u skladu s djetetovom dobrobiti jer je načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta ne samo konvencijsko pravo djeteta utemeljeno na odredbi članka 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 1/10), već i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljskopravne zaštite u domaćem pravnom sustavu (članak 5. ObZ).
S druge strane, zahtjev pravičnosti suđenja u smislu odredbe članka 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: EKLJP), kao i načelo jednakosti oružja koje izvire iz ovog zahtjeva, načelno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i potkrijepe ih dokazima, i to u takvim uvjetima koji u pravilu ni jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pritom je ocjena o tome hoće li sud održati ročište u postupku određivanja predmetne privremene mjere doista diskrecijska, jer ObZ u odredbi članka 531. stavka 1. daje tu mogućnost, ali ne propisuje takvu obvezu. Zato je ta diskrecijska ocjena ograničena upravo načelom pravičnog i poštenog suđenja te procesne ravnopravnosti koja u načelu podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman stranaka u postupku.
No kada je riječ o postupku radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati utemeljenog na potrebi zaštite maloljetnog djeteta od obiteljskog nasilja počinjenog u nazočnosti djeteta, tada, po ocjeni žalbenog suda, a u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta može biti da se privremena mjera odredi bez rasprave, a to znači i bez saslušanja stranaka. To stoga što su razlozi žurne zaštite maloljetnog djeteta od obiteljskog nasilja pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje u tom postupku i što je sud kao tijelo koje vodi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta u obvezi najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. ObZ), a tek onda prava ostalih stranaka. Ovakvo je tumačenje nadalje u skladu i s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira od kojeg se pravnog sredstava u tom smislu s pravom očekuje učinkovitost u slučajevima kada je potrebno spriječiti nasilje.
Predmetni je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen u vrijeme kada je protivnici osiguranja u prekršajnom postupku određena mjera opreza zabrane približavanja i uspostave te održavanja izravne i neizravne veze sa svojom majkom, te sa svojom maloljetnom djecom S. Z. rođenom ... i maloljetnim B. D. kao žrtvama, a koja se sastojala u zabrani približavanja, uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze na odaljenosti manjoj od 50 metara koja je trajala od 1. kolovoza 2020. do 1. listopada 2020., i to zbog toga što je protiv protivnice osiguranja kao okrivljenice podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog u alkoholiziranom stanju s koncentracijom od 2,01 g/kg alkohola.
Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je u interesu maloljetnog djeteta bilo odrediti ovu privremenu mjeru bez saslušanja stranaka, pri čemu nije nevažno da je prijedlog za određivanje ove mjere podnesen u vrijeme pripreme maloljetnog djeteta za polazak u prvi razred osnovne škole u koji je krenuo početkom rujna 2020., dakle u posebno osjetljivom i važnom trenutku života školskog djeteta u kojem je djetetu potrebna posebna potpora roditelja koja mu pruža potrebnu stabilnost.
Što se, pak, tiče okolnosti da sud nije omogućio djetetu izraziti svoje mišljenje, točno je da je odredbom članka 360. stavka 1. ObZ propisano da će u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome ne protivi, time da je stavkom 4. istog članka propisano da sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kada za to postoje posebno opravdani razlozi koji se u odluci moraju obrazložiti.
Sud prvog stupnja, istina, nije utvrdio mišljenje djeteta niti je to posebno obrazložio. No žalbeni sud ima na umu da se u ovom postupku odlučuje o žurnoj mjeri osiguranja u specifičnim okolnostima kada je roditelju s kojim dijete inače stanuje određena mjera opreza u vidu zabrane približavanja djetetu zbog obiteljskog nasilja počinjenog od strane tog roditelja, time da je prijedlog za određivanje privremene mjere opravdan medicinskom dokumentacijom koja ukazuje da je drugi roditelj upravo u tim okolnostima zatražio za dijete pomoć stručnjaka, i to psihologa i psihijatra, a iz tako pribavljene medicinske dokumentacije i to nalaza liječnika specijaliste psihijatra proizlazi da dijete jasno izražava želju da ne želi biti s majkom, te i tijekom psihijatrijskog pregleda liječnik evidentira privrženost djeteta ocu i verbalizira da se uz nazočnost oca dijete osjeća sigurnijim.
Stoga u takvim specifičnim okolnostima, za potrebe određivanja mjere osiguranja koja je privremenog karaktera, sud ipak nije postupio nepravilno kada nije utvrđivao mišljenje djeteta. To zato što navedeni razlozi predstavljaju iznimne i posebno opravdane razloge zbog kojih sud nije bio dužan postupiti u skladu s odredbom članka 360. ObZ. Okolnost što sud nije posebno obrazložio zašto nije uzeo u obzir mišljenje djeteta doista jest propust, ali je taj propust sanirao sud drugog stupnja u žalbenom postupku koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP.
Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 346. ObZ, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet je postupka određivanje privremene mjere o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete predlagatelja osiguranja i protivnice osiguranja B. D. stanovati.
Iz sadržaja spisa proizlazi da su se presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-15/17 stranke sporazumjele da će njihovo zajedničko maloljetno dijete B. D., rođen ... stanovati s majkom, a da će otac održavati osobne odnose s djetetom. Međutim, zbog incidentnog događaja od 31. srpnja 2020. u kojem je protivnica osiguranja počinila psihičko nasilje na štetu svoje maloljetne djece S. Z. i B. D., kao i na štetu svoje majke K. Z., i to u alkoholiziranom stanju s koncentracijom od 2,01g/kg alkohola u krvi, njoj je određena zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s navedenim osobama do 1. listopada 2020., a do tada je predlagatelj osiguranja kao otac preuzeo brigu i skrb o djetetu i to u kontinuitetu čini do danas.
Na temelju mišljenja stručnog tima Centra, sud je prvog stupnja utvrdio da je u interesu maloljetnog B. D. da stanuje sa svojim ocem jer u stanovanju s ocem ima sigurnost, stabilnost i predvidljivost, dok s druge strane majka boluje od bipolarnog poremećaja i sklona je pretjeranoj konzumaciji alkohola te se ne brine adekvatno o svom zdravlju. Otac u brizi i skrbi za maloljetno dijete ima neposrednu potporu članova svoje obitelji, a u najvećoj mjeri svoje majke, te je za maloljetnog B. potražio stručnu pomoć kako bi se dječak što uspješnije nosio s novonastalim obiteljskim prilikama u kojem pravcu govori i medicinska dokumentacija. S obzirom na majčino funkcioniranje, mišljenje je Centra da nije u interesu maloljetnog B. da se viđa s majkom dok majka svojim ponašanjem ne pokaže da na adekvatan način vodi brigu o svom zdravlju.
Utvrđeno je također da majka boluje od teže duševne bolesti, bipolarnog poremećaja s maničnim fazama i fazama depresije koja je u trajanju oko jedanaest godina, te da je ovisna o alkoholu (sekundarne značajke štetne uporabe i psihička ovisnost), a u vrijeme počinjenja prekršaja za koji se tereti imala je maničnu epizodu bipolarnog poremećaja u kojoj je bila nesuvisla i verbalno agresivna uz vjerojatnu akutnu alkoholiziranost sve do teškog pijanog stanja te je u vrijeme prekršaja bila u stanju pogoršanja duševne bolesti i nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom. Međutim, postoji potencijalna opasnost da bi se njena bolest mogla pogoršati i da bi majka počiniti novi prekršaj zbog čega je njoj potrebno psihijatrijsko liječenje na slobodi.
Imajući na umu gornje okolnosti sud je odredio predmetnu privremenu mjeru.
Neutemeljeno žaliteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je sud pobijano rješenje donio pravilnom primjenom odredbe članka 536. stavka 1. ObZ kada je riješio da će maloljetno dijete u opisanim okolnostima razdvojenog roditeljstva svojih roditelja stanovati s ocem. Naime, s obzirom na dob djeteta (sedam godina) kao i činjenicu da je protivnica osiguranja počinila akt nasilja u obitelji u nazočnosti maloljetnog djeteta i da se na neprimjeren način ponašala prema maloljetnom djetetu u maničnoj fazi svoje duševne bolesti, bipolarnog poremećaja, i k tome u alkoholiziranom stanju s visokom koncentracijom alkohola u krvi, sud je pravilno ocijenio da je potrebno odrediti da dijete stanuje s ocem jer otac pokazuje adekvatnu skrb za dijete. Otac je, k tome, nakon incidentnog događaja pokazao odgovoran odnos prema roditeljstvu tražeći stručnu pomoć za dijete u osjetljivom razdoblju pripreme djeteta za polazak u prvi razred osnovne škole i u specifičnim okolnostima samog polaska u školu koji je vrlo važan događaj u kojem maloljetno dijete treba potporu i stabilnost svojih roditelja, a koju mu majka nije mogla pružiti zbog zabrane približavanja i svojih ograničenja uvjetovanih duševnom bolešću i sklonošću alkoholizmu.
