Poslovni broj: K-10/2020-

1

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

      Žrtava fašizma br. 7                                                                      Poslovni broj: K-10/2020-134

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća sutkinje Ike Šarić, te članova vijeća sudaca porotnika Livije Škrinjar i Antona Žagara, uz sudjelovanje zapisničara Branke Jukopila, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 110 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i čl. 331 st. 1 KZ/11 sve uz primjenu čl. 51 KZ/11, nakon održane rasprave dana 01. veljače 2021. godine i 24. veljače 2021. godine u prisutnosti opt. A. Š., branitelja optuženika odvj. I. S. iz R te zamjenice ŽDO R B. S., dana 24. veljače 2021. godine u prisutnosti opt. A. Š., branitelja optuženika odvj. I. S. iz R te zamjenice ŽDO R B. S.

 

p r e s u d i o     j e

 

 

              opt. A. Š., zvan N, OIB: ...., sin pok. A. i A. Š. r. P., rođen .... u R, drž. RH, umirovljeni tokar, sa završenom srednjom metaloprerađivačkom školom, sa mirovinom od 4.280,00 kn, udovac, otac dvoje punoljetne djece, učesnik Domovinskog rata, nositelj Spomenice domovinske zahvalnosti, vlasnik kuće na adresi B. br. ...  te tri terena po 2000 m2, vlasnik poljoprivrednog zemljišta u I i osobnog automobila marke Corsa godina proizvodnje 2002., neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, sa prebivalištem Č – B br. ...

 

 

k r i v   j e

 

što je

 

1.                23. listopada 2019. oko 19,45, u mjestu Č, B br. ..., u zajedničkom domu, u cilju da usmrti suprugu V. Š., ispalio metak iz puške s užljebljenom cijevi M 24/47 i zadao joj prostrijelnu ranu glave sa razorenjem ličnog dijela i baze lubanje s traumatskim ispadom mozga te višestrukim prijelomima kostiju lubanje od koje je odmah preminula te strijelnu ranu hrpta lijeve šake s prijelomom III zapešćajne kosti lijeve šake

 

dakle, ubio drugoga

 

2.                u neutvrđenom razdoblju do 24. listopada 2019. u mjestu Č, protivno odredbi čl. 7 st. 1 tč. 11 i tč. 3 Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine br. 94/18, 42/20), držao nedopušteno oružje A kategorije i to u vrtnoj baraci na adresi B br. ... vatreno oružje ručne izrade u obliku „kubure“ cal. 12/70 sa 5 komada streljiva te u osobnom vozilu registarske oznake RI- ... prikriveno vatreno oružje ručne izrade u obliku „penkale“ cal. 22 Long Rifle sa metkom u cijevi.

 

dakle, neovlašteno posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanina zabranjeno

 

čime je djelom pod tč. 1 počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom iz čl. 110 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) a djelom pod tč. 2 kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331 st. 1 KZ/11, sve uz primjenu čl. 51 KZ/11.

 

 

              Za gornja kaznena djela opt. A. Š. utvrđuju se slijedeće kazne zatvora:

 

              - za kazneno djelo ubojstva po čl. 110 KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina

 

              - za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari po čl. 331 st. 1 KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

 

              pa se opt. A. Š. po čl. 110 KZ/11 uz primjenu čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11

 

o s u đ u j e

 

              na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

 

 

              Po čl. 54 KZ/11 opt. A. Š. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 23. listopada 2019. godine pa nadalje.

 

 

              Po čl. 69 st. 1, 2 i 3 KZ/11 opt. A. Š. izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena a najdulje 3 (tri) godine.

 

 

              Po čl. 79 st. 2 KZ/11 od opt. A. Š. oduzima se puška s užljebljenom cijevi, proizvođača Zavodi – Kragujevac, M 24/47, cal. 8x57JS, originalnog serijskog broja B330 u kojoj se nalazi jedna čahura s natpisom 8x57 JS i S&B; spremnik u kojem se nalazi jedno streljivo sa istim natpisom; deformirana jezgra zrna streljiva pronađena u unutrašnjosti monitora te 3 komada streljiva također sa natpisima 8x57 JS i S&B te 15 komada streljiva na kojima je vidljiva brojka 1977 i natpis na ćirilićnom pismu PPY, cal. 8257 JS a što se nalazilo u kutiji s natpisom „7.9 mm Univerzalno zrno M 49“ a koja puška, streljivo i čahura postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Po čl. 331 st. 7 KZ/11 od opt. A. Š. oduzimaju se: oružje ručne izrade u obliku kubure namijenjeno za ispaljivanje bojevog lovačkog streljiva cal. 12/70 sa 5 komada streljiva te prikriveno vatreno oružje izrađeno u obliku penkale, namijenjeno za ispaljivanje bojevog malokalibarskog streljiva sa rubnim paljenjem cal. 22 Long Rifle sa jednim streljivom u cijevi.

 

 

              Po čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi čl. 145 st. 1 i 2 tč. 1, 6, 7 i 8 ZKP/08 nalaže se opt. A. Š. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupak u paušalnom iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća kuna); naknadu KBC-u R za analizu krvi i urina u iznosu od 668,80 kn (šesto šezdeset osam kuna osamdeset lipa); naknadu Domu zdravlja PGŽ za presliku zdravstvenog kartona u iznosu od 62,50 kn (šezdeset dvije kune pedeset lipa); nagradu Medicinskom fakultetu R za obdukciju u iznosu od 4.000,00 kn (četiri tisuće kuna); nagradu Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I V i to: za toksikološko vještačenje u iznosu od 2.300,00 kn (dvije tisuće tristo kuna), za analizu alkohola u krvi i mokraći u iznosu od 1.500,00 kn (tisuću petsto kuna), za DKT pretragu i vještačenje u iznosu od 3.776,00 kn (tri tisuće sedamsto sedamdeset šest kuna), za biološko vještačenje u iznosu od 24.200,00 kn (dvadeset četiri tisuće dvjesto kuna), za balističko vještačenje u iznosu od 9.616,00 kn (devet tisuća šesto šesnaest kuna); naknadu Klinici za psihijatriju V za provedbu psihijatrijsko psihološkog vještačenja u iznosu od 3.750,00 kn (tri tisuće sedamsto pedeset kuna), nagradu stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. N. B. u iznosu od 8.400,00 kn (osam tisuća četiristo kuna), nagradu psihologu prof. R. K. u iznosu od 2.313,00 kn (dvije tisuće tristo trinaest kuna); naknadu stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. D. C. za pristup na očevid u iznosu od 1.500,00 kn (tisuću petsto kuna) te nagradu za pristup na raspravu i dopunu nalaza i mišljenja u iznosu od 520,00 kn (petsto dvadeset kuna); nagradu vještaku N. O. u iznosu od 320,00 kn (tristo dvadeset kuna); nagradu vještaku dr. R. F. u iznosu od 688,00 kn (šesto osamdeset osam kuna) dok će se o svim ostalim troškovima za koje su u vrijeme presuđenja nedostajali podaci o visini istih donijeti posebno rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

              ŽDO R optužnicom KO-DO-102/20 od 17. travnja 2020.g. (list 2 – 12 spisa) optužilo je A. Š. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110 KZ/11 te zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331 st. 1 KZ/11 a zamjenica ŽDO R podneskom od 21.1.2021.g. (list 733 spisa) izmijenila je činjenični opis u odnosu na kazneno djelo iz čl. 331 st. 1 KZ/11 a na način kako je to navedeno i u izreci ove presude.

 

              Opt. A. Š. izjasnio se da se ne smatra krivim u odnosu na naprijed navedena kaznena djela (list 774 spisa) a u svojoj obrani (list 796 spisa) ističe da ostaje kod obrane koju je ranije dao i da se dalje brani šutnjom radi čega je pročitana njegova obrana sa lista 653 spisa a pročitani su i zapisnici o njegovom ispitivanju i reproducirane snimke ispitivanja sa lista 44 – 50 te 74 – 79 spisa.

 

              U obrani (list 653 spisa) opt. ističe da će iznijeti obranu ali neće odgovarati na pitanja pa u obrani i navodi da je to po njemu bio nesretan slučaj. Te večeri kada je dolazio od Đ., kojem je pomagao cijepati drva, odjednom je iz te tame čuo glas, okrenuo se, to je bio njegov ratni drug M. B. koji ga je i prošlu večer sreo na putu kada je dolazio iz štale. M. mu govori "jesi spreman za akciju" a on kaže "jesam" pa M. kaže "što imaš od oružja" a on mu kaže "imam kuburu u baraci, kemijsku u autu i pušku u podrumu". M. mu kaže "idemo u akciju, odi po pušku". Išao je po pušku. Ušli su u kuću i M. mu kaže "ubij, pucaj, pucaj", pucao je, izletio je van iz kuće i M. za njim. Odjednom je prošao jedan auto koji ih je osvijetlio. Nije znao gdje je. Nestao je i M.. Prije toga M. mu je rekao "A. vidjet ćemo se opet". Odbacio je pušku, ušao u kuću, vidio mrtvu V., htio je zvati policiju pa je uhvatio za telefon ali telefon nije radio. Izašao je iz kuće. Vidio je da mu nema šogorice, nije znao gdje mu je mobitel, išao je preko puta kod susjede da zove policiju, ona nije htjela i on se vratio u auto i odvezao ravno u policiju. To je njegova obrana. Htio bi dodati još samo to da alkohol i oružje za njega više ne postoje. M. B. bio je dragovoljac Domovinskog rata koji je bio neustrašiv, bili su u vodu koji se zvao L a koji je bio formiran od dragovoljaca, R, i kada je Č pao onda je njih 400 dragovoljaca krenulo u G, bili su pobacani po brigadi, M. je poginuo poslije akcije M. džep.

 

              Ispitan pred policijom opt. Š. branio se šutnjom (list 44 – 50 spisa) a na ispitivanju u ŽDO R iskazao je samo da se ne osjeća krivim, da je to bio nesretan slučaj te da neće iznositi obranu i da će se braniti šutnjom (list 74 -79 spisa).

