Pristupanje sadržaju
1
6 P-849/2020
Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br.2 6 P-849/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. pok. T. iz Ž., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. A., odvjetnici u M., protiv tuženika O. P., OIB: …, P., zastupana po punomoćniku S. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. siječnja 2021. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, zam. zam. pun. tuženika i zz tuženika, na ročištu za objavu presude dana 25. veljače 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj N. Š. pok. T. iz Ž., OIB: …, isključivi vlasnik dijelova nekretnina u k.o. Živogošće, koji su opisani označeni narančastom bojom u skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 27. veljače 2016. godine i to:
-dijela čest. zem. 5400/19 u površini od 47 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima A-B-N-M-A,
-dijela čest. zem. 5400/20 u površini od 122 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima B-C-D-N-B,
-dijela čest. zem. 5400/1 u površini od 437 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slobima D-E-F-G-K-L-M-N-D,
-dijela čest. zem. 5401/1 u površini od 29 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima H-I-J-H i
-dijela čest. zem. 8551/3 u površini od 78 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima G-H-J-K-G,
od kojih dijelova je ovlašten temeljem ove presude, prijavnim listom formirati novu katastarsku česticu koja će biti njegovo isključivo vlasništvo, pa je ovlašten ovom presudom, po njenoj pravomoćnosti i tog prijavnog lista, u zemljišnim knjigama naslovnog suda, upisati svoje pravo vlasništva na toj novoformiranoj čestici, na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena pravnog prednika tuženika "općenarodne imovine" pod upravom Mjesnom N.O. Živogošće".
II/ Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku, u roku od 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika , u kojoj navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. 5400/29 u k.o. Živogošće nastala prijavnim listom Zavoda za katastar Općine Makarska br. UP/I-789/1-71, Klasa: 930-01/06-01/30 od 25.12.1971. godine od čest. zem. 5400/1 u površini od 284 m2. Lokacijskom dozvolom Ureda za prostorno uređenje, komunalno stambene poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Makarska br. UP-I-350-05/96-01/19 od 10.5.1996. godine oblikovana je građevinska parcela tužitelja, a prijavnim listom Ureda za katastar, Ispostava Makarska br. UP-I-932-07/96-01/470 od 1. srpnja 1996. godine povećana je čest. zem. 5400/29 za još 153 m2 od čest. zem. 5400/1, zatim još za 29 m2 od čest. zem. 5401/1 i za 78 m2 od čest. zem. 8551/3. Sve tri čestice od kojih je formirana čest. zem. 5400/29 se u zemljišnim knjigama vode kao općenarodna imovina. Čest zem. 5400/29 je u vlasništvu tužitelja, na terenu jasno omeđena i ograđena predstavlja jedinstvenu cjelinu, prikazana na položajnom nacrtu Ureda za katastar od 27. siječnja 1995. godine. Sve ove promjene su evidentirane u katastarskoj evidenciji, gdje se tužitelj N. Š. vodi kao vlasnik ove novoformirane čest. 5400/29 u površini od 544 m2. Tužitelju je sada nadležno tijelo Općine Makarska, dana 23.12.1971. godine izdalo rješenje UP/I-03-2775/70 o dodjeli prava korištenja na građevinskom zemljištu označenom kao čest. zem. 5400/29 u površini od 289 m2. Ured za katastar-Ispostava Makarska je dana 23.5.2006. godine dostavio zk odjelu tog suda na provedbu Prijavni list br. Kl: 935-07/06-01/751 od 25.12.1971. godine, zaprimljen pod Z-1345/06, kojeg sada u zemljišnim knjigama nije moguće provesti zbog promjena koje su nastale u međuvremenu na tim česticama, pa se stanje zemljišne knjige i sada tog prijavnog lista ne slažu, kao i zbog propusta – omaške u dostavi pravomoćnih odluka od strane ranije Općine Makarska, jer nedostaje ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Tužitelj je jedini i isključivi vlasnik ove novoformirane čestice zemlje 5400/29, nije njegovim propustom došlo do nemogućnosti uknjižbe njegove čestice, na kojoj je prije 37 godina izgradio svoju obiteljsku kuću, ispunio je sve svoje obveze prema proračunima, već isključivo promjenom propisa i propustom ranije nadležnih službi. Stoga tužitelj ima opravdani interes konačno uskladiti zk stanje sa stvarnim, kao i legalizirati postojanje obiteljske kuće, radi čega ustaje ovom tužbom, kako bi se utvrdio isključivim vlasnikom dijelova čest. zem. 5400/1 ZU 88 u površini od 437 m2 i dijela čest. zem. 5401/1 u istom ZU u površini od 29 m2, kao i dijela čest. zem. 8551/3 u ZU 711 u površini od 78 m2, sve k.o. Živogošće i to baš onih dijelova tih nekretnina koji su prikazani na Položajnom nacrtu Ureda za katastar – Ispostava Makarska Kl: 936-02/95-02/47 od 27. siječnja 1995. god., koji predstavlja sastavni dio izreke ove presude, od kojih dijelova je Prijavnim listom Zavoda za katastar Općine Makarska broj UP-I-789/1 Klasa: 930-01/06-01/30, Ubr. 541-23-3-04/6-06-2 od 25. prosinca 1971. i Prijavnim listom Ureda za katastar, Ispostava Makarska UP-I-932-07/96-01/470, Kl:930-03/96-01/127, Urbr:2147-372-96-1 od 1. srpnja 1996. god. formirana čestica zemlje 5400/29, te da je to pravo u tom dijelu u zemljišnoj knjizi pogrešno upisano na Općenarodnoj imovini, pa je tužitelj ovlašten temeljem presude i Prijavnog lista Ureda za katastar u zk odjelu Općinskog suda u Makarskoj, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenim dijelovima čestica zemlje 5400/1, 5401/1 i 8551/3, na svoje ime, za cijelo uz istodobno brisanje tog prava u tom dijelu s Općenarodne imovne, št je tužena dužna trpjeti.
U svom odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom ističe da je pregledom dostupne dokumentacije, utvrđeno da je tadašnja Općina Makarska, kao pravni prednik tužene, rješenjem br. UP/I-03-2775/70 od 23.12.1971. godine, dodijelila tužitelju pravo korištenja na građevinskom zemljištu označenom kao čest. zem. 5400/29, u površini od 289 m2. Nije vidljivo s kojeg osnova tužitelj, koji je stekao pravo korištenja na nekretnini površine 289 m2, traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine koja zahvaća površinu od 544 m2. Naime, nije jasno temeljem čega bi površina tužiteljeve nekretnine sa 289 m2, odjednom "narasla" na 544 m2. Kako tužitelj nije ponudio dokaze da je stekao vlasništvo spornih nekretnina, u dijelu koji prelazi površinu od 289 m2, tužena se u tom dijelu protivi tužbi te predlaže sudu odbiti kao neosnovanu.
Tužitelj je podneskom predanim na ročištu dana 15. ožujka 2018. god. (list 94 spisa) precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka P. P. od 27. veljače 2016. god. na način da sada tužbeni zahtjev glasi kao u izreci presude (točka I/ izreke presude), što je sud dopustio raspravnim rješenjem s ročišta od 12. lipnja 2018.g od.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 88 k.o. Živogošće (list 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 711 k.o. Živogošće (list 6-7 spisa), preslik prijavnog lista Zavoda za katastar, UP/I-789/1-71 (list 8-9 spisa), preslik prijavnog lista br. UP/I-932-07/96-01/470 (list 10 spisa), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Klasa: 2181-05/5-01-96-2 od 20. studenog 1996. godine (list 11-14 spisa), lokacijska dozvola Ureda za prostorno uređenje, komunalno-stambene poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-350-05/96-01/19 od 10. svibnja 1996. godine (list 15-16 spisa), položajni nacrt od 27. siječnja 1995. god. (list 17 spisa), povijesni izvadak za čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće, Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Split Ispostava Makarska Klasa: 936-02/8-05/214 Urbroj:541-23-3-04/8-08-2 od 1. prosinca 2008. god. (list 18 spisa), posjedovni list br. 616 k.o. Živogošće (list 19 spisa), uvjerenje Ureda državne uprave u SD županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Makarska, Klasa: 944-01/07-01/07 od 12. prosinca 2007. godine (list 20 spisa), Rješenje Skupštine Općine Makarska klasa: UP-Io-03-2775/1-1970 od 28. prosinca 1972. god. (list 21 spisa), dopis Državne geodetske uprave od 23. svibnja 2006. godine (list 22 spisa), uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-01/11-05/397 od 8. prosinca 2011. godine (list 44-48 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-361-02/12-03/0195 od 19. srpnja 2013. godine (list 104-105 spisa), dopis Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-05/18-10/000273 od 20. studenog 2018. godine (list 112-114 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Makarska, Klasa: 410-20/2013-001/011 od 17. siječnja 2014. godine (list 120 spisa), preslik procjembenog elaborata naknade za izvlaštenje nekretnine T. A. G. (list 121-124 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika (list 56-59 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. G. i M. J. (list 102-103 spisa), saslušao tužitelja i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 166-169 spisa), nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.
Dostavljenu dokumentaciju dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Makarska, Klasa: 410-20/2013-001/011 od 17. siječnja 2014. godine (list 120 spisa), i preslik procjembenog elaborata naknade za izvlaštenje nekretnine T. A. G. (list 121-124 spisa), sud nije posebno cijenio, ni obrazlagao, obzirom da se radilo o dokumentaciji koja nije od odlučnog značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
Sud je u predmetnoj pravnoj stvari, po prethodno provedenom dokaznom postupku, o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio presudom Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-1188/19 od 10 ožujka 2020. god. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik dijelova nekretnina u k.o. Živogošću koji su19. opisani o označeni narančastom bojom u skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 27. veljače 2016. godine i to:
-dijela čest. zem. 5400/19 u površini od 47 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima A-B-N-M-A,
-dijela čest. zem. 5400/20 u površini od 122 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima B-C-D-N-B,
-dijela čest. zem. 5400/1 u površini od 437 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slobima D-E-F-G-K-L-M-N-D,
-dijela čest. zem. 5401/1 u površini od 29 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima H-I-J-H i
-dijela čest. zem. 8551/3 u površini od 78 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima G-H-J-K-G (točka I/ izreke presude), te je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.125,00 kn.
Postupajući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Dubrovniku, rješenjem posl.br. Gž-537/2020-2 od 19. kolovoza 2020.g od. uvažio je žalbu tužitelja i ukinuo je presudu Općinskog suda u Makarskoj br. P-1188/2019 od 10. ožujka 2020. god. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Pun. tužitelja i zam pun. tuženika popisali su troškove postupka.
Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik predmetnih dijelova čest. zem. 5400/19, 5400/20, 5400/1, 5401/1 i 8551/3 pobliže opisanih u točci I/ tužbenog zahtjeva, prikazanih i obojanih narančastom bojom na skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 27. veljače 2016. god.
Tužitelj kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnine ističe da je vlasništvo stekao na zakoniti način građenjem i neometanim posjedovanjem nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 88 k.o. Živogošće (list 4-5 spisa), utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5400/1 pašnjak u dole, i na čest. zem. 5401/1, pašnjak, površine 2558 m2, upis prava vlasništva u B listu na Općenarodnu imovinu, za 1/1, zabilježeno je da je Mjesni N.O. Živogošće organ upravljanja.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 711 k.o. Živogošće (list 6-7 spisa), utvrđeno je da nekretnini označenoj kao čest. zem.8551/3, put, površine 128 m2, upis prava vlasništva na Općenarodnu imovinu.Ki-1817/96 od 9. srpnja 1996. god.
Uvidom u povijesni izvadak za čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće, Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Split Ispostava Makarska Klasa: 936-02/8-05/214 Urbroj:541-23-3-04/8-08-2 od 1. prosinca 2008. god. (list 18 spisa),utvrđeno je da je iz arhive i dokumentacije ureda, utvrđeno da je čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće zv. Blato, površien 284 m2, katastarske kulture pašnjak nastala prijavnim listom UP-I-789/1-71 od 25. prosinca 1971. god. (iskaz prom. 12/72) i upisuje se u posjedovni list 616 na ime škarica N. T. Ž.. Iskazom promjena 30/96 od 1996.god. na temelju prijavnog lista UP-I-932-07/96-01/470 mijenja se površina, oblik i kultura kat. čestice zemlje 5400/29, te joj se površina povećava na 544 m2, katastarske kuplture pod zgradom 172 m2 i pod dvorištem 372 m2 i ostaje upisana u posjedovni list 616 na ime Š. N. T. iz Ž.. Takav upis je i danas. Navedeno posjedovno stanje iskazano u posjedovni list br. 616 k.o. Živogošće (list 19 spisa),
Uvidom u uvjerenje Ureda državne uprave u SD županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Makarska, Klasa: 944-01/07-01/07 od 12. prosinca 2007. godine (list 20 spisa), utvrđeno je da se navedenim rješenjem potvrđuje da je po zahtjevu N. Š. T. izdano rješenje pod br. UP/I-03-2775/70 od 23. prosinca 1971. god. o dodjeli prava korištenja na građevinskom zemljištu označenom kao čest zem. 5400/29 površine 289 m2 k.o. Živogošće. Uvjerenje izdano na temelju podataka iz očevidnika o izdanim rješenjima o pravu korištenja i dr. za razdoblje od 1967. -1980 godine pod slovom Š ( u kojem su navedeni podaci o podnositelju zahtjeva, mjestu stanovanja, katastarskoj čestici s površinom, broj predmet ai datum rješenja koje vodi ovo tijelo uprave prema čl. 117. st. 3. Zakona o upravnom postupku, ima dokaznu snagu javne isprave.
Uvidom u Rješenje Skupštine Općine Makarska klasa: UP-Io-03-2775/1-1970 od 28. prosinca 1972. god. (list 21 spisa), utvrđeno je da je Š. N. T. iz Ž. dano na korištenje u svrhu izgradnje stambene zgrade u Živogošću građevinsko neizgrađeno zemljište označeno sa čest. zem. 5400/29 površine 289 m2 k.o. Živogošće uknjižene društvene vlasnosti što predstavlja građ. parcelu br. 22.
Uvidom u dopis Državne geodetske uprave klasa: 930-01/06-01/od 23. svibnja 2006. godine (list 22 spisa), utvrđeno je da je temeljem odredbi čl. 106. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne Novine“ RH br. 128/99), te članka 25. Pravilnika o katastru zemljište („Narodne Novine“ RH br. 28/2000) dostavljen prijavni list klasa: 935-07/06-01/751 od 25. prosinca 1971. god., o promjenama na čest. zem. 5401/1, 5401/2, 5400/1 i dr. k.o. Živogošće, Općinskom sudu u Makarskoj, odjelu za zemljište knjige, na daljnji postupak radi zemljišnoknjižne provedbe.
Uvidom u uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-01/11-05/397 od 8. prosinca 2011. godine (list 44-48 spisa), utvrđeno je da se nekretnina označena kao čest. zem. 5400/1 k.o. Živogošće, na dan 24. srpnja 1991.god. i na dan 8. listopada 1991.g od. nalazila unutar obuhvata Prostornog plana općine Makarska („Službeni glasnik općine Makarska“ br. 8/85) i to dijelom unutar granica građevinskog područja turističkih funkcionalnih urbanističkih cjelina, a dijelom unutar granica građevinskog područja ostalih naselja ili dijela naselja. Sastavni dio uvjerenja preslik grafičkog dijela prostornog plana Općine Makarska (Sl. Gl. br. 8/85) od 8. prosinca 2011. god. (list 45-46 spisa),
Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-361-02/12-03/0195 od 19. srpnja 2013. godine (list 104-105 spisa), utvrđeno je da je slobodnostojeća stambena zgrada, visine: prizemlje, tlocrtnih dimenzija 10,78 m x 10,70 m, ukupne građevinske bruto površine 115,35 m2, izgrađena na zemljištu katastarske oznake čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće, izgrađena prije 15. veljače 1968. god. Ozakonjuje se rekonstruirani dio (dogradnja i nadogradnja) postojeće zgrade iz točke 1. rjšenja i pomoćna zgrada izgrađena u Ž. na adresi B. 22 odnosno:
2.1. nezakonita izgrađena i potpuno završena dogradnja prizemlja sa istočne strane postojeće zgrade, te nadogranja 1. kata i 2. kata s kosim dvostrešnim krovom, nepravilnog tlocrtnog oblika izgrađena na zemljištu katastarske oznake čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće,
2.2. nezakonito izgrađena i potpuno završena, pomoćna zgrada( spremište i roštilj) izgrađena na zemljištu katastarske oznake čest. zem. 5400/19 i čest. zem. 5400/20 k.o. Živogošće, ukupne građevinske bruto površine 25,72 m2 koja kao pomoćna zgrada izgrađena na drugim česticama zemlje funkcionalno služi osnovnoj zgradi stambene namjene iz točke 2.1. ovog rješenja.
Uz dopis Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: 350-05/18-10/000273 od 20. studenog 2018. godine (list 112-114 spisa), na traženje suda u predmetnoj pravnoj stvari dostavljen je preslik grafičkog dijela prostornog plana općine Makarska za predio blato list br. 49 mjerilo 1:5000, (Službeni glasnik 8/85) koji je stupio na snagu 10. kolovoza 1985.god. za predmetno područje gdje se nalaze čest.zem. 5400/19, 5401/1, 5400/20 i 8551/3 k.o. Živogošće.
Radi identifikacije predmeta spora, sud je prilikom izlaska na lice mjesta, na ročištu dana 22. srpnja 2015. god. (list 56-59 spisa), uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P., utvrdio da je predmet spora, nekretnina položena je u Ž. anagrafske oznake B. 52. Prilaz nekretnini je zapadno sa mjesnog asfaltiranog puta koji vodi od magistrale prema sjedištu Ž. B. 52. N. je u naravi zgrada, obiteljska stambena zgrada koja se sastoji od prizemlja i dva kata sa dvorištem i okućnicom, koje je u cijelosti ograđeno zidovima. Dvorišni dio kuće sastoji se od vrtova ograđenih zidovima a pristup kući je moguć i južnim prilazom u dvorište kuće.
