Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja B.K. iz V.G., OIB: ..., zastupan po Odvjetničkom društvu P. & partneri,protiv tuženika Grada V.G. OIB: ..., zastupanogpo punomoćnicima I.M.,M.G.K. i G.V.P.uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E.o.d.d., Z., , zastupano po Odvjetničkom društvu G.& partneri, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. siječnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika I.Ć.te punomoćnika tuženika M.G.K., a u odsutnosti punomoćnika umješača, dana 24. veljače 2021.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe iznijeta na glavnoj raspravi 14. siječnja 2021..
te donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Grad V.G. OIB: ...platiti tužitelju B.K., iz V.G. ,OIB: ...,iznos od 40.970,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 16.05.2017. do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka 16.787,50 kuna, također sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 24. veljače 2021. do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim, a ne dosuđenim parničnim troškom,
kao s neosnovanim.
III. Odbijaju se tuženik i umješač sa zatraženim parničnim troškom, kao s
neosnovanim.
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je dana 02.02.2017. na ulici ...kod ... u V.G. ,stradao kao pješak kada je stao na oštećenje na nogostupu (rupa), a uslijed čega je došlo do njegovog pada i to zbog neodržavanja, odnosno nepropisnog održavanja nerazvrstane ceste i javne površine, a održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta je u odgovornosti tuženika koji je bio dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj samoupravi), te čl. 2 st. 1 i 2 i čl. 3 st. 1 toč. 6 i 7 Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužitelj je u nezgodi zadobio tjelesne ozljede zbog kojeg potražuje štetu na ime pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti, a također potražuje i naknadu za tuđu pomoć i njegu, (sveukupno 30.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od dana nakon što je tuženiku podnesen odšteti zahtjev i to od 16.05.2017. pa do isplate.
Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom na ročištu dana 14.01.2021. tužitelj je nasuprot tuženika postavio tužbeni zahtjev zbog povreda prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege kojim potražuje ukupni iznos od 40.970,00 kuna, od čega zbog pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 15.000,00 kuna, pretrpljenog straha od 7.500,00 kuna, duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti 11.500,00 kuna, duševne boli zbog naruženosti 3.750,00 kuna, te tuđe pomoći i njege 3.220,00 kuna po cijeni od 20 kn za sat tuđe pomoći, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.05.2017. do isplate.
U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj, jer je zbog nastalog događaja došlo zbog krajnje nepažnje samog tužitelja, oštećenje na kolniku je minimalno, tužitelj je u svom postupanju zanemario pozornost koja se mora i može očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Osporava se i visina utužene štete.
Sud je na glavnoj raspravi 01. listopada 2019. dopustio E.u. d.o.o sudjelovanje u svojstvu umješača u ovoj parnici na strani tuženika, jer tuženik ima valjanu zaključenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, te ima pravni interes sudjelovati u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika. Umješač u bitnome navodi da je iskaz tužitelja kontradiktoran, da iz iskazivanja tužitelja proizlazi da je uzrok njegovog pada nepažnja pri hodu, a ne postojanje navodnog oštećenja na kolniku, da je tužitelj na nogama imao neadekvatnu obuću (tenisice u veljači), da mu je bilo poznato stanje dionice kojom se kretao, da nije bilo drugih prolaznika na nogostupu niti na pješačkom prijelazu što bi mu ometalo preglednost, da se navodna rupa nije protezala duž cijelog pješačkog prijelaza, da je navodna rupa bila navodno puna vode, te usprkos svemu navedenom tužitelj svjesno nastavio kretanje u smjeru u kojem se kretao. Umješač zaključuje da je uzrok pada tužitelja način na koji se kretao što predstavlja svjesnu radnju samog tužitelja,
a ne kako to tvrdi tužitelj propust tuženika u održavanju nogostupa.
Umješač se tijekom postupka usprotivio preinaci tužbe, jer da je prethodni postupak zaključen, međutim sud je dopustio preinaku tužbe, obzirom je 05.06.2020. Vrhovni sud RH (Su-IV-47/2020-5) iznio pravno shvaćanje o mijenjaju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 u primjeni
Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
jedinicama povećavaju za 50%, te da kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, novi kriteriji primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon prvog siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, slijedom čega je donijeta odluka kao u rješenju u izreci, a kojom se dozvoljava preinaka tužbe.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-17), odgovor
na tužbu s prilogom (list 20-21), podnesak tužitelja s prilozima (list 26-29), podnesak tužitelja s prilozima (list 37-45), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. P.P. (list 51-52), podnesak tuženika (list 60), podnesak tužitelja (list 62-66), podnesak tužitelja (list 68-69), očitovanje vještaka prim. dr. sc. P.P.(list 75), saslušan je tužitelj kao parnična stranka (list 78/2-79 i list 113-114), podnesak umješača s prilozima (list 80-86), podnesak tužitelja s prilozima (list 88-91), održan je očevid na mjestu štetnog događaja (list 113-115), pročitan je podnesak umješača (list 125-127).
Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju
rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 25/13,
89/14 i 70/19; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
Nesporan je nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
Tužitelj B.K. navodi da se dana 02.02.2017. dovezao sa sada pokojnim V.B , njegovim osobnim vozilom u V.G. te je isti parkirao svoje vozilo u blizini PP u V.G. ,, nakon čega su oboje izašli iz vozila i kretali se nogostupom ..., prelazili su zajedno pješački prijelaz i kada je stupio nogom na nogostup u ...noga mu je zapela u jednoj udubini, odnosno rupi na nogostupu predmetne ulice, radilo se o rupi, odnosno oštećenju dubine 7 8 cm, promjera kvadrat i pol, tom prilikom je pao, odnosno sjeo na kolnik, osjetio je da mu je pukao gležanj na desnoj nozi. Ustao se i rekao susjedu B.da mu noga nije pukla, još se mogao kretati i došli su ispred P, gdje su pozvali hitnu pomoć, te je bio prevezen kolima hitne pomoći, najprije u Dom zdravlja V.G. ,, nakon toga u Z.u bolnicu u .... Nakon što mu se predočuju preslike fotografija s lista 12, te ga se pita da točno opiše gdje je upao nogom u rupu, isti opisuje da je stao nogom na rubnjak nogostupa odmah nakon prelaska pješačkog prijelaza i da mu se tu noga izvrnula, odnosno pojašnjava da mu se noga izvrnula u rupi koja je vidljiva na toj fotografiji, ali ne radi se o manjoj rupi već o rupi većeg promjera. Na dodatno pitanje suda da razjasni prije navedeno, isti navodi da nakon rubnjaka asfalt na nogostupu nije bio ravan, već je bio ulegnut, nije nogom pao u rupu manjeg promjera, već ovog većeg kako je to vidljivo iz priloženih fotografija gdje se vidi na fotografiji rub asfalta na nogostupu koji je većeg promjera. Na upit suda da li posjeduje originalne fotografije isti navodi da će kod kuće potražiti te fotografije. Također na upit suda odgovara da je sada taj dio nogostupa u cijelosti renoviran, odnosno da je izvršeno saniranje tog dijela nogostupa u potpunosti. Na upit suda bio je podvrgnut operativnom zahtjevu, susjed B,je nakon događaja koji se desio tijekom 2018. preminuo. U bolnici je bio 5, 6 dana, prilikom oporavka koristio je štake. U oporavku pomagala mu je njegova majka tada stara 77 godina. Na upit pun. tužitelja odgovara da u vrijeme štetnog događaja nisu druge osobe prolazile nogostupom, odnosno u blizini istog. Sam događaj desio se u jutarnjim satima između 10 i 11 sati. Radilo se o rupi na cesti s lijeve strane gledano u smjeru P., i ta rupa nije po svom promjeru zauzimala cijelu dužinu pješačkog prijelaza. Njegov susjed nije zapeo u toj rupi. Sačinio je fotografije iz spisa otprilike mjesec i pol dana
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
nakon samog događaja. Misli da je predmetna rupa bila tu već dvije godine, bilo mu je to poznato, ali ne živi tu i ne prolazi tu svakodnevno. Zna da je bila voda u predmetnoj rupi. Na upit pun. tuženika prije je bio snijeg. U trenutku kada se to desilo nije razmišljao gdje je. Rubnjak nogostupa je povišen u odnosu na kolnik 10-tak cm. Pao je na nogu koja mu se izvrnula. Ta lokva odmah se protezala do samog rubnjaka. Ne može odgovoriti na pitanje da li bi tu lokvu mogao zaobići. Na nogama je imao tenisice. Iste je kupio na "placu". Vodoinstalater je po struci i dalje radi. Opet odgovara na pitanje da zna je pao. Prije nego što je zakoračio vidio je vodu ispred sebe, noga mu se izvrnula i on je pao u tu rupu. Noga mu se izvrnula prije nego što je pao u vodu na samom rubnjaku nogostupa koji je širine oko 12 cm, nakon čega je pao u rupu na kolniku koja je bila prekrivena vodom. Noga mu se iskrenula, jer nije imala potporu s druge strane, naime tu nije bilo asfalta. Nosi broj 46 cipela, ne može odgovoriti na upit kojim dijelom stopala je stao na rubnjak.
