Poslovni broj: 41 Pž-5478/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-5478/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužiteljice B. S.-D. d.d. u stečaju, OIB ..., S., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženice I. T., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 21.439,83 kn, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-873/2019-10 od 29. listopada 2020., 25. veljače 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-873/2019-10 od 29. listopada 2020. u točki 2. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-846/19 od 3. srpnja 2019. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.480,03 kn i naknaditi joj troškove ovršnog postupka u iznosu od 324,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke). Odlukom iz točke 2. izreke presude, ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 17.959,80 kn i naknaditi joj troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.705,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za ovrhu protiv tuženice koja je nasljednica iza pokojnog Z. Š., koji je bio tužiteljičin dužnik radi isplate iznosa od 21.439,83 kn koji se odnosi na neplaćene rate kredita s ugovornim i zateznim kamatama. S obzirom na to da je tuženica dokazala da je iza pokojnog supruga naslijedila samo mirovinu u iznosu od 3.480,03 kn, prvostupanjski sud je primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim samo u iznosu koji odgovara naslijeđenom dijelu.

 

Protiv te presude tužiteljica je podnijela žalbu navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja budući da je u Rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog Z. Š. navedeno da je njegova nasljednica naslijedila osim mirovine i novčana sredstva na četiri računa u četiri banke. Tužiteljica smatra da tuženica nije dokazala da nije naslijedila nikakvu drugu imovinu osim mirovine te da joj je prvostupanjski sud trebao naložiti isplatu i preostalog duga.

 

Tužiteljica je predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica je u odgovoru na tužiteljevu žalbu navela da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi parničnog postupka i pravila o teretu dokazivanja donio pravilnu odluku.

 

Tužiteljičina žalba nije osnovana.

 

Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i, 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.

1. ZPP-a).

 

Tuženica je nasljednica svog pokojnog izvanbračnog supruga Z. Š. koja je naslijedila novčane tražbine prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, prema S. G. S. B. d.d. broj računa 4019917400 EUR u neutvrđenom iznosu, prema R. A. d.d. broj računa 2484008-3205853731 u neutvrđenom iznosu, prema Z. banka d.d. broj računa 3236352178 u neutvrđenom iznosu, prema B. S. D. d.d. broj računa 6141001721 u neutvrđenom iznosu, kako je sve navedeno Rješenjem o nasljeđivanju donesenog od javnog bilježnika E. B. pod poslovnim brojem O-2369/15, UPP-OS-123/15 od 12. travnja 2016.

 

S obzirom na to da citiranim rješenjem nisu određeni iznosi mirovine odnosno stanja na računima, tužiteljica je dostavila dokaz o iznosu mirovine (3.480,03 kn) te dopise četiri banke u kojima je pokojni izvanbračni suprug imao otvorene račune.

 

Iz dopisa R. A. d.d. Z. od 1. lipnja 2016. proizlazi da je potraživanje banke po tekućem računu broj 3205853731 u iznosu od 6,963,27 kn preneseno na E. M. d.o.o. Z., radi daljnjeg postupka naplate potraživanja. Dakle, tuženica nije naslijedila novce po tom računu nego je pokojni Z. Š. bio dužnik banke.

 

Iz dopisa Z. banke od 27. svibnja 2016. proizlazi da ta banka potvrđuje da je kunski tekući račun, IBAN HR...., zatvoren prije smrti pokojnog Z. Š..

Iz dopisa O. banke d.d. od 10. rujna 2020. proizlazi da ta banka potvrđuje da je Z. Š. bio korisnik tekućeg i deviznih računa u O. banci d.d. i u S. banci d.d., te da su računi u O. banci zatvoreni 16. siječnja 2006. a računi u S. banci su zatvoreni 23. svibnja 2016, te da po navedenom računu iz S. banke nije bilo prometa od 1. siječnja 2015. do 23. svibnja 2016.

 

Predmet spora je vezan uz odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja, u konkretnom slučaju dug iz predmetnog kredita kojeg tužitelj potražuje od tuženice, kao zakonske nasljednice ostavitelja, odnosno dužnika po predmetnom kreditu.

 

U ovom predmetu tuženica ne spori da dug postoji u utuženoj visini, ne spori da je nasljednica ostavitelja, odnosno dužnika po kreditu, već samo ističe da nije naslijedila nikakvu imovinu od ostavitelja, osim zadnje mirovine u iznosu od 3.480,03 kn.

 

Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je st. 3. istog članka propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

 

Slijedom navedenog, osnovan je tuženičin prigovor da visina naslijeđene imovine ne odgovara visini potraživanja koje tužitelj ima prema njoj, odnosno da postoji njena obveza samo u visini naslijeđene mirovine kao jedinih naslijeđenih sredstava.

 

Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

 

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 25. veljače 2021.

 

Sudac

Gorana Aralica Martinović, v.r.