Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

                                                                                                                              Broj: Jž-2434/2019

                                       

Broj: Jž-2434/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

       ZAGREB

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. Ž., zbog prekršaja iz članka 13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 62.PpJ-224/2019 od dana 9. srpnja 2019. na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

 

r i j e š i o  j e :

 

              Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni M. Ž. je na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), oslobođen od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da je okrivljenik porekao počinjenje, a da tužitelj u postupku nije ničime dokazao status okrivljenika niti priložio dokaze u tom smislu, a glede njegove eventualne funkcije u prostoru iz kojeg je dopirala glasna muzika, a posebno imajući u vidu da niti u optužnom prijedlogu nije apostrofirao iz kojih razloga je upravo okrivljenika prijavio radi počinjenja prekršaja.

 

Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je glasna glazba bila dostupna javnosti, a da je nebitno kako se prilikom postupanja predstavio okrivljenik kao i činjenica je li isti vlasnik, jer djelo može počiniti svatko bez obzira na funkciju. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, u njemu ispita i drugi svjedok policijski službenik, te okrivljenika kazni novčanom kaznom.

 

Žalba je osnovana.

 

Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da da razlozi prvostupanjskog suda za oslobođenje od optužbe nisu u cijelosti prihvatljivi i da prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze koje je imao na raspolaganju u cilju pravilnog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje odluke, uslijed čega je pobijana presuda donesena preuranjeno.

 

Ovlašteni tužitelj činjeničnim opisom okrivljeniku stavlja n teret da je „puštao preglasnu muziku putem muzičke linije“ (dana 16. prosinca 2019. oko 01,00 sati tijekom zabave u prostoru fitnes centra gdje se nalazi i kafić narušavajući time mir građana jer se buka u noćnim satima čula izvan objekta).

 

Pravilno ističe žalitelj da za postojanje odgovornosti u ovom konkretnom slučaju nije odlučna činjenica je li počinitelj vlasnik prostora ili eventualno voditelj objekta, pogotovo što iz spisa proizlazi da se nije radilo o djelu u radno vrijeme ugostiteljskog objekta, pa da bi okrivljenik odgovarao kao osoba kojoj su povjereni poslovi vođenja i nadgledanja obavljanja rada u ugostiteljskom lokalu. Naime, iz spisa predmeta je vidljivo da su policijski službenici prilikom intervencije utvrdili da je okrivljenik osoba koja je puštala preglasnu muziku, te je u tom smjeru valjalo usmjeriti utvrđenje relevantnih činjenica – je li okrivljenik rukovao uređajima za reprodukciju glazbe ili je na neki odlučan način upravo on mogao faktički utjecati na jačinu buke ove konkretne prilike (iz iskaza svjedoka Ć. proizlazi da je nakon njihova upozorenja upravo okrivljenik isključio glazbu).

 

Kako iz optužnog prijedloga proizlazi da je intervencija policije te prilike bila snimana, sud prvog stupnja ima eventualno mogućnost provesti dokaz i pregledom snimke, te ispitati i drugog policijskog službenika koji je utvrdio počinjenje prekršaja Tomislava Jurkovića, no prvostupanjski sud nije proveo sve dostupne dokaze koje je imao na raspolaganju, pri čemu se ukazuje da je sud ovlašten poduzeti sve moguće mjere kojima se osigurava nazočnost pozvanog svjedoka-policijskog službenika na glavnu raspravu.

 

S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ispitati okrivljenika i svjedoka T. J., te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

             

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja

 

     U Zagrebu, 25. veljače 2021.

                                                           

          Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r                                                                         Siniša Senjanović, v.r.

 

 

 

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

 

             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu