1                                             5 P Ob-197/2019-28

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                       Poslovni broj: 5 P Ob-197/2019-28

O. S. U. Z.

Z., B. 9

 

 

         U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

      P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. S., iz Z., M. G. br. 39, OIB:….., zastupane po punomoćnici mr. sc. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja 1. D. S., iz P., U. X. 2 B, OIB:……, 2. D. S., P., U. X. 2 B,  OIB:….., obojice zastupanih po punomoćniku T. N., odvjetniku u Z., radi smanjenja uzdržavanja, povišenja uzdržavanja te prestanka uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave sa koje je isključena javnost, zaključene 15. veljače 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja T. J., odvjetničke vježbenice kod mr. sc. G. Š. i zamjenice punomoćnika F. U., odvjetničke vježbenice kod T. N., odvjetnika u Z., te objave 25. veljače 2021. godine,  

 

                                                            p r e s u d i o j e

 

I. Dana 11. studenog 2020. godine prestala je obveza uzdržavanja koje je tužiteljica S. S., P., U. X. 2 B, OIB:…… dužna plaćati tuženiku ad 1. D. S., P. U. X. 2 B, OIB:……, na osnovi presude Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P Ob- 260/15.

 

II. Dana 23. studenog 2020. godine prestala je obveza uzdržavanja koje je tužiteljica S. S., P., U. X. 2 B, OIB:….. dužna plaćati tuženiku ad 2. D. S., P., U. X. 2 B, OIB:….., na osnovi presude Općinskog suda u Zadru, pod posl. brojem P Ob-260/2015. 

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice protutuženice koji glasi:

 

"1. Mijenja se presuda Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/17, Gž Ob-53/17 od 28. ožujka 2017. godine na način da se nalaže se tužiteljici S. S., iz Z., M. G. br. 39, OIB:…. da za uzdržavanje tuženika ad 1. mlt. D. S., iz P., U. X. 2 B, OIB:…., umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/17, Gž Ob-53/17 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 686,50 kuna mjesečno, a za uzdržavanje tuženika ad 2 mlt. D. S., P., U. X. 2 B, OIB: 46918948585, umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/2017, Gž Ob-53/2017 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 686,50, kuna mjesečno, ukupno mjesečno iznosom od 1.373,00 kuna, i to počev od dana podnošenja ove tužbe sudu pa nadalje dok za isto budu postojali zakonski uvjeti, sve uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), tekućom od dana svakog pojedinog mjesečnog iznosa zadnjeg u mjesecu, pa do ispale na tekući račun tuženika, koji će se naknadno označiti.   

 

2. Mijenja se presuda Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/17, Gž Ob-53/17 od 28. ožujka 2017. godine na način da se nalaže se tužiteljici S. S., iz Z., M. G. br. 39, OIB:…. da za uzdržavanje tuženika ad 2. mlt. D. S., iz P., U. X. 2 B, OIB:…… umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/17, Gž Ob-53/17 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 686,50 kuna mjesečno, a za uzdržavanje tuženika ad 2 mlt. D. S., P., U. X. 2 B, OIB:46918948585, umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/2017, Gž Ob-53/2017 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 686,50, kuna mjesečno, i to počev od dana podnošenja ove tužbe sudu (17. rujna 2019. godine), pa do 23. studenog 2020. sve uz zakonsku zateznu kamatu, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), tekućom od dana svakog pojedinog mjesečnog iznosa zadnjeg u mjesecu, pa do ispale na tekući račun tuženika, koji će se naknadno označiti."

 

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni tužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tužiteljici S. S., OIB….. da za uzdržavanje tuženika ad 1. mlt. D. S., iz P., U. X. 2 B, OIB:….., umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/17, Gž Ob-53/17 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, a za uzdržavanje tuženika ad 2 mlt. D. S., P., U. X. 2 B, OIB:46918948585, umjesto iznosa od 1.000,00 kuna koji je iznos bio utvrđen presudom Županijskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž Ob-52/2017, Gž Ob-53/2017 od 28. ožujka 2017. godine, doprinosi iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, ukupno mjesečno iznosom od 2.400,00 kuna, i to počev od dana 23. listopada 2019. godine, kao dana podnošenja protutužbenog zahtjeva pa nadalje, dok za isto budu postojali zakonski uvjeti, sve uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), tekućom od dana svakog pojedinog mjesečnog iznosa zadnjeg u mjesecu, pa do ispale, i to za tuženika-protutužitelja ad 1 D. S., OIB:…., na račun otvoren kod Raiffeisenbankd Austria d.d. IBAN:……, a za tuženika protutužitelja ad 2 D. S., OIB:….., na račun otvoren kod Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, IBAN:HR……, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 8 dana."

