1              Poslovni broj: Gž Ob-25/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž Ob-25/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. G. iz Z., OIB: …, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta R. G., OIB: …, zastupanog po posebnoj skrbnici T. E. iz Centra u Z., radi određivanja privremene mjere s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati i o osobnim odnosima djeteta i drugog roditelja s djetetom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-78/19-27 od 15. prosinca 2020., 25. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-78/19-27 od 15. prosinca 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem izmijenjeno rješenje prvostupanjskog suda P Ob-78/19 od 28. svibnja 2019. te je određeno da će maloljetno dijete stranaka R. G. stanovati s majkom I. G. u B., Republika Austrija (točka I. izreke). Ujedno je određeno da će se osobni odnosi između maloljetnog R. s ocem D. G. odvijati jedan tjedan u mjesecu i to od petka do nedjelje navečer na način da će na izmjenično otac neparne mjesece u godini dolaziti u B. po dijete, dok će majka parne mjesece dijete dovoditi u Z. (točka II. izreke). Ujedno je određeno da ovo rješenje ostaje na snazi i obvezuje stranke do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda (točka III. izreke), a da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu (točka IV. izreke).

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik pobijajući ga u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovan postupak.

 

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te je predložila žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

 

Žalba je neosnovana.

 

Neutemeljeno žalitelj ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njegova je izreka razumljiva, ne proturječi samo sebi ni svojim razlozima, rješenje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmetna je privremena mjera određena u postupku radi razvoda braka između tužiteljice I. G. i tuženika D. G. (članak 529. stavak 2. ObZ) u kojem je braku 10. siječnja 2009. rođeno maloljetno dijete R. G.. Riječ je o privremenoj mjeri kojom je, temeljem odredbe članka 534. stavka 1. ObZ, izmijenjena privremena mjera donesena u istom postupku pod poslovnim brojem P Ob-78/19-7 od 28. svibnja 2019. (list 27 spisa) kojom je određeno da će maloljetno dijete stranaka R. G. stanovati s majkom I. G. u Z. na adresi dok su osobni odnosi između maloljetnog djeteta s ocem D. G. određeni na način da će otac s djetetom provesti vikend počevši od četvrtka 30. svibnja 2019. do nedjelje 2. lipnja 2019., nakon čega će se osobni odnosi odvijati prema dogovoru roditelja, a ako on izostane dva vikenda mjesečno te četvrtkom poslije škole, time da kada dijete provodi vikend kod oca, otac dijete preuzima u četvrtak navečer nakon škole i dijete ostaje kod oca do nedjelje, a kada dijete provodi vikend s majkom, tada će s ocem provesti vrijeme od četvrtka nakon škole do petka kada ga otac odvodi u školu. Ujedno je određeno da će o rasporedu vikenda roditelji postići dogovor dva tjedna unaprijed, dok će dijete s ocem provesti polovicu svih školskih praznika, svaki drugi blagdan, odnosno praznik koji je neradni dan u RH.

 

Zbog promijenjenih okolnosti vezanih uz preseljenje majke u B., Republika Austrija, iz egzistencijalnih razloga, tužiteljica je predložila izmjenu rješenja o privremenoj mjeri i predložila odrediti da dijete ubuduće stanuje s njom kao majkom u B. te da se shodno tome izmijeni odluka o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djetetom.

 

Sud je u postupku odlučivanja o prijedlogu izmjene ranije donesene privremene mjere pribavio mišljenje Centra N. Z. od 4. ožujka 2020. i na taj način utvrdio da je Centar proveo razgovore s oba roditelja i s djetetom te je predložio da dijete i dalje stanuje s majkom, a da se po preseljenju majke s djetetom u Austriju uredi ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom u skladu s planom nastave u Austriji pri čemu je spomenuta i spremnost majke da svaki parni mjesec u godini jedan vikend dijete dovodi u Z. na druženje s ocem.

