REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. T. iz I. G., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. K. i A. j.t.d. iz Z., protiv tuženika A. o. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. i P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14.01.2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice D. A., odvjetnika i punomoćnika tuženika M. B., odvjetnika, dana 25. veljače 2021. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., OIB: … isplatiti tužiteljici I. T. iz I. G., OIB: … iznos od 45.304,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

20.05.2016.g. do isplate, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka
u iznosu od 15.105,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.02.2021.g. do
isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna
poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna
banka, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva:
a) isplatu iznosa od 13.576,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

23.04.2015.g. do isplate i

b) isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 45.304,00 kuna tekućih od 23.04.2015.g. do 19.05.2016.g.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

U tužbi od 11.02.2016.g. tužiteljica navodi da je dana 11.02.2015.g. u I. G. došlo
je do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali S. M., vozač osobnog automobila reg.
oznake ZG …, te tužiteljica kao pješak. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je vozač
osobnog automobila reg. oznake ZG … S. M. na način što je vozilom udario
u lijevu stranu tijela tužiteljice koja se kao pješak propisno kretala kolnikom. Uslijed siline
udarca tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u njezinoj medicinskoj

2 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

dokumentaciji. Vozilo reg. oznake ZG … koje je prouzročilo prometnu nezgodu bilo je
osigurano kod tuženika policom broj ... U opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica
je zadobila slijedeće tjelesne ozljede: udarac u lijevu stranu zdjelice, uganuće slabinske
kralježnice, naboj lijevog stopala, prijelom klinastih kosti. Navedene ozljede kod tužiteljice su
dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to opisano u medicinskoj
dokumentaciji, što po mišljenju tužiteljice nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužiteljice,
uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju, došlo do povrede prava osobnosti na
tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog tužiteljica u tužbi od tuženika potražuje
naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se
očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova i povrede prava
osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama:
pretrpljenog straha i smanjenja opće životne i radne sposobnosti te duševne boli zbog
naruženosti. Tužiteljica je trpjela i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužiteljica na ime povrede
prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. ZOO, a sve u okviru gore
navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njezinoj dobi, zanimanju, načinu nastanka
štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu
za ukupnu štetu koju trpi potražuje: na ime naknade neimovinske štete iznos od 62.000,00 kn i
na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kn. Tužiteljica dodaje da je
postupila sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratila
tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je dana 13.07.2015.g. isplatio
tužiteljici iznos od 9.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Slijedom navedenog,
tužiteljica u tužbi predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka temeljem čl. 1100. st. 1.
i 2. u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. ZOO- a donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti
tužiteljici:

-na ime naknade neimovinske štete iznos od 53.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od 23.04.2015.g.,

-na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplatiti iznos od 5.000,00 kn sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.04.2015.g. i

- trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 16.03.2016.g. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu. Osporava pravni osnov odgovornosti za štetu obzirom je za predmetnu prometnu
nesreću, a time i za nastalu štetu, u većoj mjeri odgovorna tužiteljica koja se, protivno
odredbama čl. 124. i 127. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu: ZOSCP), u
noćnim uvjetima, na neosvijetljenom dijelu ceste, bez da je bila označena nekim izvorom
svjetlosti ili reflektirajućim materijalom, kretala kolnikom, a ne površinom prikladnom za
kretanje pješaka koja se nalazila uz kolnik, a zbog čega osiguranik tuženika ne samo da nije
mogao očekivati tužiteljicu na kolniku, već istu nije mogao niti vidjeti, a zbog čega nije bio u
mogućnosti izbjeći nalet. Dakle, da se tužiteljica kretala na način kako to nalažu zakonske
odredbe tj. da se kretala površinom prikladnom za kretanje pješaka, odnosno da je, a s obzirom
da se radilo o noćnim uvjetima i neosvijetljenom dijelu ceste, bila označena nekim izvorom
svjetlosti ili reflektirajućim materijalom, do prometne nesreće ne bi došlo. Obzirom na sve
navedeno tuženik smatra kako ga, a sukladno odredbama čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima
(dalje u tekstu: ZOO), valja dijelom osloboditi od odgovornosti. Tuženik osporava i uzročno
posljedičnu vezu između tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice i predmetne
prometne nesreće i navodi kako je iz dokumentacije vidljivo da je tužiteljica još od prije nezgode
bila liječena od strane liječnika psihijatra. Tuženik prigovara previsoko postavljenom tužbenom
zahtjevu s naslova neimovinske štete jer tužiteljica nije zadobila ozljede koje bi imale za
posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu zatražene naknade
štete. Naime, tužiteljica je može biti zadobila težu ozljedu u vidu prijeloma kosti stopala,
međutim, prema navodima medicinske dokumentacije proizlazi da su posljedice ozljede kod

3 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

tužiteljice sanirane u najboljoj mogućnoj mjeri. Tuženik smatra da tužiteljica uz tužbu nije
dostavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te osporava da je kod tužiteljica zaostala bilo
kakva naruženost. Tuženik osporava visinu zahtjeva s naslova imovinske štete zbog tuđe pomoći
i njege. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata te s time u svezi ističe da zahtjev tužiteljice
o pravu na zatezne kamate i tijeku (dospijeću) zateznih kamata kako je navedeno u tužbi nije na
zakonu osnovan i tužiteljici kao oštećenoj osobi ne pripada pravo na zatezne kamate od dana
podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, tužiteljica je u odštetnom zahtjevu navela kako njezino
liječenje još uvijek traje i nije uz isti dostavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, a niti je to
učinila uz tužbu. Obzirom na navedeno zatezne kamate ni u kojem slučaju ne mogu početi teći
od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U svakom slučaju tuženik navodi i kako je tužiteljici, u
zakonskom roku uputio obrazloženu ponudu i dana 05.05.2015.g. pokušao isplatiti nesporan
iznos naknade štete, a obzirom je tužiteljica odbila primitak, tuženik je isto učinio tek dana

13.07.2015.g. Tuženik napominje kako je nesporni iznos naknade isplatio, a to samo obzirom na
opseg štete koji je osnovom dostavljene dokumentacije bilo moguće utvrditi. Tuženik smatra
kako je isplatom iznosa od 9.000,00 kn, u okviru svoje odgovornosti i obzirom na opseg štete
koji je osnovom dijela dostavljene medicinske dokumentacije bilo moguće utvrditi, u cijelosti
ispunio svoju obvezu pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