Vještak mjernik P. P. dipl. ing. geod. u svom nalazu i mišljenju od 1. prosinca 2015. god. (list 68-76 spisa), je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi se u Živogošću, predjelu zvanom Blato. Sastoji se od stambene kuće anagrafske oznake Blato 52, pomoćne zgrade i pripadajućeg dvorišta. Vještak je a skici lica mjesta od 30. studenog 2015. god. (list 70 spisa), grafički prikazao predmet spora, koji je prikazan i na fotografijama (list 71-73 spisa). pa su tako sastavni dio nekretnine u k.o. Živogošće prikazani u tablici i na skici kao tijelo označeno točkama: A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, gdje je točkama:
- A-B-L-K-A prikazan dio čest. zem. 5400/19 u površini od 47 m2,
- B-C-D-L-B prikazan dio čest. zem. 5400/20 u površini od 122 m2,
- D-E-F-G-H-I-J-K-L-D prikazana čest. zem. 5400/29 u površini od 522 m2,
ukupno površine od 713 m2 (kuća – 181 m2, pomoćna zgrada – 26 m2).
Granice nekretnine su definirane na sljedeći način:
-sjeverna međa je od točke A preko točke B do točke C kameno betonski podzid koji ne pripada nekretnini,
-istočna međa (C-D-E-F-G) je betonski zid koji pripada nekretnini te rub susjednog kamina. Od točke E međa je betonski zid koji pripada nekretnini, zatim istočni rub kuće te kameno betonski zid koji ne pripada nekretnini. Od točke G do točke I međa je kolni ulaz te kameno betonski podzid koji pripada nekretnini i dijeli je od lokalnog puta,
-južna međa je kameno betonski zid od točke I do točke J koji pripada nekretnini,
-zapadna međa (J-K-A) je kameno betonski zid koji pripada nekretnini, zatim zapadni rub kuće te zapadni rub pomoćne zgrade.
Vještak mjernik P. P. u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 1. ožujka 2016. god. (list 80-82 spisa) očitovao se na prigovore tužitelja, pri čemu je vještak naveo da je u nalazu i mišljenju izrađenom 30. studenog 2015. godine, obračunao površinu prema katastarskom operatu ne uočavajući da č. zem. 5400/29 nije provedena u zemljišnoj knjizi. Sada to ispravlja tako što u tablici nalaza prikazuje površine u zemljišnoj knjizi:
- A-B-N-M-A dio č. zem. 5400/19 površine 47 m2,
- B-C-D-N-B dio č. zem. 5400/20 površine 122 m2,
- D-E-F-G-K-L-M-N-D dio č. zem. 5400/1 površine 437 m2,
- H-I-J-H dio č. zem. 5401/1 površine 29 m2 i G
- -H-J-K-G dio č. zem. 8551/3 površine 78 m2,
ukupno 713 m2 (kuća 181 m2, pomoćna zgrada 26 m2).
Na ročištu dana 12. lipnja 2018. god. (list 102-103 spisa), izveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka M. G. pok. I. i M. J., na okolnost osnova stjecanja prava vlasništva predmetnih dijelova utuženih nekretnina.
Svjedok M. G. pok. I., u svom iskazu navodi da se predmet spora, zemljište u posjedu tužitelja, nalazi u Ž. na predjelu zvanom B.. Navodi da je prizemlje kuće tužitelj završio 1968. godine i ubrzo nakon toga, kad je to prizemlje uredio i uselio se 1968-1969. godine. Kasnije se kuća dograđivala, radila se u etapama jer se nije imalo novca za završiti cijelu kuću odmah u cijelosti, stoga se ne može točno izjasniti kada je kuća u cijelosti izgrađena i dovršena kako izgleda danas. Što se tiče okoliša kuće i zidova, tužitelj je to gradio i uređivao dok se gradila kuća. Koliko mu je poznato, nitko se nije protivio tužitelju prilikom izgradnje, niti ga ometao u posjedu nekretnine. Od strane mjesne zajednice i općine Makarska nije bilo nikakvih zabrana, u to vrijeme nije nitko ni dolazi, a poznato mu je da su kasnije 70-tih i 80- tih postojale zabrane za gradnju, međutim u odnosu na tužitelja nije bilo nikakvih zabrana za građenje kuće. Kuća je izgrađena prizemlje i dva kata. Nekretnina tužitelja s istočne strane graniči s glavnom ulicom koja vodi u sjedište mjesta, sjeverno je nekretnina obitelji Tolj, zapadno nekretnina J. K., a južno se nalazi kuća pok. oca tužitelja i njegovog šure M. J.. Nitko od susjeda tužitelju nije osporavao granice nekretnine kojima je nekretnina u cijelosti ograđena. Nekretnine koje tužitelj drži u posjedu jasno su ograđene kamenim zidovima od susjednih nekretnina. Navodi da je njemu poznato da je tužitelj pisao općini zahtjev za otkup zemljišta, u to vrijeme to je bilo pravilo, to je bio preduvjet da mjesna zajednica da lokaciju za građenje u suglasnosti s nadležnom općinom i uredom.
Svjedok M. J. pok. J., u bitnom je iskazivao kao i naprijed navedeni svjedok, te dodaje da se kuća počela graditi iza potresa, 1964. godine. Gradnju su započeli otac i majka tužitelja pok. T. Š. i S. Š.. Kasnije, nakon što je tužitelj izašao iz vojske, nastavio je gradnju kuće. Navodi da je njemu poznato da su oni imali dozvolu za jedan dio gradnje kuće, a kasnije su se proširili na ostatak, a sve to prema urbanističkom planu koji je važio za Blato. Po tom planu je ovaj dio u posjedu tužitelja pripadao toj čestici. Paralelno s gradnjom kuće, gradili su se i ogradni zidovi. Građeni su u isto vrijeme kad i put. Navodi da su svi na tom području samostalno sudjelovali u gradnji puta, i nitko im se nije protivio, a niti se itko protivio tužitelju prilikom gradnje kuće. Kuća tužitelja useljena je u prizemlje mislim 1971-1972. godine. Kuća je u cijelosti završena oko 90-te godine, u Domovinskom ratu. Susjedi sa zapadne strane su J. K., istočno M. G., sa sjeverne strane D. T., južno od nekretnine koja je u posjedu tužitelja nalazi se stara kuća njegova oca, jedan dio te kuće je sada njegov, dok je drugi dio vlasništo B. J. (supruge svjedoka). Navodi da se nitko od mjesne zajednice nije protivio prilikom gradnje kuće, čak se i pomagalo prilikom gradnje, davali su se kamioni, alat, jer je to ranije bilo kamenito područje. Svjedok navodi da je on bio predsjednik mjesne zajednice od 1982-1990. godine, do Domovinskog rata, pa mu je dobro poznato da je na ovom području rađeno sve uglavnom u skladu s planom. Bilo je 10-ak kuća uz tužiteljevu, koje su odstupile u jednom dijelu i zahvatile dio zemljišta do putova. Njima te nekretnine nisu bile prvotno dodijeljene, ali im je kasnije planom, koji je bio na snazi, odobreno da mogu raditi. Poznato mu je da na ovom području Blato uz tužiteljevu, postoji 10-ak kuća koje su sveukupno u površini od 1000 m2 odstupile dodjele, a sve kako bi se uklopile u važeći plan. Taj plan je priznao promjene koje su nastale na licu mjesta, iako to nije sudski riješeno. To se odnosi i na promjene putova koji su izgrađeni. Prije su tu postojali mali seoski putovi kojima nije mogao proći automobil, kasnije su ti putovi prošireni, prilagodili se planu. Na ovom području Blato prije je bio kameniti teren, nije bilo kultura kao npr. smokva, maslina, upravo zbog konfiguracije terena, svatko od vlasnika kad je dobio zemljište krčio je za sebe i pomagalo se pri izgradnji okolnih putova. Vezano za odobravanje po urbanističkom planu radi pojašnjenja, navodi da je u to vrijeme urbanistički plan priznavao višak kvadrata koji se pojavio nakon što je ljudima dodijeljeno zemljište, npr. osobi je dodijeljena površina od 300 m2 za gradnju, a nakon što je donesen urbanistički plan, uz tu površinu od 300 m2, stranka se proširila i na ostatak nekretnine, parcele koja je bila označena urbanističkim planom, tako da bi njihov posjed narastao na veću površinu od one koja im je rješenjem dodijeljena za gradnju. Tada je bio stav mjesne zajednice da se tim ljudima odobri posjed te građevinske parcele nastale po urbanističkom planu, tu razliku nastalu za više od površine koja im je dodijeljena, za koju razliku je osoba bila dužna platiti pravičnu naknadu koju općina odredi. Ističe da on zna da se tužitelj obraćao općini, da je pisao da otkupi zemljište iznad one površine koja mu je dodijeljena, a koju drži u posjedu. Nije mu poznato koja je površina tužitelju dodijeljena za građenje.
