Poslovni broj:12 Gž-184/2021-2

 

 

 

Poslovni broj:12 Gž-184/2021-1

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja T. R. O:... iz Z., , zastupan po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z., protiv protustranke F. K. O.:... iz I., R., zastupane po punomoćnici J. V. Š., odvjetnici u Z. i protustranke K. M. O.:... iz Z.,  zastupane po punomoćnicima iz OD K., V. i partneri, odvjetnicima u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe predlagatelja R. T., protustranke K. M. i F. K. izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 69 R1 225/20-72 od 21. listopada 2020., dana 25. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i protustranke K. M. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 69 R1 225/20-72 od 21. listopada 2020.

 

Žalba F. K. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud pod toč. I. rješenja razvrgnuo je suvlasničku zajednicu nekretnine čk.br.5741/1 upisanu u zk.ul. 3949 K.o. Z. oranica površine 784 m2 koja je u suvlasništvu predlagatelja T. R. za 2/3 dijela i protustranke K. M. za  1/3 dijela civilnom diobom- prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima, toč. II. izreke odbijen je prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama, dijelu čkbr.6420 i 5754/1 k.o. Zadar, čkbr.4021, 4295/6 i 4295/13 sve k.o. Z., čkbr.636/10 i 636/11 obje k.o. B. kao i čkbr.1268/2, 1268/7, 1270/1, 1270/2, 2677/6, 3972/9 sve k.o. C..Pod toč. III. izreke odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom parničnog troška.

 

              Pravovremeno podnijetom žalbom predlagatelj pobija prethodno navedeno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje: ZPP) i kako navodi zbog odluke o troškovima postupka - što nije žalbeni razlog jer se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba usvoji, preinači pobijano rješenje u korist žalitelja ili podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

 

              Žalbu podnosi i protustranka M. K. uz prijedlog da se  žalba usvoji, pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Žalbu podnosi i K. F. predlažući da se pobijano rješenje preinači tako da se odredi razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom na način da predlagatelj isplati protustranku M. K. u njezinom suvlasničkom udjelu sukladno procjeni građevinskog vještaka za nekretninu čkbr.5741/1 k.o. Z..

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Predlagatelj (koji je tijekom postupka nakon smrti predlagateljice V. T. kao njezin nasljednik nastavio postupak) podnio je prvostupanjskom sudu prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice brojnih nekretnina kako su one navedene u samom prijedlogu tvrdeći da su stranke suvlasnici istih svaki u 1/3 dijela te zatražio da mu se izdvoji 1/3 dijela navedenih nekretnina u odvojeni posjed i vlasništvo. Tijekom postupka povučen je prijedlog za razvrgnuće nekretnina čk.br.3972/3, 3973/5, 3793/4 i 3973/5 sve k.o. Zadar kao i za čkbr.1268/2 k.o. C. Obrazlažući pobijano rješenje sud navodi da se razvrgnuće suvlasničke zajednice može zahtijevati prema stanju u zemljišnim knjigama, i to u odnosu na upisane suvlasnike na istima, a ne kako je to predlagatelj u prijedlogu zatražio isključivo prema stanju nekretnina u katastarskom operatu, odnosno prema posjedovnom listu. Kako stranke ili nisu uopće suvlasnici na pojedinim nekretninama pod toč. II. izreke, ili nisu suvlasnici svaki u 1/3 dijela kako se to u prijedlogu navodi to je prijedlog u odnosu na nekretnine navedene u toj točci izreke odbijen.

 