U podnesku od 25.04.2016.g. (list 70 spisa), a očitujući se na odgovor na tužbu,
tužiteljica ističe da su navodi tuženika su izneseni paušalno, neuvjerljivo i netočno. Opravdanost
tužbenog zahtjeva tužiteljica prvenstveno temelji na u medicinskoj dokumentaciji opisanim
višestrukim tjelesnim ozljedama koje je tužiteljica zadobila prilikom štetnog događaja - udarac u
lijevu stranu zdjelice, uganuće slabinske kralježnice, naboj lijevog stopala, prijelom klinastih
kosti, a sve uz posljedični psihički stres. Gore navedeno ostavlja kao trajnu posljedicu smanjenje
životne aktivnosti tužiteljice sukladno čemu se tužbeni zahtjev smatra osnovanim u cijelosti.
Također, potrebno je uzeti u obzir da je tužiteljica s obzirom na vrijeme trajanja liječenja bila
onemogućena u obavljanju kako poslovnih tako i životnih, obiteljskih, aktivnosti što je
pridonijelo većem stupnju težine povrede prava osobnosti. Nastavno na navode tuženika o
većinskoj odgovornosti tužiteljice za nastanak prometne nezgode, tužiteljica ističe niz
nelogičnosti u iskazu osiguranika tuženika i samog tuženika te na zapisnikom o očevidu utvrđene
činjenice iz kojih jasno proizlazi da ne postoji nikakva suodgovornost tužiteljice za predmetnu
prometnu nezgodu. Prvenstveno, netočno je kako je tužiteljica postupila protivno bilo kojem
zakonskom propisu budući da se neposredno prije sudara kretala pješačkom stazom te da je na
kolnik u neznatnom obujmu kročila isključivo zato što je na navedeno bila primorana radi velike
nakupine snijega koji se nagomilan nalazio na pješačkoj stazi. Isto tako, u zapisniku o očevidu je
jasno istaknuto kako je cesta u tom dijelu osvijetljena (slabije osvijetljena ali ipak osvijetljena,
suprotno navodu tuženika), a tužiteljica je na sebi nosila jaknu crvene boje. Tužiteljica smatra da
doista nije vjerojatno da je u I. G. na slabo prometnoj cesti u 5 sati ujutro došlo do
"zasljepljivanja" osiguranika tuženika od strane nailazećeg vozila iz suprotnog smjera, pa da je
zato isti udario u tijelo tužiteljice koja se kretala u istom smjeru kao i osiguranik tuženik poradi
čega je još teže povjerovati u gore navedeno "zasljepljenje" od strane vozila koje dolazi iz
suprotnog smjera.

Na pripremnom ročištu od 20.05.2016.g. (list 72 spisa) tužiteljica je predala završni
liječnički nalaz (list 75A spisa), te navela da je liječenje tužiteljice dovršeno. Na istom ročištu
(list 73 spisa) tuženik je predložio prekid ovog postupka do okončanja liječenja tužiteljice, kao i
prekid svih rokova tijeka zateznih kamata za tuženika, a stoga jer medicinske dokumentacije
tužiteljice koja je predana na tom pripremnom ročištu od 20.05.2016.g. proizlazi da njezino
liječenje nije završeno, jer je ista naručena na kontrolu nakon 20 terapija, kao i na kontrolni RTG
snimanje zdjelice. Tuženik također predlaže da se odbaci tužba kao preuranjena, jer šteta još nije
nastala. Tuženik svakako osporava utuženi tijek zateznih kamata.

U podnesku od 03.06.2016.g. (list 76 spisa) tužiteljica obavještava da je prekršajni
postupak koji je vođen protiv počinitelja nezgode S. M., osiguranika tuženika, a koji

4 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

je vođen pred Prekršajnim sudom u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, pod posl.br. 4 P-386/15, okončan osuđujućom presudom.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, a na ročištu od

14.01.2021.g. (list 205 spisa) tužiteljica je konačno postavila svoj tužbeni zahtjev, navodeći da
od tuženika potražuje kako slijedi:

-na ime neimovinske štete iznos od 65.000,00 kn koji se ima umanjiti za nesporno plaćeni iznos
od 9.000,00 kn, tako da tužiteljica s ovog osnova traži iznos od 56.000,00 kn sa kamatama kao u
tužbi, tj. od 23.04.2015.g. do isplate;

-na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 2.880,00 kn sa kamatama kao u tužbi, tj. od 23.04.2015.g. do isplate,

dakle tužiteljica od tuženika ukupno potražuje iznos od 58.880,00 kn sa zateznim kamatama kao
u tužbi, tj. od 23.04.2015.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška, također sa zateznim
kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Na ročištu od 14.01.2021.g. (list 206 spisa), a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni
zahtjev, tuženik u odnosu na povišenje tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete u iznosu
od 3.000,00 kn navodi da stavlja prigovor zastare. Tuženik dodaje kako se neosnovano potražuju
zatezne kamate s tijekom prije nastanka štete. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i traži
naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužiteljice sastavljen dana

23.04.2015.g. s prijamnim štambiljem tuženika (list 5 - 6 i 58 - 60 spisa), zapisnik o očevidu (list
7 - 9 spisa), med. dokumentaciju tužiteljice dostavljenu uz tužbu (list 10 - 43 spisa), izjavu
S. M. o tijeku nastanka prometne nezgode (list 61 - 62 spisa), dopis HPB-a d.d.
tuženiku i presliku uplatnice (list 63 - 64 spisa), med. dokumentaciju tužiteljice dostavljenu uz
podnesak od 16.03.2016.g. (list 67 - 69 spisa), med. dokumentaciju tužiteljice predanu na ročištu
od 20.05.2016.g. (list 75 a spisa), RTG snimke koje je tužiteljica dostavila uz podnesak od

03.06.2016.g. (list 77 spisa), spis Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić
Gradu, pod posl.br. 4 P-386/15 (koji prileži ovom spisu), zdravstveni karton tužiteljice u
ovjerenoj preslici (list 88 - 89 spisa) i u dopis Policijske postaje Ivanić Grad s fotoelaboratom i
situacijskim planom (list 92 - 98 spisa).

Sud je saslušao svjedoka S. M. (list 100 - 101 spisa), te tužiteljicu na ročištu
od 01.02.2017.g. (list 101 - 102 spisa) i dopunski na ročištu od 06.09.2019.g. (list 175 - 176
spisa).

Sud je proveo očevid dana 03.07.2017.g. na mjestu nezgode (list 106 - 110 spisa), a
nakon toga i kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom
vještaku za N. E., dipl. ing. (list 117 - 121 spisa) i dr. D. M., spec. sudske
medicine od 29.09.2017.g. (list 123 - 124 spisa), te je na ročištu od 01.02.2018.g. saslušao
vještaka za promet N. E. (list 129 - 130 spisa).

Sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. G. R., spec. radiologu od

22.03.2018.g. (list 136 - 137 spisa), medicinsko vještačenje po dr. A. H., spec.
psihijatru od 03.10.2018.g. (list 147 - 152 spisa), te medicinsko vještačenje po stalnom sudskom
vještaku dr. G. B., spec. kirurgije -traumatologije i neurokirurgije od 02.04.2019.g. (list
160 - 166 spisa). Sud je saslušao vještaka dr. A. H. na ročištu od 06.09.2019.g. (list
176 spisa). Sud je proveo dopunsko med. vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. G.
B., spec. kirurgije-traumatologije i neurokirurgije od 13.07.2020.g. (list 189 - 191 spisa), te
je vještaka dr. G. B. saslušao na ročištu od 14.01.2021.g. (list 204 - 205 spisa).
Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno,
kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na
tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev
djelomično osnovan.