Na ročištu dana 11. siječnja 2021. god. saslušani su tužitelj i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 166-170 spisa).
Tužitelj N. Š. u svom iskazu navodi da su 1967. god. njemu, njegovom ocu i bratu dodijeljene tri lokacije za gradnju kuće, i nije im za to izdato rješenje niti nekakvi papiri. Parcela koja je bila dodijeljena njemu imala je površinu 284 m2, radi se o parceli na kojoj je izgrađena predmetna kuća. On je već tada ušao u posjed te nekretnine u površini od 284 m2, čest. zem. 5400/29 i započeta je izgradnja kuće i zajedno sa svojim ocem je gradio pristupni put sa magistrale do te parcele. Naime, to je zemljište prije bilo kamenjar na kojem je bio veliki kuk (velika stijena) dimenzija 10x10 metara, visine 4 metra, zbog čega su on i otac morali izvoditi radove na uklanjanju toga kako bi se mogao pripremiti teren za gradnju kuće. 1967. godine započeta je izgradnja prizemlja, a tek 1971. godine im je dodijeljeno rješenje kojim nam se dodjeljuje ta nekretnina. To je rješenje koje mu je predočeno od strane uređujućeg suca (list 21 spisa). Kad je izdano to rješenje, prizemlje je stavljeno pod teracu. U to vrijeme u tom objektu je bila konoba i spremište. 1969. godine došao je iz vojske i ubrzo nakon toga, 1970. godine se uselio u tu kuću, u to prizemlje koje je izgradio financirajući se iz 2 turistička kredita. 1967. godine kada mu je dodijeljeno zemljište bez rješenja, u posjed ga je uveo Mjesni odbor tadašnje općine koja je dodjeljivala zemljište. Pri tom su bili nazočni njegov zet M. J. i tadašnji mjesni odbor. Granice su bile određene, zemljište je bilo označeno, to su bile parcele jedna uz drugu, površine po 300 m2. Njemu osobno je bila dodijeljena samo jedna parcela. 1979. godine je uredio lice kuće. Naime, prilaz kući s južne strane, vrtle i stepenice. Tada je ogradio zemljište s južne strane zidom i stepenice, a na skici to je zid koji se proteže pravcem točkama L-K (skica list 82 spisa). Ostatak zidova kojim je ograđena njegova kuća i izgrađena mala kuća, kamin iza kuće, to je napravljeno 1991. godine. Nikada se nitko nije protivio kad je ograđivao kuću i zemljište. 1984. godine izgrađen je prvi kat kuće, a 2001. godine izgrađen je drugi kat kuće. Što se tiče ovog roštilja – male kuće koja se nalazi iza kuće, to je napravljeno 80-tih godina. Naime, 1979. godine njegovom susjedu J. K. dodijeljena je lokacija za gradnju i tada kad je on započeo gradnju, već je postojao zid sa zapadne strane kojim je nekretnina ograđena od njegove nekretnine. To je zid koji se proteže pravcem M-A-B. Na skici sivom bojom označena je mala kućica s roštiljem. Već 1979. godine bila je napravljena ta mala kuća i roštilj. 1996. godine, njemu je dodijeljeno 540 m2 ukupno zemljišta, to je površina zemljišta koja je obuhvaćala ovo zemljište koje mu je ranije bilo dodijeljeno 1971. godine i još dodatno zemljište kojeg je on trebao platiti. Tada se od strane općine se izašlo na teren, tada je bio nazočan od strane općine G. Š. i njemu je bila određena velika cijena za još tu dodatnu površinu. Tada je na terenu bio nazočan i vještak. Navodi da on nije mogao platiti tu cijenu koja mu je određena po tom rješenju, a u svezi toga sastavljena je isprava, zapisnik koji mu je predočen od strane uređujućeg suca (list 13 spisa). Tada je već V. I. mjerio tu parcelu i objedinio zemljište koje je on trebao platiti. Navodi da on to nije platio, obzirom da je već počeo dizati prvi kat na kući, nisam imao novčanih sredstava. 2001. godine započeo je i gradnju drugog kata kuće, 90% radova na kući izvodio je osobno sam. 2006. godine, pokušao je ponovno od općine dobiti papire da bih sve ovo objedinio. Tada je već sve na terenu bilo izgrađeno kao i danas, sve je bilo ograđeno. Nitko ga za vrijeme izvođenja radova na gradnji prvog i drugog kata, ograđivanja zemljišta, vrtova i gradnje male kuće, nije zaustavljao sa gradnjom niti mu je zabranjivao gradnju. Kad se 2006. godine obratio ponovno općini, tada je odbijen sa svojim zahtjevom. Uvijek je bio problem urbanistički plan tog mjesta i to je razlog zbog kojeg je bio odbijen. Prema rješenju o dodjeli kojeg je primio, to je zemljište 284 m2. Ostatak zemljišta kojeg drži u posjedu, a koje mi je utvrđeno 1994. godine da se radi o površini od 540 m2, nije platio, a da je to tada platio, sada ne bih imao ovih problema. Kad je bio sastavljen zapisnik iz 1996. godine (list 13 spisa), ja nakon toga nije dobio nikakvo rješenje u kojem je bio određen rok u kojem treba platiti ostatak zemljišta kojeg držim u posjedu. To je ukupna površina zemljišta koja se trebala objediniti sa parcelom koja mu je dodijeljena. Navodi da nije bio upućen u svoja prava i obveze i tako je sve to prošlo. Njegova kuća koja je bila izgrađena na zemljištu koje mu je dodijeljeno 1971. godine, nije izgrađena na velikoj stijeni "kuku" kojeg je spominjao u svom iskazu. Taj kuk se nalazio na drugoj parceli. Tu parcelu, odnosno taj kuk on je počeo krčiti 1991. godine. Položaj tog kuka bio je na dijelu predmetnog zemljišta koji je prikazan na skici, otprilike na mjestu gdje stoji oznaka – dio 5400/1. Taj kuk se protezao prema jugu do ogradnog zida. Kad je on uklonio taj kuk, tad je napravio ovaj ogradni zid koji se proteže pravcem K-I. Južni zid koji se proteže pravcem L-K je već bio postojao, izgrađen je 1978. godine. Navodi da je on samostalno ušao u posjed predmetnog zemljišta koje se nalazi južno od njegove izgrađene kuće i sjeverno, te zemljište sve do puta. U posjed cijelog ovog zemljišta koje je predmet spora, je ušao a za to nije imao nikakvo rješenje. Nitko se od strane mjesne zajednice nije protivio. Svi u mjestu i mjesnoj zajednici su za to znali. Njemu je 1996. godine rečeno da treba platiti 110 Dem po m2 za zemljište koje je ušao u posjed, a kao što on nije platio, nije imao novca za to. Nitko se nije protivio tom formiranju građevinske parcele 1996. godine kad je izlazio geometar i predstavnik urbanizma. Nikad nije dobio ni pismenu ni usmenu opomenu da ne gradi na zemljištu kojeg je zauzeo, a prije nego se uselio u ovu kuću koja je izgrađena, to je bila konoba i skladište kojeg su koristili njegov otac i njegova obitelj.
ZZ tuženika A. M. u svom iskazu navodi da je načelnik O. P. od 2009. godine. U odnosu na navode tužitelja, a vezano za izgradnju prije dodjele zemljišta 1971. godine, navodi da je u razdoblju od 1967.-1971. godine, svakodnevno dolazio u Drvenik, pa mu je stoga jako dobro poznato da u to vrijeme zaseok Blato u Živogošću nije postojao. Ne može se sjetiti da je na tom području bilo izgrađenih kuća. Poznato mu je da se 1971. godine dodjeljivalo zemljište, a je li se za to plaćala nekakva naknada, to mu nije poznato. Zna da se zemljište koje se dodjeljivalo kretalo u površini od 250-300 m2. U vrijeme kad je on postao načelnik općine Podgora, već je bio pokrenut predmetni spor. Načelnik je u to vrijeme bio gospodin M. S., a poznato mu je da je tadašnji punomoćnik I. R. dao odgovor na tužbu i usprotivio se zahtjevu tužitelja da mu se prizna vlasništvo na predmetnom zemljištu i taj su stav zauzeli i dalje u postupku. Navodi da je bilo pojedinačnih zahtjeva mještana da im se da mogućnost otkupa zemljišta koje su isti zauzeli van površine koja im je dodijeljena prema rješenjima, jer nije tužiteljev slučaj jedini na tom području, svi sumještani na ovom području su zauzeli veću površinu zemljišta od onog dijela koji im je dodijeljen. Navodi da se osobno ne može izjasniti o obraćanju tužitelja za mogućnost otkupa ovog zemljišta, s tim nije bio upoznat. Ono što zna je da je općina radila katastarsku izmjeru, prostorni i urbanistički plan radi svoje infrastrukture u koju izradu su uložena ogromna sredstva i općini bi svakako dobro došla zarada od prodaje zemljišta, međutim, nikome od sumještana nije se u tom pravcu izašlo u susret i prodalo zemljište. Što je tadašnji šef urbanizma G. Š. radio, to ne zna. Ono što je njemu poznato je da svi oni koji su zauzeli dio zemljišta veće površine od one što im je rješenjem dodijeljeno, morat će otkupiti i platiti naknadu. Nije mu poznato je li bilo ikakvih intervencija od strane mjesne zajednice prema tužitelju u vidu zabrana korištenja i izgradnje na ovom zemljištu koje je predmet spora. O. P. je pokrenula postupak kako bi se udovoljilo zahtjevu sumještana za otkup zemljišta koje drže u posjedu više od onog što im je dodijeljeno, tako da će svatko imati mogućnost otkupa onog zemljišta kojeg općina može prodati, a za to se mora provesti propisana zakonska procedura, javni natječaj.
