1                         Poslovni broj: II Kž-48/2021-5

Poslovni broj: II Kž-48/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-1/2021 od 5. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog aJosipa Brnardića, zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. i članka 152. stavka 1., dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 7. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11.; teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11.; kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.; kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11.; kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici S. D. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i izrekne mjera opreza, zabrana približavanja oštećenicima na udaljenost manju od 100 metara.''

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. 

Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi J. B. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, razmatrajući okolnosti i način počinjenja više kaznenih djela protiv spolne slobode koji nadilazi granice uobičajenog načina počinjenja ovih kaznenih djela, kao i značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja od 2010. do 2020. tijekom kojeg je optuženik iskazao izrazitu kriminalnu volju, upornost, bezobzirnost i okrutnost u inkriminiranom postupanju na štetu iste žrtve, svoje pastorke K. B., kao i oštećenog S. B.. ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja ne može prevenirati mjerama opreza.

Žalbenu tvrdnju optuženika kako se žrtva K. B. nalazi u visokom stupnju trudnoće uslijed čega optuženik fizički nije u mogućnosti ponoviti kaznena djela iz točke 1. – 6. optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje kao potpuno promašenu i neživotnu osobito imajući u vidu da su kaznena djela činjena od žrtvine petnaeste godine, kada je optuženik kao bliska osoba iskoristio povjerenje žrtve koje je tada kao dijete imala u svog očuha, s kojim je živjela u zajedničkom kućanstvu, kao i da je pri tome žrtva u čak dva navrata ostala trudna.

Nadalje, žalbeni navodi kako optuženik ne može počiniti kazneno djelo kojim prijeti prema oštećenom S. B. jer je oštećenik osoba mlađe životne dobi i jače fizičke konstitucije te da bi puštanjem na slobodu optuženik sanirao štetu na nekretnini prouzrokovanu potresom su u cijelosti paušalni, nelogični i bez utjecaja na opstojnost mjere istražnog zatvora.

U odnosu na žalbeni navod kako svrha istražnog zatvora nije penalizacija optuženika, drugostupanjski sud napominje kako prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju kada se optuženiku stavlja na teret više kaznenih djela čiji su zaštitni objekti život, spolna sloboda, osobna sigurnost i opća sigurnost ljudi, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

Osim toga, ustavno pravo na slobodu je podložno ograničenjima propisanim odredbama zakona o kaznenom postupku, a odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njihove krivnje će, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

Preostali žalbeni navodi optuženika predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nije ovlašten razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

Stoga, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2021.