5 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

Uvidom u zapisnik o očevidu (list 7 - 9 spisa), spis Prekršajnog suda u Velikoj Gorici,
Stalna služba u Ivanić Gradu, pod posl.br. 4 P-386/15 (koji prileži ovom spisu) i u dopis
Policijske postaje Ivanić Grad s fotoelaboratom i situacijskim planom (list 92 - 98 spisa) sud je
utvrdio da je dana 11.02.2015.g. u I. G., u ulici F. J. kod kbr. …, u
naseljenom mjestu, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tužiteljica, kao pješak i
osiguranik tuženika S. M., kao vozač automobila reg. oznake ZG … marke
Renault Clio, a u kojoj nezgodi je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede. Policijski djelatnici
Policijske postaje Ivanić Grad obavili su očevid mjesta nezgode, te su tom prilikom fotografirali
i skicirali mjesto nezgode, te sastavili zapisnik o očevidu, a u kojem se navodi da je uzduž
cijelog nogostupa ispred kbr. … i na 0,8 m kolnika zatečeno oko 30 cm snijega, da je kolni ulaz
kbr. …očišćen, a snijeg naguran na nogostup i čime je onemogućen prolaz pješacima po
pješačkom nogostupu, dok su vremenske prilike prilikom očevida koji je započet u 6.05 sati
opisane kao "oblačno", a vidljivost "noću, slabo osvijetljeno". Povodom ove prometne nezgode
osiguraniku tuženika S. M. policija je u skraćenom prekršajnom postupku izdala
prekršajni nalog, a protiv kojeg je S. M. uložio prigovor. Povodom prigovora
osiguranika tuženika S. M. vođen je prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u
Ivanić Gradu (sada Prekršajni sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu), koji se vodio
pod posl.br. 4 P-386/15. Tijekom prekršajnog postupka osiguranik tuženika S. M.,
kao okrivljenik, priznao je počinjenje prekršaja, izrazio žaljenje i zamolio da mu sud izrekne
ublaženu novčanu kaznu. Nakon toga priznanja osiguranika tuženika, Prekršajni sud u Ivanić
Gradu donio je dana 28.05.2015.g. presudu, koja je postala pravomoćna dana 28.05.2015.g., a
izvršna 29.08.2015.g., a kojom je osiguranik tuženik S. M., kao okrivljenik nađen
krivim što je dana 11.02.2015.g. u 05,45 sati u mjestu I. G., upravljao osobnim automobilom reg. oznake ZG …, a kretao se kolnikom Ul. F. J. u
smjeru zapada. Dolaskom do kbr. .. nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila osobinama i
stanju ceste (kolnik mokar, snijeg uz rub kolnika) vidljivost (noć) tako da ga može
pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti
odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Tom prilikom
prednjom desnom stranom vozila udario je pješakinju I. T. (ovdje tužiteljicu), a
koja se kretala uz desni rub kolnika Ul. F. J. u smjeru zapada. Uslijed udara I.
T. odbačena je na kolni ulaz kbr. … pri čemu je zadobila lake tjelesne ozljede, te je
time počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. primjenom čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama zbog čega se na osnovu istog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjava
novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna. Također, sud je uvidom u fotografije
snimljene prilikom policijskog očevida (list 94 - 96 spisa) utvrdio da je nogostup ispred kbr. 71
zasut snijegom sve do kolnog ulaza, kao i rubni dio kolnika, uz nogostup, te da je tužiteljica
predmetne zgode na sebi imala obuvene zimske čizme, jarko narančastu jaknu, traperice i nosila
ručnu torbicu.

Uvidom u izjavu S. M. o tijeku nastanka prometne nezgode (list 61 - 62
spisa) sud je utvrdio da je osiguranik tuženika na traženje tuženika dana 25.02.2015.g. sastavio
izjavu o ovom predmetnom štetnom događaju, a u kojoj izjavi u bitnome navodi da je te zgode
vozio suprugu od kuće do željezničkog kolodvora, da je u ulici F. J. … gospođa hodala
kolnikom iako je imala predviđenu stazu (trotoar) za pješake, uslijed čega ju je udario, da pošto
je bila noć u 5,40 sati, dotična nije imala ništa osvijetljeno na sebi i njemu ususret je nadolazilo
drugo vozilo koje ga je osvijetlilo i nije dotičnu vidio na kolniku, a da je vožnja bila prilagođena
uvjetima.

Sud je saslušao svjedoka S. M. (list 100 - 101 spisa), osiguranika tuženika, te
tužiteljicu na ročištu od 01.02.2017.g. (list 101 - 102 spisa) i dopunski na ročištu od

06.09.2019.g. (list 175 - 176 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, usporedio međusobno, te
usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije, kao i sa provedenim kombiniranim
prometnim sudsko-medicinskim vještačenjem.

6 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka S. M. u dijelu u kojem opisuje stanje
kolnika i nogostupa koji je bio pun snijega na mjestu naleta, te kretanje tužiteljice prije naleta na
tužiteljicu, jer je ovaj dio njegovog iskaza suglasan sadržaju zapisnika o očevidu i fotografijama
s očevida, te provedenom kombiniranom vještačenju. No, sud nije poklonio iskazu svjedoka
M. u dijelu u kojem navodi da na mjestu naleta nije bilo javne rasvjete, a stoga jer je ovaj
dio njegovog iskaza suprotan sadržaju zapisnika u očevidu u kojem se navodi da je mjesto
nezgode "slabo osvijetljeno". Također, sud nije poklonio vjeru njegovom iskazu niti u dijelu u
kojem navodi da je tužiteljica bila obučena u tamnu odjeću, jer je sud uvidom u fotografije s
očevida utvrdio da je tužiteljica predmetne zgode bila obučena u jarko narančastu jaknu.
Također, sud nije poklonio vjeru niti dijelu njegova iskaza u dijelu u kojem navodi da mu je prije
naleta na tužiteljicu iz suprotnog smjera naišao auto, a da zbog svjetlosti od tog automobila nije
mogao primijetiti tužiteljicu, jer tužiteljica, a kao druga sudionica predmetne prometne nezgode,
ovaj navod svjedoka opovrgava, a osim iskaza svjedoka nema drugih dokaza (npr. materijalnih
tragova) koji bi potvrđivali ovaj dio iskaza svjedoka. Na neistinitost ovog dijela iskaza svjedoka
(o svjetlima automobila iz drugog smjera zbog kojih nije primijetio tužiteljicu) sud upućuje i
činjenica da svjedok o tome nije iskazivao u prekršajnom postupku, kao niti u prigovoru protiv
prekršajnog naloga, ali je isto naveo u izjavi koju je sastavio na traženje tuženika dana

25.02.2015.g. (list 61 - 62 spisa). Dakle, o istoj okolnosti je u različitim prilikama različito
iskazivao.

Sud je poklonio vjeru dijelu iskaza tužiteljice u kojem ona opisuje stanje kolnika i
nogostupa na mjestu nezgode, kako je bila obuvena i obučena, te osvijetljenost dijela ulice na
kojem je došlo do nezgode, jer je ovaj dio njezina iskaza suglasan sadržaju zapisnika o očevidu i
fotografija s očevida. Također, sud je poklonio vjeru i dijelu iskaza tužiteljice u kojem ona
opisuje svoje kretanje neposredno prije naleta osiguranika tuženika, te samu dinamiku nastanka
nezgode, a jer je ovaj dio njezinog iskaza suglasan provedenom kombiniranom prometnom
sudsko-medicinskom vještačenju. Također, sud je poklonio vjeru i dijelu iskaza tužiteljice u
kojem ona opisuje tijek liječenja, jer je ovaj dio njezina iskaza suglasan sadržaju njezine
medicinske dokumentacije, kao i provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu po
vještacima dr. H. i dr. B. No, sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužiteljice u kojem
ona navodi da je i u vrijeme davanja iskaza (01.02.2017.g.) još uvijek na bolovanju zbog
posljedica ozljeđivanja u ovom štetnom događaju, te u dijelu u kojem opisuje zdravstvene tegobe
koje i dalje osjeća u vidu bolova u stopalu i kralježnici, te glavobolja, a koje opisuje kao
posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, jer ovaj dio njezina iskaza nije suglasan
provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu po vještacima dr. H. i dr. B.
Također, sud nije cijenio naruženje tužiteljice u vidu ožiljka od operacije na vratu, a u
koje je sud izvršio uvid prilikom dopunskog saslušanja tužiteljice na ročištu od 06.09.2019.g.
(list 175 - 176 spisa), a stoga jer je liječnik vještak dr. G. B. decidirano isključio da bi
operacija vratne kralježnice u prosincu 2015.g. (te ožiljak na vratu tužiteljice koji je zaostao iza
te operacije) bili u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužiteljice u ovom štetnom
događaju.

