1               Poslovni broj: 2. Kzd-279/2018-52

 

                                

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

                ODJEL ZA MLADEŽ

       Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207                         Poslovni broj: 2. Kzd-279/2018-52

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

   Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Dijani Rizvić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Tanje Markić, u kaznenom predmetu protiv optužene I.1 P.1 OIB… zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11,144/12., 56/2015., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19; nastavno KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 2. listopada 2018. sa izmjenom od 19. listopada 2020. godine i od 23. veljače 2021., broj KMP-DO-122/2018, nakon nejavne rasprave dana 23. veljače 2021., održane u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Nine Burić, punomoćnika oštećenika odvjetnika I.2 P.2, optužene I.1 P.1 i branitelja optuženice odvjetnika H.K., dana 25. veljače 2021., donio je te u nenazočnosti stranaka objavio je i

 

presudio  je

optužena I.1 P.1, bez nadimka, OIB…, rođena…. godine u Z., s prebivalištem u S., državljanka…, pismena, sa završenom srednjom frizerskom školom, frizer, nezaposlena, prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, bez naknade, uzdržava se od ušteđevine, udana za ... u postupku rastave, majke dvoje djece u dobi od 19 i 4 godine, bez imovine, živi u kući vlasništvo svekra, neosuđivana, protiv koje ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v a     j e

što je:

 

- iako joj temeljem presude Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršne 26. siječnja 2015., obvezna mjesečno doprinositi na ime uzdržavanja djeteta L. M., rođene 12. rujna 2001. iznos od 1.000,00 kuna, a temeljem presude Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršne 13. srpnja 2017. obvezna mjesečno doprinositi za uzdržavanje djeteta L. M. iznos od 1.500,00 kuna, sve do 15-tog u mjesecu na tekući račun oca i zakonskog zastupnika I.3. M., iako je bila svjesna ove svoje obveze i mogućnosti istoj udovoljavati, jer je mlada, zdrava i radno sposobna osoba te je u većem dijelu bila zaposlena, pristajući da djetetu ne plati dužno uzdržavanje, u vremenu od 26. siječnja 2015. do 15. studenog 2020. godine osim iznosa od ukupno 59.460,86 kuna naplaćenog ovrhom i dobrovoljno, nije ništa platila, čime je djetetu uskratila dužno uzdržavanje za iznos od 31.039,14 kuna s time da je djetetu isplaćeno privremeno uzdržavanje od 12.109,92 kuna, pa je konačni dug prema djetetu 18.929,22 kune,

 

- dakle, nije uzdržavala osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

 

              - čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12. 56/15, 61/15. ,101/17., 118/18. i 126/19.; nastavno KZ/11).

 

Na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optužena I.1 P.1

 

o s u đ u j e    se

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

 

Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 prema optuženoj I.1 P.1 izriče se

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optužena I.1 P.1 u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 nalaže se optuženoj I.1 P.1 POSEBNA OBVEZA ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 2 (dvije) godine isplati dospjele a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete L. M. u iznosu od 18.929,22 kune sve na tekući račun oca djeteta I.3 M.

 

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženica obveze nije izvršila iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili joj izreći zaštitni nadzor ili ju osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. i 126/19.; nastavno: ZKP/08)  optužena I.1 P.1 djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 3.000,00 kn (tri tisuće kuna) dok je dužna naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenice po opunomoćeniku,  u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

                 UVOD

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 2. listopada 2018. godine Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu optužnicu broj KMP-DO-122/2018 zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11 (list 83-86 spisa).

Na raspravi dana 19. listopada 2020. godine i 23. veljače 2021. godine zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu djelomično je izmijenila činjenični opis kaznenog djela i prijedlog kazne (list 165, 182 spisa).

                 IZJAVA OPTUŽENICE O OSNOVANOSTI OPTUŽNOG AKTA

              Optužena I.1 P.1 očitujući se o optužbi, izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret prvotnim i izmijenjenim optužnim aktom.

                  IZVEDENI DOKAZI

U dokaznom postupku sud je ispitao optuženu I.1 P.1 (list 179, 182 spisa) te pregledao zapisnike o njezinom ranijem ispitivanju od 24. kolovoza 2018. godine (list 52-55 spisa) i od 19. listopada 2020. godine (list 165-166 spisa).

U dokaznom postupku sud je isto tako ispitao u svojstvu svjedoka oštećenu L. M. (list 179-180 spisa) te oca oštećenice I.3 M. (list 181 spisa).

 

Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08, a uz suglasnost obrane pregledani su dokazi optužbe: rješenje Centra za socijalnu skrb… od 22. studenoga 2017. godine (list 2 do 3 spisa), presuda Općinskog suda u …, poslovni broj: … od 9. lipnja 2017. godine s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4 do 6 spisa), zahtjev za priznavanje prava za privremeno uzdržavanje od 15. studenoga 2017. godine (list 7 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka I.3 M. od 17. travnja 2018. godine (list 14 do 18 spisa), od 02.04.2019. godine (list 116-117 spisa); potvrda o prometu po računu zakonskog zastupnika oštećenice od 28. ožujka 2018. godine (list 23  spisa), presuda Općinskog suda u …, poslovni broj … od 9. lipnja 2017. godine, s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 25 do 30 spisa), e-mail korespondencija optuženice i Centra za socijalnu skrb… od 17. studenog 2017. godine (list 35-36, 44-45, 47-50 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb… o socio-ekonomskim prilikama za mlt. L. M. i I.3 M. (list 37 do 39 spisa) i računi i putne karte optuženice (list 61 do 77 spisa).