 

              U tijeku dokaznog postupka saslušan je svjedok R.  C. (list 774 – 775 spisa), svjedok S. U. Š. (list 775 spisa), po čl. 431 st. 1 tč. 6 ZKP/08 u suglasnosti sa strankama pročitani su iskazi svjedoka S. Đ. (list 555 – 556 te 184 – 186 spisa), T. Š. (list 556 te 386 – 388 spisa), D. C. (list 557 te 187 – 189 spisa), K. M. (list 644 – 645 te 155 – 160 spisa), D. F. (list 645 – 646 te 180 – 183 spisa), A. I. (list 646  te 234 – 236 spisa), nalaz toksikološkog vještačenja i analize alkohola u krvi i mokraći (list 205, 230 – 233, 215 – 226 spisa) te dopuna nalaza i mišljenja po vještaku R. F. (list 647 spisa), nalaz i mišljenje o provedenom biološkom vještačenju (list 427 – 431 spisa) te dopuna tog nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku N. O. (list 574 – 575 spisa), zapisnik o vanjskom pregledu i zapisnik o obdukciji (list 237 te 152 – 153 spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. D. C. (list 575 – 577 spisa), zapisnik o balističkom vještačenju i dopuna nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku V. N. (list 403 – 419 te 577 – 578 spisa), pročitani su zapisnik o očevidu te je razgledana foto dokumentacija očevida (list 10 – 13 te 328 – 354 spisa), podaci o prihodima i imovini optuženika (list 293 – 304 te 735 – 748 spisa), dopis PU PG vezan za produljenje oružnog lista (list 565 – 570 spisa), dopisi Ministarstva  (list 603 – 604 spisa), otpusno pismo KBC R (list 1/611 spisa), oružni list (list 620 – 621 spisa), dopis Doma za stare i nemoćne N (list 622 – 626 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb R (list 627 spisa), zdravstveni karton optuženika (list 240 – 292 spisa) te zdravstveni karton za optuženika dostavljen po upravi Zatvora u R (list 598 – 602 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja (list 439 – 457 te 676 – 684 spisa), saslušan je vještak prof. psiholog R. K. (list 777 – 778 spisa), vještak doc.dr.sc. N. B. (list 778 – 781 spisa), ispitani su svj. P. A. (list 793 – 794 spisa), svj. Ž. C. (list 794 spisa), pročitani su zapisnik o pretrazi i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 – 17, 21 – 24, 28 – 31 i 35 spisa), zapisnik o pretrazi mobitela i računala sa CD snimkom (list 319 – 329 spisa), reproducirane su CD snimke sa lista 438 (ispis na 1/547 i 2/548 spisa), CD sa lista 319 (ispis na 1/562, 2/563 i 3/564 spisa), reproduciran je CD očevida (list 354 spisa), razgledan je KOP 3/20, pročitan je nalaz daktiloskopskog vještačenja (list 398 – 399 spisa) te je pročitan izvod iz KE (list 649 spisa).

 

              Iz zapisnika o očevidu (list 10 – 13 spisa) razvidno je da je očevid obavljen dana 23.10.2019.g. s početkom u 21,55 sati i to u Č, B br. ..., u obiteljskoj kući koja se nalazi u dvorištu s lijeve strane dvojnog objekta s kućnim brojevima ... i ....

 

              U suterenu obiteljske kuće B br. ... nalazi se konoba čija su ulazna vrata zatečena otvorena a krećući se od konobe prema ulaznim vratima kuće s lijeve strane na tlu zatečena je puška polegnuta na lijevom boku čiji je kundak udaljen 85 cm od stjenke zida kuće dok je prednji otvor cijevi udaljen 54 cm od zida prolaza koji vodi u konobu. Puška je zatečena zatvorenog zatvarača. Na početku cijevi puške kod zatvarača vidljiv je ukucan natpis M 24/47 a s lijeve strane kod zatvarača vidi se ukucan natpis Zavod 44 dok se s desne bočne strane na cijevi vidi natpis B330. Na nišanu puške zatečen je pramen kose a u pušci je zatečena jedna čahura s natpisima 8x57 JSi S&B i u spremniku jedno streljivo s istim natpisima. Na terasi kuće zatečeno je sušilo s odjećom i PVC posudom na kojem se nalazi cvijeće a u prizemlje kuće ulazi se preko tri stepenice time da su ulazna vrata kuće zatečena otvorena i otključana. Ulaskom kroz ulazna vrata ulazi se u prizemlje kuće koje se sastoji od dva hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje. Na kraju hodnika su otvorena vrata dnevnog boravka a u samom dnevnom boravku u kutu do vrata, uz lijevu bočnu stjenku zida i do stjenke zida nasuprot ulaznih vrata nalazi se stol a ispred stola je stolica čiji je naslon prekriven gornjim dijelom trenerke i na kojoj je zatečeno u sjedećem položaju mrtvo tijelo V. Š. čiji je gornji dio prekriven zavjesom koja je mjestimično zakrvavljena i po kojoj su mjestimično vidljivi komadići mozga. Tijelo je bez glave, donji dio tijela obučen je u trenerku a gornji u kariranu košulju a lijevo rame pokojne nagnuto je na staklo vrata balkona. Desna ruka pokojne je polusavijena i u krilu dok lijeva visi prema podu s vidljivim tragom propucavanja i zakrvavljenja.

 

              Na stolu ispred tijela nalazi se računalo s uključenom centralnom jedinicom LCD monitorom marke Samsung, papirnate maramice, pepeljara i razni kućanski predmeti a sve to mjestimično je pokriveno komadićima mozga, zubiju i kostiju lubanje. LCD monitor je uključen i ukošen prema naprijed a s lijeve strane istog u donjem kutu vide se tragovi oštećenja u vidu probijanja. Zid s lijeve strane stola te zid nasuprot istog je mjestimično prekriven komadićima mozga a također se i na stropu iznad stola vide komadići mozga koji su zalijepljeni za isti. Na podu je vidljiva nakupina više komadića mozga i košćica lubanje a desno od regala zatečen je fragment lubanje dimenzija 22x21 cm, okrenut prema stropu i s kosom na podu. Na desnoj bočnoj stjenci zida iznad prolaza vidljiva je zalijepljena nakupina komadića mozga a sitni fragmenti mozga bili su mjestimično vidljivi po cijeloj površini sjedeće garniture. Na naslonu sjedeće garniture vidljiv je komadić mozga zalijepljen za tkaninu a pokraj PVC boce fragment kosti lubanje. Na zidu desno od ulaznih vrata također je bio vidljiv zalijepljen komadić mozga.

 

              Na podu između sjedeće garniture i stola zatečena je staklena boca zapremnine 5 litara koja je svojom trećinom ispunjena tekućinom crne boje a do te boce nalazi se boca "žestice" zapremnine 1 litre u kojoj se do pola nalazi tekućina žute boje. Cijeli prostor dnevnog boravka tj. zidovi, strop kao i predmeti i namještaj u istom mjestimično su pokriveni zalijepljenim komadićima mozga. Prolaskom kroz prolaz ulazi se u hodnik gdje se nasuprot prolaza s lijeve strane nalazi stepenište kojim se penje na kat kuće a na podu kod nosivog stupa stepeništa na udaljenosti 106 cm od lijeve bočne i 105 cm od stjenke zida nasuprot prolaza zatečen je fragment kosti lubanje nepravilnog oblika dimenzije 5x4 cm.

 

              U prvoj sobi na katu kuće zatečena je kartonska kutija dimenzija 8x6x3 cm, a na kutiji su vidljivi natpisi "7,9 mm univerzalno zrno M49" s mesinganom čahurom a u kutiji je zatečeno 15 komada streljiva na kojima je vidljiva brojka 1977 i natpis na ćirilici "PPY".

 

              U dinamičkom dijelu očevida pregledan je stol s kompjuterskom konfiguracijom i prostor uokolo istog pa su na monitoru marke Samsung uočena dva mehanička oštećenja u vidu probijanja istog u donjem lijevom kutu a rastavljanjem monitora u unutrašnjosti istog, iza tih oštećenja zatečen je deformirani fragment zrna streljiva nepravilnog oblika dimenzija 2x1x0,5 cm.

 

              Na betonskom podu konobe nasuprot ulaznih vrata zatečeno je streljivo na kojem su vidljivi natpisi 8x57 JSi S&B a na stolu u konobi zatečena su još dva streljiva u metalnom okviru s naprijed navedenim natpisima.

 

              Svi naprijed navedeni tragovi zorno su prikazani u foto dokumentaciji očevida (list 328 – 354 spisa).

 

              Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 – 17 te 21 spisa) proizlazi da su djelatnici policije dana 24.10.2019.g. obavili pretragu stana na adresi Č, B ..., a pozvan prije početka pretrage da dobrovoljno izruči predmete koji se traže opt. A. Š. je naveo da u podrumu ima streljivo a pretragom od njega su privremeno oduzeti jedan oružani list broj 00280988, jedan mobitel marke ZTE, jedan mobitel marke Nokia te kućište računala nepoznate marke.

 

              Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 – 24 te 28 spisa) razvidno je da su djelatnici policije dana 24.10.2019.g. obavili pretragu barake koja se nalazi u Č na adresi B ..., a prije početka pretrage opt. A. Š. je izjavio da u baraci posjeduje jedan komad oružja – ručno izrađeno oružje za lovačko streljivo cal. 12 mm pa je od njega i oduzet plastični kovčeg sive boje u kojem se nalazi ručno izrađeno oružje za cal. 12 mm.

 

              Iz zapisnika o pretrazi osobnog automobila marke Opel Corsa reg.oznake RI ... i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 29 – 31 te 35 spisa) proizlazi da je dana 24.10.2019.g. po djelatnicima policije obavljena pretraga naprijed navedenog automobila koje prilike su od opt. A. Š. oduzeti jedna kemiska prerađena u kemisku pištolj s jednim metkom cal. 22 te jedan mobitel marke Nokia u kojem se nalazi SIM kartica pozivnog broja ....... time da se u potvrdi navodi da je te predmete djelatnicima policije dragovoljno izručio osumnjičenik A. Š.

 

              U zapisniku o očevidu od 23.10.2019.g. stalni sudski vještak prof.dr.sc. D. C. (list 237 spisa)  a povodom preliminarnog vanjskog pregleda mrtvog tijela V. Š. između ostalog navodi da je gornji dio tijela pokojnice pokriven zavjesom i zaštićen štipaljkom za sušenje rublja a po otkrivanju gornjeg dijela trupa ustanovi se opsežna ozljeda glave od korijena vrata prema gore time da se veći dio fragmenata lubanjskih kostiju i mekih tkiva zajedno s dijelovima tkiva mozgovine nalazi razasut po podu čitave prostorije uključujući i dio zidova ispred i bočno u odnosu na tijelo. Mrtvačka ukočenost je u pojavnosti kao i početno formiranje mrtvačkih pjega po nogama.

 

              U zapisniku o obdukciji od 25.10.2019.g. obducent prof.dr.sc. D. C. (list 152 – 154 spisa) navodi da je vanjskim pregledom tijela utvrđeno da je glava pok. V. Š. u cijelosti razorena od korijena vrata i brade prema gore, nedostaje lični dio lubanjskih kostiju i mekih tkiva kao i čitava baza sa svodom lubanje i velikim i malim mozgom. U masi zgnječenog tkiva nađe se djelomično sačuvan jezik, raspoznaje se dio nosa te jedna očna jabučica, dio desnog obraza i gornje čeljusti s nekoliko zubi kao i parcijalna donja zubna proteza. Nadalje se utvrđuje da se na hrptu lijeve šake na površini promjera oko 6 cm vidi strijelni defekt koji zahvaća kožu i potkožno tkivo a kroz defekt se utvrdi i prijelom III zapešćajne kosti lijeve šake ali nema izlazne rane na dlanu, koji je neozlijeđen. Zbog opsežnosti defekta glavu nije moguće rekonstruirati. U patološko anatomskoj dijagnozi navodi se prostrijel glave sa razorenjem ličnog dijela i baze lubanje s traumatskim ispadom mozga, strijelna rana hrpta lijeve šake s prijelomom III zapešćajne kosti lijeve šake, dobroćudne tvorbe maternice, kronična upala bubrega i stanje iza kirurškog otvaranja trbušne šupljine prije nepoznatog vremena a kao uzrok smrti navodi se prostrijelna rana glave. U mišljenju vještak navodi da zbog opsežnosti defekta glave nije moguće precizno rekonstruirati strijelni kanal ali obzirom na okolnosti utvrđene očevidom na mjestu događaja te strijelnu ranu hrpta lijeve šake koju je zrno ispaljeno iz puške zahvatilo nakon što je prošlo kroz glavu, zaključuje da je najvjerojatnije strijelni kanal imao smjer od straga i nešto gore prema naprijed i nešto dolje. Obzirom na narav i intenzitet ozljeda glave (mozga) niti najhitnija niti najstručnija medicinska pomoć ne bi spasila život imenovane.