 

V. Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica-protutuženica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. rujna 2019. godine, navodi da je presudom Županijskog suda u Puli-Pola, pod posl. br. Gž Ob- 52/2017, GŽ Ob- 53/2017 od 28. ožujka 2017. Godine, preinačena presuda Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P Ob-260/2015 od dana 26. srpnja 2016. i dopunska presuda Općinskog suda u Zadru pod posl. brojem P Ob-260/2015 od dana 26. siječnja 2017. godine na način da je određeno tužiteljici kao roditelju s  kojim djeca ne žive, za uzdržavanje istih, počevši od 01. siječnja 2016. godine, doprinositi mjesečni iznos za svakog tuženika u iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno sveukupno u iznosu od 2.000,00 kuna. Od vremena kada je sud utvrdio tužiteljičinu obvezu uzdržavanja mlt. djece, da su se promijenile okolnosti. Naime, ista da je trenutno zaposlena s primanjima od cca 4.000,00 kuna mjesečno, od kojih ima troškove plaćanja mjesečnog najma stana i režijske troškove, kao i troškove hrane i sl. Nadalje ista zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti ostvarivati dodatnu zaradu, a s obzirom na fizičku nemogućnost. Iznos uzdržavanja koji je određen predmetnom presudom tužiteljica, dakle, nije u mogućnosti plaćati bez ugrožavanja svoje materijalne egzistencije. Kako su se od dana donošenja predmetne presude kojom je određena tužiteljičina obveza uzdržavanja tuženika promijenile okolnosti koje su utjecale na donošenje iste, to tužiteljica podnosi tužbu u ovoj pravnoj stvari te, te je predložila prihvatiti tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom od 23. studenog 2020. godine (l.s. 45). 

 

Tuženici-protutužitelji su u odgovoru na tužbu dana 23. listopada 2019. godine (l.s. 9-12) osporili osnovanost tužbenog zahtjeva  kojim je tužiteljica zatražila izmjenu ranije odluke o uzdržavanju, navodeći kako u konkretnom slučaju na strani tužiteljice nije došlo do promijenjenih okolnosti. Naprotiv, na strani ovdje tuženika su se promijenile okolnosti na način da su djeca sada odrasla i njihove potrebe su se znatno povećale. Tada mlt. tuženici bili su učenici srednje škole, slijedom čega su porasli troškovi njihovog školovanja u koje su uključeni troškovi putovanja tuženika na relaciji P.-Z.-P.. Nadalje, a s obzirom da su zbog činjenice da se škola nalazi u gradu Zadru, a tuženici žive u P., veliki dio dana odsutni od kuće, porasli su i troškovi prehrane. Stoga su podnijeli protutužbeni zahtjev te predložili povišenje uzdržavanja u odnosu na iznos utvrđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli, posl. broj Gž Ob-52/2017 i Gž Ob-53/2017, na način da tužiteljica-protututuženica umjesto mjesečnog iznosa od po 1.000,00 kuna za svako dijete, plaća iznos od po 1.200,00 kuna mjesečno za svako dijete. Protutužbeni zahtjev konačno je postavljen u podnesku od 12. siječnja 2021. (l.s. 49-50). U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je tužiteljica protutuženica preinačila podneskom od 23. studenoga 2020., tuženik protutužitelj usprotivio se preinaci, međutim sud je istu dopustio raspravnim rješenjem dana 22. siječnja 2021. (l.s. 51) iz razloga što je ista preinaka svrsishodna za konačno rješenje međusobnog odnosa ovdje stranaka.