 

Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 po službenoj dužnosti su pregledani: presuda Općinskog suda u … od 13. studenog 2014. godine broj … (list 19-22, 31-34, 79-80 spisa), podaci o isplati privremenog uzdržavanja od 17.12.2018. godine (list 107-108 spisa) i od 09.11.2020. godine (list 170-171 spisa), uplate od strane optuženice (list 119-129,148-150, 168 spisa), specifikacija duga od 09.01.2020. godine (list 153 spisa), izvod iz kaznene evidencije optuženika od 14. srpnja 2020. godine (list 163 spisa), izvod iz prekršajne evidencije optuženika od 14. srpnja 2020. godine (list 162 spisa) i  promet po računu od 01. siječnja 2015. do 21. listopada 2020. godine na ime I.3 M. (list 185-194 spisa).

 

ISKAZ OPTUŽENICE

 

Optužena I.1 P.1 (list 52-55, 165-166, 179, 182 spisa) u svojoj obrani u pogledu bitnih okolnosti potvrdila je da nije postupala po pravomoćnim presudama kojima joj je naloženo plaćanje uzdržavanja najprije po 1.000,00 kuna a zatim po 1.500,00 kuna na račun bivšeg supruga za uzdržavanje kćeri L.

 

Što se tiče razloga neplaćanja, tijekom postupka optuženica je različito iskazala.

 

Tako je u prvoj obrani isticala da to nije plaćala ali je smatrala da u vezi toga nemaju nikakvih problema jer se brinula o kćeri, kći je dobivala novac od nje, kupovala joj je sve što je trebala, kupovala i veće stvari, samo od prošle godine joj je kupila mobitel od oko 8.000,00 kuna a svi troškovi prelaze za kći i preko 30.000,00 kuna i to samo za godinu i nešto što može potvrditi i kći koja ima 17 godina. Pozvana objasniti da li to znači da je ona kćeri od siječnja 2015. godine svaki mjesec davala novac na ruke za uzdržavanje, navela je da većinom svaki mjesec ili bi slala na račun svog brata … ili mame K. obzirom da ona živi u O. s time da je bratu 2-3 puta tako poslala novac a mami redovito mjesečno te kći ima redoviti kontakt s njenom obitelji, odlazi vikendom kod njih, boravi kod njih. Pozvana objasniti da li o tome ima materijalnu dokumentaciju navela je da nema te je tek od prošle godine počela čuvati račune. U istoj obrani ponovno pozvana objasniti zašto nije plaćala sukladno presudi odgovorila je protupitanjem a zašto nije, nije nije jer su uvijek imali sporazum i dogovor i sve što je trebalo te je dodala da je račun ocu djeteta bio blokiran i zato nije mogla na njegov račun a isto tako kad je otac ranije morao plaćati alimentaciju, nekad ju je plaćao, nekad nije i nikad od njega nije ništa tražila, tako da stvarno dok se nije udala, nije s njim imala nikakvih problema. No kad se udala i otišla živjeti u O., bivši suprug je tražio povišenje alimentacije. I na kraju na daljnje pitanje da li se dogovorila s ocem djeteta da će na ovaj način plaćati uzdržavanje djetetu a ne njemu na račun odgovorila je da nije, ona se to dogovorila s kćeri te ona samo s kćerkom uvijek komunicira te ona i bivši suprug nemaju apsolutno nikakve komunikacije od kada je ona otišla živjeti u O. te komuniciraju ili preko Centra za socijalnu skrb ili preko kćerke.

U obrani na raspravi optužena I.1 P.1 u pogledu iste okolnosti je pak navela da to što je slala novac po bratu i mami za L. to je bio ekstra novac što je trebao L. za frizuru, nokte, cigarete, pubertetske ludosti, zatim da nije znala da ovo kazneno djelo, da je sada po njenom mišljenju platila sve na ime uzdržavanja, da može vratiti vrijeme sigurno bi plaćala uzdržavanje i sigurno bi ju manje koštalo nego sada ovo te uz sve navedeno, ona nije plaćala mjesečnu obvezu uzdržavanja po 1.000,00 kn i po 1.500,00 kn jer su ona i otac djeteta imali su dogovor ona ne mora plaćati uzdržavanje za dijete zato jer je ona preuzela kredit i 6 godina nakon prestanka bračne zajednice isti otplaćivala po 1.700,00 kuna mjesečno. 

Pozvana objasniti detalje tog dogovora koji spominje u obrani na raspravi, optuženica je iskazala da su taj dogovor imali u kafiću C. u mjestu M. 2009. ili 2010. godine, da su ona i suprug bili sami i nitko to nije čuo i to je bio usmeni dogovor, da se tu radilo o kreditu iz bračne zajednice koji je bio za uređenje kuće u kojoj živi dijete s ocem, I.3 je neko vrijeme bio u nekim problemima i nikako nije mogao plaćati taj kredit, a kredit je bio na njeno ime i ona ga je jednostavno morala nastaviti otplaćivati a u to vrijeme je L. živjela sa njom.