 

              U dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak prof.dr.sc. D. C. (list 575 – 577 spisa) iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja a što se tiče toga na temelju kojih okolnosti utvrđenih očevidom na mjestu događaja je utvrdio da bi najvjerojatnije strijelni kanal imao smjer od straga i nešto gore prema naprijed i nešto dolje navodi da je obzirom na položaj u kojem je oštećena zatečena prilikom samog očevida – sjedeći u stolici ispred ekrana osobnog računala zaključio da je tijelo neposredno nakon ozljeđivanja palo odnosno nagnulo se u lijevu stranu prema zidu odnosno zavjesi, kojom je gornji dio tijela bio prekriven neposredno prije otkrivanja i taj dio zavjese bio je uhvaćen štipaljkom. Dakle, na smjer strijelnog kanala od straga i nešto gore prema naprijed i nešto dolje zaključivao je obzirom da je oštećena ozlijeđena u sjedećem položaju i to najvjerojatnije u trenutku dok je nešto radila za računalom, naime navodi da budući da je ruka anatomski izuzetno pokretljiva u prostoru zaključio je da je projektil pogodio ekran najvjerojatnije u trenutku nakon što je već prošao kroz glavu i zahvatio lijevu ruku u području hrpta. Obzirom da je ispaljenje izvršeno iz vatrenog oružja duge cijevi to po vještaku podrazumijeva da je onaj tko je pucao iz puške stajao sa stražnje strane u odnosu na tijelo oštećene pri čemu su usta cijevi, obzirom na smjer strijelnog kanala, morala biti na nekakvoj visini iznad stražnjeg dijela glave i pri čemu je cijev bila usmjerena lagano dolje. Kako se radilo o vatrenom oružju duge cijevi razorenje najvećeg dijela lubanje nastalo je djelovanjem projektila velike kinetičke energije a uzevši u obzir efekt balona koji se viđa kod djelovanja takvih projektila do ovakve ozljede sa rasprskavanjem većeg dijela lubanje moglo je doći sa udaljenosti od oko 1 – 1,5 m čime se misli na udaljenost usta cijevi vatrenog oružja od glave oštećene. Mišljenje je vještaka da se na oštećenu pucalo dugim oružjem ali sa manjim kalibrom streljiva od onoga koje je bilo u konkretnom slučaju, da ne bi bio bitno drugačiji nalaz što se tiče ozljede glave jer osim veličine samog kalibra bitna je i određena udaljenost i to kolika se kinetička energija prenosi na tkivo i koje su sve strukture zahvaćene pa je mišljenja da bi razlika bila neznatna.

 

              Upitan kako su dijelovi tkiva pokojne oštećenice dospjeli i van prostora kuće tj. van dnevnog boravka u kojem se događaj zbio, vještak navodi da je moguće, odnosno pretpostavlja da je do pronalaska komadića ili fragmenata ljudskog tkiva ili fragmenata kostiju moglo doći i prijenosom od strane počinitelja jer je zbog efekta balona dio tkiva pa i kostiju mogao završiti na njegovoj odjeći tako da je prilikom izlaska iz prostorije i odlaganja karabina moglo doći do prijenosa do mjesta gdje se događaj nije dogodio. Obzirom na sva utvrđena oštećenja tkiva, koja uključuju osim koštanog dijela tkiva i mozgovine i krvne žile, vještak je mišljenja da je krvarenje nastupilo zbog oštećenja krvne žile na ruci pa tu postoji mogućnost da je moglo doći i do tragova špricanja krvi. U opisanom nastanku rasprskavanja glave moguće je da dijelići tkiva i koštani fragmenti uključujući i tragove krvi zahvate i tijelo onoga tko je stajao na udaljenosti 1 – 1,5 m od tijela oštećene.  Opisana oštećenja na ekranu odgovaraju dinamici koju je prethodno iznio a što znači da je strijelni kanal od straga i nešto gore prema sprijeda i nešto dolje. Puška pronađena na očevidu pogodna je za nanošenje ove ozljede no to je pitanje za vještaka balistike. Upitan da li je onaj tko je stavljao zavjesu na preostali dio trupa oštećene mogao ukloniti glavu pokojne oštećene vještak navodi "ne, mi smo to tako zatekli", glava je raznesena streljivom, nije mu poznato tko je stavio tu zavjesu na vrh trupa pokojne oštećenice pa navodi da to sigurno nije napravio nitko od službenih osoba jer su to tako zatekli kada su došli.  Upitan u kojem položaju se nalazila ruka oštećene kada je nastala povreda koja je evidentirana vještak navodi da je ruka morala hrptom biti okrenuta prema zrnu da bi došlo do takvog defekta, da nema oštećenja na dlanu a ova ozljeda mogla je nastati fragmentom streljiva koje je potom završilo u kompjuteru. Na očevidu nije zamijetio u kući životinje ali je na balkonu bila mačka no vrata su bila zatvorena "vjerojatno da ne bi mačka ušla unutra". Smatra da je moguće da je ruka oštećene bila možda i blizu bradi ili nosu i da projektil zahvati samo taj dio a ne prođe kroz dlan.

 

              Na primjedbu optuženika "moj šogor i šogorica imaju njemačkog ovčara – kuju i ja sumnjam na tu kuju da je ona raznijela sve te dijelove glave moje sada pokojne žene i pustio sam otvorena vrata, to mi je greška", vještak navodi da je to nemoguće, a optuženik navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka no navodi "i puška, ja kada sam izletio ja nisam zatvorio zatvarač i ja sam nju bacio skroz dole u kanal a ne tamo gdje je nađena i tu pušku je netko dirao". 

 

              Iz DKT pretrage i vještačenja (list 398 – 399 spisa) proizlazi da daktiloskopskim pretragama puške sa užljebljenom cijevi, deformiranog zrna streljiva, kutije sa natpisom "7,9 univerzalno zrno M49" sa 15 komada streljiva, streljiva sa natpisom 8x57 JSi S&B, dva komada streljiva zatečena u metalnom okviru s naprijed navedenim natpisima, ručno izrađeno oružje za cal. 12 mm te ručno izrađeno oružje tzv. kemiska sa jednim metkom cal. 22 mm nisu pronađeni sporni tragovi papilarnih linija. U zapisniku je i napomena da je prije DKT pretrage na naprijed navedenim predmetima od strane vještaka za biološke tragove izvršeno izuzimanje brisa za DNA analizu te da su predmeti nakon DKT pretrage proslijeđeni na traseološko vejštačenje.

 

              Iz nalaza i mišljenja o provedenom biološkom vještačenju (list 427 – 431 spisa) proizlazi da je analizom brisa vlasi kose pronađenih na ustima cijevi puške marke Zavod 44, 24/47 utvrđen DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom V. Š. a u brisevima puške, streljiva i čahure nisu utvrđeni relevantni biološki tragovi. Analizom tragova krvi s donjeg dijela trenerke (NN marke i veličine, crne boje s oskudnim tragovima nalik na krv po cijeloj trenerci a za analizu su zasebno izuzeti tragovi oko lijevog džepa, desne nogavice oko koljena, stražnje strane desno u gornjem dijelu te lijeve nogavice bočno) i majice opt. A. Š. (majica dugih rukava NN marke i veličine zelene boje s tragovima nalik na krv po cijeloj majici a za analizu su zasebno izuzeti tragovi sa stražnje, gornje strane, prednje strane u donjem dijelu te prednje strane u gornjem dijelu) te tkiva s naprijed navedene majice utvrđen je isti DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom V. Š.. Na kartonskoj kutiji 15 komada streljiva na streljivu oznake 8x57 JS na metalnom okviru s dva komada streljiva na ručno izrađenom oružju (pištolj) te na ručno izrađenom oružju tzv. kemiska nisu utvrđeni relevantni biološki tragovi.

 

              Vještak za biološka vještačenja prof. N. O. u dopuni nalaza i mišljenja (list 574 – 575 spisa) istakla je da je za vlasi kose koje su pronađene na cijevi puške utvrdila DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom V. Š.. Što se tiče donjeg dijela trenerke i majice dugih rukava optuženika a za koje je vještačenjem utvrdila da je na istima utvrđen DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom pokojne V. Š., ističe da su tragovi krvi bili po cijeloj majici a ne može se izjašnjavati o tome s koje strane te odjeće je bilo više tih tragova krvi.

 

              Na nalaz vještaka optuženik je stavio primjedbu navodeći "kada se to desilo ja sam doživio šok i ja sam vjerojatno išao prema njoj i takao je i vjerojatno je ostalo tragova krvi i na majici i na trenerki".

 

              Vještak je nadalje istakla da nije detaljno utvrđivala a vezano za tragove krvi na odjeći optuženika radi li se o brisotini, prenesenom tragu, kapljici krvi i slično, a to se ne bi na njihovom odjelu biologije moglo utvrditi ni dopunom vještačenja time da napominje da je na majici optuženika pronađeno i tkivo i tragovi krvi, a kada se govori o tkivu time se misli na trag kože i mesa sada pokojne V. Š. ali ne i na trag kosti.

 

              Iz nalaza i mišljenja o provedenom balističkom vještačenju (list 403 – 419 spisa) proizlazi da je puška sa užljebljenom cijevi, proizvođača Zavodi Kragujevac, M 24/47, cal. 8x57 IS, originalnog tvorničkog/serijskog broja B330 u trenutku laboratorijskog ispitivanja funkcionirala na ispravan način, da je iz predmetne puške pucano a da njena cijev nakon posljednjeg pucanja nije očišćena. Čahura metka s natpisima 8x57 JSi S&B ispaljena je iz ove puške a deformirana jezgra zrna streljiva pronađena u unutrašnjosti monitora marke Samsung pripadala je puščanom zrnu streljiva nominalnog kalibra 8 mm i ista nije pogodna za identifikaciju oružja iz kojeg je ispaljena jer se na istoj ne nalaze tragovi užljebljenja cijevi vatrenog oružja. Na zrnu streljiva koje je pronađeno u spremniku puške sa užljebljenom cijevi na deformiranoj jezgri zrna streljiva pronađenoj u unutrašnjosti monitora marke Samsung te na streljivu pronađenom na podu konobe i na dva komada streljiva zatečena u metalnom okviru na stolu u konobi nisu uočeni podobni mehanički tragovi mehanizma ubacivanja i izbacivanja streljiva u i iz oružja. Predmetna puška se prema važećim zakonskim odredbama u Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/18) svrstava u kategoriju B-vatreno oružje za koje je potrebno odobrenje (čl. 7 st. 1 tč. 7).

 

Oružje ručne izrade u obliku kubure, namijenjeno za ispaljivanje bojevog lovačkog streljiva cal. 12/70 je u funkcionalnom stanju i iz iste je u vrijeme laboratorijskog ispitivanja bilo moguće ispaliti lovačko streljivo cal. 12/70 a navodi se i to da je iz kubure pucano i da njena cijev nakon zadnjeg pucanja nije ili je slabo očišćena.