Po ocjeni iskaza tužitelja iz kojeg je bilo razvidno da tužitelj očigledno ne može izvan mjesta događanja na sudu predočiti način svog kretanja, jer isti navodi na početku svog iskaza da se radi o rupi na nogostupu, a nastavno proizlazi da zapravo opisuje ulegnuće na nogostupu, da spominje kod kretanja rubnjak nogostupa, radi otklanjanja nastalih nejasnoća u iskazu tužitelja prihvaćen je prijedlog istoga da se provede očevid na licu mjesta štetnog događaja kako bi tužitelj mogao točno pokazati sudu način svog kretanja, odnosno dinamiku štetnog događaja na što vjerodostojniji i jasniji način.
Na očevidu održanom dana 13.10.2020. sud utvrđuje da je mjesto kritičnog događaja izmijenjeno i to na način da više nema rubnjaka između pješačkog prijelaza i nogostupa gledano u smjeru poslovnice Pošte, već je kolnik predmetne ceste preko koje se pruža pješački prijelaz u potpunosti izravnan s nogostupom. Tužitelj na očevidu iskazuje da je pješački prijelaz sada i u vrijeme kritičnog događaja na istom mjestu. Po pozivu suda tužitelj pokazuje način prelaska preko predmetnog pješačkog prijelaza u vrijeme kritične zgode, pokazuje da se kretao, odnosno prelazio predmetni pješački prijelaz i da je dolaskom do rubnjaka koji je tada dijelio kolnik od nogostupa u hodu zakoračio lijevom nogom kojom je stao na rubnjak, a istovremeno nakon čega je u iskoraku desnom nogom stao u udubljenje na nogostupu, nakon čega se desna noga izvrnula. Također tužitelj navodi da nije vidio ulegnuće na nogostupu, jer je to ulegnuće bilo prekriveno vodom. Na upit suda kada se tužitelju predočuje danas dana fotografija radi lakšeg snalaženja na očevidu i pita ga se da li je u kretanju mu noga zapela u dio nogostupa koji je na fotografiji s desne strane vidljivo ispupčen, tužitelj navodi dane zna točno gdje je desnom nogom stao na kolnik nogom, no svakako je na tom dijelu kolnik bio udubljen, odnosno oštećen. Nije mogao zbog vode uočiti to oštećenje i tek kasnije kada je izašao iz bolnice vidio je stanje na predmetnom nogostupu, a što je i fotografirao. Predmetni dio nogostupa je slikao negdje u svibnju mjesecu 2017.. Na upit punomoćnika tužitelja navodi da je nogostup na mjestu oštećen kako je to prije naveo bio prekriven vodom od otopljenog snijega. Na upit punomoćnika tuženika predmetni nogostup nije bio izmijenjen od samog njegovog pada pa sve do vremena kada je sačinio predmetnu fotografiju.