Pozvana objasniti zašto su se dogovarali o tome da ona ne mora I.3 M. plaćati uzdržavanje za L., a obzirom da je L. tada živjela sa njom, iskazala je da su se oni to zapravo dogovarali kada je I.3 pokrenuo postupak da se njemu dodijeli skrbništvo, a to je bilo 2013. ili 2014. godine te da to nisu pisano dogovorili jer je ona vjerovala svom dragom suprugu i dodala je da ona od supruga nije tražila podjelu bračne stečevine.

Pozvana objasniti da li je u parničnim postupcima vezano za obvezu uzdržavanja 2014. i 2017. spominjala taj njihov dogovor, navela je da je ona znala za postupak i presudu u kojoj joj je određena obveza plaćanja uzdržavanja od 1.000,00 kuna dok za presudu i postupak za povećanje uzdržavanja na 1.500,00 kuna početno nije znala jer je tada bila u N. u bolnici, prijevremeno je rodila drugo dijete i to je saznala kad je došla u H. i vidjela da je račun blokiran, ne zna kada je to bilo no ima sigurno tri godine. Ona je u prvom postupku rekla da oni imaju dogovor da ona ne mora ništa plaćati te je priložila i ugovor o kreditu, a ne zna zašto se to nije uzelo u obzir.

Pozvana objasniti da li je tada otišla kod bivšeg supruga pa ga pitala kako to da podnosi ovrhu, a oni imaju dogovor da ne mora plaćati uzdržavanje, navela je da jest, ali on nije htio više komunicirati. Dodala je da se sada sjetila da je ta ovrha bila podnijeta točno 5 godina nakon što je njoj istekao rok u kojem je mogla tražiti podjelu bračne stečevine nakon prestanka bračne zajednice a time hoće reći da misli da je to namjerno napravio tako da se ona ne može prema njemu više naplatiti, a on može prema njoj. Na pitanje zašto bi on to napravio, ako je ona rekla da su bili u korektnim odnosima, navela je da zato što je ona otišla živjeti u N., a po pričama koje je čula on je pričao da ona ondje zarađuje po 5.000,00 eura.

Pozvana objasniti zašto onda kada je došla u… i vidjela da joj je na snazi ovrha i da očito više ne vrijedi dogovor, da ne mora plaćati uzdržavanje zbog tog kredita, zašto nije počela plaćati uzdržavanje po 1.000,00 odnosno 1.500,00 kuna, navela je da je tada bila u problemima, morala se brinuti o drugom djetetu, kćeri koja joj je tada bila na prvom mjestu, ali ničim nije zapostavila L. i osiguravala joj je i kupovala sve što je trebala. Ponovila je da nije smatrala da je ovo kazneno djelo i sada se trudi te je podnijela uplatnice što je sve platila.

Kada joj je predočeno da je e-mailom 21. svibnja 2018. dobila pouku o pravima, te postavljeno pitanje zašto onda u svibnju 2018. godine nije počela plaćati mjesečnu obvezu uzdržavanja od 1.500,00 kuna, navela je da su se oni tada trebali vratiti u… i ona je mislila da će se tada naći sa gospodinom M. u četiri oka i sve dogovoriti vezano i za taj kredit i za uzdržavanje, međutim on nije htio komunicirati.

 

Pozvana objasniti da li zna da dijete dobiva privremeno uzdržavanje od Centra za socijalnu skrb i da li je to platila te ako je platila zašto je to učinila ako nije ništa dužna, iskazala je da je nju Centar obavijestio o tome, ona je rekla da je spremna sve vratiti što je Centar platio te joj to uopće nije problem i to je u konačnici platila zato što smatra da državi treba podmiriti što je plaćeno, da ne dolazi do kaznenog postupka jer ne želi imati kazneno djelo ako može podmiriti dugovanje.

I pozvana objasniti razlike prve obrane sa obranom na raspravi jer ranije nije spomenula sporazum o bračnoj stečevini, navela je da je spomenula sporazum no nitko ju nije pitao detalje a osim toga bivši suprug ju nikada nije upozoravao na obvezu uzdržavanja djeteta.