 

U ovoj pravnoj stvari ovaj sud izveo je sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao presudu Županijskog suda u Puli pod posl. brojem Gž Ob-52/2017 i Gž Ob-53/2017 od 28. ožujka 2017. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P Ob-260/15 od 26. srpnja 2016. godine i dopunska presuda donesena pod istim poslovnim brojem, dana 26. siječnja 2017. (l.s. 4-6), rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu o odobravanju pravne pomoći (l.s. 7-8), potvrdu o visini dohotka i primitaka MF, Porezne uprave, Ispostave Zadar na ime S. S. za 2018. i 2019. godinu (l.s. 24 – 25), preslik O.I. na ime D. S. (l.s. 30), potvrdu HZMO-a od 14. 10. 2020. (l.s. 37- 38), potvrda HZMO od 28. 10. 2020. (l.s. 41), potvrdu HZZZ na ime D. S. od 29. 01. 2021.  (l.s. 55), račun za A. školu N. (l.s. 56), uplatnice (l.s. 57-59), potvrdu o visini dohotka za 2019. i 2020. za D. S., D. S. i S. S. (l.s.66-72), na ročištu za glavnu raspravu dana 7. listopada 2020., izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice-protutužene i oca ovdje tuženika (l.s. 34-35), te je izvršen uvid i pročitan spis Općinskog suda u Zadru, P Ob-260/2015, koji je priložen ovom spisu.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužiteljice-protutuženice jest zahtjev za sniženje iznosa uzdržavanja određenog presudom ovoga suda P Ob-260/2015 od 26. srpnja 2016. godine, djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli, kao i zahtjev da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja sada tuženika- protutužitelja jer su isti postali punoljetni.

 

Predmet spora po protutužbi tuženika protutužitelja jest zahtjev za povišenje uzdržavanja određenog u visini od 1.000,00 kuna, na mjesečni iznos od po 1.200,00 kuna po svakom djetetu i to za razdoblje od 23. listopada 2019. godine, kao dana podnošenja protutužbe, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, dalje: ObZ), propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje, može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

Stoga je valjalo utvrditi jesu li se promijenile okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja pravomoćne presude u predmetu P Ob-260/2015 jer su to pravno odlučne činjenice za odlučivanje o osnovanosti tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva.

 

Također, odredbom čl. 290. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u  srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s  posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze,  a najdulje do navršene 26 godine života djeteta.

 

Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru P Ob-260/2015 (P Ob-260/2015; l.s. 146-150 i dopunsku presudu l.s. 151-153), utvrđeno je da je istom odlučeno o uzdržavanju koje je dužna doprinositi ovdje tužiteljica-protutuženica  za uzdržavanje tada mlt. D. S., rođ. 09. studenog 2001. godine i tada mlt. D. S., rođ. 22. studenog 2002. godine. Navedena presuda preinačena je u odluci o uzdržavanju presudom Županijskog suda u Puli Gž Ob-52/2017 i Gž Ob-53/2017 od 28. ožujka 2017. godine, na način da je ovdje tužiteljici-protutuženici naloženo u razdoblju od 1. rujna 2015. do 31. prosinca 2015. doprinositi na ime uzdržavanja mjesečni iznos od po 800,00 kuna za svako dijete, a od 01. siječnja 2016. pa nadalje, mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna na ime uzdržavanja svakog djeteta.

 

Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, u ovoj pravnoj stvari, utvrđeno je da na strani tužiteljice-protutuženice nije došlo do promjene okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja presude o uzdržavanju, izmjenu koje ona ovom tužbom traži.

 

Tužiteljica protutuženica je naime, prema vlastitim navodima u stranačkom iskazu (l.s. 34-35), i dalje zaposlena u istoj trgovini kao prodavačica te ostvaruje čak nešto viša mjesečna primanja od onih koja je ostvarivala u vrijeme presude o uzdržavanju, kojom je određeno plaćanje iznosa od po 1.000,00 kuna za svako dijete.

