Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-956/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca
Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca
izvjestitelja, te Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.
R. iz R., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica
M. M., odvjetnica u D. M., …, protiv tuženika A.
b. d. d. Z., …, OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici iz
Odvjetničkog društva L. N. S., odvjetnici u Z., …, radi
utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u
Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-197/2019-25 od 10. srpnja 2020., u sjednici
vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

r i j e š i o j e

1. Žalba tuženika se prihvaća i ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna
služba u Našicama, poslovni broj P-197/2019-25 od 10. srpnja 2020., pa se predmet vraća tom
sudu na ponovno suđenje izuzev u dijelu točke III. izreke presude kojim je tuženik obvezan
tužitelju isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2,97 kn za razdoblje od 1. rujna 1997.
do 31. kolovoza 2007.

2. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe tuženika bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj:5140030242-
620000149565/2006, zaključen između tužitelja M. R. iz R., …, OIB …, kao korisnika kredita, i tuženika kojim je ugovorena promjenjiva
kamatna stopa.

2 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj:5140030242-
620000149565/2006, zaključen između tužitelja M. R. iz R., …
, OIB …, kao korisnika kredita, i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula
CHF-švicarski franak.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., …, OIB
…, tužitelju M. R. iz R., …, OIB …,
isplati ukupan iznos od 27.683,72 kn koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o
promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica
švicarski franak ima vratiti tužitelju kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više
otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinom iznosa prema kamatnoj stopi
koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.
prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koju određuje čl. 29 Zakona o obveznim
odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje e prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine za tri postotna poena te
nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to:

Na iznos od 2,97 kn od 1. rujna 1997. pa do isplate Na iznos od 2,06 kn od 1. svibnja 2008. pa do isplate

Na iznos od 434,00 kn od 1. listopada 2011. pa do isplate Na iznos od 273,54 kn od 1. prosinca 2011. pa do isplate Na iznos od 151,25 kn od 1. siječnja 2012. pa do isplate Na iznos od 1.115,85 kn od 1. kolovoza 2012. pa do isplate Na iznos od 477,23 kn od 1. studenog 2012. pa do isplate Na iznos od 164,43 kn od 1. prosinca 2012. pa do isplate Na iznos od 137,45 kn od 1. siječnja 2013. pa do isplate Na iznos od 315,57 kn od 1. ožujka 2013. pa do isplate Na iznos od 149,35 kn od 1. travnja 2013. pa do isplate Na iznos od 421,88 kn od 1. srpnja 2013. pa do isplate Na iznos od 309,48 kn od 1. rujna 2013. pa do isplate Na iznos od 914,75 kn od 1. veljače 2014. pa do isplate Na iznos od 799,89 kn od 1. svibnja 2014. pa do isplate Na iznos od 546,98 kn od 1. srpnja 2014. pa do isplate Na iznos od 561,98 kn od 1. rujna 2014. pa do isplate

Na iznos od 283,91 kn od 1. listopada 2014. pa do isplate Na iznos od 291,07 kn od 1. studenog 2014. pa do isplate Na iznos od 286,40 kn od 1. prosinca 2014. pa do isplate Na iznos od 757,25 kn od 1. veljače 2015. pa do isplate Na iznos od 815,18 kn od 1. travnja 2015. pa do isplate Na iznos od 377,33 kn od 1. srpnja 2015. pa do isplate Na iznos od 487,18 kn od 1. rujna 2015. pa do isplate

Na iznos od 816,31 kn od 1. listopada 2015. pa do isplate Na iznos od 1.227,65 kn od 1. studenog 2015. pa do isplate Na iznos od 632,18 kn od 1. siječnja 2016. pa do isplate Na iznos od 979,92 kn od 1. travnja 2016. pa do isplate Na iznos od 498,95 kn od 1. svibnja 2016. pa do isplate Na iznos od 68,44 kn od 1. lipnja 2016. pa do isplate Na iznos od 641,22 kn od 1. srpnja 2016. pa do isplate Na iznos od 349,19 kn od 1. kolovoza 2016. pa do isplate