 

Prikriveno vatreno oružje u obliku penkale, namijenjeno za ispaljivanje bojevog malokalibarskog streljiva sa rubnim paljenjem cal. 22 Long Rifle u funkcionalnom je stanju i iz istog je u vrijeme laboratorijskog ispitivanja bilo moguće ispaliti streljivo cal. 22 Long Rifle a navodi se i to da je iz ovog oružja pucano i da njegova cijev nakon zadnjeg pucanja nije očišćena ili je slabo očišćena.

 

              Kubura ručne izrade i prikriveno vatreno oružje ručno – radioničke izrade u obliku penkale su prema važećim zakonskim odredbama u Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/18) oružje kategorije A-zabranjeno vatreno oružje (čl. 7 st. 1 tč. 11 i 3).

 

              Naprijed navedena puška, kubura ručne izrade i prikriveno vatreno oružje ne mogu se kao sredstvo izvršenja dovesti u vezu s nekim od neriješenih kaznenih djela počinjenih uz uporabu vatrenog oružja na području RH a čiji se sporni materijal nalazi u Zbirci neriješenih predmeta.

 

              Na silikonskim odljevcima izuzetim sa šaka lijeve i desne ruke A. Š. dokazano je prisustvo nesagorjelih i djelomično sagorjelih čestica baruta što je prikazano u skici 1 (list 417 spisa) dok su rezultati DSR analize na specijalnim ljepljivim trakicama kojima su izuzeti tragovi sa šaka desne i lijeve ruke A. Š. te sa odjevnih predmeta – donjeg dijela trenerke i majice A. Š. prikazani u rezultatima DSR analize (list 418 spisa) time da se navodi da je prilikom ispitivanja sastava čestica nastalih prilikom ispaljivanja streljiva iz vatrenog oružja, a koje su zaostale u spornoj čahuri streljiva utvrđeno odsustvo karakterističnih trokomponentnih čestica odnosno potvrđeno je da iste ne nastaju iz inicijalne smjese kojom je punjena inicijalna kapisla sporne čahure streljiva. Potvrđeno je da nastaju čestice sastava (Ba, Ca, Si) koje se ne mogu smatrati karakterističnima već samo indikativnima a iste su i pronađene na spornim uzorcima (izuzeti tragovi sa šaka desne i lijeve ruke A. Š. te sa trenirke i majice A. Š.).

 

              Stalni sudski vještak dipl.inž. V. N. u dopuni nalaza i mišljenja (list 577 – 578 spisa) navodi da je službeni naziv kalibra za pušku sa užljebljenom cijevi marke CZ – M48, cal. 7,92 mm Mauzer tj. naziv koji se službeno upotrebljavao za taj specifični kalibar oružja. Na predmetnoj pušci nisu uočeni tragovi prepravke odnosno dorade vatrenog oružja. Kinetička energija za zrno streljiva ispaljeno iz te puške iznosi do 4000 J, brzina ispaljenog zrna u ovisnosti od proizvođača streljiva iznosi od 740 – 830 m/sek a masa zrna se kreće približno 12 grama. U predmetnom slučaju, kako se radilo o pucanju iz relativne blizine (do par metara maksimum), u slučaju žrtve došlo je do eksplozije glave odnosno pojave tzv. balona. Naime, kada zrno tako velike brzine i kinetičke energije probije svod ili neki drugi dio glave dolazi do jako izražajnog prijenosa kinetičke energije sa glave na dijelove kostiju te s tim dolazi do pucanja i odvajanja istih. Postoje i streljiva koja su jačeg kalibra od onog cal. 7,92 mm a inače streljivo cal. 7,92 mm primjenjuje se u vojnoj, lovačkoj, streljačkoj namjeni, dakle i u vojnoj i u civilnoj praksi. Kada se streljivo cal. 7,92 mm koristi u lovu sa istim se puca na krupnu divljač. Krajnji domet tog streljiva je 4850 metara a kod uporabe ove puške u namjeni lova koristi se drugačije streljivo tj. ono koje ima veću zaustavnu moć i koje neće prostrijeliti životinju već će ostati isto u njoj.

 

              Upitan kakav je mehanizam koji je vezan za opaljenje zrna streljiva kod predmetne puške – čvrst, labav i je li moguće da dođe do slučajnog opaljenja streljiva obzirom na stanje puške, nakon što je ponovno uzeo u ruke predmetnu pušku vještak navodi da je u zapisniku konstatirano da je predmetna puška u funkcionalnom stanju a to znači da je prilikom probnog pucanja iz iste bilo moguće ispaliti odgovarajuće streljivo a što isto znači da je sila okidanja koju je potrebno dovesti na okidač bila u normalnom stanju, da na istoj nije vršen prepravak u smislu dovođenja okidača u neku malu silu okidanja a što znači da okidač mora biti potegnut do kraja da bi došlo do opaljenja, odnosno potrebno je dovesti silu na okidač od 2 – 2,5 kg da bi ista izvršila opaljenje. Sistem rada ove puške je tzv. rotirajući zatvarač a to znači da se streljivo prethodno umetne u spremnik, povuče se zatvarač u zadnji položaj te se isti gurne u prednji položaj i zatvarač se spusti prema okidaču. Ova puška ima i kočnicu koja se nalazi u gornjem položaju i onda puška ne može okidati i taj sistem kočnice je bio u redu. Kada se kočnica spusti dolje onda se može okidati.

 

              Kubura ručne izrade služi za ispaljivanje lovačkog streljiva cal. 12/70 mm, a što se tiče toga da li su na odjeći optuženika pronađeni tragovi pucanja vještak navodi da su rezultati GSR analize prikazani u tablici a što znači da su indikativne čestice pronađene na odjeći okrivljenika time da je teško odgovoriti na kojoj udaljenosti mora stajati osoba koja puca da bi na njenoj odjeći ostali tragovi GSR čestica. Vezano za deformirani fragment zrna streljiva i pitanje uslijed čega se isti deformirao vještak navodi da je do deformiranja došlo u predmetnom događaju prilikom kretanja odnosno raspada zrna, prolaskom kroz prepreku odnosno glavu žrtve. Ostali fragmenti zrna streljiva moraju biti negdje u prostoru ili u tkivu i da su krim. tehničari detaljnije obavili uviđaj bili bi pronađeni i ti ostali fragmenti zrna streljiva.

 

              Na nalaz i mišljenje vještaka opt. A. Š. je stavio primjedbu navodeći "ja se slažem sa onim što je rekao prethodni vještak (vještak sudske medicine), sve je točno, ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (konstatirano je da optuženik pokazuje svojom desnom rukom predio iznad svog desnog uha)" te dodaje "i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter".

 

              Svjedok R. C., inače brat pokojne oštećenice, iskazao je (list 775 spisa) da će imovinsko pravni zahtjev ostvarivati u posebnom parničnom postupku. Osobno nije bio na licu mjesta tako da o tome nema saznanja a ono što zna iz ovog postupka jeste da je njegovu sestru upucao s leđa. Optuženik mu je pričao o sudjelovanju u Domovinskom ratu u smislu da je bio u Domovinskom ratu, nije se prilikom pričanja tih priča optuženik osjećao loše. Navodi kako su pokojna oštećenica i optuženi dobro živjeli, i koliko zna da su bili u dobrim odnosima pa mu nije jasno kako i zašto se ovo dogodilo. U vrijeme kada se to dogodilo bio je na brodu i nema neposrednih saznanja. Živjeli su u istom dvorištu i viđali se gotovo svakodnevno kada je on bio kod kuće, povremeno su se posjećivali, ne bi rekao da je između njegove pokojne sestre i optuženika bilo svađa ili sukoba jedino je optuženik kada bi popio "možda znao zagalamiti ali ništa posebno" no nije obraćao pažnju na to kada bi čuo glasove iz kuće. Rekao bi da je optuženik pio gotovo svakodnevno, sam optuženik je govorio da je kupio neko jeftino vino pa je znao i njega ponuditi a znao je i kod njih doći popiti. Sestra kada je dolazila kod njih uglavnom je pričala o poslu, nije pričala ništa o odnosu sa optuženikom a rekao bi da je u zadnje vrijeme bila jako zadovoljna – kupila je auto, plaća joj je narasla, misli da oko posla nije bio neki problem. Poznato mu je da je od oružja optuženik imao kemisku, M48 i zračnicu što mu je isti i pokazao i koliko zna optuženik je to držao u konobi koja se nalazi kraj kuće, puška M48 je njegov ratni plijen iz VRA Oluja i on je to dao optuženiku nakon VRA Oluja.

 

              Misli da je njegova sestra imala oko 20-tak godina kada je počela živjeti sa optuženikom no nije mu poznato kako i gdje su se upoznali. Na poticaj njega i supruge mu sestra je završila naknadno OŠ, ne zna je li ista sudjelovala u Domovinskom ratu. Poznato mu je da su optuženik i sestra imali vrt na kojem je bila neka štalica, voćnjak, no ne zna je li optuženik nosio to oružje tamo. Njegova sestra se nosila sa alkoholom kojeg je uzimao optuženik, nije se žalila, dosta smireno je to podnosila, čak je smirivala optuženika kada bi se našli u društvu. Pušku je dao optuženiku jer je isti volio oružje a njemu to nije trebalo i kada mu je dao to nije bilo ništa prerađeno. Ne sjeća se da li je optuženiku uz pušku dao i neko streljivo a inače za tu pušku koja je teška 3 – 4 kg upotrebljava se streljivo cal. 7,39 i optuženiku je istu predao u ispravnom stanju a koliko zna za tu pušku optuženik je imao dozvolu za držanje oružja.

 

              Povremeno popije, zna se povremeno napiti, rijetko, a njegova žena podnosi to dosta dobro a kada mu je predočeno da je jednako tako za svoju sestru iskazao da je dosta smireno podnosila to što je optuženik svakodnevno pio pa upitan nije li samo naizgled njegova sestra to smireno podnosila, navodi da je, samo naizgled. Sestra je završila OŠ kada se doselila kod optuženika, završila je i tečaj za njegovateljicu, našla je dobar posao, kupila auto, brinula se za optuženika, za unuku optuženika. Povremeno su sestra i optuženik znali kod njega posuditi novac ali to su znali i vratiti jer valjda nisu dobro raspolagali sa onim što su imali. Poznato mu je da je optuženik osim što je sa svojom mirovinom pomagao unuku, pomagao i kćerku, sina i bivšu suprugu no nije mu poznato koliko je to mjesečno iznosilo. Sestra mu se nije žalila vezano za te financijske izdatke za djecu optuženika i unuku optuženika, rekao bi da su unuka optuženika i njegova sestra bili u dobrim odnosima. Kada je unuka optuženika došla živjeti sa optuženikom i njegovom sestrom ista je imala 12 godina i o njoj se osim optuženika morala brinuti i njegova sestra a poznato mu je da je sa optuženikom i njegovom sestrom jedno vrijeme živio i sin optuženika. U zadnje vrijeme njegova sestra smršavila je 20 kg jer je to željela. Optuženik je znao pucati na feštama iz puške M48, misli da je optuženik tada pucao streljivom cal. 7,39 , a što se tiče toga je li ikada u rukama imao streljivo kalibra odnosno natpisa 8x57 JS navodi da ne zna što je to.

 

              Na iskaz svjedoka opt. je stavio primjedbu odnosno istakao da mu izražava sućut i da se kaje što je to napravio (list 775 spisa).