Sud je pročitao izjavu sada pokojnog .iz koje proizlazi da je na dan štetnog događaja prilikom prelaska pješačkog prijelaza između P.p. i P. u V.G. , na nogostupu došlo do posrnuća, pada i loma desnog gležnja noge, da se pad dogodio zbog ulegnuća na nogostupu. Predmetna izjava priložena je uz tužbu i iako iz iste izričito ne proizlazi da se radi o padu tužitelja, sud obzirom na opis događaja i vrijeme navedeno u izjavi osnovano zaključuje da se radi o štetnom događaju u kojem je došlo do povrede upravo tužitelja. Tužitelj je predlagao u tužbi saslušanje tog svjedoka, međutim isti je nakon štetnog
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
događaja preminuo i to 13.04.2018., što je sud utvrdio uvidom u IS MUP-a. U predmetnoj izjavi jasno se opisuje ulegnuće na kolniku, a ne rupa, a kada se sveukupno ocjeni izjava tužitelja, sud utvrđuje da je do pada odnosno izvrgnuća noge tužitelja došlo na ulegnuću predmetnog nogostupa koje ulegnuće se proteže oko nastalog oštećenja istog nogostupa koje je sanirano naknadnim dodavanjem asfalta, što se nikako ne može smatrati adekvatnim načinom dovođenja tog dijela nogostupa u stanje koje je sigurno za promet pješaka. Tuženik je po izvođaču radova saniranja tog dijela nogostupa bio dužan sanirati nastalo oštećenje na adekvatan način, a nikako se ne može smatrati da su ti radovi obavljeni profesionalno, jer iz uvida u fotografije koje je tužitelj priložio tijekom postupka (list 89-91 i list 119) na predmetnom dijelu nogostupa koji se proteže nakon pješačkog prijelaza u smjeru P. očigledno je vidljivo da je na tom dijelu nogostupa nastalo oštećenje u vidu ulegnuća i rupe koja je zatrpana asfaltom, a nakon čega nije izvršeno izravnavanje tog dijela nogostupa s preostalim neoštećenim dijelom nogostupa, već je vidljivo da je na mjestu gdje je bila "rupa" koju tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka na nogostupu ta rupa zatrpana asfaltom koji je ispupčen u odnosu na dio nogostupa oko te rupe, jer je oko rupe ulegnuće. Predmetni dio nogostupa nalazi se odmah nakon pješačkog prijelaza, u centru grada V.G. ,, na frekventnom mjestu prema P.dakle na mjestu gdje je promet pješaka učestali i ovakav način saniranja nogostupa koji je javna površina i sastavni dio prometnice ne može se smatrati adekvatnim. Sudu je jasno od kuda kontradiktornosti inejasnoće u iskazu tužitelja, jer zapravo obzirom je na tom dijelu kolnika u vrijeme kritične zgode bila nakupljena voda, odnosno nije bilo vidljivo stanje tog dijela nogostupa, tužitelj ni sam nije znao na koji dio nogostupa je iskoračio, da li u rupu ili ulegnuće s time da je rupa očigledno bila zatrpana rupa sa ispupčenjem. Svaki pješak nakon što stupa na nogostup nakon prelaska kolnika sa obilježenim pješačkim prijelazom može osnovano očekivati da je nogostup siguran za kretanje, a ne da je u stanju kakvo je vidljivo iz predočenih fotografija, nikako se ne može tuženik opravdati pozivanjem umješača na to da tužitelj nije upotrijebio prosječnu pažnju prilikom hoda, jer bi to značilo da su pješaci dužni isključivo svoju pažnju usmjeriti ka procjeni da li je svaki njihov korak siguran, a što nije realno niti za očekivati. Tužiteljevo kretanje prema ocjeni suda nije bilo nepažljivo, a niti su tenisice koje je isti imao na nogama bile uzrok iskretanja noge, već je upravo predmetno stanje nogostupa dovelo do povrede tužitelja. Obzirom na nastalo oštećenje tuženik je trebao po svojim službama izvršiti radove saniranja nogostupa na adekvatan način, a što očigledno nije. Sud je to utvrdio bez provođenja bilo kakvog adekvatnog vještačenja, jer je to očigledno vidljivo iz sačinjenih fotografija tužitelja nakon kritičnog događaja. Ovdje se također ističe da ako su vremenske prilike bile takove da onemogućavaju vršenje radova kojima bi se sanirala oštećenja i omogućio siguran promet (kretanje) pješaka na tom dijelu nogostupa, tuženik je to mjesto oštećenog nogostupa morao adekvatno obilježiti u smislu upozorenja pješaka na nastalo oštećenje na nogostupu upravo u cilju izbjegavanja ovakvih i sličnih štetnih događaja.