              Provedenim vještačenjem na licu mjesta utvrđeno je da je nekretnina 5741/1 k.o. Z. u dijelu maslinik, djelom građevinski teren, a na istoj je sagrađena kuća prizemnica sa dvorištem i pomoćnim objektom do koje se prilazi preko nekretnine čk.br.5741/4, 5741/3 i 5741/2, a nalazom građevinskog vještaka je utvrđeno da geometrijska dioba predmetne nekretnine sukladno zatečenom stanju i pravilima građevinske struke moguća i dopuštena. Tijekom postupka Ugovorom o darovanju od 24. kolovoza 2019., do tada protustranka K. F. darovala je svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela nekretnine čk.br. 5741/1 upisane u zk.ul.3949 k.o. Z. predlagatelju tako da su suvlasnici na predmetnoj nekretnini u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja  predlagatelj u 2/3 dijela i K. M. u 1/3 dijela, dok je u korist K. F. uknjižena osobna služnost – pravo doživotnog stanovanja. Oboje suvlasnika predlagali su diobu nekretnine čk.br. 5741/1 isplatom time da je predlagatelj predlagao da on isplati protustranku u njenom suvlasničkom dijelu od 1/3 dijela u iznosu od 40.000,00 € u roku od 6 mjeseci, smatrajući da postoji  osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom obzirom da on ima veći suvlasnički omjer od 2/3 dijela dok protustranka ima 1/3 dijela, da K. F. ima na predmetnoj nekretnini pravo doživotnog stanovanja pa ukoliko bi se provela civilna dioba ista više ne bi imala gdje doći jer je to jedina nekretnina koju ima u RH, kao i stoga što je on vlasnik nekretnine čk.br. 5741/5 koja čini cjelinu sa predmetnom čk.br. 5741/1 pa bi ostao bez pristupa da ove svoje nekretnine i mogućnosti korištenja iste, dok protustranka koja ima u neposrednoj blizini obiteljsku kuću u kojoj živi ničim ne bi bila oštećena jer bi dobila punu tržišnu vrijednost svog suvlasničkog dijela bez ikakvih daljnjih postupaka. Protustranka također predlaže tijekom postupka da ona isplati predlagatelja u njegovom suvlasničkom dijelu od 2/3 dijela u iznosu od 70.000,00 € (na ročištu 21. rujna 2020.) a kao osobito opravdani razlog za navedeno ističe da živi u kući koju dijeli sa četveročlanom  obitelji zajedno sa svojom djecom koja ne posjeduju druge nekretnine, dok predlagatelj posjeduje ½ stana u Z. i dva stana u Z., da predlagatelj nikada nije brinuo za predmetnu nekretninu održavanjem, odvozom smeća i sl. već je sve to radila ona. Prethodno navedene razloge stranaka sud ne smatra osobito ozbiljnim razlozima za razvrgnuće isplatom, a kako takvo razvrgnuće nije određeno niti Zakonom niti pravnim poslom, a niti je bilo koja stranka učinila vjerojatnim da za takvo razvrgnuće postoji osobito ozbiljan razlog sud prvog stupnja i donosi rješenje da se suvlasnička zajednica ove nekretnine razvrgne civilnim razvrgnućem u smislu čl. 50. st. 4. ZV-a obzirom da između suvlasnika nema sporazuma o načinu razvrgnuća. Kako stranke nisu određeno postavile zahtjev za naknadu troškova to je sud i odbio njihove uopćene zahtjeve.

 

              U žalbi predlagatelj smatra da je tijekom postupka učinio vjerojatnim da za razvrgnuće isplatom postoji osobito ozbiljan razlog i to stoga što bi civilnim razvrgnućem odnosno prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi on ostao bez pristupnog puta do svoje druge susjedne nekretnine čkbr.5741/5. Smatra da je i okolnost zasnovanog prava stanovanja na nekretnini čkbr.5741/1 k.o. Z. u korist K. F. također osobito važan razlog za predloženo razvrgnuće civilnom diobom i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da to što stranke nisu vlasnici niti suvlasnici u navedenim omjerima nekretnina navedenih pod toč. II. izreke je zapreka za razvrgnuće i tih nekretnina i odbijanje prijedloga.

 

              Protustranka M. K. u žalbi ponavlja navode iznijete tijekom postupka iz kojih smatra da je dokazala kako postoji osobito ozbiljan razlog da se dioba čkbr.5741/1 k.o. Z. provede isplatom.

 

              K. F. također podnosi žalbu iz koje proizlazi da nije bilo razloga ne odrediti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine čkbr.5741/1 k.o. Z. isplatom jer time što je predlagatelj suvlasnik u 2/3 dijela a ona ima pravo osobne služnosti stanovanja na predmetnoj nekretnini predstavlja ozbiljan razlog za predloženo razvrgnuće isplatom.