Sud je proveo očevid dana 03.07.2017.g. na mjestu nezgode (list 106 - 110 spisa), uz
sudjelovanje tužiteljice i svjedoka S. M., osiguranika tuženika, te vještaka za promet
N. E., prilikom kojega su tužiteljica i svjedok pokazali mjesto nezgode i svoje kretanje
prije samog naleta.

Nakon očevida, sud je proveo kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po
stalnom sudskom vještaku za N. E., dipl. ing. (list 117 - 121 spisa) i dr. D. M.,
spec. sudske medicine od 29.09.2017.g. (list 123 - 124 spisa). U svom dijelu pisanog nalaza i
mišljenja vještak za promet N. E., dipl. ing. navodi da je vozilo osiguranika tuženika
svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletjelo na tužiteljicu koja je u trenutku naleta leđima
bila okrenuta vozilu osiguranika tuženika na način da se veći dio tijela tužiteljice nalazi izvan
gabarita vozila osiguranika tuženika. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika
tuženika, nalazilo se neposredno prije kolnog ulaza na kbr. … i u trenutku naleta vozilo

7 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

osiguranika tuženika kretalo iskazanom brzinom od oko 30 - 40 km/h. Osiguranik tuženika je
mogao uočiti tužiteljicu u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika kada se njegovo vozilo
nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 29,1 m, pa da je tada reagirao čak i kočenjem slabijeg
intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo jer mu je
zaustavni put kočenjem iznosio samo 14,1 m dok je na raspolaganju imao put od čak 29,1 m.
Tužiteljica je prije započinjanja radnje prelaženja kolnika okretanjem glave mogla uočiti
nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta naleta oko 29,1 m, pa da je odustala
od radnje prelaženja kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika do naleta ne bi došlo.
U svom pisanom dijelu nalaza i mišljenja vještak sudske medicine dr. D. M.,
navodi da je tužiteljica I. T. stradala kao pješakinja u naletu osobnog vozila.
Medicinskom obradom tužiteljice utvrđene su ozljede i stanja: istegnuće vrata (trzajna ozljeda),
natučenje lijeve strane zdjelice s istegnućem križnoslabinske kralješnice, natučenje lijevog
stopala s višeivernim prijelomom srednje klinaste kosti lijevog stopala. Međusobnom
usporedbom ozljeda tužiteljice i tragova na njezinoj odjeći s tragovima i oštećenjima na vozilu,
proizlazi da je tužiteljica uoči naleta bila nadolazećem vozilu okrenula leđima, većim dijelom
izvan gabarita vozila. U nesreći je ostvaren kontakt prednje desne bočne strane vozila s lijevom
stranom tijela tužiteljice u vidu istosmjernog bočnog okrznuća, nakon čega je tužiteljica pala na
tlo. Tip naleta nije podesan za određivanje naletne brzine temeljem ozljeda. Sve ranije navedene
ozljede i stanja tužiteljice odgovaraju prikazanoj dinamici i nesreće i stoje u uzročno
posljedičnom vezi s istom. Spisu je priložena i medicinska dokumentacija koja se odnosi na
neurokirurški operativni zahvat discektomije u području vratnog segmenta kralježnice koje je
učinjen radi MR-om verificirane ekstruzije diska (12/2015). Ovaj zahvat, kao i patološko stanje
vratne kralježnice zbog kojeg je poduzet, ne stoje u vezi sa štetnim događajem već se radi o
degenerativnim promjenama.

Na provedeno kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje tuženik nije imao
primjedbi, dok je tužiteljica u podnesku od 30.10.2017.g. predložila da se vještak za promet
N. E. dodatno očituje o tome da li je tužiteljica imala kakav alternativni pravac kretanja
kojim bi izbjegla potrebu zakoračiti na kolnik, te je li takvo postupka tužiteljice protivno kakvom
prometnom pravilu koje važi za pješake, radi čega, kao i radi usmenog obrazlaganja svog nalaza
i mišljenja je sud na ročištu od 01.02.2018.g. saslušao vještaka za promet N. E. (list 129
- 130 spisa), te je on tom prilikom izjavio: ''Ja sam pročitao podnesak tužiteljice od dana

30.10.2017.g. na listu 128 spisa, te mogu odgovoriti da sam ja svoj pisani nalaz i mišljenje
izradio na temelju stanja spisa i provedenog očevida na mjestu štetnog događaja, te sam detaljno
utvrdio i dinamiku samog štetnog događaja, kao i mogućnost izbjegavanja naleta. U konkretnom
slučaju na nogostupu namijenjenom kretanju pješaka nalazio se nagomilani snijeg zbog čega je i
tužiteljica u namjeri zaobilaženja nagomilanog snijega na nogostupu nastavila svoje kretanje po
kolniku, pri čemu je u konačnici došlo do naleta. Kao prometni vještak jedino mogu odgovoriti
da je u ovakvom slučaju realno za očekivati da tužiteljica kao pješak zaobiđe ovu hrpu snijega na
nogostupu, a što je tužiteljica u konačnici i učinila. U konačnici i samo pitanje iz podneska
predstavlja zapravo pravno pitanje o kojemu će odlučiti sud.'' Na poseban upit punomoćnika
tužiteljice o alternativnom pravcu kretanja tužiteljice u danoj situaciji, stalni sudski vještak je
odgovorio: "Tužiteljica se upravo i kretala alternativnim pravcem gdje je bilo omogućeno lakše
kretanje, obzirom na nakupinu snijega na nogostupu.'' Na poseban upit punomoćnika tuženika da
li je tužiteljica objektivno mogla prijeći preko snijega na nogostupu, stalni sudski vještak je
odgovorio: "Odgovaram da je najvjerojatnije mogla prijeći preko te nakupine snijega, samo je
takav put za nju bio najvjerojatnije bio nezgodniji i teži. Na daljnje pitanje o postojanju
nagomilanog snijega, odgovaram da se on vidi na fotografijama koje su na CD-u u spisu, a koje
su snimljene prilikom očevida. Slijedom svega navedenog, ja u cijelosti ostajem kod svog
pisanog nalaza i mišljenja kojeg sam dao u ovom predmetu.''

Nakon saslušanja vještaka za promet N. E. tužiteljica nije imala daljnjih pitanja,
niti primjedbi na njegov nalaz i mišljenje. Sud je u cijelosti prihvatio provedeno kombinirano
prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima N. E., dipl.

8 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

ing., vještaku za promet i dr. D. M., spec. sudske medicine, a jer su ovi vještaci svoj
nalaz i mišljenje izradili stručno, savjesno, objektivno i na temelju sve raspoložive
dokumentacije koja prileži spisu. Uz to, prilikom saslušanja vještak za promet N. E. je
iscrpno i argumentirano odgovorio na sva pitanja tužiteljice.

Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza na okolnost dinamike nastanka ovog
štetnog događaja, sud je utvrdio da do predmetnog štetnog događaja u kojem je tužiteljica
ozlijeđena došlo u noćnim uvjetima, kada je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim
desnim bočnim dijelom naletjelo na tužiteljicu koja je u trenutku naleta leđima bila okrenuta
vozilu osiguranika tuženika na način da se veći dio tijela tužiteljice nalazi izvan gabarita vozila
osiguranika tuženika, a mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika,
nalazilo se na kolniku, uz desni rub kolnika, neposredno na prije kolnog ulaza u kbr. … i u
trenutku naleta vozilo osiguranika tuženika kretalo iskazanom brzinom od oko 30 - 40 km/h, a
mjesto nezgode bilo je slabo osvijetljeno, a tužiteljica obučena u jaknu jarke narančaste boje, s
tim da se tužiteljica odlučila stupiti na kolnik, iako je uz kolnik postojala pješačka staza, jer je
pješačka staza na nogostupu na mjestu njenog stupanja na kolnik bila zasuta relativno visokim
nanosom snijega (visine cca 50 cm).