 

              Prilikom prvog ispitivanja svj. R. C. (list 146 – 150 spisa) iskazao je da njegova sestra osim njega nije imala drugih bliskih srodnika. Njihove kuće dijele zajedničko dvorište, dakle živio je udaljen od njih jednu kuću jer između njihovih kuća je kuća njegovih pokojnih roditelja koja je sada prazna. Sa optuženikom i sestrom bio je u dobrim odnosima, nikakvih problema nisu imali. Tog dana bio je na brodu i navečer oko 10 sati ili kasnije nazvala ga je supruga i obavijestila da je optuženik ubio njegovu sestru pa se ranije vratio sa broda. Koliko zna ni njegova supruga nije bila kući kada se to dogodilo jer je vodila njihovog sina u glazbenu školu, misli da je njegovu suprugu zvala susjeda M. C. i koliko je čuo izgleda da je optuženik došao kod druge susjede – D. i rekao da zove policiju jer da je ubio V. a ova ga je potjerala i misli da je tada ta D. zvala M.

 

              U kući sa okrivljenikom živjela je njegova unuka A. P.. Što se tiče međusobnih odnosa okrivljenika i njegove sestre može reći, da koliko zna, nije bilo većih razmirica, možda je okrivljenik kada popije znao na nju galamiti ali ne bi rekao da bi je fizički napadao. Možda je okrivljenik u zadnje vrijeme bio ljubomoran jer je V. u to zadnje vrijeme završila školu za njegovateljice, dobila je bolju plaću, smršavila je i rekao bi da se u to zadnje vrijeme V. u svom životu jako dobro osjećala, teško mu je reći koje je to zadnje razdoblje – možda par mjeseci, možda godina dana. V. je voljela pričati o poslu i često je o tome govorila, zna da je bila zadovoljna kada je napredovala jer je završila za njegovateljicu. Vezano za navod da bi okrivljenik možda bio ljubomoran na V. navodi da je nakon događaja od optuženikove unuke A. čuo da se optuženik ljutio jer da je V. počela naređivati oko toga kako će se potrošiti novac od njene plaće a prije ovog događaja čuo je da se okrivljenik kod susjeda hvalio da uzme cijelu V. plaću i da njoj da 400,00 kn jer da joj više ne treba. Misli da je to bilo kod susjede D. Đ.. Poznato mu je da je okrivljenik pio, rekao bi često, okrivljenik je sam znao govoriti da popije po litru ili dvije vina na dan a kada bi bile fešte vidjelo se da popije puno "i rekao bih da tada nije imao mjere u piću". Zna da je okrivljenik imao pušku koju je prijavio a prisjeća se da mu je okrivljenik možda pokazivao to prerađeno oružje tzv. penkalu koju je napravio. Koliko zna optuženik je imao i jednu zračnu pušku koju je preradio da može pucati malokalibarske metke, čak je i njega okrivljenik pitao da mu kupi malokalibarske metke jer on ima prijavljenu malokalibarsku pušku no odbio je to napraviti za njega. Najžalosnije je to što je tu pušku okrivljenik dobio od njega poslije Oluje i prijavio je na policiji jer se tada moglo prijaviti oružje bez puno pitanja. Sjeća se da je okrivljenik znao govoriti da je nešto kratko bio na ratištu odmah 1991. ili 1992. no on ne zna gdje je bio. Okrivljenik je znao pucati u zrak kada su bile neke fešte, utakmice, za Novu godinu i ne sjeća se da bi mu itko prigovarao u takvim prilikama. Ne može reći da mu se sestra žalila na okrivljenika. Misli da su i bivša žena okrivljenika i oboje djece iz tog braka psihički bolesnici a za sina optuženika misli da je imao problema i sa kriminalom i taj sin živio je jedno vrijeme s okrivljenikom pa ga je ovaj potjerao, misli da su se i potukli a to je bilo prije više od godine dana. Njegova sestra došla je živjeti kod okrivljenika sa 17 godina i nije nikada od njega odlazila, misli da su se oženili tek 2000. godine. Inače, sestra mu je bila 1972. godište i imala je 47 godina. Zna da je okrivljenik rekao da se liječio od alkohola ali davno no ne zna gdje se liječio. U Domu za starije osobe sestra je najprije čistila a kasnije je završila školu i postala njegovateljica a prije toga radila je razne poslove čišćenja. Možda unatrag 4 godine sestra je položila i vozački ispit a unatrag godine dana ili manje kupila je auto, misli na kredit.

 

              Svjedok Ž. C. (list 794 spisa) iskazala je da joj iz neposrednih saznanja nije poznato što se desilo 23.10.2019.g. jer nije bila kući, vodila je sina u školu sviranja a oko 20 sati nazvala ju je susjeda M. C. i rekla da ju je zvala susjeda D. F. i da joj je rekla da je optuženik došao tamo i rekao da zove policiju, da je ubio ženu. Nije to mogla vjerovati pa je nazvala susjedu D. F. koja joj je potvrdila da je optuženik bio kod njih cijepati neka drva a poslije toga da je doletio do njih i rekao "zovite policiju, ubio sam ženu". Nakon toga prekinula je poziv i zvala policiju no nitko joj nije mogao dati nikakve informacije pa nije znala što da radi, da li da ide kući i je li sigurno ići s djetetom kući no ipak je otišla kući i u dvorištu zatekla policiju.

 

              Tog dana vidjela je i žrtvu i okrivljenika, V. je došla ili je čak bila doma a kod nje je bila i njena prijateljica te su se šalile i nije bilo nikakvih loših naznaka. Ne sjeća se je li tog dana zajedno vidjela optuženika i žrtvu, ne zna što reći o njihovim međusobnim odnosima (optuženika i žrtve) pa navodi da zna da su imali prepirke kao i svaki drugi bračni par, ništa strašno te dodaje da je to uglavnom bilo oko financija a to zna iz razloga što su u istom dvorištu pa je čula. Osim toga optuženik voli piti, zna da nije prošao niti jedan dan da optuženik ništa nije popio, optuženik je znao doći kod nje i njene pokojne majke na rakiju a i doma kod sebe je uvijek imao vina. V. je bila tiha, mirna, nije joj se žalila na optuženika, i uvijek kada bi nešto bilo sa optuženikom rekla bi "N kao N". Sa V. je bila šogorica i tu i tamo V. bi došla na kavu a ona im je posuđivala i novac kada je to trebalo, npr. za registraciju auta ili V. ali to bi uvijek bilo i vraćeno. Većinu vremena V. je radila, kada bi dobila otkaz isti ili slijedeći dan bi našla posao. Susjeda D. joj je rekla da se jednom prilikom optuženik kod njih hvalio kako on raspolaže V. bankovnom karticom, da joj daje 400,00 kn mjesečno no nije pitala V. da li je to tako. Može reći da je optuženik imao oružje ali nije baš da ga je viđala da puca, znao bi opaliti jedan metak kada je neka utakmica.

 

              Optuženik i V. živjeli su zajedno oko 22 ili 24 godine, misli da je V. bila stara oko 16 ili 17 godina kada je počela živjeti sa optuženikom no te pojedinosti ne zna. Bila je prijateljica na Facebooku sa V.. Misli da je V. objavljivala neke fotografije sa optuženikom i psom. Pod utjecajem alkohola optuženik je bio veseljak. Nekada je optuženik dolazio i više puta dnevno da mu se da rakija a nekada ne bi došao. Roditelji njenog supruga kupili su od optuženikove bivše žene odnosno njegove majke kuću pa je tako došlo do toga da svi zajedno žive u istom dvorištu. Sa optuženikom i V. živjela je optuženikova unuka A. jer nije mogla živjeti sa ocem alkoholičarom i majkom koja je psihički bolesnik a V. je voljela, prihvatila A..

 

              Na iskaz svjedoka optuženik je stavio primjedbu navodeći "V. je došla živjeti kod mene sa 22 godine i bila je jako dobro upoznata sa oružjem, 1991. bila je u D Z u postrojbama HOS-a, nije dugo bila ali je bila pa sam joj govorio da ode to tražiti ali nije tražila. Bila je jako upoznata sa oružjem, pucala je kao muškarac i ova kubura je došla sa njene strane."

 

              Nadalje je svjedok C. iskazala da je i sama vidjela što se događa kada su otac i majka optuženikove unuke A. živjeli sa optuženikom a i A. joj je rekla da ne može živjeti sa roditeljima jer da tamo nema ni sobu pa je kod optuženika barem imala svoju sobu i obroke. Gotovo svakodnevno je vidjela optuženika pod utjecajem alkohola, većinom bi bio pripit a naravno da ga je vidjela i baš onako "pijanog, pijanog" i tada bi većinom pričao neke šale, pjevao i slično a kada bi bio pripit vidjelo bi se da je dobre volje.

 

              Tog dana vidjela je V. kada je ista stavljala sušiti robu na svom balkonu dok je ona bila sa prijateljicom u dvorištu i to je bilo negdje oko 14 sati a moguće je da je i nakon toga vidjela kada su optuženik i V. išli do štalice, iza kuće no nije sigurna.  Zadnji put V. je tražila da joj posudi novac kada joj je trebao polog za kredit za auto, ne sjeća se koliko je to vremena prije V. smrti a par dana prije svoje smrti V. ju je pitala da joj posudi 400,00 kn za sanitarnu knjižicu međutim nije kasnije došla po taj novac. V. je imala plaću možda 3.500,00 ili 3.800,00 kn, ne zna koliku mirovinu je imao optuženik, ne zna kako to da je V. tražila od nje da joj posudi tih 400,00 kn,  a kada joj je predočeno da je prilikom prvog ispitivanja iskazala kako je V. tog dana kada je i umrla tražila 400,00 kn za sanitarnu inspekciju navodi da nije sigurna da li se to zbivalo tog dana ili nekoliko dana prije toga. V. joj se nije povjeravala o intimnim stvarima a nije joj poznato ni tko je bila V. najbolja prijateljica. V. školovanje plaćali su V. i optuženik zajedno a ona joj je platila par ispita za vozača i rekla joj je da joj to ne treba ni vraćati. Nikada nije vidjela u rukama V. oružje, ne sjeća se.

 

              Prilikom prvog ispitivanja (list 165 – 169 spisa) svjedok je iskazala da je tog dana oko 19,15 sati otišla odvesti sina na T a oko 20 sati zvala ju je susjeda sva u panici i rekla da je nju zvala susjeda preko puta i ispričala da je optuženik lupao na prozor i vrata i rekao da zove policiju jer da je ubio ženu. Zamolila je tu susjedu da njezin muž ode pogledati do kuće Š. da li se što događa pa joj je ta susjeda M. C. rekla da je njen suprug G. išao pogledati i da je vidio da gore svjetla na kući ali da je to pogledao samo sa ceste i da nije ulazio. Zabrinula se pa je zvala na mobitel i V. i njenog muža tj. optuženika no nitko joj se nije javljao pa je zaključila da mora da se nešto dešava te je zvala susjedu D. F. koja joj je uznemirena ispričala da je došao optuženik, da je lupao na vrata i prozore i tražio da zovu policiju jer je ubio ženu a ona da mu je rekla da joj plaši dijete i neka se ode sam prijaviti. Nazvala je policiju da vidi da li se sa djetetom može vratiti kući no policija joj nije htjela dati nikakve informacije preko telefona. To kada je razgovarala sa D. F. ista joj je odmah ispričala da je prethodno tog dana optuženik bio kod nje i njenog supruga S. Đ., da su cijepali neka drva, da je optuženik popio jednu ili dvije rakijice i da je sve bilo u redu a nakon nekog vremena da se vratio i govorio da je ubio ženu. Pitala je D. da li je netko išao vidjeti da li se nešto dogodilo a D. joj je rekla da nisu išli jer da ju je strah pustiti muža ako okrivljenik ima oružje, da i njen muž ne nastrada. Kada je došla kući u dvorištu ništa nije vidjela osim gdje je okrivljenik odložio sjekiru od tog cijepanja drva, odmah je išla u svoju kuću i zvala supruga koji je bio na brodu u E i da mu javi što se dogodilo.