 

              Prije svega valja navesti da K. F. prema izvatku iz zemljišne knjige za spornu nekretninu čkbr.5741/1 k.o. Z. na dan donošenja prvostupanjskog rješenja nije suvlasnica iste, a time što na istoj ima uknjiženu osobnu služnost – pravo stanovanja ne može imati značaj koji joj daje položaj stranke u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Naime, osnovom čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) suvlasnik je taj koji ima pravo na razvrgnuće dok navedena ima u zemljišnim knjigama uknjiženu osobnu služnost – pravo stanovanja koja prema čl. 217. ZV-a svojeg nositelja ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju u skladu sa tom namjenom. Na nekretnini opterećenoj osobnom služnosti – pravom stanovanja ista služnost ne prestaje eventualnom prodajom nekretnine sukladno odredbi čl. 87. st. 2. Ovršnog zakon (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 Odluka Ustavnog suda, 73/17, 131/20 – dalje:OZ) kojom je propisano da prodajom nekretnine ne prestaju osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja ovrha provodi. Kako se u konkretnom slučaju K. F. ne može smatrati strankom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina jer ista nije suvlasnica, određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini isplatom nema nikakvog utjecaja na njezino uknjiženo pravo osobne služnosti, to je valjalo njezinu žalbu odbaciti kao nedopuštenu osnovom čl. 358. st. 3. ZPP-a.

 

              Predlagatelj, a niti protustranka nisu svojim žalbenim navodima koji su istovjetni navodima iznijetim tijekom prvostupanjskog postupka doveli u pitanje osnovanost prvostupanjskog rješenja kojim je određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini čk.br.5741/1 k.o. Z. civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi. Naime, prema odredbi čl. 49. ZV-a suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuće u granicama mogućeg i dopuštenog (st.1) time da kada zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće osim ako je izričito i na njih protegnuta (st.2.). Nije sporno da između stranaka ne postoji sporazum o načinu razvrgnuće jer bez obzira što oboje suvlasnika predlažu razvrgnuće isplatom nema sporazuma o tome koji suvlasnik bi trebao isplatiti drugog suvlasnika, a kako se radi o nekretnini za koju je utvrđeno da je nemoguće i nedopušteno razvrgnuće geometrijskom diobom niti ima kako je već rečeno sporazuma suvlasnika to dolazi do primjene odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a koja propisuje da ukoliko sud nije vezan zakonskim odredbama, podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a i pravom na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik  na temelju pravnog posla ili zakona, nekretnine će dijeliti geometrijski, a ako dioba na taj način nije moguća sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi a dobiveni iznos podjeli razmjerno suvlasničkim omjerima.

 

              Niti jedan od suvlasnika ne ispunjava uvjete za diobom predmetne nekretnine isplatom iz čl. 51.st. 3 ZV-a, time da je ovaj sud u potpunosti suglasan sa stavom suda prvog stupnja da ni jedan suvlasnik nije učinio vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za diobu isplatom.

 

Kao što je već rečeno, na strani predlagatelja činjenica da K. F. na nekretnini čk.br.5741/1 k.o. Z. ima uknjiženo pravo doživotnog stanovanja ne može biti opravdan razlog jer bilo da se suvlasnička zajednica između stranaka razvrgne isplatom ili civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi, za istu se ništa ne mijenja jer će kupac steći nekretninu  na kojoj će K. F. i nadalje imati osobnu služnost stanovanja. Žalbeni navod  da bi provedbom razvrgnuća civilnom diobom predlagatelj ostao bez pristupnog puta do svoje druge susjedne nekretnine čk.br.5741/5 također nije opravdan razlog za ne mogućnost  civilne diobe, jer ni sada kako to proizlazi iz stanja spisa predlagatelj nema neposredan prilaz toj nekretnini ali niti nekretnini koja je predmet diobe  već do ovih nekretnina dolazi putem kroz nekretnine čk.br. 5741/4, 5741/3 i 5741/2, a osim toga sukladno odredbi čl. 224. ZV može zatražit osnivanje nužnog prolaza koji se osnova sudskom odlukom na zahtjev vlasnika koji nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem. Okolnost da predlagatelj nije isključivi vlasnik niti jedne druge nekretnine za stanovanje već samo suvlasnik u ½ stana u Z. nikako ne može predstavljati osobito važan razlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom nekretnine čk.br.5741/1 k.o. Z. osobito kad je predlagatelju stalno mjesto stanovanja u Z.