Kako iz provedrenog kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi
da je osiguranik tuženika je mogao uočiti tužiteljicu u trenutku započinjanja radnje prelaženja
kolnika kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 29,1 m, pa da je tada
reagirao čak i kočenjem slabijeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i
do naleta ne bi došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 14,1 m dok je na
raspolaganju imao put od čak 29,1 m, to je sud utvrdio da je osiguranik tuženik odgovoran za
nastanak ovog štetnog događaja u omjeru od 80%, a jer je kršenjem propisa iz čl. 51. st. 1.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13,
158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, dalje: ZOSPC), tj. neprilagođivanjem brzine vozila
osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta
te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u
konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema
prometnom pravilu ili znaku, propustio uočiti tužiteljicu koja stupa na kolnik i pravovremeno
kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

Kako iz provedrenog kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi
da je tužiteljica je prije započinjanja radnje prelaženja kolnika okretanjem glave mogla uočiti
nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta naleta oko 29,1 m, pa da je odustala
od radnje prelaženja kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika do naleta ne bi došlo, te
kako sama tužiteljica u svom iskazu s ročišta od 01.02.2017.g. navodi da je prije silaska na
kolnik vidjela da dolazi automobil, ali je smatrala da stigne učiniti 3 ili 4 koraka po kolniku
koliko joj je trebalo da zaobiđe snijeg, to je sud utvrdio da je tužiteljica odgovorna za nastanak
ovog štetnog događaja u omjeru od 20%, zbog kršenja propisa iz čl. 129. st. 1. ZOSPC-a, tj. jer
nije postupala pažljivo i nije se na pouzdan način prije stupanja na kolnik uvjerila da to može
učiniti na siguran način.

Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1.u vezi s čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i čl.

1071. st. 1. i 2. u vezi s čl. 965. i čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 2. i temeljem 1092. st. 1. i čl. 1106.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje:
ZOO) dužan naknaditi tužiteljici prouzročenu štetu koju je tužiteljica pretrpjela zbog
ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 11.02.2015.g., ali uvažavajući doprinos tužiteljice nastanku
štetnog događaja od 20%.

Uvidom u odštetni zahtjev tužiteljice sastavljen dana 23.04.2015.g. s prijamnim
štambiljem tuženika (list 5 - 6 i 58 - 60 spisa) sud je utvrdio da se ovdje tužiteljica, zastupana po
odvjetniku O. K. iz Z., zahtjevom koji je tuženik primio dana 27.04.2015.g.
obratila tuženiku zahtijevajući naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od

11.02.2015.g.

9 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

Uvidom u dopis H…-a d.d. tuženiku i presliku uplatnice (list 63 - 64 spisa) sud je utvrdio
da je ovdje tuženik dana 02.06.2015.g. (dakle prije podnošenja tužbe u ovom predmetu) isplatio
tužiteljici iznos od 9.000,00 kn, s tim da tuženik tijekom ovog postupka nije specificirao na koji
vid štete se ova isplata odnosi. No, ovo među strankama i nije sporno.

Uvidom u med. dokumentaciju tužiteljice dostavljenu uz tužbu (list 10 - 43 spisa), med.
dokumentaciju tužiteljice dostavljenu uz podnesak od 16.03.2016.g. (list 67 - 69 spisa), med.
dokumentaciju tužiteljice predanu na ročištu od 20.05.2016.g. (list 75 a spisa), RTG snimke koje
je tužiteljica dostavila uz podnesak od 03.06.2016.g. (list 77 spisa) i u zdravstveni karton
tužiteljice u ovjerenoj preslici (list 88 - 89 spisa) sud utvrdio da je tužiteljica na dan predmetne
prometne nezgode 11.02.2015.g. pregledana u KB Dubrava, te se nakon toga nastavila liječiti, s
tim da je posljednji nalaz koji je tužiteljica predala u spis onaj od 12.05.2016.g. (list 75 a spisa),
a koji je tužiteljica predala u spis na ročištu od 20.05.2016.g. (list 72 spisa), kada j i navela da je
liječenje tužiteljice dovršeno.

Sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. G. R., spec. radiologu (list 136 -
137 spisa), koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 22.03.2018.g. navodi da uvidom u
originalne predmetne RTG i MR snimke tužiteljice I. T., kao i priloženu
medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, prema radiološkim kriterijima na RTG i MR
snimkama nalazi ozljedu u vidu nepotpuno saniranog koštanog prijeloma medijalne
kuneiformne (klinaste) kosti lijevog stopala kao posljedicu ozljede pri predmetnom štetnom
događaju. Također prisutni znakovi instabiliteta nivoa C4 - C5 kao posljedice lezije
ligamentarnih strukutura vratne kralježnice istog nivoa.

Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje po dr. G. R.,
spec. radiologu, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je sačinjeno savjesno, stručno i objektivno.
Sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. A. H., spec. psihijatru (list 147
- 152 spisa), koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 03.10.2018.g. u bitnome navodi da se
psihijatrijski nalaz i mišljenje temelji na njegovom pregledu tužiteljice I. T., te na
uvidu u spis naslova. Tužiteljica na sam pregled donosi i psihijatarski ambulantni nalaz NPB
"Ivan Barbot", dr. V. od 08.12.2015.g. u kojem se navodi "Pacijentica navodi da i nadalje
ima napadaje straha tijekom vožnje, prilikom šetanja. Prometna je bila prije oko godinu dana.
Nema noćnim mora, spavanje je uredno. Tijekom dana uglavnom funkcionira, relativno
zadovoljavajuće, ali kada mora nekuda ići, odmah se pojavljuje panika… Uzima alprazolam oko
8 godina, a 1mg, uzima sertralin 50 mg ujutro … U psihičkom statusu prisvjesna, kontaktibilna,
uredno orijentirana, psihomotorno napetija, tjeskobna, afektom slabije modulacije, iritabilnija,
raspoloženjem je disforična, misaoni tijek formom uredan, sadržajno nadalje ruminacije oko
traumatičnog događaja, anticipirajući strahovi, katastrofične misli, nije agresivna niti suicidna,
blaže je sniženog voljno neg. dinamizama. Dg. F 43.0/F 32.2, F41,0…" Kod sačinjavanja nalaza
uvažen je, uzet u obzir podatak da je tužiteljica prije štetnog događaja psihijatrijski liječena
ambulantno kroz više godina što je sama navela u anamnezi i notirano je i u zdravstvenom
kartonu. Sam predmetni štetni događaj rezultirao je manifestacijom različitih vidova i intenziteta
straha. Vještak je mišljnja da je kod tužiteljice bio primarni strah jakog intenziteta i kratkog
trajanja u trenutku predmetnog štetnog događaja. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je
sveukupno jedan dan, strah srednjeg intenziteta, kumulativno desetak dana. Strah manjeg
intenziteta, odnosno bojazan i plašnja intermitentno se povremeno javlja i danas kao i povremeni
su fobični strahovi vezani uz sudjelovanje u prometnim situacijama. Ova simptomatologija
valorizirana je kroz oštećenje duševnog zdravlja u procentualnom iznosu. Opisane smetnje se
mogu u psihijatrijskom smislu kauzalno povezati sa štetnim događajem. Dijagnostički radi se o
posttraumatskom reaktivnom stanju, dakle, posljedicama stresnog životnog događaja (Dijagnoza
u Klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja MKB 10, Svjetske zdravstvene
organizacije pod šifrom F43.2), te pogoršanja psihičkih smetnji vezanih uz anksiozni poremećaj
(F41). Uvaživši sve naprijed navedeno, psihičke smetnje koje su u psihijatrijskom smislu u
kauzalnom odnosu s predmetnim štetnim događajem dovele su do povrede duševnog zdravlja

10 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

tužiteljice u procentualnom iznosu od 3%. Tuđa njega i pomoć radi navedenih smetnji, dakle s psihijatrijske strane, nije bila potrebna.

