1              Poslovni broj: Gž-195/2021-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-195/2021-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. Z. Š., OIB: … iz S. i 2. F. Š., OIB: …, K., oba zastupana po punomoćniku H. A., odvjetniku u P., protiv tuženika: 1. B. T., OIB: … iz Z. ili M., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o., Z., Pisarnica Z., 2. I. P., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u K., 3. N. F., OIB: … iz M., 4. M. F. rođ. Š., M. i 5. M. Š. rođ. F., M., tuženici 3., 4., i 5., kao pravni slijednici iza pok. J. F. pok. J., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice 1. protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-2815/2019-76 od 19. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P- 2815/2019-76 od 19. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini označeno kao čest. zem. 3740/1, upisana u z.k.ul. br. 2674 k.o. K. između tužitelja 1. i 2, tuženika 2., 3., 4, i 5., s jedne strane i tužene 1. s druge strane, geometrijskom diobom, pa tuženoj 1. pripada u isključivo vlasništvo fizički određeni i od ostatka predmetne nekretnine odijeljeni dio, i to baš dio koji je u skici lica mjesta (dopuna i ispravak) iz ožujka 2017. godine izrađenoj od N. K., dipl.ing.geod., prikazan slovima F-G-C-D-E-F u površini od 187 m2, dok tužiteljima 1. i 2. te tuženicima 2., 3., 4. i 5. ostaje u suvlasništvu ostatak čest. zem. 3740/1 k.o. K. u površini od 2561 m2, koji se u naravi koristi kao put."

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-2815/2019- 76 od 19. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-2815/2019-76 od 19. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i odlučuje:

 

Tužiteljima: 1. Z. Š. i 2. F. Š. se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tuženici 1. B. T. iznos od 38.732,00 kuna u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini označeno kao čest. zem. 3740/1, upisana u z.k.ul. br. 2674 k.o. K. između tužitelja 1. i 2, tuženika 2., 3., 4., i 5., s jedne strane i tužene 1. s druge strane, geometrijskom diobom, pa tuženoj 1. pripada u isključivo vlasništvo fizički određeni i od ostatka predmetne nekretnine odijeljeni dio, i to baš dio koji je u skici lica mjesta (dopuna i ispravak) iz ožujka 2017. godine izrađenoj od N. K., dipl.ing.geod., prikazan slovima F-G-C-D-E-F u površini od 187 m2, dok tužiteljima 1. i 2. te tuženicima 2., 3., 4. i 5. ostaje u suvlasništvu ostatak čest. zem. 3740/1 k.o. K. u površini od 2561 m2, koji se u naravi koristi kao put.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na površinu od 13 m2 nekretnine
oznake kat. čest. 3740/1 k.o. K.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žalbu su podnijeli tužitelji: 1. Z. Š. i 2. F. Š. (dalje u tekstu: tužitelji 1. i 2.), a u odnosu na cijelu izreku presude tuženica 1. B. T. (dalje u tekstu: tuženica 1.), pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužitelja 1. i 2. nije osnovana, a tuženice 1. je osnovana.

Predmet spora je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3740/1, upisana u z.k.ul. br. 2674 k.o. K. između tužitelja 1. i 2, tuženika 2., 3., 4., i 5., s jedne strane i tužene 1. s druge strane, geometrijskom diobom, tako da tuženoj 1. pripada u isključivo vlasništvo fizički određeni i od ostatka predmetne nekretnine odijeljeni dio, i to baš dio koji je u skici lica mjesta (dopuna i ispravak) iz ožujka 2017. izrađenoj od N. K., dipl.ing.geod., prikazan slovima F-G-C-D-E-F u površini od 187 m2, dok tužiteljima 1. i 2. te tuženicima 2., 3., 4. i 5. ostaje u suvlasništvu ostatak čest. zem. 3740/1 k.o. K., koji se u naravi koristi kao put.

Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine što im tuženica 1. nije osporila.

Što se tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine prvostupanjski sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke N. K., koji je dao prijedloge razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine te je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine prema skici lica mjesta od ožujka 2017. osim u odnosu na površinu predmetne nekretnine od 13 m2 te je razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnine odbivši dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 13 m2 ostatka površine nekretnine.

U ostalom dijelu u odnosu na površinu nekretnine od 13 m2 prvostupanjski sud je dio tužbenog zahtjeva odbio, smatrajući da ne pripada tuženici 1., koji je dio površine suvlasničkog dijela nekretnine tuženice B. T. s obzirom da je njen suvlasnički dio od 200 m2. Radi toga prvostupanjski sud obrazlaže da nije odlučio o dijelu tuženice 1. B. T. u odnosu na ostatak suvlasničkog dijela u spornom putu jer da tijekom postupka tuženica 1. nije tražila utvrđenje svog suvlasničkog dijela u spornom putu.

Prema odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i popušteno, a to pravo mu ne zastarijeva. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih.

Odredbom članka 48. ZV-a je propisano da suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava. Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

Prema odredbi članka 49. stavka 4. ZV-a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.

Odredbom članka 50. ZV-a je predviđeno da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.

Kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno, sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe. Sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz stavka 1. ovoga članka koji je s obzirom na okolnosti opravdan. Ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima prema članku 52. ZV-a.

Što se tiče pravnih učinaka razvrgnuća, prema odredbi članka 55. ZV-a svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju sporazuma o razvrgnuću ili pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, pravo vlasništva ili/i neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkoga dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje. Zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju sporazuma, odnosno odluke suda iz stavka 1. ovoga članka jest predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjižba prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, ako nije što posebno propisano. U slučaju sudskoga razvrgnuća, izvršenje odluke o razvrgnuću moći će zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom razvrgnuću, bez obzira na to na čiji je zahtjev sud odlučivao. Nakon razvrgnuća svi suvlasnici koji su sudjelovali u razvrgnuću solidarno odgovaraju za materijalne i pravne nedostatke onoga što je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao steći na temelju iz stavka 1. ovoga članka.

Prema odredbi članka 56. stavka 1. ZV-a razvrgnuće ne može biti na štetu prava trećih osoba, prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću, a kad razvrgnuće nije bilo potpuno – ni onih stvari i prava s kojima sudionici nisu sudjelovali u razvrgnuću.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno s obzirom na to kako je postavljen tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju se ne radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice već o isključenju tuženice 1. iz suvlasničke zajednice što nije osnovano u smislu članka 97.‑99. ZV-a.

Radi toga je prihvaćena žalba tuženice 1. jer su navodi tuženice 1. u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava osnovani i, temeljem odredbe članka 373. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U odnosu na ostali dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

Radi toga žalba tuženice 1. prihvaćena kao osnovana i temeljem odredbe članka 369. stavka 5. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presude u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva.

Temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženici 1. je ima pravo na parnični trošak: sastava odgovora na tužbu, zastupanja na dvanaest ročišta, sastava jednog podneska i sastava dviju žalbi, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora – 250 bodova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 38.732,00 kuna.

Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u svezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice 1. kao osnovana i preinačena je odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljima 1. i 2. naloženo iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tuženici 1. iznos od 38.732,00 kuna.

 

Split, 25. veljače 2021.