3 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

Na iznos od 354,41 kn od 1. rujna 2016. pa do isplate
Na iznos od 352,37 kn od 1. listopada 2016. pa do isplate
Na iznos od 354,14 kn od 1. studenog 2016. pa do isplate
Na iznos od 385,01 kn od 1. prosinca 2016. pa do isplate
Na iznos od 824,50 kn od 1. ožujka 2017. pa do isplate
Na iznos od 943,22 kn od 1. svibnja 2017. pa do isplate
Na iznos od 335,76 kn od 1. lipnja 2017. pa do isplate
Na iznos od 307,94 kn od 1. srpnja 2017. pa do isplate
Na iznos od 296,66 kn od 1. kolovoza 2017. pa do isplate
Na iznos od 298,77 kn od 1. rujna 2017. pa do isplate
Na iznos od 286,22 kn od 1. listopada 2017. pa do isplate
Na iznos od 569,92 kn od 1. prosinca 2017. pa do isplate
Na iznos od 276,95 kn od 1. siječnja 2018. pa do isplate
Na iznos od 541,65 kn od 1. ožujka 2018. pa do isplate
Na iznos od 250,93 kn od 1. travnja 2018. pa do isplate
Na iznos od 536,08 kn od 1. lipnja 2018. pa do isplate
Na iznos od 267,19 kn od 1. srpnja 2018. pa do isplate
Na iznos od 588,62 kn od 1. rujna 2018. pa do isplate
Na iznos od 287,54 kn od 1. listopada 2018. pa do isplate
Na iznos od 294,59 kn od 1. studenog 2018. pa do isplate
Na iznos od 293,66 kn od 1. prosinca 2018. pa do isplate
Na iznos od 573,18 kn od 1. veljače 2019. pa do isplate
Na iznos od 288,43 kn od 1. ožujka 2019. pa do isplate
Na iznos od 890,20 kn od 1. lipnja 2019. pa do isplate
Na iznos od 301,99 kn od 1. srpnja 2019. pa do isplate
Na iznos od 633,25 kn od 1. rujna 2019. pa do isplate
Na iznos od 319,70 kn od 1. listopada 2019. pa do isplate
Na iznos od 317,77 kn od 1. studenog 2019. pa do isplate
Na iznos od 321,30 kn od 1. prosinca 2019. pa do isplate
Na iznos od 100,92 kn od 1. siječnja 2020. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku A. B.d.d., Z., …, OIB
…, tužitelju M. R. iz R…, …, OIB …,
naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.027,00 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu
koja teče od dana presuđenja 10. srpnja 2020. godine do konačne isplate u visini koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.”

Protiv te presude žalbu podnosi tuženik po punomoćniku zbog bitnih povreda odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava, te predlaže da se presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužitelja
obveže da mu nadoknadi troškove postupka i žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 4. i čl. 2. ugovora o kreditu broj 5140030242-620000149565/2006 sklopljena 27. siječnja 2006. između pravnog

4 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

prednika tuženika – S. b. d. d. O. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita,
a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula
u CHF, to jest obveza tužitelja kao korisnika kredita prema tečaju švicarskog franka, te zahtjev
za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi.

Osnovano žalitelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Doduše, nije u pravu žalitelj kada navodima da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom
ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,
89/14., 70/19., dalje: ZPP). Naime, ta povreda postoji ako stranci nezakonitim postupanjem, a
osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na
pravila postupka kojima se stranci jamči mogućnost neposrednog, kontradiktornog i
jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora, pa time što sud prvog stupnja nije
prihvatio žaliteljeve prijedloge za saslušanjem predloženih svjedoka, on nije onemogućen u
raspravljanju. Pravo je suda ocijeniti koje će od predloženih dokaza izvesti, a takva je odluka
posljedica procjene kojim bi se dokazima moglo pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantne
činjenice.

Međutim, u pravu je žalitelj kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti
ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj
odluci banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak temelji na pravnim
utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012
od 4. srpnja 2013., donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te na
odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09.,
89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) propisanoj obvezatnosti takve presude i u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika.
No, pritom sud prvog stupnja ispušta iz vida kako je točkom 5. izreke pravomoćne presude
Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., povreda kolektivnih
interesa i prava potrošača – korisnika kredita i ništetnost ugovornih odredbi glede
promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i valutne klauzule u CHF
utvrđena u odnosu na tuženikova prednika H. A.-A.-B. d. d. Z. (tuženik pod
tvrtkom A. b. posluje od 11. srpnja 2016.) i na ugovore o kreditu koje je ta banka
sklapala u razdoblju od 1. lipnja 2004. (u odnosu na valutnu klauzulu), odnosno od 10. rujna
2003 (u odnosu na promjenjivost kamatne stope) pa do 31. prosinca 2008.