Tužiteljica je prigovorila provedenom medicinskom vještačenju po dr. A. H.,
dok tuženik nije imao primjedbi na ovo vještačenje. Radi očitovanja na primjedbe tužiteljice i
radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja sud je saslušao vještaka dr. A. H.
na ročištu od 06.09.2019.g. (list 176 spisa), te je on tom prilikom u bitnome naveo da u
potpunosti ostaje kod pisanog nalaza, gdje je ocijenio intenzitet i vrste straha, a otkalnja
primjedbu tužiteljice da je strah ocijenjen nisko kao subjektivnu, jer je on strah procijenio na
temelju najbolje prakse i iskustva iz forenzičke psihijatrije. Strah manjeg intenziteta ocijenio je s
obzirom da se povremeno javlja i danas u procentualnom iznosu vezano za povredu duševnog
zdravlja. Napominje da je taj strah manjeg intenziteta imao različite kvalitete i da se
superponirao na već prije dijagnosticirani anksiozni poremećaj s paničnim atakama. Na pitanje
punomoćnika tužiteljice da li se vještak može očitovati koliko je trajao strah slabog intenziteta
kod tužiteljice, vještak je odgovorio da se strah manjeg intenziteta kod tužiteljice ne može
vremenski odrediti, jer kada bi ga mogao vremenski odrediti tada bi bila i drugačija procentualna
procjena vezano za oštećenje duševnog zdravlja.

Nakon saslušanja vještaka dr. H., tužiteljica više nije imala primjedbi na njegova
nalaz i mišljenje, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je vještak dr. H. svoja nalaz i mišljenje
izradio savjesno, stručno i objektivno, na temelju brižljive analize sve medicinske dokumentacije
tužiteljice koja prileži spisu, kao i na temelju pregleda tužiteljice, a vještak je prilikom saslušanja
na argumentirano otklonio sve prigovore tužiteljice kao neosnovane.

Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. G. B.,
spec. kirurgije -traumatologije i neurokirurgije (list 160 - 166 spisa), koji u svom pisanom nalazu
i mišljenju od 02.04.2019.g. u bitnome navodi da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica
je zadobila: prijelom medijalne (unutrašnje) kuneiformne klinaste kosti lijevog stopala,
nagnječenje lijevog stopala, nagnječenje lijeve strane zdjelice i istegnuće paravertebralne
muskulature slabinske kralježnice.

Na učinjenim RTG snimkama lijevog nožnog zgloba vidljiv je prekid kontinuiteta
kortikalisa (vanjske koštane stijenke) medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste kosti)
lijevog stopala bez pomaka koštanih ulomaka. Na RTG snimci zdjelice ne uočava se znakova
svježe koštane traume. RTG i MSCT slabinske kralježnice nema vidljivih znakova svježe
koštane traume. MSCT lijevog stopala učinjen 27.07.2015. može odgovarati stanju po prijelomu
medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste kosti) lijevog stopala uz primjeren položaj
koštanih ulomaka. MR lijevog stopala učinjen 07.12.2015.g. pokazuje stanje nakon
multifragmentarnog (višestrukog) prijeloma medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste
kosti) lijevog stopala s minimalnim pomakom ulomaka kosti. Vidljiv je edem (otok) kosti.
Održana je kongruencija zglobnih tijela. Nema vidljive ozljede mekih tkiva niti ligamentarnog
aparata. Vještak ističe da u predmetnom štetnom događaju nije došlo do ozljede vratne
kralježnice, što se može zaključiti na temelju sljedećih činjenica: kod pregleda u kirurškoj
ambulanti KB Dubrava 11.02.2015. u anamnezi tužiteljica navodi da je ozljede zadobila u
prometnoj nezgodi kao pješak kojoj je automobil prešao preko lijevog stopala nakon čega je pala
na stražnjicu. Drugog kontakta s automobilom negira. Znači u momentu nezgode i analizom
mehanizma ozljede nije došlo do ozljede vratne kralježnice. Tužiteljica je 15 dana nakon ozljede
kod pregleda neurologa u neuropsihijatrijskoj bolnici "Dr. Ivo Barbot" Popovača u anamnezi
navela da nakon ozljede ima bolove u predjelu vratne kralježnice i glavobolju. Uobičajeno je da
nakon ozljede vratne kralježnice bolovi nastupaju isti dan ili drugi dan po ozljedi. Na učinjenom
MR-u vratne kralježnice nema učinjenom 06.07.2015. u P. M. vidljive su
degeneracije intervertebralnih diskova C3-C4, C4-C5, C5-C6, C6-C7 i dorzolateralne osteofite
C3-C4 I C5-C6 segmenata. Dakle u nalazu MR-a vratne kralježnice nisu viđene niti opisane
traumatske promjene vratne kralježnice, znači navedene protruzije intervertebralnih diskova su
posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice. Na funkcijskim snimkama vratne
kralježnice učinjenim 05.02.2006.g. u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i internvencijsku

11 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

radiologiju KB Dubrava, vidi se da je održana stražnja interkorporalna linija u ante- i reklinaciji
odnosno ne nalazi se znakova instabiliteta. Ove snimke učinjene su nakon funkcijskih snimaka
vratne kralježnice 22.04.2015.g. u DZ Zagrebačke županije, Ispostava Ivanić Grad gdje se u
nalazu navodi instabilitet C4-C5 segmenta. EMNG nalaz učinjen 02.06.2015.g. u laboratoriju za
elektromioneurografiju Neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivo Barbot" ukazuje na blažu kroničnu
neuralnu leziju radikularne distribucije C8, Th1 obostrano, te C7 lijevo uz pridruženu
kompresivnu leziju n. medianusa u karpalnom kanalu desno. Dakle radi se o kroničnim
oštećenjima korjenova navedenih živaca te pritisku na nervus medianus u karpalnom kanalu.
Tijekom liječenja u Kirurškoj klinici KB Dubrava niti na jednom pregledu nije navedena ozljeda
vratne kralježnice niti eventualne posljedice ozljede. Iz liječničkog kartona vidi se da je
tužiteljica prije ozljede imala bolove u predjelu vratne kralježnice, trnce u prstima šaka te
glavobolje.

Što se tiče pretrpljenih fizičkih boli kod tužiteljice, bolovi su trajali neposredno nakon
ozljede, tijekom razdoblja imobilizacije i tijekom razdoblja fizikalne terapije. Tužiteljica je
trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2
mjeseca, te bolove lakšeg intenziteta u trajanju od 11 mjeseci. Što se tiče tuđe pomoći, radi
zadovoljenja osnovnih dnevnih i životnih potreba postojala je potreba za tuđom njegom i pomoći
u ukupnom trajanju: 6 tjedana u trajanju od 2 sata dnevno, te 1 sat dnevno u trajanju od 2
mjeseca. Trajnih posljedica glede smanjenja životne i opće životne i radne sposobnosti kao
posljedica fizičkog ozljeđivanja nisu zaostale. Strah i psihičke posljedice nakon ozljeda nastalih
u predmetnom štetnom događaju vještačio je psihijatar.