Stoga je predmetna privremena mjera određena pravilnom primjenom odredbe članka 536. stavka 1. u vezi s člankom 529. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 2. ObZ budući da roditelji o pitanju s kojim će od njih njihovo zajedničko maloljetno dijete stanovati nisu postigli sporazum, a sud je raspolagao sa stručnom procjenom i mišljenjem o obitelji Centra za socijalnu skrb te je dodatno zaštitio interese maloljetnog djeteta time što je u postupku maloljetno dijete bilo zastupano po posebnoj skrbnici.
Određivanje privremene mjere je posebno opravdano jer je ona određena u okolnostima obiteljskog nasilja počinjenog na štetu maloljetnog djeteta u maničnoj fazi majčine duševne bolesti i pod utjecajem alkohola visoke koncentracije, pa je određivanje privremene mjere bilo potrebno kako bi se spriječilo obiteljsko nasilje što je osobito važan razlog određivanja ove mjere osiguranja. Kako je pritom protivnici osiguranja izrečena I mjera opreza približavanja djetetu, razvojne interese djeteta je bilo važno dodatno zaštititi određivanjem privremene mjere, posebno s obzirom na djetetovu kronološku dob, vrijeme u kojem je zatražena privremena mjera, a to je osjetljivo razdoblje pripreme za polazak u prvi razred osnovne škole i vrijeme samog polaska u prvi razred u kojem je razdoblju otac preuzeo ulogu roditelja koji neposredno skrbi o djetetu i na adekvatan način je svoju ulogu izvršavao.
Zbog toga nije u pravu žaliteljica kada osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod određivanja privremene mjere.
Žaliteljica u žalbi ukazuje da je izostankom odlučivanja o održavanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s majkom sud postupio protivno interesu maloljetnog djeteta. Naime, sud nije odredio održavanje osobnih odnosa između protivnice osiguranja kao majke i maloljetnog djeteta jer je u mišljenju stručnog tima Centra navedeno da, s obzirom na majčino funkcioniranje, u ovom trenutku ne bi bilo u interesu djeteta da se viđa s majkom dok majka svojim ponašanjem ne dokaže suprotno.
Međutim, sud prvog stupnja treba imati na umu da temeljem odredbe članka 530. stavka 4. ObZ može odrediti privremenu mjeru po službenoj dužnosti u svakom postupku koji je u tijeku, a u kojem se prema odredbama ovog Zakona odlučuje o pravima i dobrobiti djeteta. S obzirom da se vodi postupak radi izmjene odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i s obzirom na spomenuto ovlaštenje suda prvog stupnja, taj sud treba imati na umu da je u interesu djeteta održavati osobne odnose s roditeljem s kojim dijete ne stanuje.
Pritom sud treba imati na umu da je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja koji ne stanuje s djetetom, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja, dok je s druge strane, to i pravo djeteta. Ta prava i dužnost djeci i njihovim roditeljima jamče mnogi međunarodni akti, i to: Konvencija o pravima djeteta UN iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji 8. listopada 1991., dalje: Konvencija o pravima djeteta), spomenuta EKLJP, također spomenuta Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 7/2008).
Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite, zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.
Nakon što je sud utvrdio da u ovom trenutku ne bi bilo u interesu djeteta da se viđa s majkom, sud nije imao na umu da ObZ, slijedeći konvencijsko pravo, osim izravnih (članak 121. stavak 1. ObZ), propisuje i neizravne oblike ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, i to člankom 121. stavkom 2. ObZ putem korištenja različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično te člankom 121. stavak 3. ObZ - putem davanja informacija u vezi s osobnim pravima djeteta, osobi koja na to ima pravo i djetetu. Stoga ako nije u interesu maloljetnog djeteta viđanje s majkom izravno, sud prvog stupnja je dužan ispitati postoje li pretpostavke za održavanje osobnih odnosa između majke i djeteta u neizravnim oblicima i odlučiti o takvom načinu ostvarivanja osobnih odnosa.
U opisanim se okolnostima sud upućuje da u postupku u kojem se odlučuje o glavnoj stvari, a to je postupak radi izmjene odluke o osobnim susretima i druženjima, odluči o tom pitanju po službenoj dužnosti imajući na umu uputu iz ovog rješenja.
Propuštanje suda prvog stupnja da odluči o održavanju osobnih odnosa između protivnice osiguranja i maloljetnog djeteta u okolnostima konkretnog slučaja ne čini nepravilnim pobijano rješenje kojim je određena privremena mjera o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati.
Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je protivnice osiguranja valjalo odbiti I potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.
Split, 26. veljače 2021.
Sutkinja: mr. sc. Senija Ledić, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.