Dakle, iz točke 5. izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih
interesa i prava potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti ugovornih odredbi
o načinu promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o
kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala H. A.-A.-B. d. d.
Z., no ne odnose se i na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala S. b. d. d.
O., koja je u tom razdoblju bila samostalan pravni subjekt, a do njezina pripajanja H.
A.-A.-B. d. d. došlo je tek u ožujku 2009. Iz toga slijedi zaključak da se pravna
utvrđenja iz navedene presude ne mogu primijeniti i na odredbe ugovora o kreditu sklopljena

27. siječnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i S. b. d. d. O. kao
kreditora.

Tuženik je već u odgovoru na tužbu iznio tvrdnju o nemogućnosti primjene pravnih
utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača upravo iz
razloga što se ona ne odnose na ugovore o kreditu koje je sklapala S. b. d. d. O.,

5 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

što je ponavljao tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, no unatoč tomu prvostupanjski se
sud u presudi uopće nije očitovao na tu tvrdnju, niti je uopće iznio razloge iz kojih smatra da
ima mjesta primjeni pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je utvrđena ništetnost
odredbi ugovora o kreditu koje je kao kreditor sklapao sasvim drugi pravni subjekt – H.
A.-A.-B. d. d. Z.. Uslijed tog su propusta u presudi izostali razlozi o toj odlučnoj
činjenici, a na što s pravom u žalbi ukazuje tuženik, pa je stoga presuda zahvaćena apsolutno
bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalitelj
izričito upire.

No, ova je povreda rezultirala i za sada pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim
stanjem, a posljedično tomu i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Naime, iz činjeničnih navoda tužbe i navoda iznijetih u podnesku od 17. svibnja 2019.
(list 85-91) prije nego što je zaključen prethodni postupak proizlazi kako tužitelj zahtjev za
utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 4 i čl. 2. ugovora o kreditu broj 5140030242-
620000149565/2006, kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj
odluci banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, temelji na nepoštenosti tih
ugovornih odredbi, to jest na tomu da se radi o po predniku tuženika nametnutim uglavcima o
kojima se prethodno nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati,
da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne sadrži precizne kriterije i način utvrđivanja
promjene kamatne stope, da nije upozoren na nestabilnost valute švicarskog franka i na razliku
između valutne klauzule u EUR i u CHF, da mu nije ni ponuđen ugovor o kreditu u kunama ili
vezan uz euro, te da je time suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna
neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., dalje:
ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu broj 5140030242-
620000149565/2006, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo smatra nepoštenom, a time sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništavom, ako suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu potrošača, pri čemu se prema st. 2. čl. 81. ZZP/03 presumira da se o pojedinoj
odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane
trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi
unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo,
on je to prema odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 dužan dokazati.

Tuženik je još u odgovoru na tužbu osporavajući tužbeni zahtjev iznio tvrdnju da je
tužitelj pri sklapanju ugovora o kreditu od strane službenika banke bio upoznat s ekonomskim
dosegom i posljedicama odredbe o valutnoj klauzuli, te da je tužitelj u vrijeme sklapanja
ugovora o kreditu raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalne
ekonomske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati za njegove financijske
obveze, kao i tvrdnju da mu je kod sklapanja ugovora rastumačeno značenje i doseg odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi i da je on mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom
kamatnom stopom. Dakle, tuženik je iznio tvrdnju da se o spornim odredbama, čiju pravnu
valjanost tužitelj osporava, prethodno pojedinačno pregovaralo, te je na te okolnosti i predložio
saslušanje službenice banke – svjedokinje J. D., dok je tužitelj predložio da ga se na
te okolnosti sasluša kao stranku u svrhu dokazivanja (list 89). No, kako je prvostupanjski sud
odbio te dokazne prijedloge, iako ga ne obvezuju pravna utvrđenja iz pravomoćne presude
Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., to su u tom dijelu

6 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

ostale neutvrđene činjenice odlučne za pravilnu ocjenu tužbenog zahtjeva kroz primjenu
odredbe čl. 81. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

Iz točke III. izreke pobijane presude proizlazi da je tuženik obvezan tužitelju na
dosuđeni iznos od 27.683,72 kn platiti zakonsku zateznu kamatu i to za razdoblje od 1. siječnja

2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena. Takva izreka je u odnosu na obvezu
plaćanja zatezne kamate za razdoblje nakon 1. kolovoza 2015. proturječna sama sebi s obzirom
da je počevši od 1. kolovoza 2015. izmijenjenom odredbom čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO)
propisano da se stopa zakonske zatezne kamate više ne određuje uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke, već uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima. Zbog toga je presuda
i u tom dijelu zahvaćena bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju
se kraj vremena pokretanja ovoga postupka (27. prosinca 2018.) pazi po službenoj dužnosti (čl.
365 st. 2. ZPP-a).