Tužiteljica je prigovorila provedenom medicinskom vještačenju po dr. A. H.
i dr. G. B., s tim da je navela da ju vještak dr. B. prije izrade nalaza i mišljenja nije
pregledao, dok je tuženik predložio da vještak dr. B. odgovori na nekoliko pitanja tuženika.
Stoga, sud je rješenjem od 12.12.2019.g. (list 184 spisa) pozvao vještaka dr. G. B. da
dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da pregleda tužiteljicu i pisanim putem se očituje na
primjedbe tužiteljice i pitanja tuženika.

U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 13.07.2020.g. vještak dr. G. B. (list 189
- 191 spisa) navodi da je na zahtjev suda ponovno pregledao medicinsku dokumentaciju i pozvao
na pregled tužiteljicu I. T., iz I. G., koja je ozlijeđena u
štetnom događaju 11.02.2015. u prometnoj nezgodi kao pješak na kojeg je naletio auto. Kako je
zatraženo, pregledao je tužiteljicu. Prigovor tužiteljice u pisanom podnesku na smanjenje životne
i opće životne i radne sposobnosti nakon ozljede od najmanje 10% zbog instabiliteta vratnog
dijela kralježnice i nepotpuno sraslog prijeloma kuneiformne kosti, glavobolje, bolovi duž desne
ruke te bolove u lumbalnoj kralježnici ne može se prihvatiti zbog slijedećeg: radiološkom
obradom (rtg. snimke vratne kralježnice, funkcijske snimke vratne kralježnice, MR vratne
kralježnice) ne pokazuje instabilitet budući da ne zadovoljava niti jedan radiološki kriterij
instabiliteta (pomaka kralježnice za više od 3mm, abnormalne gibljivosti kralježnice, povećane
intrpsinozne distane odnosno razmaka između trnastih nastavaka kralježnice, deformiteta
kralježnice - kifoze); hod je uredan bez pomagala. Kliničkim pregledom tužiteljice nije viđeno
deformiteta visini medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste kosti). Pokretljivost lijevog
stopala i gležnja uredna. Rtg lijevog stopala, MSCT I MR lijevog pokazuju da je prijelom
medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste kosti) lijevog stopala uredno zacijelio; glede
glavobolja navedenih u prigovoru one nisu posljedica ozljede jer tužiteljica u predmetnom
štetnom događaju nije imala ozljedu glave. Na učinjenom CT-u glave nisu vidljive traumatske
promjene; bolovi duž desne ruke su posljedica ekstruzije intervertebralnog diska i C6-C7
segmenta stanja nakon operacije 22.12.2015.g.; bolove u lumbalnoj kralježnici tužiteljica je
imala i prije ozljede zbog čega je 16.11.2014. bio učinjen MR LS kralježnice na kojoj je viđena
protruzija intervertebralnog diska L3-L4 i L5-S1 segment. Nakon predmetnog štetnog događaja
bio je učinjen RTG lumbosakralne kralježnice, RTG zdjelice te MSCT LS kralježnice na kojima
nije viđeno traumatskih promjena. Vještak zaključuje da radiološkom obradom nije utvrđen
instabilitet vratne kralježnice. Prijelom medijalne kuneiformne kosti (unutrašnje klinaste kosti)

12 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

lijevog stopala je klinički i radiološki zacijelio. Glede navedenih činjenica vještak smatra da nisu
nastupile trajne posljedice glede smanjenja opće životne i radne sposobnosti kao posljedica
fizičkog ozljeđivanja te ostaje u cijelosti kod vještačenja od 02.04.2019.g.

I nakon dopunskog pisanog očitovanja vještaka dr. B. tužiteljica je ustrajala u
primjedbama na njegov nalaz i mišljenje u pogledu ocjene trajnih posljedica, te je sud stoga, a i
kako bi vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje saslušao vještaka dr. G. B.
saslušao na ročištu od 14.01.2021.g. (list 204 - 205 spisa), te je on tada iskazao: ''Ja sam prije
ročišta proučio podnesak tužiteljice od 23.07.2020.g., te se na primjedbe iz tog podneska
očitujem kako slijedi: Tužiteljica u podnesku tvrdi da dvije godine nakon nezgode i dalje koristi
bolovanje zbog posljedice prijeloma kuneitorne kosti. Ja sam kliničkim pregledom tužiteljice
vidio da nije viđeno deformiteta lijevog stopala. Prisutna je bila samo bolnost na palpaciju u
predjelu dorzuma lijevog stopala u visini medijalne kuneitorne kosti ili unutarnje klinaste kosti.
Rengen lijevog stopala, MSCT i MR lijevog stopala pokazuju da je prijelom medijalne
kuneitorne kosti (unutarnje klinaste kosti lijevog stopala) uredno zacijelio, te bolovi koje
pacijentica osjeća nemaju potporu u učinjenim radiološkim dijagnostičkim medicinskim
postupcima. Zatim, tužiteljica tvrdi da također iz medicinske dokumentacije razvidno je da je
uslijed degenerativnih promjena od prije nezgode, predmetni događaj dodatno inicirao
pogoršanje stanja pokretljivosti vratne kralježnice. Odgovorio bi da tužiteljica u predmetnom
štetnom događaju nije imala ozljedu vratne kralježnice što je utvrđeno pregledom kirurga na dan

11.02.2015.g. gdje tužiteljica u anamnezi navodi da je ozljedu zadobila u prometnoj nezgodi kao
pješak u kojoj joj je automobil prešao preko lijevog stopala, potom je pala na stražnjicu. Drugog
kontakta sa vozilom negira. Tako da u danom predmetnom štetnom događaju nije bilo ozljede
vratne kralježnice.'' Na posebna pitanja punomoćnika tužiteljice, vještak je odgovorio: ''Na
pitanje da li je operacija tužiteljice i liječenje tužiteljice od 18.12.-24.12.2015.g. u uzročno-
posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem tužiteljice u ovom štetnom događaju odgovaram da
degenerativne promjene vratne kralježnice i protrurzija interverbralnog diska C6 C7 segmenta
nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljedom u predmetnom štetnom događaju od 11.02.2015.g.
Tužiteljica bi ovu operaciju imala i da nije bilo štetnog događaja. Ja u cijelosti ostajem kod svog
pisanog nalaza i mišljenja.'' Na posebna pitanja punomoćnika tuženika, vještak je odgovorio: ''Na
pitanje tuženika sa raspravnog zapisnika od 06.09.2019.g. u vezi intenziteta i trajanja fizičkih
bolova srednjeg i slabog intenziteta odgovaram: Bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od dva
mjeseca bili su prisutni tijekom cijelog dana, kontinuirano do 25.03.2015.g., kad je skinuta
imobilizacija (gips) i preporučeno da pacijentica zbog bolova ne opterećuje lijevu nogu još dva
tjedna što je kirurg u KB Dubrava naveo kod pregleda. Što se tiče bolova lakog intenziteta u
trajanju od 11 mjeseci bolovi su bili tijekom cijelog dana što je razvidno iz medicinske
dokumentacije u spisu do provedene stacionarne fizikalne terapije. Na pitanje jesu li ti slabi
bolovi bili, odnosno mogli biti suzbijeni ili kupirani analgeticima, odgovaram da bolovi lakšeg
intenziteta su posljedica prijeloma unutarnje klinaste kosti lijevog stopala i nisu zahtijevali
medikamentoznu terapiju već fizikalnu terapiju.''