Tužitelj prvotno u tužbi kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnina ističe da je zbog propusta omaške u dostavi pravomoćnih odluka od strane ranije Općine Makarska, jer nedostaje ugovor o međusobnim pravima i obvezama, te promjenom propisa došlo do nemogućnosti uknjižbe prava vlasništva tužitelja na novoformiranoj čest. zem. 5400/29 na kojoj je tužitelj prije trideset i sedam godina izgradio svoju obiteljsku kuću, te da je pri tom tužitelj ispunio sve svoje obveze prema proračunima.
Nakon istaknutog prigovora tužene danog u odgovoru na tužbu, tužitelj kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnina ističe građenje, podredno originarni način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ukazujući na dugogodišnji neometani posjed tužitelja na predmetnim nekretninama.
Drugostupanjski sud u svom rješenju posl. br. Gž-537/2020-2 od 19. kolovoza 2020. god. ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev-385/10 od 26. listopada 2010., Rev-1009/2014 od 5. prosinca 2017., koje polaze od pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske prethodno izraženog u odluci U-III-3214/2005, a prema kojem je na nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva bilo moguće stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno pravnom pravilu paragrafa 418. bivšeg OGZ-a, odnosno sukladno odredbi čl. 24.-26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ovisno o vremenu građenja.
U tom pravcu ističe bitnim utvrditi za ovaj spor što je točno izgrađeno na nekretninama koje su predmet spora, o kojim se objektima radi i kada su izgrađeni, pri čemu je za utvrđenje je li tužitelj stekao vlasništvo građenjem, od značaja okolnost je li graditelj prilikom gradnje bio pošten, je li vlasnik zemljišta građenje dopustio odnosno je li se građenju protivio, sve u smislu pravnog pravila iz par. 418. bivšeg OGZ odnosno članka 24. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, čiji je sadržaj u biti identičan članku 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), prema kojem ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju.
U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, drugostupanjski sud ukazuje da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u članku 388. stavak 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma, te da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine (Odluke U-I 58/1997, U 1235/1997, U-I 1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. – "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
Odredbom članka 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.
U tom pravcu drugostupanjski sud upućuje nužnim utvrditi jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 8. listopada 1991. kada je ukinuto društveno vlasništvo. To iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Pri tom se ukazuje na presude Europskog suda za ljudska prava i to u predmetima T. protiv R. H. broj 35298/04, izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovanje nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a, kao i na presude tog suda u predmetima R. i drugi protiv H. broj 37685/10 i J. protiv H. broj 22768/12/10, u kojima je izneseno daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.
Kao što je razvidno iz naprijed navedene dokumentacije, izvtaka iz zemljišne knjige za predmetne čestice, a koja činjenica je i među strankama ovog postupka nesporna, nekretnine koje su predmet ovog spora bile su u režimu društvenog vlasništva – općenarodna imovina s zabilježenim Mjesni N. O. Živogošće kao organom upravljanja.
Među strankama je nadalje nesporno da je tužitelju dodijeljena na korištenje čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće, neizgrađeno građevinsko zemljište u svrhu izgradnje stambene obiteljske zgrade, temeljem rješenja nadležnog tijela kako je to sud prethodno utvrdio uvidom u Uvjerenje Ureda državne uprave od 12. prosinca 2007. god. i rješenja SO Makarska od 28. prosinca 1972. god. (list 20-21 spisa), a koju činjenicu je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu navodeći da je parcela koja je njemu dodijeljena za gradnju kuće imala površinu 284 m2, te da se radi o parceli na kojoj je izgrađena kuća.
Vještak mjernik P. P., u svom je nalazu i mišljenju, dopuni od 1. ožujka 2016. god., na grafičkom prikazu predmeta spora (list 82 spisa), navedeni objekt – izgrađenu stambenu zgradu prikazao na skici u tamno sivoj boji, dok je gospodarski objekt prikazao u svjetlo sivoj boji.
Iz iskaza saslušanih svjedoka M. J. i M. G., čijim iskazima je sud poklonio vjeru, jer se radi o susjedima, sumještanima koji raspolažu neposrednim saznanjima vezanim za posjed predmetnog zemljišta, u bitnom proizlazi da je prizemlje kuće tužitelja izgrađeno početkom 70-tih god. prošlog stoljeća, a gradnja ostatka kuće završena 90-tih godina prošlog stoljeća za vrijeme Domovinskog rata. Svjedoci ukazuju na posjed tužitelja na predmetnim dijelovima nekretnina, ali nemaju saznanja koji se odnose na kvalitetu i zakonitost posjeda tužitelja.
Tužitelj je u svom iskazu naveo da je on u posjed zemljišta koje mu je dodijeljeno rješenjem (list 21 spisa), stupio i prije nego mu je to zemljište dodijeljeno, već 1967. god. započeta je izgradnja prizemlja, dok mu je 1971. god. dodijeljeno rješenje kojom im se ta nekretnina dodjeljuje, i kada je to rješenje izdano, prizemlje je stavljeno pod taracu, a u to vrijeme je taj objekt bila konoba i spremište, a po svom dolasku iz vojske je useli u tu kuću. Tužitelj je sam u iskazu naveo da kada mu je 1967. god. dodijeljeno zemljište bez rješenja, u posjed ga je uveo Mjesni odbor tadašnje općine koja je dodjeljivala zemljište, i pri tom su bili nazočni njegov zet M. J. i tadašnji mjesni odbor. Granice zemljište su bile određene, zemljište je bilo označeno, to su bile parcele jedna uz drugu površine po 300 m2. Navodi da je njemu bila dodijeljena samo jedna parcela za gradnju kuće. 1979. god. je uredio lice kuće, a ostatak zidova kojima je ograđena njegova kuća, mala kuća- kamin iza kuće ,napravljeno je 1991. god. i tada se nitko nije protivio, a roštilj – mala kuća koja se nalazi iza kuće napravljena je 80-tih godine. Iz iskaza tužitelja nedovojbeno proizlazi, a što isti i potvrđuje da je istome jako dobro poznato u točno koji dio zemljišta je uveden u posjed od strane predstavnika MO tuženika, a koji dio posjeda, je isti zauzeo samoinicijativno, bez valjanog ovlaštenja tuženika.
Iz rješenja o izvedenom stanju (list 104-105) utvrđeno je da je slobodno stojeća stambena zgrada izgrađena na naprijed navedenoj čest zem. 5400/29 izgrađena prije 15. veljače 1968. god. Iz iskaza saslušanih svjedoka M. J. i M. G., čijim iskazima je sud poklonio vjeru, jer se radi o susjedima, sumještanima koji raspolažu neposrednim saznanjima vezanim za posjed predmetnog zemljišta, u bitnom proizlazi da je prizemlje kuće tužitelja izgrađeno početkom 70-tih god. prošlog stoljeća, a gradnja ostatka kuće završena 90-tih godina prošlog stoljeća za vrijeme Domovinskog rata.
S obzirom na vrijeme gradnje u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a, na konkretan sporni odnos trebaju se primjenjivati odredbe zakona koji su bili na snazi u vrijeme gradnje, a to su do 1. rujna 1980. god. pravna pravila Općeg građanskog zakonika, g od ada do potpunog dovršenja gradnje odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 – Narodne Novine br. 53/91 dalje u tekstu: ZOVO), te odredbe čl. 43. i 46. tada važećeg Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list FNRJ“ broj 26/54, 19/55, 52/57, 18/58, 30/62, 53/62, „Službeni list SFRJ“ broj 15/65, 43/65 – pročišćeni tekst, 17/67 i 11/74 i „Narodne Novine „ broj 52/71, 72/73 – dalje ZPZG), pravo vlasništva zgrade izgrađene na zemljištu u društvenom vlasništvu, moglo se steći ako je graditelju zemljište dano na trajno korištenje radi izgradnje zgrade, a izgradnjom zgrade graditelj stječe pravo korištenja zemljišta koje traje dok zgrada na njemu postoji u smislu čl. 6. st. 2. ZPZG-a. Ni po odredbama kasnije važećeg Zakona o uređenju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta (Narodne Novine br. 20/69), Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne Novine“ br. 14/73) i Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne Novine“ br. 54/80, 42/86, 41/88 i 48/88 – pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90) pravo vlasništva zgrade na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu nije se moglo steći bez odgovarajućeg akta nadležnog tijela o davanju na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju i redovnu upotrebu zgrade.