 

Predlagatelj se žali i na odbijajući dio rješenja pod toč. II  izreke pozivajući se na odredbu čl. 48. ZV-a smatrajući da nije bilo razloga odbijanju prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice ostalih nekretnina za koje je prijedlog odbijen time što stranke nisu u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici.

 

Prema odredbi čl. 36. ZV-a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Predlagatelj je uz prijedlog za razvrgnuće priložio jedino posjedovne listove i rješenje o nasljeđivanju iz kojeg je vidljivo da se raspoređuju vanknjižne nekretnine. Iako je točno da se razvrgnuće može tražiti i samo djelomično i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava no time što su stranke u priloženim posjedovnim listovima DGU PU za katastar Zadar navedene kao posjednici nije dokaz njihovog vlasništva odnosno suvlasništva već isključivo posjeda,  dok se prema čl. 8 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019) smatra da  zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a čl. 55. st. 2. ZV-a da je zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava bilo temeljem sporazuma ili odluke suda uknjižba tog prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, pa kako predlagatelj predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina a ne „podjelu posjedovnog stanja„ bio je dužan dokazati da su stranke zaista suvlasnici u omjerima kako se navodi, jer to za nekretnine pod toč. II.  pobijanog rješenja nije dokazao obzirom da iz izvadaka iz zemljišnih knjiga proizlazi da na pojedinim nekretninama stranke nisu uopće suvlasnici, da su uknjižene treće osobe, društveno vlasništvo, a na onima na kojima su uknjižene stranke iz ovog postupka nisu uknjiženi u suvlasničkim omjerima kako se navodi u prijedlogu.

 

Žalbom protustranka M. K. kao i predlagatelj tvrdi da baš na njezinoj strani postoji osobito opravdani razlog za diobom nekretnine čkbr.5741/1 k.o. Z. na način da ona isplati predlagatelja a ovo iz razloga što živu u kući  sa četveročlanom obitelji  sa djecom koji ne posjeduju druge nekretnine, da nekretnina na kojoj živi čk.br. 5741/3 se nalazi do  nekretnine čkbr.5741/1 a prozor spavaće sobe  stambenog objekta u kojoj živi nalazi se neposredno uz jedini put koji vodi do predmetne nekretnine pa bi prodajom bila neprestano ometana u miru i privatnosti, osim toga dugi niz godina upravo ona brine o predmetnoj nekretnini. Iznjete razloge kao ni sud prvog stupnja, ovaj sud ne smatra osobito opravdanim razlogom u smislu čl. 51.st.1. ZV- a. Uostalom protustranka, kao i predlagatelj u mogućnosti su  kupnjom na javnoj dražbi steći isključivo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Što se tiče troškova postupka  sud je pod toč. III  pobijanog rješenja odbio zahtjeva stranaka za naknadom troška postupka. Žalbom predlagatelj jedino navodi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava glede prijedloga za razvrgnuće izostala i pravilna odluka o trošku postupka, dok protustranka  glede troškova postupka u žalbi ne navodi ništa. Iako je čl. 54. ZV- a propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije, stranke svoje zahtjeve nisu određeno zatražile već su zatražile „trošak očevida po odluci suda“ „trošak sukladno spisu“, „ sudske pristojbe po odluci suda“. Ovako zatraženi troškovi zatraženi su suprotno čl. 164. ZPP-a koji određuje da o naknadi troškova odlučuje sud  na određen zahtjev stranke, pa kako u tom smislu stranke nisu zatražile trošak, osnovana je i odluka o troškovima postupka.

 

Zbog svega navedenog kako žalbeni razlozi nisu nađeni osnovanim niti je sud počinio i jednu bitnu povredu odredaba postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primjenio materijalno pravo valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje osnovom čl. 380. toč. 2 ZPP-a.

 

U Varaždinu 25. veljače 2021.