Optuženica je nadalje iskazala o svojim prilikama kroz ovo razdoblje pa je tako iskazala da je zdrava i radno sposobna, da je jedno vrijeme bila na porodiljnom dopustu i to kad joj se drugo dijete rodilo od 20.11.2016. te ona onda nije radila cijelu tu godinu do prošle godine a za to vrijeme je primala mjesečno oko 10.000,00 kuna možda malo manje. Od siječnja 2015. godine je zaposlena u istom hotelu a prije toga je radila u restoranu O.b. odnosno misli od 2015. pa je tamo prestala raditi jer je to otišlo u stečaj. ne zna koliku je imala plaću. U N. su bili podstanari i plaćali mjesečno najamninu 15.000,00 kuna što je najviše snosio tadašnji suprug koji je bio zaposlen kako kad što znači da nije imao stalni posao, radio je za Agenciju pa kad ga pozovu ide raditi. Nakon što je bila trudna i izgubila bebu, zatim opet ostala trudna i prijevremeno rodila 2016. godine, 2017. je počela raditi, ali samo po 4 sata te je i 2018. isto radila ali sa prekidima. U veljači 2019. vratili su se živjeti u… i od tada je ovdje te je radila samo sezone i to 2019. godine šest mjeseci, a 2020. godine dva mjeseca. Ovu stanarinu su plaćali samo 9 mjeseci i to zbog zdravstvenog stanja djeteta a u drugim stanovima su manje plaćali stanarinu 5.500,00 do 6.500,00 kuna. Što se tiče visine plaće u N., navela je da misli da je dostavila platne liste u spis, ali ako nisu može to dostaviti. Naime, nekada je zarađivala 1.000,00 eura, nekada 1.500,00 eura, a nekada manje jer je bila plaćena po satu. Radila je u … restoranu, a radila je i dodatno kao spremačica u hotelu, no to je bilo povremeno po pozivu. Kada je bila na porodiljnom možda je dobivala 1.000,00 kuna, a nije dobivala naknadu za dijete jer tada nije imala stalan posao i dobivala je minimalnu naknadu. Kada je bila na bolovanju onda je dobivala 500,00 eura mjesečno a ovisno na visoki standard u N. to nije puno novaca. Suprug je radio i dobio oko 1.500,00 eura i plaćali su unajmljeni stan oko 5.500,00 kuna mjesečno. Kada su došli živjeti u H. suprug je iznajmio prostor za restoran u R. i su oboje radili. Ona je tamo imala plaću kao konobar minimalac, a koliko je suprug zaradio na firmu ne zna i radi se o restoranu D., kao sezonski obrt. Ona je radila samo kao konobar i imala brigu oko djeteta, a on je sve drugo vodio. Na pitanje koliko ima ušteđevine, jer je rekla da se uzdržava od ušteđevine, iskazala je da na računu trenutno ima oko 8.000,00 kuna s time da je opet u postupku rastave braka a od imovine nema ništa. Kada joj je predočen iskaz svjedoka I.3 M. o njenoj zaradi u N. od 20.000,00 kuna i o tome da je sadašnji suprug bio na porodiljnom dopustu, a ona radila, navela je da to nije točno. Nije točan daljnji navod istog svjedoka da bi ona i njen sadašnji suprug gradili kuću na zemljištu u S., to im je bio plan, ali ga nisu realizirali.

 

Optuženica je nadalje iskazivala o svojim davanjima za dijete u ovom razdoblju pa je tako iskazala da kada je ona živjela u O., L. je bila kod nje tri puta dakle svako ljeto je kod nje, ona je financirala sva ta putovanja i može isprintati karte te je L. kod nje bila po mjesec i pol dana. Isto tako plaćala je trošove puta djeteta kod nje za Božićne praznike. Isto tako L. je kod nje bila na ljetovanju 2019. i 2020. godine u R. te je dolazila i u S. Nadalje, kupila je L. 2 puta mobitel, prošle godine za 4.600,00 kuna a ove godine je poslala na njen račun 10.000,00 kuna da si kupi mobitel sama. Isto tako išla je s kćerkom u kupovinu za knjige iako je njen suprug naveo da ništa nije kupila. Svake godine je to kupovala kao i odjeću, sve što je kći trebala.

 

Optuženica je nadalje iskazivala o plaćanjima uzdržavanja tijekom ovog kaznenog postupka pa je tako navela da je ona privremeno uzdržavanje koje je dobio gospodin M. za L. sve podmirila prema državi i nastoji to riješiti te je to i riješila s dvije uplate. Isto tako uplatila je 24.200,00 kuna te su bile druge naplate u 2019. ovršnim putem, obzirom da je ona tada radila u restoranu u R. i onda su se s njene plaće naplatili ovi iznosi od ukupno 10.241,98 kuna.

 

I optuženica je iskazala o sadašnjim prilikama i daljnjim planovima vezano za odnos s kćeri, pa je tako navela da je ona dobra majka, da ako L. smatra da joj je nešto dužna, ona će to njoj isplatiti ali ne i njenom ocu. Isto tako je opisala da se L. završila srednju školu, nije nastavila školovanje niti to ne namjerava, povremeno radi, planira s njom početi živjeti od 1. svibnja 2021. u S. no planiraju možda otići zajedno u N. živjeti i raditi jer je tamo lakše naći posao. I L. je sada povukla kompletnu ovrhu za uzdržavanje koja se vodi protiv nje i prije neki dan to je njezin otac saznao, te se razljutio a povlačenje ovrhe nije L. potpisala njoj u autu, nego su onda one obje otišle u FINA-u i tada je njima bilo objašnjeno pravno što se sve tu može napraviti.

 

              ODLUKA

Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud je našao dokazanim da je optužena I.1 P.1 počinila kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11 sve opisano u izreci presude.

 

     ČINJENIČNA I PRAVNA UTVRĐENJA

 

U ovom postupku nije bilo sporno da je optužena I.1 P.1 temeljem presude Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršne 26. siječnja 2015., bila obvezna mjesečno doprinositi na ime uzdržavanja djeteta L. M., rođene 12. rujna 2001. iznos od 1.000,00 kuna a temeljem presude Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršne 13. srpnja 2017. godine bila obvezna mjesečno doprinositi za uzdržavanje djeteta L. M. iznos od 1.500,00 kuna, sve do 15-tog u mjesecu na tekući račun oca i zakonskog zastupnika I.3 M.

 

Nije bilo sporno da je optuženica bila svjesna ove svoje obveze, zdrava i radno sposobna te u većem dijelu zaposlena, no u vremenu od 26. siječnja 2015. do 15. studenog 2020. godine nije postupala na način da bi mjesečno uplaćivala po 1.000,00 kuna ili kasnije 1.500,00 kuna na račun oca djeteta.