Nakon saslušanja vještaka dr. B. tužiteljica nije imala daljnjih prigovora na njegov
nalaz i mišljenje, dok je tuženik istome prigovorio smatrajući da ocjena fizičkih bolova bitno
odudara od prakse medicinskih vještačenja u situacijama ozljeda bez trajnih posljedica, te je
predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja po spec.
kirurgu u ovom predmetu, jer za to nije bilo uvjeta iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, vještak dr.
B. je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, stručno, savjesno, objektivno, te
na temelju brižljivog pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu
i na temelju pregleda tužiteljice, te je prilikom saslušanja na pitanja odgovarao precizno, detaljno
i jasno, čime je argumentirano otklonio sve prigovore stranaka kako neosnovane. Stoga, sud je u
cijelosti prihvatio njegov nalaz i mišljenje.

Cijeneći ovako utvrđene činjenice i to posebno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, omjer smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, te vrstu ozljeda koje je zadobila, sud

13 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno
zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046.
ZOO.

Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl.
1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljeda koju je zadobila tužiteljica,
o tome da se radi o osobi srednje životne dobi (rođena 1977.g.), koja će zasigurno još dugo
osjećati trajno smanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 3%, tj. ograničenja koja
proizlaze iz ovog trajnog oštećenja zdravlja i njegove manifestacije u svakodnevnom životu i
radu, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i da se dosuđivanjem
naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom
svrhom. Također, sud je vodio računa i o izuzetno traumatičnim okolnostima stradavanja
tužiteljice (nalet vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu, kao pješaka).

Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane
naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične
novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom
konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je
svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava
osobnosti.

Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, te način
liječenja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne
osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u
iznosu od 57.000,00 kuna. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova
trajanja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za
dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od

4.500,00 kuna. Kako je tužiteljici uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u
omjeru od 3%, a imajući u vidu njezinu dob, trajnost posljedica i oblike u kojima se
manifestiraju, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih
aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava
osobnosti pripada naknada u iznosu od 3.500,00 kuna. Dakle, tužiteljici zbog povrede prava
osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada
u iznosu od 65.000,00 kn (=57.000,00kn + 4.500,00 kn + 3.500,00 kn).

Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljici bila
potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 144 sata. Sud, temeljem svog ovlaštenja iz
čl. 223. st. 1. i čl. 223.a ZPP-a, a jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s
nerazmjernim teškoćama, smatra da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos
od 20,00 kn, a imajući u vidu domicil tužiteljice i raspoloživost radne snage za ovu vrstu
poslova, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da su tužiteljici pomagali članovi obitelji, besplatno.
Stoga temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je
primjerena naknada tužiteljici s ovog osnova iznos od 2.880,00 kuna.

Dakle, tužiteljici zbog pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada pravična
novčana naknada u ukupnom iznosu od 67.880,00 kuna (=65.000,00 kn + 2.880,00 kn). No,
uvažavajući doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja od 20%, a primjenom odredbi čl.

1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a, ovaj iznos naknade valja umanjiti za 20%, što iznosi 54.304,00
kune. Kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio iznos od

9.000,00 kn (ovo nije sporno), to iznos naknade valja umanjiti i za daljnji iznos od 9.000,00
kuna. Stoga, sud je utvrdio da tužiteljici zbog pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada
pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 45.304,00 kuna (=54.304,00 kn – 9.000,00kn),
a koji iznos je sud tužiteljici i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, dok je sud
kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 13.576,00 kn, odlučivši kao u
izreci ove presude u točci II a), a što predstavlja razliku između traženog iznosa od 58.880,00 kn
i dosuđenog iznosa od 45.304,00 kuna.

14 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

Što se tiče dospijeća obveze tuženika za dosuđenu naknadu štete tužiteljici, sud je imao u
vidu da je tužiteljica tek na ročištu od 20.05.2016.g. (list 72 spisa) predala tuženiku i u spis svoj
posljednji liječnički nalaz, pri tome navodeći da je liječenje tužiteljice dovršeno. Stoga, sud je
utvrdio da je tuženik tek dana 20.05.2016.g. primio potpun zahtjev tužiteljice za naknadu štete, te
je sud tužiteljici, a primjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim
osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje:
ZOOP) dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od 45.304,00 kn
tekuću od dana 20.05.2016.g. do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede tijeka
zatezne kamate, dok je iz istog razloga, a kao neosnovan, sud odbio dio tužbenog zahtjeva kojim
tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od

45.304,00 kuna tekućih od 23.04.2015.g. do 19.05.2016.g., odlučivši kao u izreci ove presude u
točci II b).

Odluka o visini stope zatezne kamate iz točke I ove presude donesena je temeljem
odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a imajući u visu da se radi o ''ostalim'' odnosima.

Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se odredbama čl. 154. st. 2.,čl. 155. i
čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u omjeru od 77%
(a uvažavajući da je prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu zahtijevala iznos od

58.880,00 kn, a dosuđen joj je iznos od 45.304,00 kn).

Sud je tužiteljici priznao kao potreban i dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu
od 930,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 938,00 kn, trošak kombiniranog
prometnog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 1.875,04 kn, medicinskog vještačenja po
dr. H. i dr. B. u iznosu od 2.220,00 kn, te za dopunsko očitovanje vještaka dr. B. u
iznosu od 550,00 kn, kao i trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, sve
umanjeno sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 77%.

Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i
vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje. Trošak zastupanja
tužiteljice koji je priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od troška sastava odštetnog
zahtjeva (Tbr. 28), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 25.04.2016.g. i 30.10.2017.g.
(Tbr. 8/1), te troška zastupanja na ročištima od 20.05.2016.g., 01.02.2017.g., 01.02.2018.g.,

06.09.2019.g. i 14.01.2021.g. (Tbr. 9/1), te za zastupanje na očevidu od 03.04.2017.g. (Tbr. 9/7)
od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 03.06.2016.g. i 20.04.2018.g. (Tbr.
8/3) po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.050 bodova. Uz vrijednost jednog boda s
paušalom u iznosu od 10,00 kn, to ukupno iznosi 10.500,00 kn. Uz PDV od 25% u iznosu od

2.625,00 kn, to iznosi 13.125,00 kn. Uz trošak sudskih pristojbi i provedenih vještačenja, to
ukupno iznosi 19.618,04 kn. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu
u omjeru od 77% iznosi 15.105,89 kn, te je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužiteljici s
naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužiteljici
temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i
55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od
presuđenja do isplate.

Primjenom odredbi čl. 154. st. 6. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio trošak pristupa
vještaka za promet E., te liječnika vještaka dr. H. i dr. B. na ročište u iznosu od po
250,00 kn za svakog vještaka, tj. u ukupnom iznosu od 750,00 kn, a stoga jer tužiteljica nije
dokazala osnovanost svojih prigovora na vještačenja ovih vještaka. Također, primjenom odredbe
čl. 154. st. 6. i čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio trošak sastava podnesaka od

14.11.2018.g., 22.05.2019.g. i 23.07.2020.g., a jer u istim podnescima tužiteljica iznosi
primjedbe na provedena vještačenja, a koje primjedbe tužiteljice su otklonjene kao neosnovane.
Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio trošak pristupa na ročište za
objavu presude, jer ova radnja nije bila potrebna tužiteljici za vođenje ovog postupka.

15 Poslovni broj: 53 Pn-504/16-71

Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u toč. III, a stoga jer bi se dosuđivanjem naknade parničnog troška tuženiku umanjio iznos dosuđen tužiteljici s naslova naknade parničnog troška, a sud je taj iznos naknade tužiteljici već umanjio sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu.

U Zagrebu, dana 25. veljače 2021. godine

Sutkinja Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana
objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rj.-nalog tužiteljici za plaćanje SP na tužbu u iznosu od 930,00 kn i na ovu presudu u iznosu 938,00 kn

2. Pun. tuženika