Dakle, građenjem na društvenom vlasništvu bez odgovarajućeg akta nadležnog tijela o dodjeli na korištenje građevinskog zemljišta radi izgradnje zgrade nije se moglo stjecati pravo vlasništva izgrađene zgrade, ni pravo korištenja zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
Kao što je prethodno navedeno tužitelju je aktom nadležnog tijela dana na korištenje u svrhu izgradnje zemljište u režimu društvenog vlasništva općenarodna imovina čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće, u površini od 289 m2 kako je to navedeno u Uvjerenju Ureda državne uprave od 12. prosinca 2007. god. (list 20 spisa), te rješenja SO Makarska od 28. prosinca 1972. god. (list 21 spisa), pri čemu je iz samog Zapisnika nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove od 26. lipnja 1996. god. prilikom izlaska nadležnog tijela na teren u nazočnosti stranke utvrđeno da je na predmetnom zemljištu 5400/29 izgrađena obiteljska kuća, da je 1971. god. dodijeljena građevinska parcela označena kao čest. zem. 5400/29 u površini od 284 m2, te da je stranka proširila svoj posjed koji su urbanisti prihvatili oblikujući građevinsku parcelu prema gore navedenoj lokacijskoj dozvoli. Utvrđeno je na zapisnik da se nakon izrade parcelacijskog elaborata isti ne može potvrditi dok se ne dobije rješenje o dojeli zemljišta, obzirom da se radi izvorno o zemljištu općenarodne imovine. S navedenom činjenicom je bila upoznata i sama stranka, ovdje tužitelj N. Š., koji je taj zapisnik i potpisao.
Prijavnim listom br. UP-Io-789/1-71 od 25. prosinca 1971. god. (list 8-9 spisa) od čest.zem. 5400/1 upisana na općenarodnu imovini koja je površinom iznosila 21155 m2, nastala je između ostalog i čest. zem 5400/29, u površini od 284 m2, koja je upisana kao posjed Š. N. T. iz Z.. Nadalje, u skladu s prijavnim listom br. UP/I-932-07/96-01/470 (list 10 spisa), utvrđeno je da je navedenim prijavnim listom provedena promjena u katastarskom operatu katastarske općine Živogošće prema rješenju Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Klasa: 2181-05/5-01-96-2 od 20. studenog 1996. godine (list 11-14 spisa), a kojem se vrši promjena dosadašnjeg stanja na kat. čest. zem. 5400/1 zv. Kućarje, pašnjak površine 19760 m2, posjed upisan na Općenarodnu imovinu, te na dijelu kat. čest. zem. 5401/1 zv. Blato, pašnjak povšrine 2293 m2, na čest. zem. 5400/29 zv. Blato, pašnjak površine 284 m2 upisanog posjednika Škarica N., T., Ž. B. 51, J.: …, te na čest. zem. 8551/3 zv. Blato, put, površine 128 m2, upis na javno dobro – putevi, na novo stanje dosadašnjih posjednika na kat. čest. zem.5400/1, zv. Kućarije, pašnjak, površine 19607 m2, kat. čest. 5401/1, zv. Blato, pašnjak površine 2264 m2, kat. čest. 5400/29, zv. Blato, zgrada površine 172 m2, dvor površine 372 m2, kat. čest 8551/3 zv. Blato, put, površine 50 m2.
Uvidom u Zapisnik Ureda za katastar i geodetske poslove klasa:930-03/96-01/127 Ur. br. 2147-382-96-1 sastavljen dana 26. lipnja 1996. god. (list 13 spisa) na licu mjesta u Blato k.o. Živogošće, povodom zahtjeva Škarica N. T. iz B. 51, radi oblikovanja građ. parcele prema lokacijskoj dozvoli kl:185-Io-350-05/96-01/19 Ur.br. 2181-08-04/96-02 od 10. svibnja 1996. god. Službena osoba V. I. u nalazu je utvrdio da je uvidom i mjerenjem na licu mjesta u nazočnosti stranaka izvršeno mjerenje posjeda Š. N. na predmetnom zemljište je izgrađena obiteljska kuća. Godine 1971. izvršena je dodjela građevinske parcele označene kao čest. zem. 5400/29 = 284 m2, u međuvremenu je stranka proširila svoj posjed kojeg su sada u cijelosti urbanisti prihvatili oblikujući građevinsku parcelu prema gore navedenoj lokacijskoj dozvoli. Zemljište je sa svih strana ograđeno kamenim zidovima, a međa prema jednom susjedu s istoka i tako za zapada nije ravna. Nakon izrade parcelacijskog elaborati isti ne provoditi dok se ne dobije rješenje o dodjeli zemljišta. Radi se o izvornom zemljištu općenarodne imovine. Stranci pročitan zapisnik i na istog nema primjedbi.
Uvidom u lokacijsku dozvola Ureda za prostorno uređenje, komunalno-stambene poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-350-05/96-01/19 od 10. svibnja 1996. godine (list 15-16 spisa), utvrđeno je da se navedenom dozvolom utvrđuju osnovni lokacijski uvjeti za izgradnju stambene zgrade na k.č.zem. 5400/29, dio 5400/1, dio 8551, dio 5401 k.o. Živogošće, predio Blato u Živogošću. Položajni nacrt od 27. siječnja 1995. god. sastavni dio lokacijske dozvole (list 17 spisa).
Iz nalaza i mišljenja vještak P. P., na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, razvidno je da je u nalazu i mišljenju od zaprimljenom 1. prosinca 2015. god. (lit 68-76 spisa), vještak izvršio obračun površina prema katastarskom operatu, dok je u svom nalazu i mišljenju od 1. ožujka 2016. god. dao prikaz površina s podacima upisa u zemljišnoj knjizi, obzirom da čest. zem. 5400/29 k.o. Živogošće nije provedena u zemljišnoj knjizi, a na skici lica mjesta i fotografijama prikazani su izgrađeni dijelovi - zidovi na zemljištima obuhvaćenim i opisanim u tužbenom zahtjevu tužitelja.
Predmetne nekretnine čiji su dijelovi opisani u tužbenom zahtjevu bile su u režimu društvenog vlasništva – općenarodna imovina – a radi se o nekretninama koje se nalaze unutar obuhvata Prostornog plana općine Makarska ("Službeni glasnik općine Makarska" broj 8/85) i to dijelom unutar granica građevinskog područja turističkih funkcionalnih urbanističkih cjelina, a dijelom unutar granica građevinskog područja ostalih naselja i dijela naselja, prema Uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje Ispostava Makarska od 8.prosina 2011.g od. (list 44 spis), što nedvojbeno ukazuje na pasivnu legitimaciju tuženika.
Obzirom na prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, evidentno je da tuženik tužitelju osporava vlasništvo spornih nekretnina u dijelu u kojem zahtjev tužitelja prelazi površinu od 289 m2, a koja površina je tužitelju dodijeljena rješenjem tadašnje OSO Makarska br. UP/I-03-2775/70 od 23. prosinca 1971. god., a kojim je tužitelju dodijeljeno na korištenje građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. 5400/29 u površini od 289 m2, a radi se o čestici koje je kako je to prethodno navedeno nastala od dijela čest. zem 5400/1 k.o. Živogošće. U tom je pravcu i drugostupanjski sud u svojoj odluci posl. br. Gž-537/2020-2 od 19. kolovoza 2020.god. ukazao da sud pri donošenju odluke svakako mora voditi računa o navodima odgovora na tužbu prema kojima se "tuženik protivi tužbi u dijelu koji prelazi površinu od 289 m2".
Obzirom na navedeno, za istaknuti je da je tužena svoj odgovor na tužbu dala u trenutku kada je tužitelj svojim postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe od 29., prosinca 2008.g od. tražio da se utvrdi isključivim vlasnikom dijelova čest. zem. 5400/1 u ZU 88 u površini od 437 m2 i dijela čest. zem. 5401/1 u istom ZU u površini od 29 m2, kao i dijela čest. zem. 8551/3 u ZU 711 u površini od 78 m2 sve k.o. Živogošće i to baš onih dijelova ti nekretnina koji su prikazani na Položajnom nacrtu Ureda za katastar-Ispostava Makarska klasa: 936-02/95-02/47 od 27. siječnja 1995.g od.
Tužena tijekom cijelog postupka ne spori tužitelju dio zemljišta dodijeljenog za gradnju obiteljske stambene kuće čest.zem. 5400/29 u površini od 289 m2 k.o. Živogošće, dodijeljenog rješenjem od 28. prosinca 1971. god. (list 21 spisa).