 

Tužiteljica-protužena osim navoda da joj je tegobno plaćati mjesečno iznos od ukupno 2.000,00 kuna ne iznosi druge razloge za podnošenje ove tužbe, pa i u dijelu koji se odnosi na njezino zdravstveno stanje (bolest kuka u djetinstvu) te mogućnosti stjecanja povećane zarade, te je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na traženje sniženja iznosa uzdržavanja određenog ranijom pravomoćnom presudom, valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Što se tiče tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica u ovoj pravnoj stvari traži utvrđenje da je dana 11. studenog 2020. godine prestala obveza uzdržavanja ovdje tužiteljice prema tuženiku D. S., te zahtjeva kojim ista traži utvrđenje da je dana 23. studenog 2020. prestala obveza uzdržavanja tužiteljice prema tuženiku D. S., na temelju presude Općinskog suda u Zadru broj P Ob-197/2019 (ispravno treba stajati P Ob-260/2015), navesti je da je isti zahtjev valja promatrati kroz odredbu čl. 429. ObZ.

 

Citiranom odredbom propisano je ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.

 

U konkretnom  slučaju utvrđeno je da je D. S. rođ. 09. studenog 2001. godine te je postao punoljetan dana 09. studenog 2019. godine, dok je D. S., rođ. 22. studenog 2002., punoljetan postao 22. studenog 2020. godine. Obojica sinova ovdje tužiteljice-protutuženice završili su redovno školovanje u srpnju 2020. godine, kako to slijedi iz iskaza saslušanog Ivana Stanišića na ročištu dana 7. listopada 2020. (l.s. 35) te potvrde Strukovne škole za D. S..

 

Isti je tada naveo kako je D. završio srednju školu u ljeto 2020. i nije upisao fakultet, kao niti D. koji je završio trogodišnju srednju školu za automehaničara. Na temelju iskaza saslušanog Ivana Stanišića, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tuženik protutužitelj Dino Stanišić, koji je postao punoljetan 22. studenog prošle godine, u ljeto 2020. godine završio školovanje, te da se u odnosu na ovog tuženika nije ostvarila pretpostavka da ga ovdje tužiteljica protutužena nastavi uzdržavati, sukladno odredbi čl. 290. st. 2. Obz. Naime, osim paušalnog navoda tuženika protužitelja, da ga je tužiteljica protutužena dužna uzdržavati još godinu dana jer da se isti ne može zaposliti, isti na tu okolnost ne nudi nikakve dokaze.

 

Štoviše, Ivan Stanišić navodi da je D. S. sebi sam kupio motor od novca koji je zaradio popravljajući motore po selu. Naveo je da D. radi, odnosno da ljudima vrši razne popravke za što mu oni plaćaju, ali da ne  zna koliko zaradi. Nije znao reći zbog čega D. ne radi jer je zdrav i završio je školu. Uvidom u potvrdu  Porezne uprave za D. S. utvrđeno je da isti ne ostvaruje prihode (l.s. 69-70).

 

Uvidom u potvrdu Strukovne škole Vice Vlatkovića Zadar, izdanu dana 25. siječnja 2021. (l.s. 62), utvrđeno je da je D. S. završio školovanje i položio završni ispit  17. lipnja 2020. godine. Iz potvrde HZZZ-a od 29. siječnja 2019., slijedi da se D. i D. S. vode u evidenciji nezaposlenih osoba (l.s. 55). 

 

Po mišljenju ovog suda činjenica da se D. S. vodi u evidenciji nezaposlenih osoba kao nezaposlena osoba, sama po sebi ne utječe na obvezu uzdržavanja tužiteljice-protutužene iz razloga što suprotno slijedi iz iskaza saslušanog I. S., te je nažalost životno da tuženik D. S. zarađuje „na crno“, slijedom čega nije moguće utvrditi kolika su mu primanja, isti ne plaća porez i slično. Sigurno je, međutim, da D. S. zarađuje jer si je od zarađenih sredstava mogao priuštiti motor. Što se tiče D. S., također je nesporno utvrđeno da je isti završio srednjoškolsko obrazovanje, te se zaposlio u H. P. kao sezonski radnik, kako to navodi nejgov otac I. S.. Isti u nastavku iskaza navodi da D. S. sada ne radi, da mu pomaže otac, da je D. zdrav, rekreativno se bavi sportom, ali ne angažira se oko apartmana koje I. S. ima u vlasništvu.

