- 1 -

                                                                                                                        Broj: Jž-1118/2019

 

 

                                                  

Broj: Jž-1118/2019

 

 

                              U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                                       P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljene Đ.G. koju brani I.M., odvjetnik iz U. i 2.okrivljenog D.B. kojeg brani G.O., odvjetnik iz P., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 1.okrivljene Đ.G., podnesene po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Pazinu od dana 25. ožujka 2019., broj 14. Pp J-72/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba 1.okrivljene Đ.G. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),, 1.okrivljenica se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom 1.okrivljena Đ.G. i 2.okrivljeni D.B. su proglašeni krivima i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 379,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 51,12 € svakom.

 

Istom presudom okrivljenici su, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 250,00 kuna, kao i na plaćanje putnog troška svjedoka u iznosu od 54,00 kune.

 

Protiv te presude 1.okrivljena Đ.G. je putem braniteljice pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom, da pobija presudu i cijelosti. Žaliteljica detaljno analizira provedeni postupak i izvedene dokaze, ukazujući da iz razloga pobijane presude proizlazi da se na terasi dogodilo udaranje nje i njezino sjedanje na pod kao i zapomaganje i dozivanje, a da je svjedok M. iskazivao vezano uz komunikaciju u radnom prostoru kamene kuće i da iz njegova iskaza proizlazi da nema saznanja što se događalo na terasi. Okolnosti slučaja, držanje okrivljenika u postupku i tijekom suočenja i očevida su irelevantni za zaključivanje vezano za postojanje prekršaja, tim više što sud uopće ne navodi razloge na koje se poziva. Ukoliko sud smatra da se neprimjereno ponašala postoje stegovne mjere koje nisu primijenjene, pa su u vezi s tim razlozi posvema nejasni. Pritom sud uopće ne ocjenjuje obrane okrivljenih, te su razlozi odluke nejasni i u znatnoj mjeri proturječni a izreka presude proturječna razlozima. Sud se poziva na iskaz svjedoka M. iz kojeg uopće ne proizlazi da bi imao saznanja o događajima na terasi kuće, dok liječničku dokumentaciju koju je pročitao nije uopće cijenio iako je nelogično da bi sama udarila glavom u fasadu, već je logičan zaključak da joj je ozljede nanio 2.okrivljenik upravo na način kako je ona navela. Žaliteljica detaljno ponavlja obranu koju je iznijela u postupku, ističući da na terasi nije izvršila nikakvu radnju za razliku od 2.okrivljenikia koji ju je vrijeđao, gađao kamenom kuglom i udario njezinom glavom u zgradu, pa se u odnosu na nju odluka temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i na njenu štetu je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka kao i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer samo ukazivanje 2.okrivljeniku da je pokosio njezinu nekretninu  što je učinila s puta a ne na terasi ukazuje da djelo nije počinila, zbog čega predlaže da je se oslobodi od optužbe, podredno presuda u odnosu na nju ukine i predmet vrati naj ponovno suđenje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, kao i navoda iz obrazloženja za koje se ističe da su proturječni jedni drugima, na nerazumljivost presude i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žaliteljica. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, temelji se na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da su okrivljenici upoznati s optužnim prijedlogom, da su im pozivi uredno dostavljeni i da im je omogućeno da angažiraju branitelje i da iznesu svoju obranu, pa je evidentno da je žaliteljici bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, suprotno navodima žalbe, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žaliteljice.

 

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane oboje okrivljenih i provedenog suočenja između njih, iskaza svjedoka, provedenog očevida na mjestu događaja radi utvrđivanja elementa javnosti i pregleda i čitanja dokumentacije u spisu.

 

Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni i koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žaliteljice.

 

Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu svjedoka A.M., ocijenivši ga iskrenim i uvjerljivim, ne dovodi do nezakonitosti presude, a pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza. Navedeni svjedok je iskazao da je ostao u sobi kuće, a da je 2.okrivljenik izašao na terasu  pa je čuo žaliteljicu i 2.okrivljenika kako se svađaju, viče i galame obostrano, te takav njegov iskaz nije u postupku doveden u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretio bilo kojeg od okrivljenih  -  zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenim“ i dogovorenim lažnim iskazima sa svrhom neistinitog terećenja upravo žaliteljice.

 

Što se tiče pitanja javnosti mjesta događaja kao obilježja prekršaja, u postupku je utvrđeno da se dio događaja koji je predmet ovog postupku (galama i svađa) odigrao na terasi kuće te da je događaj slušno bio dostupan barem još nekim osobama koje nisu bile neposredni sudionici događaja (ispitani svjedok A.M.). Mjesta koja po namjeni nisu javna, imaju takav značaj pod određenim okolnostima, pa se djela izvršena na takvim mjestima smatraju izvršenim na javnom mjestu ukoliko su dostupna javnosti. Uzimajući u obzir da je djelo počinjeno svađom i galamom, kao i sve gore navedene okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja djela, u ukupnosti daju mjestu događaja značaj javnog mjesta, pa bez obzira na pitanje u čijem je vlasništvu prostor na kojem se sukob dogodio  mjesto počinjenja prekršaja ima obilježja javnog mjesta s obzirom da je posljedica izvršenog djela bila dostupna javnosti.

 

Što se tiče liječničke dokumentacije za žaliteljicu, ističe se daje sud prvog stupnja pročitao svu priležeću dokumentaciju u spisu, no postojanje tjelesnih ozljeda nije odlučna okolnost za ocjenu ispunjavaju li radnje neke osobe zakonsko biće prekršaja narušavanja javnog reda i mira galamom i svađom, u ovom postupku se nije utvrđivala težina ozljeda utvrđenih prilikom pružanja liječničke pomoći, niti je postojanje i težina ozljede bila odlučna činjenica pri utvrđivanju krivnje za predmetni prekršaj, a odlučne su činjenice nesporno utvrđene analizom iskaza ispitanih osoba sa stajališta logike i na temelju pravila općeg ljudskog iskustva.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani. Stoga je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenice kao prekršaj iz članaka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je 1.okrivljenici izrekao kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200,00 Dem-a (u protuvrijednosti domaće valute preračunato u Euro) ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  visinu iste. Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu koju je zadovoljavajuće obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, 1.okrivljenica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žaliteljica je oslobođena obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka, a cijeneći da ima mala primanja. 

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. veljače 2021.

 

     Zapisničar:                                                                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                               Siniša Senjanović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, 1.okrivljenicu, branitelje i tužitelja.