Sud je utvrdio na očevidu da je sada stanje tog dijela kolnika i nogostupa sanirano, da više nema rubnjaka između pješačkog prijelaza i nogostupa, da na nogostupu nema više ulegnuća, a niti drugog oštećenja.
Tuženik kao jedinica lokalne samouprave (ali i pravne osobe koje za njih obavljaju pojedine komunalne djelatnosti) dužne su osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što uključuje i održavanje javnih površina, a u što nogostup svakako spada. Tuženik je bio dužan osigurati funkcioniranje službi od javnog značaja u smislu provedbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, što znači da je tuženik grad V. G. i odgovoran za kvalitetu radova kojom tvrtke kojima je povjerio tu djelatnost obavljaju posao. Prometnice, odnosno druge javne površine moraju biti tehnički ispravne, i na njima ne smiju biti nepravilnosti koje mogu ugroziti sigurnost korisnika, odnosno pješaka. Građani plaćaju komunalne naknade i prireze, slijedom čega osnovano očekuju od jedinica lokalne samouprave da na adekvatan način
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
održavaju javne površine. Završno, sud zaključuje da grad V.G. ,u konkretnom slučaju nije predmetni dio nogostupa održavao tehnički ispravnim za siguran prolaz pješaka, a što je
bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i nastale posljedice po tužitelja – teške tjelesne povrede.
Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. P.P.proizlazi da je tužitelj zadobio kritične zgode prijelom medijalnog maleola i proksimalnog dijela desne lisne kosti, provedeno je inicijalno bolničko, potom ambulanto liječenje po kirurgu traumatologu i fizijataru uz višekratnu fizikalnu terapiju. Tužitelj je bio podvrgnut operaciji desnog gležnja, a po provedenom liječenju kod istoga su zaostale subjektivne tegobe palpacijska bolnost desnog skočnog zgoda, otok istog zgloba i dorzuma stopala, umanjena pokretljivost desnog gležnja blažeg stupnja i poslije operacijski ožiljci.
Bol jačeg intenziteta kod tužitelja je trajala 3 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, slabijega intenziteta 8 tjedana.
Tzv. primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačega intenziteta trajao je jedan dan, srednje jakog intenziteta 7 dana, slabijeg intenziteta 15 dana, a tzv. kasni strah je trajao dva mjeseca.
Smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja je 10%, tuđa pomoć i njega je bila potrebna 3 sata dnevno, prvih 5 tjedana po izlasku iz bolnice, a potom 2 sata dnevno tijekom slijedeća 4 tjedna.
Kod tužitelja je došlo obzirom na poslije operacijske ožiljke do naruženosti blažeg stupnja.
Tužitelj nije iznio primjedbe na provedeno vještačenje, već je specificirao tužbeni zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju (list 62-64), dok je tuženik prigovorio vještaku da je nejasno na temelju čega isti temelji nalaz u odnosu na trajanje straha kod tužitelja, a osobito trajanje kasnog straha u razdoblju od 2 mjeseca, budući da spisu ne priležu nikakvi dokazi ili isprave koji bi potkrijepili navedeno, isto tako tuženiku je nejasno na koji način i na temelju kojih kriterija je vještak utvrdio trajanje tuđe pomoći i njege, prigovara i u dijelu nalaza da je bol kod tužitelja slabijeg intenziteta trajala 8 tjedana, jer je to protivno navodima tužitelja iz dokumentacije koja prileži spisu. Tuženik je suglasan s mišljenjem vještaka o naruženosti kod tužitelja blažeg stupnja, radi se o naruženosti koja je uočljiva trećima samo ponekad, slijedom čega smatra da bi naknadu s osnove duševne boli zbog narušenosti trebalo utvrditi u iznosu od 2.500,00 kuna, a ne u iznosu od 5.000,00 kuna kako to potražuje tužitelj.