 

              Ranije toga dana vidjela je okrivljenika i V. da zajedno odlaze prema toj kućici u šumi gdje im je pas i poslije su se zajedno vratili. Sjeća se i da je pričala sa V., nešto su se šalile, V. je stavljala sušiti robu "i ta roba je još uvijek tamo a ispod nje lokva krvi koja je istekla iz kuće" pa dodaje da se radi o krvi koja je mogla isteći kroz prag balkonskih vrata jer je u tom uglu bio kompjuter i tamo je navodno okrivljenik ubio V.. Tog dana vidjela je okrivljenika ali nije sa njim razgovarala, činio joj se OK, okrivljenik je uvijek bio u redu po ponašanju a misli da je 99% vremena bio pod utjecajem alkohola, ne zna da li je pio tog dana a koliko se sjeća tog dana nije došao kod nje na rakiju. Naime, okrivljenik je običavao doći gotovo svakog dana na čašicu rakije a znao je doći i kod njene majke koja je živjela na katu ispod njih a kako je njena majka umrla u veljači od tada je okrivljenik sve manje dolazio i kod nje na čašicu rakije a osim toga zadnjih mjesec ili dva ona mu je govorila da nema rakije u kući. Misli da je okrivljenik bio alkoholičar, koliko zna nije se liječio ali je baš volio popiti i pio je vino i rakiju. Znala je okrivljenika vidjeti vidno pijanog a to je bilo kada bi bili neki roštilji, rođendani, fešte, ne prečesto i tada bi okrivljenik bio veseljak, znao bi pričati gluposti u smislu da ima mladu ženu, da je već u godinama, da se ne može seksati a takve stvari znao je pričati i kada nije bio tako jako pijan. Nakon V. sprovoda gospođa koja radi u trgovini H na Č ispričala joj je da je i njoj okrivljenik u trgovini rekao da ne zna kako će, da ima mladu ženu i da ne zna da li je on još uvijek njoj dovoljan.  Može reći da je okrivljenik pokazivao neku ljubomoru vezano za to što je on stariji a V. mlada, zna da je bio posesivan i oko toga kada bi V. nešto kupila tada bi znao na nju galamiti jer sve je morao kupovati on. Prije ovog događaja osobno je od susjeda D. F. čula da se njoj okrivljenik hvalio da on drži karticu V. tekućeg računa i gospodari novcem a da njoj daje 400,00 kn mjesečno no nije pitala V. da li je to istina. Tog dana kada se to dogodilo V. ju je pitala da li joj može posuditi 400,00 kn radi posla, radi sanitarne inspekcije a ona joj je rekla da nema problema no nisu to napravile. To ju je V. pitala to poslijepodne, možda iz dvorišta ili sa balkona a i inače su muž i ona često znali financijski pomagati V. i optuženiku koji bi uvijek redovno sve vraćali. Može reći da si je V. baš bila uredila život – radila je, završila tečaj za njegovateljicu, kupila auto na kredit a čak je i smršavila negdje 20 kg i baš je bila zadovoljna. Zna da je okrivljenik imao pušku, rekao je da je puška prijavljena a misli da ju je i vidjela kada ju je nosio na godišnji pregled no nije joj poznato da bi imao neko drugo oružje. Pretpostavlja da je okrivljenik znao rukovati oružjem jer je bio u ratu a osim toga znao je iz te puške ponekad ispaliti metak u zrak za Novu godinu i za neke nogometne utakmice. Nije čula da bi se V. nešto žalila na okrivljenika, nije se htjela previše miješati u njihove međusobne odnose, zna da je okrivljeniku bilo stalo da V. radi i bilo mu je drago da se ista išla školovati za njegovateljicu. Prije toga V. je često mijenjala zaposlenja i on bi se uvijek ljutio kada bi ona ostala bez posla pa bi V. odmah nalazila drugi posao, V. je radila kao čistačica, na čišćenju ribe, uzgajanju šampinjona, radila je svakakve poslove. Nikada nije vidjela neke svađe među njima i ovo što se dogodilo ju je šokiralo. Zna da je V. voljela okrivljenikovu unuku koja je s njima živjela i da je istu odgajala kao svoju kćer. Optuženik je znao češće dolaziti kod njih posuditi novac do penzije a unatrag zadnjih godinu dana odnosno otkada je V. počela raditi bolji posao nisu više posuđivali. Površno pozna bivšu ženu okrivljenika te njegovu kćer i sina a čula je da svi imaju psihičkih problema i okrivljenik je vezano za njih znao spominjati da su svi bolesni i da ih on treba pomagati financijski no ne zna nikakve detalje o tome. Poticala je V. koja je uvijek radila kao čistačica, a kako je V. završila samo VI razreda OŠ potakla ju je da završi OŠ, zatim je V. išla na vozački i više puta je pala pa joj je ona platila zadnjih nekoliko ispita pa je tako V. i položila i vozila auto a kada joj se ukazala prilika završila je i tečaj za njegovateljice i zna da je zbog toga V. bila sretna i među zadnjim razgovorima sjeća se da joj je V. zahvalila što ju je nagovarala da završi to školovanje.

 

              Svjedok A. P., inače unuka optuženika, na raspravi je iskazala da neće dati svoj iskaz, da će koristiti blagodet nesvjedočenja a obzirom da je ta svjedokinja na raspravi od 07.7.2020.g. a koja je održana pred istim predsjednikom vijeća i u prisutnosti stranaka dala svoj iskaz kada je također uredno upozorena da nije dužna svjedočiti ukoliko to ne želi a upozorena je i da se njen iskaz može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku bez obzira na njenu kasniju odluku, to su pročitani njeni iskazi sa lista 553 – 555 te 174 – 179 spisa. 

 

Svjedok A. P. iskazala je (list 553 - 555 spisa) da se kod optuženika i V. doselila kada je imala 16 godina jer nije više htjela živjeti sa tatom alkoholičarem. U početku se nije slagala sa V. jer bila je u nekim tinejdžerskim godinama i svadljiva a i V. je bila svadljiva i u tim svađama optuženik je uvijek stao na V. stranu i zato je ovo još više pogađa. S vremenom su se V. i ona počele dobro slagati i to je bila normalna obiteljska zajednica. Znalo se desiti da imaju prepirke ali one nisu bile većeg značaja. Optuženik je pio ali za njega je to bilo kao da nije popio jer kada je njen tata pio onda je bio agresivan, derao se a vezano za pijenje alkohola od strane optuženika ne bi rekla da je bio alkoholičar "možda to nije normalno jer on je pio, znao je govoriti da ne pijem kad vozim" a i on i V. poticali su je da ide na faks, da se školuje. U tim situacijama kada bi popio optuženik nije bio nasilan ni prema njoj ni prema drugima.

 

              Dana 23.10.2019.g. došla je sa faksa i kako joj je instruktor za polaganje vozačkog ispita odgodio vožnju V. je predložila da svi troje odu na pistu da ona vježba vožnju. Ne sjeća se koliko je bilo sati, misli da je V. vozila do te piste, u autu su imali par boca za vježbanje parkiranja a u jednoj od tih boca bilo je vino. Gore su vježbali, V. i optuženik su se zezali, zna da je optuženik sjeo na neku kantu i prevrnuo se pa mu je V. pomogla da se ustane nakon čega su se zagrlili. Misli da je optuženik vozio za nazad ali nije sigurna. Bilo je govora o tome kako žene nisu dobri vozači, htjeli su da ona vozi natrag i ona je krenula ali je vidjela policijski kombi i onda nije htjela riskirati da izgubi pravo na polaganje ispita pa misli da je optuženik vozio natrag ali nije sigurna. Kada su došli doma optuženik je išao nešto pomoći susjedima sa drvima a V. i ona bile su u kući a poslije su nju prijatelji zvali na kavu pa je rekla V. da se vide kasnije i kada je odlazila V. je bila za kompjuterom "da li je igrala igrice ili nešto drugo ne znam" a kada se vratila kući ispred kuće vidjela je brdo policije.

 

              Tog dana vratila se sa faksa oko 15,30 sati no nije 100% sigurna, doma je bila V. no ne zna da li je tada V. bila na kompjuteru, mobitelu ili je radila nešto oko ručka. Kako imaju psa Đ koji je bio malo dalje u štalici otišla je do Đ a optuženik je bio kod susjeda D. C., to je bilo oko 16,00 sati. Iz kuće je otišla negdje oko 18,00 sati jer zna da je dogovor bio da se nađu u 18,00 sati pa su ona i jedan prijatelj čekali još dvojicu da dođu i tada je vidjela da optuženik, koji je bio kod tog susjeda, nešto nosi i ide doma, da se vraća kod tog susjeda jer je nešto uzeo od doma pa mu je i mahnula. Doma je došla negdje oko 20,30 sati.

 

              Kada su tog dana bili na G i vježbali tu vožnju optuženik je iz te boce vina uzeo gut – dva a inače je optuženik ujutro sa gutom rakije "prao zube" a minimalno bi dnevno popio pola litre vina "to je bilo ono poslije ručka čaša vina, pa dok gleda TV ili dok ide do štale onda si je nosio onu bočicu". Vidjela je optuženika i jako pijanog, to bi bilo za rođendane, fešte i zadnje što se sjeća je rođendan R. C. i to kada bi se jako napio na tim feštama optuženik je bio dosta grintav ali nije bio agresivan pa bi mu V. ili ona rekle da ide leći. Što se tiče dnevnog pijenja alkohola od strane optuženika ističe da u zadnje vrijeme nije bila puno doma jer je imala obaveze na fakultetu, radila je, imala školu vožnje pa bi otišla ujutro u 8 sati od kuće i vratila se u 9 sati navečer i tada bi obično išla van ili bi otišla u sobu pa u tim prilikama nije ni mogla vidjeti da li se optuženik baš napio. Misli da je što se tiče međusobnog odnosa V. i optuženika to bio tipičan brak, da je ponekad njihov odnos bio kao odnos psa i mačke a vezano za to je li ručak presoljen, tko će prije ići na kompjuter, tko će što gledati na TV-u a zadnja neka svađa bio je V. posao jer V. je htjela dati otkaz a optuženik se bojao za egzistenciju pa joj je na pregrub način to i rekao. Tada je razgovarala sa njima i kada je V. rekla da želi dati otkaz ona je rekla optuženiku da joj vezano za to može reći ono što misli i drugačije, naime V. je htjela ići raditi u I i onda su svi troje sjeli pa je ona pitala V. da li joj se to isplati obzirom na to koliko goriva će potrošiti do I i tada su se nekako složili da će V. ostati raditi tamo gdje je jer je tu imala radni odnos na neodređeno vrijeme i plaća joj je bila OK a kada dobije bolju priliku da će ponovno razgovarati o tome. Daljnja prepirka između V. i optuženika je bila to kada bi bila penzija pa bi V. i ona išle u Lidl ili Plodine po nabavku a optuženik bi rekao V. da ne potroši puno, da ne troši na gluposti a V. bi rekla da neće.