Sud je pri izlasku na teren, a što je vidljivo i na priloženim fotografijama izrađenim u nalazu i mišljenju vještaka mjernika P. P. od 1. prosinca 2015. god. utvrdio da je na predmetnim dijelovima utuženih nekretnina dijelom izgrađena obiteljska kuća tužitelja, što je vidljivo i u rješenju o izvedenom stanju od 19. srpnja 2013. god. (list 104-105 spisa), ukupne bruto površine 115 m2 , koja je prikazana na skici vještaka P. P. od 1.ožujka 2016. god. obojanog tamno sivom bojom kao dio čest. zem. 5400/1 unutar prikazanog tijela označenog točkama D-E-F-G-K-L-M-N-D, koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom tužitelja uređenim podneskom predanim na ročištu dana 15. ožujka 2018.g od. (list 93-94 spisa). Međutim, postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja, tužitelj ni ne traži utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 5400/1 u dijelu na kojem je izgrađena stambena zgrada. Naime, zahtjev tužitelja je postavljen na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijelova nekretnina u k.o. Živogošće, koji su opisani označeni narančastom bojom u skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 27. veljače 2016. godine i to:
-dijela čest. zem. 5400/19 u površini od 47 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima A-B-N-M-A,
-dijela čest. zem. 5400/20 u površini od 122 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima B-C-D-N-B,
-dijela čest. zem. 5400/1 u površini od 437 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slobima D-E-F-G-K-L-M-N-D,
-dijela čest. zem. 5401/1 u površini od 29 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima H-I-J-H i
-dijela čest. zem. 8551/3 u površini od 78 m2 koji dio je označen na navedenoj skici slovima G-H-J-K-G.
Ovako postavljenim zahtjevom tužitelja evidentno je da nije obuhvaćen dio zemljišta koji je na nekretninama obuhvaćenim tužbenim zahtjevom opisan kao dio zemljišta obojan sivom i tamnosivom bojom, na kojem dijelu je izgrađena stambena zgrada tužitelja – za koi dio zemljišta tužitelj raspolaže aktom o dodjeli, a predmet tužbenog zahtjeva nije i gospodarska zgrada – u naravi roštilj, izgrađen na dijelovima čest. zem. 5400/19 i 5400/20.
Iako tužitelj raspolaže aktom nadležnog tijela kojim mu se dodjeljuje na korištenje u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade zemljište u društvenom vlasništvu u površini od 284 m2, koju površinu tuženik ne spori, osnovanim se ukazuju prigovori tuženika da je zahtjev tužitelja za više utuženu površinu predmetnih nekretnina iznad 284 m2, neosnovan, to stoga jer da tužitelj ne raspolaže valjanim ispravama i aktima kojim mu se dodjeljuje na korištenje preostala utužena površina predmetnih nekretnina u svrhu izgradnje, zemljišta koje je u režimu društvenog vlasništva – općenarodna imovina.
Naime, kako tužitelju niti jednim aktom nadležnog tijela nisu dane na korištenje predmetne čest. zem. 5400/19 u površini, od 47 m2, čest. zem. 5400/20 u površini od 122 m2, 5401/1 u površini od 29 m2, čest.zem. 8551/3 u površini od 78 m2, kao ni čest.zem. 5400/1 u površini iznad 284 do utuženih 437 m2, koje su bile u društvenom vlasništvu, evidentirane kao općenarodna imovina, to isti nije ni mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina građenjem, odnosno dogradnjom na predmetnim dijelovima nekretnina u smislu naprijed citiranih odredbi u to vrijeme važećih odredbi čl. 26. i 27. ZOVO i odredbi Zakona o Zakona o građevinskom zemljištu, jer na predmetnim dijelovima opisanim u tužbenom zahtjevu, osim izgrađenih ogradnih zidova, koji ne predstavljaju građevine, predmet utvrđenja nije nikakav izgrađen objekt ili građevina, jer ti dijelovi u naravi čine ograđene vrtove, stepenice, i prilaz dvorištu kuće tužitelja, koja nije predmet ovog postupka.
Naime, u tom pravcu sud nije bio u mogućnosti udovoljiti tužitelju ni u dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva koji bi se odnosio na izgrađeni dio zemljišta čest.zem. 5400/1, za koji dio od kojeg je nastala čest. zem. 5400/29 u površini od 284 m2, za tužitelj raspolaže valjani aktom nadležnog tijela SO Makarska od 28. prosinca 1971.god. (list 21 spisa), koji akt tuženik ne osporava, a kojim mu je to zemljište dano na korištenje u svrhu izgradnje stambene zgrade, a koju zgradu je tužitelj dijelom izgradio na čest.zem. 5400/1, a koji objekt je na skici prikazan i obojan sivom bojom na skici vještaka P. P. od 1. ožujka 2016.god., jer taj dio nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom.
To stoga što u tom dijelu utužena čest.zem. 5400/1, odnosno izgrađeni dio nekretnine, stambena zgrada tužitelja, na skici vještaka P. P. od 1. ožujka 2016. god., nije posebno označena kao tijelo oznakama i površinom, tužitelj u tom pravcu nije iznio prijedlog vještaku da posebno označi izgrađeni objekt na predmetnoj nekretnini, a ni prijedlog da vještak utvrdi koliko je zemljišta potrebno za redovnu upotrebu sporne stambene zgrade, a u tom pravcu nije ni postavio svoj tužbeni zahtjev, zbog čega tom dijelu nije bilo procesne mogućnosti prihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja kao osnovanog, u skladu s važećim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, a koji se odnosi na dio zemljišta za kojeg tužitelj raspolaže valjanim aktom od dodjeli prava korištenja i dokumentacijom (lokacijskom dozvolom) za gradnju spornog objekta. Unatoč navedenom ti dijelovi zemljišta na kojem je izgrađena stambena zgrada, i gospodarski objekta, na skici označeni i obojani sivom i tamnosivom bojom nisu ni obuhvaćeni tužbenim zahtjevom tužitelja. Predmet spora su dijelovi nekretnina u k.o. Živogošću točno opisani i označeni narančastom bojom na skici stalnog sudskog vještak P. P. od 27. veljače 2016. god., u naravi ogradni zidovi, vrtovi i okućnica kuće tužitelja, opisani u tužbenom zahtjevu koji glasi kao u izreci.
U tom pravcu za istaknuti je da je za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja, po bilo kojem osnovi stjecanja na koje se poziva tužitelj (građenje i dosjelost), odlučna činjenica je kvaliteta posjeda tužitelja kojeg isti izvršava na predmetu spora.
Odredbom čl. 18. stavak 5. ZV-a prema kojem se poštenje posjeda predmnijeva, odnosno pretpostavlja (onaj tko se poziva na nepošten posjed dužan je to i dokazati), s tim da je posjed pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a).
Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, tužitelja se ne može smatrati poštenim posjednikom dijela nekretnina čest. zem. 5400/19, 5400/20, 5401/1, 8551/3, te dijela čest. zem. 5400/1 u dijelu koji prelazi površinu od 284 m2, opisanih u tužbenom zahtjevu jer je tužitelj bio upoznat s činjenicom da ne raspolaže valjanim aktima za površinu nekretnine koji prelazi površinu od 284 m2 koja mu je dana na korištenja. Naime, tužitelj je sam u svom iskazu potvrdio činjenicu da je od strane mjesnog odbora Živogošće tadašnje Općine Makarska, uveden u posjed nekretnine koja mu je dodijeljena rješenjem od 28. prosinca 1971. god. (list 21 spisa), da se radilo o nacionaliziranom zemljištu, i da je bio uveden u posjed tog dijela zemljišta površine 284 m2, a na kojoj je izgrađena obiteljska kuća tužitelja, dok je u posjed preostalog predmetnog zemljišta uveden samoinicijativno, bez ikakvog odobrenja, za što niti ne raspolaže ispravama iz kojih bi proizlazilo ovlaštenje za posjed, a koje bi ukazivale na poštenje tužitelja kao posjednika. Tužitelj je i sam u svom iskazu jasno potvrdio da se ograđivanjem nekretnine proširio na zemljište koje mu nije dodijeljeno, a koja činjenica mu je bila, i za to je imao namjeru tuženiku platiti za razliku zemljišta i to je u više navrata i istakao.
Da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da ne raspolaže valjanim pravnim osnovom za stjecanje prava vlasništva na preostalom dijelu zemljišta kojeg drži u svom posjedu iznad dodijeljene površine od 284 m2, naveo je i svjedok M. J., koji je bio predsjednik M. zajednice Ž. u razdoblju od 1982. god. do 1990. god. do Domovinskog rata, pa je stoga raspolaže s neposrednim saznanjem o tome da se tužitelj obraćao Općini, da otkupi zemljište iznad one površne koja mu je bila dodijeljena, a koju drži u posjedu.