 

I nije bilo sporno da je optuženica nakon započinjanja ovog kaznenog postupka uplatila veće iznose za uzdržavanje djeteta, manji iznosi su se naplatili i ovrhom prije početka postupka i nakon toga te je tijekom ovog kaznenog postupka naknadila i privremeno uzdržavanje koje je plaćao Centar za socijalnu skrb djetetu tijekom ovog razdoblja.

 

Navedeno je proizlazilo iz presude Općinskog suda u … od 13. studenog 2014. godine broj … (list 19-22, 31-34, 79-80 spisa), zatim presude Općinskog suda u …, poslovni broj: … od 9. lipnja 2017. godine s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4 do 6 spisa), nadalje iz podataka o isplati privremenog uzdržavanja od 17.12.2018. godine (list 107-108 spisa) i od 09.11.2020. godine (list 170-171 spisa), zatim iz podataka o uplatama uzdržavanja od strane optuženice (list 119-129,148-150, 168 spisa), nadalje iz podataka izvoda sa računa zakonskog zastupnika oštećenice od 01. siječnja 2015. do 21. listopada 2020. godine na ime I.3 M. (list 185-194 spisa), nadalje iz iskaza oštećene L. M. (list 179-180 spisa), zatim iz iskaza oca oštećenice I.3 M. (list 14-18, 116-117 i 181 spisa) a sve navedeno nije osporavala niti optuženica (list 52-55, 165-166, 179, 182 spisa).

 

Ocjenjujući provedene dokaze u pogledu nespornih okolnosti sud je iste prihvatio kao vjerodostojne i stranke nisu imale primjedbi na iste.

 

Međutim, u ovom postupku bilo je sporno da li je optuženica imala dogovor sa ocem djeteta da ne mora plaćati uzdržavanje za dijete, zatim bilo je sporno da li je optuženica imala objektivne razloge za neplaćanje uzdržavanja sukladno ovršnim presudama i bilo je sporno da li postoji još neki dug za uzdržavanje djeteta.

 

Navedeno je bilo sporno jer je optuženica tvrdila da je postojao takav sporazum s ocem kćeri o tome da ona ne treba plaćati uzdržavanje jer je ona preuzela plaćati kredit iz bračne zajednice no da je on ipak pokrenuo ovršni postupak protiv nje. Navedeno je bilo sporno jer je optuženica tvrdila da je ona ničim nije zapostavila dijete L. i osiguravala joj je i kupovala sve što je trebala. Navedeno je bilo sporno jer je optuženica isticala da je imala manje prihode dok je živjela u N. i H. I navedeno je bilo sporno jer je optuženica tvrdila da više ne postoji nikakav dug prema kćeri.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženice te je u odnosu na sporne okolnosti utvrdio da nikakvog sporazuma o neplaćanju uzdržavanja nije bilo niti su na strani optuženice postojale objektivne okolnosti zbog kojih nije mogla plaćati uzdržavanje za dijete L., nego je ista imala negativan i pasivan stav prema svojoj obvezi i tek zbog pokretanja ovog kaznenog postupka uplatila je veći dio uzdržavanja za dijete ali ne i cjelokupni dug.

 

Tako iz iskaza oca oštećenice I.3 M. (list 14-18, 116-117 i 181 spisa) proizlazi da on nikakav dogovor sa optuženicom nije imao da ona ne mora plaćati uzdržavanje za dijete L. niti je takvu izjavu dao pred njenim bratom. Svjedok je potvrdio da je točno da je optuženica za vrijeme braka podigla kredit na svoje ime, ne može se sjetiti na koji iznos je to bio no isti nije potrošen za uređenje kuće u kojoj su do tada živjeli i on uopće ne zna na što je potrošen taj kredit obzirom da je isti podignut neposredno pred razvod a u tom razdoblju su imali jako loš brak. Isto tako u to vrijeme nije znao da je podignut kredit niti da se supruga zadužila kod kamatara i upravo su te situacije jedan od razloga za razvod braka.

 

Isto tako iz iskaza svjedoka I.3 M. proizlazi da je kći živjela najprije sa bivšom suprugom i on je plaćao uzdržavanje za kći no onda je kći došla živjeti kod njega no on je i dalje plaćao uzdržavanje te je vidio da to nema smisla i tražio je promjenu skrbništva. Općinski sud u … je dana 11. studenoga 2014. donio presudu kojom je dijete njemu povjereno na skrb, a bivšoj supruzi određeno je da za uzdržavanje djeteta mjesečno doprinosi iznos od 1.000,00 kuna na njegov tekući račun. U to vrijeme se supruga preselila živjeti u N. i on je nju ili u telefonskom razgovoru ili SMS porukom pitao da li misli plaćati uzdržavanje te je ona rekla da ne i onda je on pokrenuo ovršni postupak. U tom postupku putem FINA-e uspio se naplatiti jednom za iznos od 1.000,00 kuna a nakon toga pretpostavlja da je optuženica zatvorila račun. Nakon toga je pokrenuo postupak za povišenje mjesečne alimentacije te je Općinski sud u … donio presudu, poslovni broj: … koja je postala ovršna 13. srpnja 2017., kojom je bivšoj supruzi određeno da mjesečno doprinosi 1.500,00 kuna za uzdržavanje djeteta do 15-tog u mjesecu na njegov tekući račun. Misli da mu je nakon te presude pitao kada će platiti uzdržavanje a ona je rekla da će radije u zatvor nego to platiti.