 

              Vezano za oružje koje je imao optuženik navodi da je na prvom ispitivanju rekla da o tome ne zna jer se bojala da joj nešto može biti a sada misli da joj ne može biti ništa pa navodi da je znala da optuženik ima pušku za koju ima dozvolu, znala je da ima i zračnicu i "tu iglu" dok za pištolj nije znala. Vezano za tu iglu navodi da joj je optuženik jednom to pokazao govoreći da je to dobio u ratu i da to može poslužiti ako im netko upadne u kuću. Što se tiče puške sa kojom se ovo dogodilo ističe da se sjeća da je prije otprilike 4 godine bila policija vezano za tu pušku za produljenje dozvole a da je optuženik tu pušku držao u frižideru pod lokotom no ona nije znala da je ta puška kasnije preseljena u konobu. Iz te puške optuženik je pucao za Novu godinu, zatim kada je NK R postala prvak ili kada je reprezentacija bila druga na Svjetskom prvenstvu. Za jednu Novu godinu, kada je bila mala, kako ju je to interesiralo kao i njenog prijatelja, optuženik im je rekao da stanu dalje jer je puška dosta glasna, kada je uzela pušku imala je osjećaj da će je srušiti, nije pucala iz te puške ali je pucala iz zračne puške kod štale, bila je postavljena meta i nakon što je promašila cijelu metu rekla je da to nije za nju.

 

              V. i optuženik međusobno su si iskazivali ljubav, prije spavanja to bi bila pusa, znali su se zagrliti, otići zajedno kod psića, šetali su, bio je to normalan brak gdje je po njoj bilo ljubavi. V. je za optuženika imala nadimak N, N, ljube a tako i on za nju. Misli da su optuženik i V. svugdje išli zajedno, kada bi V. došla sa posla kući zajedno su ručali. Sa V. je bila prijateljica na Facebooku gdje je V. objavljivala zajedničke fotografije sebe i optuženika uz neku poruku a optuženik bi objavio samo sliku bez ikakvog opisa. Za vozački ispit koji je polagala bio je dogovor da ona plati pola a pola da plate optuženik i V.. Optuženik i V. imali su dvije kartice i znali su međusobno PIN-ove tih kartica. Ne može potvrditi da bi vidjela da je V. pucala iz nekog oružja, ne sjeća se toga. Sada živi sa tatom, radi a ima i punomoć na mirovinu optuženika.

 

              V. je radila cijelo vrijeme dok je ona živjela kod njih a optuženik je bio u mirovini kada je ona počela živjeti tamo pa su optuženik i V. nju zajedno financijski uzdržavali no kada joj je nešto trebalo onda je išla pitati optuženika. Za cijelo vrijeme dok je živjela kod optuženika i V. ističe da je optuženik davao novac i njenoj majci i u početku je to bilo svaki mjesec i to novčani iznos od 100,00 – 300,00 kn a kada on ne bi imao taj novac onda bi ga njena majka počela vrijeđati tako da je zadnjih godinu dana majka tražila novac od nje. Što se tiče njenog ujaka (sina optuženika) misli da je tu prvu godinu kada je počela živjeti kod optuženika i on živio sa njima ali je onda otišao jer nije htio slušati kada su mu optuženik i V. govorili da pije lijekove, poticali ga da nešto radi. Misli da je optuženik slao novac ujaku na R kada je isti bio na liječenju na psihijatriji. Kada je optuženik završio u zatvoru rekao joj je u par navrata da A. (njenom ujaku a sinu optuženika) pošalje neki novac. Kada je došla živjeti kod optuženika njen otac je pio svakodnevno i verbalno je napadao, nije joj dao da izlazi van, da se našminka i slično radi čega je i odlučila otići kod optuženika i V. koja nije imala svoju djecu. Misli da je V. imala obvezu samo plaćanje kredita za auto u iznosu od 1.000,00 kn a taj auto V. je kupila u 5.mj.2018.g. i kredit je bio na 10 godina. V. je mogla reći da se ne želi ni o kome brinuti, pa ni o njoj, no suprotno tome, V. je njoj govorila da je njena mama bolesna, da je ona svojoj mami sve i da se mami mora pomoći.  Kada u svom iskazu govori o igli to misli na tu kemisku a što se tiče puške M48 koliko zna ista je iz rata dok ne zna otkuda zračna puška i kubura kojeg u svom iskazu zove pištolj, optuženiku. I prije svoje 16-te godine živjela je na G sa optuženikom i V., u to vrijeme optuženik je radio u 3. maju i onda bi je vozio sa G do mame gdje joj je bila OŠ a poslije škole uzimao ju je natrag a sa 12 godina vratila se kod tate i zna da je bio podnesen neki zahtjev Centru za socijalnu skrb no pojedinosti o tome ne zna.

 

              Na iskaz svjedoka optuženik je stavio primjedbu navodeći "ja sam bio pozvan od strane socijalne službe da li želim biti skrbnik A. time da se ona morala izjasniti o tome, u to vrijeme je išla u VI razred OŠ i onda sam se na Centru i složio da ću je ja prihvatiti pa sam je onda svakodnevno vozio do njene mame jer joj je tamo bila škola. Dakle, V. i ja smo se brinuli o A. od njene 12-te godine pa nadalje. Nisam upoznat s time da li je mojoj kćerki oduzeto roditeljsko pravo".

 

              Prilikom prvog ispitivanja svj. A. P. iskazala je (list 174 – 179 spisa) da se otprilike u rujnu 2014.g. doselila kod nonota (djeda) A. Š. i otada je tamo živjela.  Tog dana kada se ovo dogodilo došla je sa fakulteta oko 15 ili 15,30 sati, nona nije bilo kući, bila je V. no ne sjeća se što je V. tada radila, je li bila za kompjuterom ili je nešto kuhala. Nedaleko od kuće kod jedne štalice imali su psa pa je V. i rekla da ide kod psa a putem je srela nonota koji je pričao sa susjedom D. C. i samo mu je u prolazu rekla da ide kod tog psa i da se vide kasnije. Ne zna koliko dugo se zadržala kod psa a kada se vratila kući nono je već bio kući, naime nono i V. sjedili su na kauču i gledali TV a misli da je V. predložila da njih dvije mogu ići vježbati vožnju odnosno parkiranje na pistu na G a ona se složila a nono je rekao da onda idu svi zajedno. Išli su Opel Corsom kojeg je vozio nono prema tamo a V. je vozila natrag a uzeli su i neke prazne boce, postavili ih pa je vježbala parkiranje. V. je vozila za natrag valjda zato da nonota ne bi zaustavila policija jer je pio vino, naime kada su sjeli u auto vidjela je da nono na mjestu suvozača ima uza sebe bocu vina u kojoj je bilo na dnu nešto vina i valjda je pio iz te boce. Vratili su se kući možda oko 18 ili 18,30 sati a oko 19,00 sati po nju su došli prijatelji te su otišli u kafić M a kući se vratila oko 20,00 sati i tada je tamo već bila policija. Misli da je nono nedugo nakon što su se vratili kući otišao kod susjeda cijepati drva a nju je oko 18,40 sati zvao jedan prijatelj da će doći po nju i tada nonota nije bilo u kući pa se samo javila V. i rekla joj da ide na kavu a oko 19,00 sati kada su prijatelji došli vidjela je nonota sa sjekirom ali ne zna je li išao kod susjeda ili se vraćao, vidjela ga je kroz prozor i mahnula.

 

              Nono nikada nije bio agresivan kada je pio osim u slučajevima kada bi stvarno puno popio a to je bilo kada su bile neke fešte i tada bi bio grintav, svadljiv, tražio bi da ga puste na miru. Ne zna da li bi rekla da je nono bio alkoholičar, sada kada gleda unatrag i razmišlja realno može reći da je pio svaki dan i da nije mogao proći dan a da on ne popije barem pola litre vina. To vino pio je sa jamnicom postepeno dok je gledao televiziju, nosio je bočicu sa sobom kada bi išao kod psa no tamo su često znali ručati pa mu je to bilo da ima poslije ručka. Može reći da to pijenje nije izazivalo neke promjene u njegovom ponašanju. Ne zna je li se okrivljenik liječio od alkohola, misli da nije te dodaje "puno je naših obiteljskih tajni i svatko priča svoju priču a ja ne znam istinu". Ujutro je nono znao popiti rakiju, bila mu je navika da ujutro "srkne" čašicu rakije. Ne zna je li nono pio kod susjeda D. C., misli da nije, D. joj je ispričao da su nono i V. zajedno došli do njega, da je V. otišla a da je nono ostao s njim pričati.

 

              Što se tiče odnosa između nonota i V. misli da je to bio tipičan brak, najčešće su se prepirali oko nekih gluposti ali bi se nakon najviše sat vremena pomirili, a te gluposti su bile npr. oko ručka – da V. nije dosta posolila hranu ili npr. prepirali su se oko toga tko će sada igrati jer su oboje voljeli igrati igrice na kompjuteru a u zadnje vrijeme najčešće su se prepirali oko V. posla, naime V. je htjela dati otkaz a nono je smatrao da to nije pametno jer je i taj posao dobila preko veze i negdje tjedan dana prije nego što se ovo dogodilo svi troje su zajedno razgovarali i dogovorili se da V. neće sada dati otkaz i V. je to prihvatila. V. je htjela ići za većom plaćom, razmatrala je jedan drugi posao njegovateljice a onda im je i sama rekla da će još razmisliti da li joj se to isplati jer bi joj zbog troška goriva ustvari plaća bila ista. Navodi da je V. uvijek pričala da je dobra i vrijedna radnica i da nitko nema na nju prigovora a da bi joj u tim razgovorima nono znao oštrijim tonom reći da to ne govori jer da to nije baš sve tako, da se to vidi i po kući koju baš ne održava. Nono joj je objašnjavao kako smatra da nije najbolja ideja da V. da otkaz, nono nije pokazivao ljubomoru ali je pokazivao da ga smeta što je mislio da V. misli da je bolja od njega "a to zato što je smršavila, zaposlila se kao njegovateljica, kupila novi auto". Da mu to smeta nono je pokazivao u nekim svađama kada bi mu V. rekla "ponašaš se poput onih staraca s kojima radim" pa bi joj prigovorio da je sada njegovateljica i da ima novi auto te da misli da je bolja. Ti prigovori nisu bili uvijek u svađi, znali su se i šaliti oko toga. Znala je da nono ima pušku M48 i zračnu pušku iz koje je i ona pucala i to jednom a nono je nekada za Novu godinu znao pucati iz puške M48 čiji meci su bili glasni. Poslije je saznala da je policija u autu nonota pronašla prerađeni pištolj "kemisku" ali nije znala da bi on to imao u autu. Pretpostavlja da je zračnu pušku nono držao kod štale a prije par godina vezano za pušku M48 sjeća se da je došla policija gledati gdje to nono drži i zna da ju je držao u sobi na katu, koja soba im je služila kao skladište, u jednom starom frižideru zaključanom sa lokotom no ne zna gdje je držao metke. Živjela je kod nonota i V. jer joj kod mame i tate nije bilo dobro, njena mama A. P. kćerka je okrivljenika i ima dijagnozu šizoafektivnog poremećaja dok njen ujak A. Š. – sin okrivljenika ima dijagnozu paranoidne šizofrenije a misli i da njena baka – bivša žena okrivljenika V. Š. ima istu dijagnozu šizoafektivnog poremećaja. Nono joj je bio kao otac i brinuo se za nju a V. joj je zadnje dvije godine bila kao majka. Iz iskustva može reći da su njena majka i drugi članovi obitelji pravili probleme nonu i tražili od njega novac, svađali se s njim a nono nije pokazivao da ga to smeta, a kada je prije dva mjeseca dobio jednu ružnu poruku od njene mame tada ga je prvi puta vidjela da je zaplakao a on joj je rekao da mu je žao što njegova djeca misle da ih on ne voli.