U pravu je žalitelj i kada ukazuje da je počinjena i bitna procesna povreda iz čl. 354 st.

2. toč. 12. ZPP-a. Naime, točno je da je tužitelj zahtijevao isplatu zakonske zatezne kamate na
iznos od 2,97 kn počevši od 1. rujna 2007. (list 235), te da je prvostupanjski sud prekoračio
njegov zahtjev kada je tuženika obvezao da mu na iznos od 2,97 kn isplati zakonsku zateznu
kamatu počevši od 1. rujna 1997.

Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i st. 5.
ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu, a predmet vratiti sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje izuzev u dijelu točke III. izreke presude kojim je tuženik obvezan
tužitelju isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2,97 kn za razdoblje od 1. rujna 1997.
do 31. kolovoza 2007. jer je u tom dijelu prekoračenjem tužbenog zahtjeva tužitelju u odnosu
na zateznu kamatu dosuđeno više nego što je tražio.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu (čl. 377.
st. 1. ZPP-a) i prije svega otkloniti bitne procesne povrede te raspraviti sporne i za pravilnu
primjenu odredbe čl. 81. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP/03 odlučne činjenice na koje mu je ukazano u
ovom rješenju, to jest utvrditi sve okolnosti pod kojima je došlo do tužiteljeva sklapanja
ugovora o kreditu s prednikom tuženika, radi li se o unaprijed formuliranom standardnom
ugovoru prednika tuženika, je li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno
pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku
i je li tužitelju u okviru tih pregovora pružena cjelovita informacija u pogledu značaja i
posljedica ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope
sukladno jednostranoj odluci kreditora, te će u tom kontekstu na navedene sporne okolnosti
provesti po strankama već predložene dokaze saslušanjem svjedokinje J. D. i
tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene
dokaze, a tuženiku u skladu s rješenjem od 2. listopada 2019. (list 105) ponovno naložiti da u
spis za potrebe ovog postupka dostavi ugovor o kreditu broj 5140030242-620000149565/2006
s obzirom da tužitelj ne raspolaže tim ugovorom, dok iz navoda tuženika kojima se poziva na
sadržaj pojedinih ugovornih odredbi proizlazi kako tuženik raspolaže tom ispravom.

7 Poslovni broj: Gž-956/2020-2

Ukoliko nakon izvođenja dokaza i raspravljanja spornih pitanja na koja mu je ukazano
ovim rješenjem nađe osnovanim deklaratoran tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi
čl. 4. i čl. 2. ugovora o kreditu broj 5140030242-620000149565/2006, prvostupanjski će sud
kod odlučivanja o kondemnatornom zahtjevu za isplatom preplaćenih anuiteta kredita ponovno
ocijeniti tuženikov prigovor zastare tražbine vodeći pritom računa kako rok zastare za povrat
stečena po osnovi ništetnih ugovornih odredbi započinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom
je utvrđena ništetnost tih odredbi. Osim toga, odredbom čl. 11.d Zakona o potrošačkom
kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 147/13., 9/15., 78/15.,
102/15., 52/16., dalje: ZPK) propisano je da se za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s
valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema
kuni utvrđuje na razini 6,39 kn za 1 CHF za razdoblje od 27. siječnja 2015. do 27. siječnja

2016., pa je u nastavku postupka dopunom financijska vještačenja potrebno u skladu s tom
zakonskom odredbom za navedeno razdoblje izvršiti obračun anuiteta i eventualne razlike
između anuiteta plaćenih u tom razdoblju po višem tečaju u odnosu na tom zakonskom
odredbom propisan tečaj kune za CHF.

Nakon što provede sve parnične radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja mu je
ukazano ovim rješenjem prvostupanjski će sud o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog
postupka, uključujući i one nastale u žalbenom stadiju postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), donijeti
novu na zakonu zasnovanu odluku.

Iz navedenih je razloga riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 25. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Ranko Orozović, v.r.