Sud je uz suglasnost stranaka primjedbe tuženika dostavio medicinskom vještaku na pisano očitovanje, te isti se u tom smislu očitovao na prigovore tuženika (list 75) na način da je odgovorio kako je trajanje i intenzitet straha ocijenio temeljem uvida u tijek liječenja tužitelja, anamnestičkih podataka koje je prikupio tijekom kliničkog pregleda kojeg je osobno izvršio, te temelje dugogodišnjeg iskustva u kliničkom radu i radu sudsko medicinskih vještačenja, a isto se odnosi i na prigovore ocjenu trajanja i intenziteta boli. Vještak napominje kako za procjenu trajanja i intenziteta straha boli ne postoje objektivni dokazi, te da se isti vidovi neimovinske štete ocjenjuju kumulativno. Obzirom na težinu ozljede, te trajanje i ishod poduzetog liječenja smatra da je potreba za tuđom pomoći korektno ocijenjena.
Nakon razjašnjenja pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka stranke na isto nisu imale daljnjih primjedbi, sud nema razloga ne prihvatiti za vjerodostojnim nalaz i mišljenje prije imenovanog vještaka, stručnim i vjerodostojnim, a iznijetim primjedbama tuženik nije doveo u sumnju nalaz istog.
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
Nastala tjelesne povreda kod tužitelja proizašla je kao posljedica pada koji se desio kritične zgode na predmetnom dijelu nogostupa za čije održavanje u smislu sigurnog kretanja je odgovoran tuženik, čime je dokazana uzročno-posljedična veza između dinamike kretanja tužitelja, njegovog pada i nastale tjelesne povrede, a koju je prouzročio tuženik neadekvatnim održavanjem javne površine namijenjene za kretanje pješaka.
Obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući u vidu
trajanje i intenzitet fizičkih boli, straha, omjer smanjenja opće životne i radne sposobnosti
tužitelja, vrste ozljeda, naruženja kod istog, ovaj sud smatra da je time povrijeđeno tužiteljevo
pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.
U konkretnom slučaju radi se o ozljedi koja po svojoj vrsti spada među ozljede koje
opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO). Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti kod tužitelja, te cilju kojemu pravična novčana naknada služi. Također je vodio računa o tome da se dosuđenom pravičnom novčanom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, imajući u vidu odredbu čl. 1100 st. 2 ZOO-a.
Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, posebno jačinu i trajanje fizičkih bolova, te
imajući pritom u vidu narav, težinu i lokalitet zadobivenih povreda, način na koji je tužitelj zadobio povredu, te trajanje i intenzitet pretrpljenog straha i boli, sud temeljem odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 37.750,00 kuna (na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih bolova 15.000,00 kuna, pretrpljenog straha 7.500,00 kuna, duševnih bolova zbog smanjenje životne aktivnosti 11.500,00 kuna, duševne boli zbog nastale naruženosti 3.750,00 kuna).
Tužitelj je u tužbi i tužbenom zahtjevu posebno naveo iznose pravične novčane
naknade koje zahtjeva za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, međutim prema Zakonu o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 01.01.2006., a koji prihvaća tzv. objektivnu koncepciju neimovinske štete, pretrpljeni fizički bolovi, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti koje je tužitelj trpio više nisu vidovi neimovinske štete, već samo kriteriji i mjerilo težine povrede prava osobnosti, te se uzimaju u obzir, pored drugih odlučnih okolnosti, prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade, naknada neimovinske štete, odnosno pravična novčana naknada, ne predstavlja zbroj iznosa dosuđenih po pojedinim kriterijima, jer bi se po takvoj koncepciji za svaki kriterij morao dosuđivati određeni iznos, što ZOO ne predviđa.