Tužitelju osobno je dodijeljeno zemljište za izgradnju obiteljske kuće, i isti je od strane tadašnje Mjesne zajednice i uveden u posjed točno određenog označenog dijela zemljišta, što je i sam tužitelj naveo, tužitelju je uručeno i rješenje o dodjeli zemljišta (list 21 spisa), i istome je jako dobro bilo poznato za koju površinu zemljišta ima valjane isprave i odobrenje za posjed i gradnju, što je i sam nedvojbeno istakao u svom iskazu. Da se tužitelj neovlašteno nalazi u posjedu i preostalog dijela zemljišta u površini iznad dodijeljenog 284 m2, i koje je upisano kao općenarodna imovina, tužitelj je i osobno upućen i od strane nadležnog ureda za katastar pri sastavljanju zapisnika do 26. lipnja 1996. god. (list 13 spisa). U zapisniku sastavljenom po zahtjevu tužitelja N. Š., po izlazu djelatnika nadležnog ureda za katastar Urbr: 930-03/96-01/127, 2147-382-96-1 sastavljenom dana 26. lipnja 1996. god. je utvrđeno da je 1971. god. izvršena dodjela građevinske parcele označene kao čest. zem. 5400/29 površine 284 m2, te da je u međuvremenu stranka raširila svoj posjed, kojeg u cijelosti prihvaćaju urbanistički uvjeti oblikujući građevinsku parcelu. Zemljište sa svih strana ograđeno kamenim zidovima. U zapisniku je navedeno da nakon izrade parcelacijskog elaborata isti ne provoditi dok se ne dobije rješenje o dodjeli zemljišta, radi se o izvorno zemljištu ONI-e. Na zapisniku je utvrđeno da je stranci zapisnik pročitan i da na istog ona nema primjedbi. Ni ovu činjenicu tužitelj nije osporio.
Upravo stoga se tužitelj ne može pozivati na propuste ranije nadležnih tijela i promjene zakona, zbog čega nije izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama novoformirane čest. zem. 5400/29 koja mu je dodijeljena na korištenje, jer se parcelacijski elaborati i prijavni listovi na koje se poziva tužitelj nisu ni mogli provesti bez valjanih rješenja o dodjeli prava na korištenja i preostalog dijela zemljišta koje tužitelj drži u posjedu, a koje je upisano kao društveno vlasništvo – općenarodna imovina. Tužitelj takve akte i isprave od dodijeli zemljišta unatoč uputi nije ishodovao, a niti je platio naknadu za zemljište koje drži neovlašteno u posjed. Samim tim ni posjed tužitelj na predmetnim dijelovima nekretnina ni u kom slučaju ni ne može biti pošten, što je i sam znao i tu činjenicu tužitelj niti ne spori.
Na temelju navedenog činjeničnog utvrđenja, a polazeći od toga da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na dvije pravne snove (građenje i dosjelosti), stav je ovog suda da tužitelj ni po jednoj od navedenih osnova nije stekao pravo vlasništva predmetnih dijelova utuženih čestica pobliže opisanih u tužbenom zahtjevu.
Naime, sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, pri čemu je od odlučnog značaja iskaz samog tužitelja, utvrdio da tužitelj nije bio savjesni (pošteni) posjednik spornih nekretnina, pa samim tim vlasništvo istih nije mogao steći kao ni građenjem, tako ni dosjelošću, jer joj za taj osnov stjecanja nedostaje savjesnost (čl. 28. i dr. ranijeg ZOVO, odnosno pravno pravilo iz paragrafa 1463 bivšeg OGZ-a), budući je istome od trenutka stupanja u posjed predmetnih dijelova nekretnina, koji u naravi čine ograđene dijelove vrtova i dvorišta kuće tužitelja, bilo jako dobro poznato da za taj posjed nema pravni osnov, niti odobrenja nadležnih tijela tuženika, pa samim tim njegov posjed nije kvalificiran (zakonit, istinit i pošten), a niti je barem pošten. Činjenica što tužitelja u posjedu nitko nije ometao, niti mu posjed zabranjivao, nema značaja, jer je posjed tužitelja bio nepošten.
Imajući u vidu uputu Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-537/2020-2 od 19. kolovoza 2020. godine, sud je utvrdio da tužitelj vlasništvo predmetnih dijelova nekretnina pobliže opisanih u tužbenom zahtjevu, nije stekao na valjanom pravnom osnovu ni građenjem, kao ni dosjelošću, prema u to vrijeme važećim pravnim pravilima, jer tužitelj tijekom cijelog vremena od trenutka stupanja u posjed do pokretanja predmetnog postupka, nije bio pošten pa samim tim u smislu pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg OGZ-a, odnosno članka 24. ZOVO, čiji je sadržaj identičan članku 153. ZV-a, činjenica što tuženik nije branio tužitelju posjed i ograđivanje predmetnih dijelova nekretnina, ne utječu na poštenje i kvalitetu posjeda tužitelja, jer je posjed tužitelja od samog početka nepošten, jer je isti jako dobro znao da mu zemljište koje drži u posjedu nije dodijeljeno ni po kojem osnovu, samoinicijativno je ušao u posjed i čitavo vrijeme izvršavanja posjeda je iskazivao volju da tuženiku naknadi za taj oduzeti posjed, kada bude raspolagao s novčanim sredstvima za podmirenje te obveze.
Drugostupanjski sud je u svojoj odluci ukazao na odluke Europskog suda za ljudska prava u presudama T. protiv R. H. br. 35298/04, presudu tog suda R. i dr. protiv R. H. br. 37685/10 i J. protiv R. H. br. 22768/12/10, za koje za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. stavak 4. ZV-a, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. godine, kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH, kojom je odredba čl. 388. stavak 4. ZV-a, ukinuta. To stoga što po ocjeni ovog suda, navedene presude se ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o činjenično i pravno različitoj situaciji od situacija u citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava.
Naime, kako su u postupku T. protiv R., tako i u postupku R. i J. protiv R., tužitelji svoj osnov stjecanja temeljili na neprekinutom i samostalnom, poštenom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, te duljini trajanja tog posjeda, na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, imaju u vidu tada važeće odredbe Zakona koje ses odnose na stjecanje vlasništva dosjelošću, njihovi zahtjevi su po žalbi odbijeni od strane drugostupanjskog suda zbog zauzetog shvaćanja da se u rok za dosjelost koji osnov su tužitelji u tim postupcima isticali, ne može računati vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. godine, što znači da je u tim slučajevima bila primijenjena novelirana odredba čl. 388. stavak 4. ZV-a (izmjena iz 2001. godine).
Učinak navedenih presuda Europskog suda za ljudska prava nije od značaja u predmetnom postupku jer je tužitelj od samog trenutka stupanja u posjed predmetnih dijelova nekretnina, nepošteni posjednik i ta činjenica je istom bila jako dobro poznata, što je sam tužitelj potvrdio u svom iskazu, znao je da neovlašteno i nezakonito drži u posjedu predmetne dijelove i u više navrata je i prije pokretanja predmetnog postupka, kao i tijekom postupka, iskazivao volju da tuženiku isplati naknadu za nezakonito zauzeto zemljište, a do koje isplate nije došlo, iako je o isplatama bilo govora u kontaktima tužitelja sa nadležnim tijelima tuženika jer kako je sam tužitelj naveo, za to nije imao dostatno novca kako bi isplatio tuženiku naknadu, jer je je izvodio radove na izgrađenoj kući koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom u ovom postupku, a za koju gradnju je tužitelj raspolagao valjanim pravnim aktom – rješenjem o dodjeli zemljišta za gradnju od 28. prosinca 1972. godine. Samim tim, ni ne možemo govoriti o tužitelju kao o poštenom posjedniku iz razloga već ranije iznesenih u ovom obrazloženju.
Slijedom navedenog, sud je na osnovu predloženih dokaza i rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio da na strani tužitelja nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvalificirani posjed – savjestan, zakonit i istinit posjed), a sve u skladu s odredbom čl. 159. st. 4. a u svezi s stavkom 2. ZV-a. Nadalje, tužitelj predloženim dokazima nije dokazao ni istaknuti drugi pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina – građenjem, kako je to već naprijed obrazloženo, pa je stoga sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.
Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" br. 142/12, 103/14, dalje u tekstu: Tarifa), pa je stoga tuženiku u skladu s vrijednosti predmeta spora i dostavljenim popisom troška, priznat trošak sastava odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima dana 10. listopada 2011. god., 2. listopada 2014. god., 22. srpnja 2015. god., 4. veljače 2016. god., 15. ožujka 2018. god., 16. travnja 2018. god., 12. lipnja 2018. god., 25. rujna 2018. god., 28. studenog 2018. god., 3. lipnja 2019. god., 24. siječnja 2020. god., 10. studenog 2020. god. i 11. siječnja 2021. god. od po 75 bodova (Tbr. 9. t. 1 Tarife), zastupanje na ročištima od 16. svibnja 2016. god., 22. rujna 2016. god., 15. prosinca 2016. god., 28. siječnja 2019. god., 6. ožujka 2019. god., 2. prosinca 2019. god. od po 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 2 Tarife) što ukupno iznosi 1200 bodova. Uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), iznosi 12.000,00 kn, uvećano za PDV 25% (u iznosu od 3.000,00 kn) što sveukupno iznosi 15.000,00 kn, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženiku, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.
U Makarskoj, 25. veljače 2021. godine
S U D A C
BARBARA MENDEŠ, v.r.