 

I iz iskaza svjedoka I.3 M. proizlazi da nisu točni navodi optuženice da bi u ovom razdoblju na njegovom računu bila ovrha (pa da bi to bio razlog neplaćanja uzdržavanja). Isto tako svjedok je potvrdio da je optuženica kupovala određene stvari kćeri i davala džeparac te iako to nije bilo u dogovoru s njim niti je on to prihvatio kao uzdržavanje, u zadnjem iskazu je naveo da to priznaje kao uplatu uzdržavanja. I na kraju svjedok je istaknuo po njegovom mišljenju optuženica je mogla plaćati po 1.000,00 odnosno 1.500,00 kuna mjesečno za uzdržavanje djeteta jer je radila u O. te zarađivala mjesečno po 20.000,00 kuna te je sa suprugom imala sredstva za izgradnju nove kuće u S. te su jako dobro živjeli a ne zna zašto nije plaćala.

 

Nadalje, prema presudi Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršnoj 26. siječnja 2015., (list 19-22 spisa), optuženica je bila obvezna mjesečno doprinositi na ime uzdržavanja djeteta L. M., iznos od 1.000,00 kuna a zatim temeljem presude Općinskog suda u …, poslovni broj: …, ovršne 13. srpnja 2017. (list 4-6 spisa) bila je obvezna mjesečno doprinositi za uzdržavanje djeteta L. M. iznos od 1.500,00 kuna, sve do 15-tog u mjesecu na tekući račun oca i zakonskog zastupnika I.3 M. međutim, prema iskazu svjedoka I.3 M. a što je potvrdila i optuženica, ovi parnični postupci iako je u njima aktivno sudjelovala, nisu potaknuli optuženicu na ispunjenje obveze uzdržavanja i nakon njihova donošenja nije počela s uplatama za uzdržavanje.

 

Zatim, prema podacima o traženju i isplati privremenog uzdržavanja (list 7, 107-108, 170-171 spisa) i iskazu svjedoka I.3 M. te obrani optuženice, u studenom 2017. godine počinje postupak za odobravanje privremenog uzdržavanja, optuženica za isto zna jer prema njenoj obrani iako tvrdi da nije znala za početak tog postupka, naknadno je dobila to rješenje, ona niti tada ne počinje s uplatama uzdržavanja sukladno ovršnim presudama nego prema obvezi plaćanja uzdržavanja za dijete pokazuje pasivan stav.

 

Nadalje, prema podacima o prometu po računu oca djeteta i specifikaciji duga (list 23,  185-194 spisa) te uplatama od strane optuženice (list 119-129, 148-150, 168 spisa) kao i iskazu svjedoka I.3 M. te obrani optuženice, otac djeteta pokreće i ovršni postupak, optuženica za isto zna jer prema njenoj obrani saznala je za to kada je jedne prilike došla u H., no ista niti tada ne počinje s plaćanjima uzdržavanja za dijete sukladno ovršnim ispravama, sa njenog računa naplaćuje se samo 1.000,00 kuna i kako dalje nema sredstava i živi u N., svjesna je da se dalje te uplate niti ovršnim putem neće moći naplatiti no i dalje ne plaća i ignorira tu obvezu.

 

Nadalje, prema zapisniku o ispitivanju optuženice od 24. kolovoza 2018. godine (list 52-55 spisa), iskazu djeteta L. M. (list 179-180 spisa), iskazu svjedoka I.3 M. te podatka o uplatama od strane optuženice (list 119-129, 148-150, 168 spisa) optuženica je u kolovozu 2018. godine, saznala da je pokrenut ovaj kazneni postupak, ispitana je prvi puta 24. kolovoza 2018. godine no ponovno nije počela s uplatama uzdržavanja po 1.500,00 kuna odnosno plaćanjem duga za uzdržavanje na račun oca djeteta već počinje najprije plaćati dug za privremeno uzdržavanje a zatim tek u listopadu 2019. godine prvi puta uplaćuje dio duga na ime uzdržavanja djeteta na račun oca djeteta u iznosu od 24.200,00 kuna a i uplaćuje na račun djeteta veći iznos sa svrhom uplate uzdržavanje iako se radilo o rođendanskom poklonu - novcu namijenjenom za kupnju mobitela da bi u konačnici dijete načinila manipulaciju djeteta kada je ista postala punoljetna, kako bi joj potpisala povlačenje prijedloga za ovrhu iako zna da nije platila u cijelosti dug za uzdržavanje djeteta.

 

I prema iskazu djeteta L. M. (list 179-180 spisa), iskazu oca djeteta I.3 M. (list 14-18, 116-117 i 181 spisa), računima o kupnji stvari djetetu i plaćanju putnih troškova (list 61-77 spisa), uplatnicama od strane optuženice (list 119-129, 148-150, 168 spisa) a i djelomično obrani optuženice (list 52-55, 165-166, 179, 182 spisa) optuženica je u ovom razdoblju bila radno sposobna, u većem dijelu razdoblja je radila, preostalo razdoblje primala naknade za bolovanje ili porodiljni dopust, imala sredstva za svoja putovanja, za plaćanje putovanja i kupovinu odjeće za dijete, imala sredstva za izgradnju kuće sa novim suprugom, imala sredstva za uzdržavanje djeteta iz nove zajednice.