Fizički bolovi, strah i duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti su kriteriji koji su u odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a navedeni primjerice i to nikako ne znači da bi za te
kriterije sud trebao dosuđivati posebne iznose naknade, te da iznos pravične novčane naknade predstavlja zbroj iznosa dosuđenih za svaki pojedini kriterij. Prilikom odmjeravanja visina pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti sud je naravno imao u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i zadnje Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 3.220,00
kuna za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, sud je taj dio tužbenog zahtjeva također usvojio. Ovo stoga što iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. P.P.proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju od ukupno 161 sat u zbrinjavanju svakodnevnih higijenskih i fizioloških potreba. Sud je tužitelju priznao 20,00 kuna po satu tuđe pomoći i njege, jer je taj iznos primjeren za cijenu sata pomoći i njege koju tužitelju pružaju ukućani, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je pomoć i njega pružana od strane stručnih osoba koje se bave pružanjem pomoći.
U odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na za neimovinsku štetu, iste su dosuđene u skladu s odredbom čl. 1103 ZOO-a pozivom na odredbu čl. 29 ZOO-a, a kojom odredbom je propisana da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, što isti dokazuje odštetnim zahtjevom priležećim na listu 17 spisa, te je sud u cijelosti prihvatio zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata za taj vid štete.
Odredbom čl. 1086 ZOO-a propisano je da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Tuđa pomoć i njega imovinska je šteta u smislu odredbe čl. 1095 st. 1 ZOO-a i predstavlja troškove koje je tužitelj imao u svezi štetnog događaja. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 9 tjedana po izlasku iz bolnice 09.02.2017., te je stoga šteta s te osnove dospjela danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom 17.04.2017., pa bi od tog dana tužitelj imao pravo od tuženika potraživati zatezne kamate koje su mu sukladno njegovoj dispoziciji dosuđene od kasnijeg datuma 16.05.2017..
Odluka o troškovima parničnih troškova u skladu je odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155
ZPP-a, te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:
142/12,103/14, 118/14 i 107/15 dalje; Tarifa), vrijednosti predmeta spora i uspjehom stranaka
u ovom postupku.
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 11.250,00 kuna, a koji trošak se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava tužbe od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištima 08.05.2018., 04.03.2019., 04.07.2019., 01.10.2019., 13.10.2020. i 14.01.2021. od po 1.000,00 kuna za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 23.02.2018., 21.12.2018. i 21.01.2019. od po 1.000,00 kuna za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 13.06.2018. 250,00 kuna prema Tbr. 8/3 Tarife, što sveukupno sa obračunatim PDV-om od 25% (2.812,50 kuna) predstavlja trošak zastupanja od ukupno 14.062,50 kuna. Tome se ima pridodati i trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje i provođenje očevida 1.750,00 kuna, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu od 650,00 kuna, troška sudske pristojbe na presudu koju sud dostavlja u elektroničkom obliku od 325,00 kuna, odnosno ukupno od 975,00 kuna, odnosno sveukupni opravdano zatraženi trošak tužitelja je 16.787,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.
Nasuprot tome, tužitelju nije priznat sav zatraženi trošak zastupanja za ročišta
04.03.2019., 04.07.2019., 01.10.2019., 13.10.2020. i 14.01.2021., naime isti neosnovano potražuje trošak od 150 bodova za svako ročište, naime istome pripada na ime zastupanja za
Poslovni broj: 16 Pn-414/2019-51
svako ročište trošak od 100 bodova, jer se tome ne može pridodati trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 2 sata prema Tbr. 35 Tarife, obzirom to nije nužan trošak koji može ići na teret protivnoj strani, jer je tužitelj imao mogućnost angažirati punomoćnika sa sjedištem na području nadležnosti Općinskog suda u V.G. ,, odnosno Općinskog suda u S.,
čime bi bio izbjegnut trošak izbivanja iz pisarnice koji je nastao zbog putovanja iz sjedišta pisarnice punomoćnika tužitelja do sjedišta suda i natrag. Također nije osnovan sav zatraženi trošak na ime sudskih pristojbi, jer taj trošak iznosi 975,00 kuna, a ne kako je to zatraženo 1.400,00 kuna.
Slijedom opisanog odbijeni su tuženik kao i umješač sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška u ovom postupku, jer je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor.
Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 24. veljače 2021.
Sudac
Lidija Jakšić v.r.
Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od
15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan
Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za punomoćnika tužitelja i tuženika
2. Generiraj naloge za plaćanje sudskih pristojbi
3. Presuda nepravomoćna
4. Kal 20 dana
U Vrb.24.02.2021.