 

I. S. naveo je da je vlasnik dvaju apartmana koja iznajmljuje, ne htijući pri tome precizno naznačiti koliko prihoda po toj osnovi ostvaruje. Ista činjenica ( iznos zarađen iznajmljivanjem apartmana) ovom sudu nije bila odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ali je cijenio navod ivana Stanišića, da se tuženik protutužitelj D. S., iako je mlad i zdrav te je završio turističku školu, ne angažira oko iznajmljivanja apartmana koji ovoj obitelji, očito pružaju dodatan izvor zarade.

 

Potpuno je neživotno po mišljenju ovog suda, da u obitelji koja se sastoji od tri odrasla zdrava muškarca, radi samo najstariji, pri čemu tuženici protutužitelji nisu dokazali da se ne mogu zaposliti. Za primjenu odredbe čl. 290. st. 2. ObZ-a, po mišljenju ovog suda, odlučna je činjenica nemogućnosti zapošljavanja, a ne tek puka činjenica da je netko nezaposlen.

 

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja D. i D. S. je osnovan te ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

 

Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika protutužitelja kojim isti traže povišenje iznosa uzdržavanja određenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli, navesti je da se i na taj zahtjev primjenjuje odredba čl. 285. ObZ, te da je pravno odlučna činjenica postojanje promijenjenih okolnosti u odnosu na okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja presude kojom je određena visina uzdržavanja izmjena koje se traži.

 

Tuženi-protutužitelji kao okolnosti koje su se promijenile od vremena donošenja ranije presude, ističu polazak dječaka u srednju školu u Zadar, te s tim u vezi povećane troškove, kao i trošak kojega je snosio otac tuženika protutužitelja za odlazak na ekskurziju i slično, te navode kako svi ti troškovi predstavljaju troškove u kojima ovdje tužiteljica-protutuženica nije sudjelovala te da ista očito ne smatra da je to njezina obveza.

 

Istina je da su tuženi-protutužitelji u vrijeme donošenja presude P Ob-260/2015 imali 13, odnosno 14 godina te da su u međuvremenu završili srednju školu. Također je utvrđeno, na temelju iskaza tužiteljice, majke ovdje tuženika, a koju činjenicu su potvrdili i tuženici svojim držanjem za vrijeme trajanja ovog postupka (tuženik D. S. nije htio pristupiti na ročište na kojem je izveden dokaz saslušanjem njegove majke), da između ovdje stranaka nije bilo kontakta u razdoblju od 5 godina, te da iz tog razloga, po mišljenju ovog suda, navode tuženika da njihova majka nije sudjelovala u snošenju određenih troškova ekskurzije i slično, valja uzeti s rezervom.

 

Naime, kod takvog stanja stvari, odnosno razine (ne)povezanosti majke i sinova, pri odlučivanju o osnovanosti protutužbenog zahtjeva valjalo je ostati isključivo kod utvrđenja je li i na koji način došlo do promjene okolnosti na temelju kojih je bila određena visina uzdržavanja pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli. Po mišljenju ovog suda, okolnosti se nisu promijenile na strani tužiteljice protutuženice, a što se tiče tuženika-protutužitelja, oni su i tada bili u dobnoj skupini djece za koju je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečnim uzdržavanjem djeteta određen iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj kojoj je dužan platiti roditelj koji je stanuje s djetetom  (NN broj: 39/20). Ta skupina proteže se za dijete dobi od 13 do 18 godina, što znači da sama činjenica da su dječaci tada imali 13 odnosno 14 godina, a  danas imaju 5 godina više, ne ukazuje na promjene okolnosti u smislu povećanih potreba tuženika-protutužitelja. Stoga je ovaj sud  protutužbeni zahtjev našao neosnovanim te ga odbio na način kako je to određeno u izreci ove presude.

 

Vodeći računa o ishodu postupka, na temelju odredbe čl. 366. st. 1. ObZ u vezi s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), ovaj sud odlučio je da svaka strana snosi svoj trošak, na način kako je to određeno u toč. V. izreke ove presude.

 

                                          U Zadru, 25. veljače 2021.

 

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                       Ivana Klišmanić, v. r.