 

Što se tiče izračuna duga za uzdržavanje, sud je na temelju izračuna duga za uzdržavanja i uplata koje su uplaćene sa svrhom uzdržavanja ili koje je otac djeteta i kći optuženice priznali umjesto uplate uzdržavanja (za mobitel – rođendanski poklon 2 puta), utvrdio da se radilo o uplati ukupnog iznosa od 59.460,86 kuna naplaćenog ovrhom i dobrovoljno, da je time optuženica djetetu uskratila dužno uzdržavanje za iznos od 31.039,14 kuna jer je djetetu isplaćeno privremeno uzdržavanje od 12.109,92 kuna, pa je konačni dug prema djetetu 18.929,22 kune.

 

Naime, prema izračunu duga koji se u kaznenom postupku računa od ovršnosti svake presude po presudi Općinskog suda u … od 13. studenog 2014. godine broj … (list 19-22, 31-34, 79-80 spisa) koja je postala ovršna 26. siječnja 2015. godine, optuženica od veljače 2015. godine do lipnja 2017. godine za 29 neplaćenih mjeseci x 1.000,00 kuna mjesečne obveze duguje 29.000,00 kuna. Zatim po presudi Općinskog suda u …, poslovni broj: … od 9. lipnja 2017. godine s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4 do 6 spisa) koja je postala ovršna 13. srpnja 2017. godine, optuženica od srpnja 2017. godine do studenog 2020. godine što predstavlja 41 mjesec x 1.500,00 kuna, duguje 61.500,00 kuna. Za cjelokupno razdoblje kad se zbroji 29.000,00 kuna i 61.500,00 kuna dug optuženice iznosi 90.500,00 kuna.

 

Nadalje, prema podacima iz spisa od optuženice ovršnim putem su naplaćeni slijedeći iznosi: list 187 spisa  - 25.07.2016. godine 1.018,88 kuna, list 192 spisa: - 959,39 kuna dana 10.05.2019. godine, list 192 spisa - 852,59 kuna 21.05.2019. godine, list 192 spisa 12.07.2019. 1.002,40 kuna, list 192 spisa 13.08.2019. 1.040,00 kuna, list 193 spisa 4.9.2019. 3.388,80 kuna, list 193 spisa: 10.10.2019. godine 2.998,80 kuna. Navedeno dakle u 2016. godini predstavlja 1.018,88 kuna (list 187 spisa) i u 2019. godini ukupno 10.241,98 kuna (list 149 spisa) što su naplate ukupno ovrhom na ime uzdržavanja 11.260,86 kuna.

 

Zatim prema podacima iz spisa optuženica je u ovom razdoblju i dobrovoljnu uplatila određene iznose:  list 193 spisa: 31.10.2019. uplata 24.200,00 kuna, list 193 spisa. uplata 22.01.2020. 1.000,00 kuna, list 194 spisa uplata 11.05.2020. godine 6.000,00 kuna. Navedeno predstavlja ukupno 31.200,00 kuna a uz to otac oštećenice i oštećenica priznali su kao uplate na ime uzdržavanja i iznos od 17.000,00 kuna u svojim iskazima iako se radilo o kupnji mobitela za rođendan 2018. godine i 2020. godine te o kupnji dioptrijskih naočala.

 

              Dakle, ukupne uplate od strane optuženice ovršnim i dobrovoljnim putem su 59.460,86 kuna (u ovršnom postupku 11.260,86 kuna, dobrovoljno 31.200,00 kuna i 17.000,00 kuna te zbroj toga predstavlja 59.460,86 kuna). Kako je dug za uzdržavanje za inkriminirano razdoblje 90.500,00 kuna i od toga se oduzima uplaćeni dio od 59.460,86 kuna, preostaje dug od 31.039,14 kuna.

 

I prema podacima Centra za socijalnu skrb (list 107-108, 170-171 spisa) djetetu je isplaćeno privremeno uzdržavanja 12.109,92 kuna. Kada se od 31.039,14 kuna oduzme privremeno uzdržavanje od 12.109,92 kune, konačni dug prema djetetu je 18.929,22 kune.

 

Ocjenjujući provedene dokaze, sud je prihvatio iskaze svjedoka L. M. i I.3 M. u cijelosti kao vjerodostojne. Isti su uvjerljivo ispričali tijek događaja, davanja optuženice i njeno ponašanje. Nasuprot tome nije mogao prihvatiti obranu optuženice da je sve učinila za svoje dijete jer je iz cjelokupnog razdoblja od 2015. godine do 2020. godine bilo jasno da je na sve moguće načine pokušala izbjeći platiti tu obvezu od po 1.000,00 kuna odnosno 1.500,00 kuna mjesečno na račun oca djeteta te da prema tome ima negativan stav na što ukazuje i zadnja rečenica u obrani da ne smatra da postoji dug ali ako postoji onda će to platiti kćeri a ne njenom ocu. Isto tako sud nije mogao prihvatiti obranu optuženice da nije mogla plaćati to mjesečno uzdržavanje po 1000,00 odnosno 1500,00 kuna jer iz njenih prihoda i stila života (radila je dva posla, gradila kuću u H., plaćala stan u N., uzdržavala sebe, supruga i drugo dijete) kao i davanja za dijete izvan uzdržavanja (putovanje u N., kupovina stvari u H. i N.) bilo je očito da takav mjesečni iznos nije predstavljao izdatak koji nije mogla podmirivati. I sud nije mogao prihvatiti obranu optuženice da je ona platila uzdržavanje jer prema uplatama u novcu dobrovoljno i ovršnim putem vidljivo je da dug još uvijek postoji. Za napomenuti je da plaćanja odjeće, putovanja te davanje manjih iznosa za frizuru, izlaske i slično ne predstavlja ispunjenje obveze uzdržavanja za dijete sukladno ovršnim sudskim odlukama. Okolnost da je optuženica u konačnici platila veći iznos duga tijekom ovog kaznenog postupka ne utječe na postojanje kaznene odgovornosti kada se vidi njen način postupanja i dinamika plaćanja te ta okolnost može se računati samo kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

