1

                            Broj: Jž-1863/2020

                                                                           Broj: Jž-1863/2020

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe xx i dr., zbog prekršaja iz članka 37. stavak 1. i dr. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I Policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-54/2018 od 28. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I Policijske postaje, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-54/2018 od 28. studenog 2019., 1. okrivljena pravna osoba xx i 2. okrivljeni xx, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni su od optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 37. stavak 1. u svezi s člankom 37. stavak 3. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

              Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko – dalmatinska, I Policijska postaja, pozivajući se na zakonski osnov bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

              Žalba nije osnovana.

Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, kao što nije utvrđena niti osnovanost žalbenih navoda.

Prvostupanjski sud je okrivljenike pravnu osobu xx i xx kao odgovornu osobu u pravnoj osobi, temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 37. stavak 1. u svezi s člankom 37. stavak 3. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, budući djelo za koje se optužuju po propisu nije prekršaj.

Naime, u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, ovdje žalitelja, navedeno je da su okrivljenici „propustili poduzeti optimalne mjere pregleda posjetitelja prilikom ulaska u tribine gradskog stadiona, te da su dopuštali neovlaštene ulaske posjetitelja na gradski stadion“, dok ostali dio činjeničnog opisa sadrži opis posljedica koje su nastupile.

Takav opis, predstavlja zakonski opis inkriminiranog prekršaja odnosno dio materijalne odredbe članka 5. stavak 1. l. 5. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, dok istovremeno ne sadrži niti jednu konkretnu radnju odnosno propust okrivljenika u vidu točnog naznačavanja koje radnje su bile potrebne , a isti ih nisu poduzeli.

Na takav način djelo prekršaja nije određeno.

Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja odnosno propust okrivljenih, nego se samo prepisuje jedan dio zakonske odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, nije prekršaj iz razloga, jer djelo nije određeno.

S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja ustvari podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog i konkretne radnje odnosno propusti okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

Stoga nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je u prekršajnom postupku izostala kritičnost suda u odnosu na izvedene dokaze, naročito one predložene od optužbe, budući je prvostupanjski sud imao sve uvjete da već prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, sukladno odredbi članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, donese presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe.

Činjenica da je ipak održao glavnu raspravu i proveo dokazni postupak, te potom donio odluku temeljem odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, pobijanu odluku ne čini manjkavom, dok s druge strane, u cijelosti otklanja žalbene navode o nezadovoljavajućoj analizi provedenih dokaza.

Imajući u vidu sve navedeno, donijeta je odluka iz izreke.

U Zagrebu, 25. veljače 2021.

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                        Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, 1. i 2. okrivljenika, branitelja i tužitelja.