 

Sud je prvog stupnja ocijenio da je u interesu maloljetnog djeteta da i nadalje stanuje s majkom na novoj adresi u B., time da je posebno cijenio i načelnu suglasnost oca iskazanu pred Centrom da dijete s majkom preseli u B. jer je on nekoliko mjeseci radio u Njemačkoj i ponovno će otići ukoliko mu se pruži prilika za rad. Također je sud imao na umu i želju djeteta, štoviše njegovo iskazano veselje u vezi ideje o preseljenju s majkom u B.

 

Prilikom odlučivanja o načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom sud je imao na umu spremnost majke da dijete dovodi u Z. na druženje svakog parnog mjeseca u godini jedan vikend, a cijenio je i stajalište tuženika kao oca prema kojem vikend ne bi bio primjeren za nastavak izgradnje njegovog odnosa s djetetom jer bi dominanto bio proveden u vožnji zbog čega nema namjeru dolaziti po dijete u B. i po provedenom vikendu voziti ga nazad majci.

 

Na temelju gornjih okolnosti sud je prvog stupnja odredio da će se osobni odnosi između maloljetnog R. s ocem D. G. odvijati jedan tjedan u mjesecu i to od petka do nedjelje navečer na način da će naizmjenično otac neparne mjesece u godini dolaziti u B. po dijete, dok će majka parne mjesece dijete dovoditi u Z. Sud je ocijenio da ovakav način ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom najviše odgovara interesima djeteta jer se na taj način roditelji podjednako opterećuju sudjelovanjem u organiziranju prijevoza i snošenju troškova prijevoza djeteta radi ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom pri čemu, prema ocjeni suda, vikend pruža dovoljno vremena za izgradnju kvalitetnog odnosa oca s djetetom te kako se radi o jednom vikendu da neće utjecati na dijete i njegove obveze u školi zbog višesatnog puta na relaciji većoj od 400 km.

 

Neutemeljeno žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod izmjene privremene mjere jer je, po ocjeni žalbenog suda, sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su ostvarene pretpostavke za izmjenu već određene privremene mjere u skladu s odredbom članka 534. stavka 1. ObZ, jednako kao što su ostvarene pretpostavke za određivanje nove privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom u smislu odredbe članka 536. ObZ.

 

To posebno stoga što je u skladu s najboljim interesom djeteta, a i željom djeteta koja nije u protivnosti s njegovim interesom, preseljenje u Austriju s majkom. Osim toga, određeni način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem osigurava redovitost neposrednih odnosa i pruža mogućnost zadržavanja prisnosti u odnosu između djeteta i tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje, a u isto vrijeme zahtijeva približno podjednak angažman obaju roditelja u provedbi privremene mjere. U tom smislu ovakav način održavanja osobnih odnosa u okolnostima konkretnog slučaja zadovoljava zahtjeve konvencijskog prava stranaka na obiteljski život.

 

Nije nevažno naglasiti i da održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta u okolnostima u kojima jedno od njih boravi u inozemstvu nije novost u obiteljskim odnosima stranaka jer je tuženik već radio u Njemačkoj, štoviše ima namjeru to opet učiniti ukoliko mu se ukaže prilika za rad, što opet ukazuje da je određena privremena mjera u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta, ali također i da ograničenje koje se postavlja tuženiku kao ocu u održavanju susreta i druženja nije toliko prekomjerno da bi ugrožavalo njegovo pravo na obiteljski život, posebno stoga što je u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta.

 

U odnosu na žalbene navode koji se tiču ograničenja u vezi s putovanjima u inozemstvo u okolnostima pandemije Covid-19 virusom, odgovoriti je da oni u bitnom na utječu na valjanost pobijanog rješenja u bitno stoga što su privremena i što je u interesu djeteta preseljenje s majkom u Austriju, a ukoliko ta ograničenja potraju, u tom se slučaju način održavanja osobnih odnosa može prilagoditi novim okolnostima zato što ObZ, slijedeći konvencijsko pravo, poznaje, uz neposredne (članak 121. stavak 1. ObZ), i druge oblike ostvarivanja osobnih odnosa, i to neizravne (članak 121. stavci 2. i 3. ObZ).

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

Split, 25. veljače 2021.