 

Dakle, kada optuženica u razdoblju od 5 godina nije postupala po ovršnim presudama i plaćala uzdržavanje za dijete, osim naknadnih iznosa koji su navedeni, a za to neplaćanje nije imala objektivnih razloga, jasno je da je optuženica pokazala negativan stav prema svojoj obvezi uzdržavanja djeteta i pristala na to neplaćanje.

 

Postupajući na opisani način optužena I.1 P.1 nije uzdržavala osobu koju je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta te time ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11 a i subjektivna postupajući sa neizravnom namjerom neplaćanja uzdržavanja za dijete jer je bila svjesna svoje obveze i ipak je pristala nepostupati po istoj. Pritom njezina ubrojivost i svijest o zabranjenosti kaznenih djela nije dovedena u pitanje.

              ODLUKA O KAZNI

 

Odlučujući o izboru vrste i mjere kazneno pravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema optuženici sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti.

 

Kao olakotno cijenio okolnost da je optuženica do sada živjela socijalno prihvatljivim načinom života, nije osuđivana za kaznena djela, da je u većem dijelu razdoblja bila zaposlena, da je majka još jednog djeteta o kojem skrbi, da je nakon započinjanja ovog kaznenog postupka platila veći dio duga za uzdržavanja djeteta te da je prilikom održavanja susreta i druženja s djetetom L. kupila odjeću i plaćala putovanja.

 

Od otegotnih okolnosti sud je cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja i manipulativni stav prema obvezi uzdržavanja i prema djetetu.

 

Sve navedeno sud je utvrdio na temelju analize obrane optuženice (list 52-55, 165-166, 179, 182 spisa), iskaza svjedoka I.3 M. (list 14-18,116-117, 181, iskaza L. M. (list 179-180 spisa), izvoda iz kaznene evidencije optuženice (list 163 spisa) i podataka o uplatama uzdržavanja (list 119-129, 148-150, 168 spisa).

 

              Nakon utvrđivanja navedenih okolnosti, sud je u okviru propisane kazne zatvora za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja od 3 mjeseca do 3 godine, izrekao kao primjerenu kaznu zatvora od 10 mjeseci te zatim uvjetnu osudu kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora od 10 mjeseci godine neće izvršiti ukoliko optuženica u srednjem vremenu provjeravanja od 3 godine (u razmjeru od 1 do 5 godina) ne počini novo kazneno djelo. Radi ostvarenja svrhe kažnjavanja sud je odredio posebnu obvezu.

 

Tako je sud na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 naložio optuženoj I.1 P.1 posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 2 godine isplati dospjele a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete L. M. u iznosu od 18.929,22 kune sve na tekući račun oca djeteta I.3 M.

 

Isto tako sud je odredio na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 da se može opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženica obveze nije izvršila iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili joj izreći zaštitni nadzor ili ju osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

 

Sud smatra da je navedena kazna primjerena osobi optuženice, svim okolnostima kaznenog djela, da će optuženica moći u ostavljenom roku od 2 godine naknaditi dug te da će ovakva uvjetna osuda s posebnom obvezom ostvariti svrhu kažnjavanja.

 

Napominje se da ukoliko optuženica u ovim rokovima ne ispuni posebnu obvezu, oštećenica i njen otac ima pravo o tome obavijestiti ovaj sud i Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i pokrenuti postupak opoziva izrečene uvjetne osude te će se kazna zatvora od 10 mjeseci izvršiti.

 

              ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA

 

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. - 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. 

Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da optuženica ima obvezu isplate duga za dijete L. M. te obvezu uzdržavanja drugog djeteta, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobodio onih troškova kojih ju je po Zakonu o kaznenom postupku mogao osloboditi a to je na ime paušalne svote i to iznosa od 3.000,00 kuna koji iznos je određen uvažavajući radnje provedene u postupku.

Međutim, kako ZKP/08 ne predviđa mogućnost oslobođenja od obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenice po opunomoćeniku, sud je odredio da je optuženice to dužna naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude s time da će sud naknadno posebnim rješenjem odrediti visinu tog iznosa.

U Zagrebu 25. veljače 2021.

     Sudac za mladež:

              Dijana Rizvić, v.r.

 

        

 

Uputa o pravu na žalbu:

        Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagreb na broj KMP-DO-122/2018

2. Optužena I.1 P.1, S.

3. Punomoćnik oštećenika odvjetnik I.2 P.2 - pretinac

4. Branitelj optuženice, odvjetnik H. K. - pretinac

5. Probacijski ured S., - po pravomoćnosti

6. Centar za socijalnu skrb…, - po pravomoćnosti

7. U spis