 

              Stvarno ne zna što se moglo dogoditi, bila je sa njima toga dana, ništa nije pokazivalo da ima neki problem, ni inače ne bi rekla da je bilo što između njih najavljivalo nešto ovako, sve se činilo normalno. Njen dečko J. P. bio je svjedok na pretrazi kuće i štale i misli da je njemu okrivljenik tada rekao da je pio. Prilikom pretrage kod štale je vidjela nonota i došla je do njega sva uplakana te ga je pitala zašto i što je bilo a on joj je rekao "nisam htio, slučajno sam". Nikada nije vidjela nonota da vadi pušku i nešto s njom radi. Ranije dok je bila manja bila je kao neka tradicija da nono za Novu godinu uzme pušku M48 i ispali neki metak u zrak i to bi bilo na balkonu, na katu kuće, znala je biti pored njega te bi začepila uši jer to je bilo glasno. Zna da je nono bio na ratištu pa pretpostavlja da je znao rukovati oružjem ali o oružju, ratu i ratištu nije sa njom pričao. Te večeri kada je odlazila od kuće i pozdravila V. ista je bila za kompjuterom, ne zna što je radila a obično je igrala igrice, neke kvizove, gledala neke fotografije ili smiješna videa sa životinjama. Nonota nije smetalo da V. provodi puno vremena za računalom nego ga je smetalo ako je on htio ići na računalo igrati briškulu. Nikada nije viđala nonota da iz bilo kojeg razloga vadi tu pušku osim za Novu godinu i to jednom kada je došla policija pregledavati pušku. Nono ima tokarski stroj u garaži i tamo je radio nešto za susjede a zna da je prije izrađivao kuglice za boćanje.

 

              Svjedok S. Đ., čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan, (list 555 – 556 spisa) iskazao je da je tog dana 23.10.2019.g. kada je došlo do smrti V. Š., cijepao drva a kako je inače sa susjedima Š. bio u dobrim odnosima negdje oko 5 ili 6 sati popodne susjed Š. došao je do njega te su počeli cijepati drva a kasnije je susjed Š. otišao, prošlo je zatim 2 – 3 sata i dok je bio u kući, u sobi na mobitelu došao je susjed Š. i rekao njegovoj ženi "zovite policiju, ubio sam V." pa je on pitao ženu što je bilo a ona mu je to ponovila. Nije odlazio do kuće Š. da vidi o čemu se radi. Cijepao je drva i kako je trebalo razbiti neke kvrge trebao mu je drveni bat da se to usitni pa je nazvao susjeda Š. i rekao mu da mu to treba, to je bilo negdje oko 4 ili 5 sati popodne i susjed tada nije bio doma, rekao je da vježba sa unukom vožnju jer ista polaže vozački ispit. Susjed je brzo došao kod njega, možda negdje oko 5 sati i zadržao se jedno uru vremena. Ne može se sjetiti je li optuženik kod njega nešto popio, zna da ga je on pitao ali misli da isti nije ništa popio, a što se tiče toga kako je bio raspoložen odgovara da je optuženik bio uvijek isti, spreman pomoći, da je tu bila njegova kćerka kojoj je optuženik rekao "daj pet". Nisu se često viđali ali kada bi se sreli na cesti uvijek je sve bilo OK i kada se doselio tamo optuženik mu je priskočio pomoći oko radova. Kada optuženik kasnije dolazi u njegovu kuću on je bio u sobi a žena u kuhinji i optuženik je ušao u kuhinju, čuo je razgovor ali nije vidio optuženika i kada je isti otišao žena mu je rekla da je optuženik rekao da zove policiju jer da je ubio ženu na što da mu je ona rekla "ma daj odi van, ne pričaj" jer tko će vjerovati da se to tako desilo. To mu je žena priopćila kada je došao u kuhinju pa je izašao van ali u dvorištu više nikoga nije bilo i onda je nazvao susjeda G. koji je u policiji pa je G. zvao policiju a G. je rečeno da se optuženik sam prijavio. Kada je optuženik došao kod njega sa tim drvenim batom pomoći mu razbijati ta drva sa optuženikom nije dolazila V.. Kuća optuženika udaljena je od njegove nekih 20-tak metara, preko ceste no nikada nije čuo neku svađu između optuženika i V. koju je znao onako "više sa ulice – bog susjeda" a zna da je V. uredno odlazila na posao dok nešto drugo ne zna a poznato mu je i to da je sa optuženikom i V. živjela unuka optuženika. Što se tiče toga da je prilikom prvog ispitivanja iskazao kako je optuženik došao kod njega oko 18 sati a sada govori o 16 ili 17 sati, navodi da je moguće da je to bilo oko 18 sati.

 

              Prilikom prvog ispitivanja svjedok S. Đ. (list 184 – 186 spisa) iskazao je da okrivljenika pozna oko 6 godina i da je isti uvijek bio spreman pomoći i priskočiti pa da o njemu može reći sve najbolje. Tog dana cijepao je drva i zvao okrivljenika na mobitel da mu dođe pomoći razbiti neke grbe jer optuženik ima bat pa mu je optuženik rekao da je na vožnji sa unukom na pisti i da će doći kasnije pa je stvarno i došao, donio sjekiru i pomogao mu cijepati a oko tog posla zadržali su se pola sata a možda i duže. Optuženik se ponašao normalno, nije bio pijan, niti lud, niti je pričao gluposti. Poslije je optuženik otišao a on iz svog dvorišta vidi dio dvorišta optuženika no nije vidio ništa čudno, nije čuo nikakvu galamu. Kada su završili cijepanje ponudio je optuženiku da nešto popije a optuženik je rekao da neće, da mora ići i već je krenuo i onda je rekao da bi ipak mogao jedan "kapić" te je prihvatio čašicu rakije. To mu je bilo čudno jer je optuženik uvijek bio veseo, nudio je optuženiku još jednu čašicu no optuženik je odbio i otišao. Zna da je optuženik došao oko 18 sati a ne zna kada je otišao. Kasnije te večeri, možda oko 19,30 sati no ne zna točno, došao je optuženik do njihove kuće i otišao a on je tek poslije od žene saznao što je optuženik došao reći. Naime, pitao je ženu tko je to bio a ona mu je rekla da je bio N. i da je rekao da zove policiju, da je ubio V. a kada ju je pitao da kakav je optuženik bio žena mu je rekla da je bio normalan i da mu je ona tada rekla "izađi van molim te, kakve to gluposti pričaš pred djetetom" i optuženik je otišao. Sa ženom se dogovorio da zovu susjeda G. koji je policajac pa je G. zvao policiju i onda su G. iz policije rekli da je okrivljenik kod njih i da se sam prijavio. G. i on nisu otišli do kuće okrivljenika vidjeti što se događa, samo su došli do ograde njegovog dvorišta. Tada je došla policijska patrola koja je sama otišla prema kući optuženika. Može reći da je okrivljenik bio veseljak, dobre volje, nikada se na njemu ne bi vidjelo da bi bio agresivan a ne može reći da bi se optuženik napijao ili galamio, rijetko je kod njih optuženik dolazio pa ne zna da li je i koliko isti pio. Osobno nikada nije vidio optuženika da puca. Znao ga je vidjeti da zajedno sa ženom šeta i sve je izgledalo dobro.

 

              Svjedok T. Š. čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan (list 556 spisa) iskazao je da je dana 23.10.2019.g. bio u bazi specijalne jedinice policije R, koja baza se nalazi na K i taman je bio na izlasku iz baze kada mu je pristupio njemu nepoznati čovjek kojeg je pitao da što treba a ovaj mu je rekao da je došao prijaviti da je ubio ženu pa ga je on pitao da mu to ponovi a on mu je ponovno rekao da je došao prijaviti da je ubio ženu. Odveo ga je u zgradu baze i kako je taman prolazio zapovjednik istom je rekao da je čovjek to došao prijaviti "pa je taj čovjek i rekao da je došao prijaviti kazneno djelo ubojstva" a on ga je zamolio da sjedne u hodnik dok su kolege poduzimale radnje radi obavještavanja krim. policije i što je već trebalo. Sjeo je do tog čovjeka koji ga je u jednom trenutku pitao da li ga je voljan slušati pa kada mu je on rekao da je on mu je počeo pričati o tim svojim odnosima sa ženom. Baza specijalne policije je u K a Č su od te baze nekih 5, 6 ili 7 km, a taj čovjek je inače došao do njihove baze osobnim automobilom. To se dešavalo oko 20 sati, zna da je u izviješće napisao da je bilo 20,10 sati. Građani rijetko dođu u bazu nešto prijaviti, naime ranije je na tom mjestu bila ispostava redovne policije i onda su građani dolazili ali sada rijetko. Nakon što mu je taj čovjek rekao u hodu ga je prepipao da vidi da li isti ima kakvo oružje kod sebe. Čovjek je rekao da je došao prijaviti da je ubio ženu a ovo kada on kaže da je taj čovjek rekao da je došao prijaviti kazneno djelo ubojstva, to je njegova interpretacija jer ipak je on policajac.

 

              Na iskaz svjedoka optuženik je stavio primjedbu navodeći "ja govorim po domaći i nisam učen čovjek, prema tome nisam rekao da sam došao prijaviti kazneno djelo ubojstva a kada mi se predočava da je svjedok i iskazao da je to njegova interpretacija primam to na znanje. Kasnije kada je po mene došla temeljna policija ja sam se sjetio da u autu imam oružje".

 

              Prilikom prvog ispitivanja svjedok Š. iskazao je (list 386 – 388 spisa) da je zaposlen u sjedištu specijalne policije koja se nalazi na K i bio je na odlasku iz baze, a inače njegovo radno mjesto je policijski pregovarač u specijalnoj policiji. Izašao je iz zgrade i krenuo sjesti u službeni auto i tada je vidio čovjeka da dolazi prema zgradi pa ga je pitao što treba a misli da ga je taj čovjek pitao da li je to policija a kada je on odgovorio da je taj čovjek mu je rekao "došao sam prijaviti da sam ubio ženu" a kada je on rekao "molim" taj čovjek je ponovio iste riječi. Rekao je tom čovjeku da uđe u zgradu i pitao ga da li ima kod sebe oružja a ovaj mu je rekao da nema ništa i dok su hodali prema zgradi, što je oko 10-tak metara, prepipao ga je izvana po jakni, džepovima i nogama da provjeri da li kod sebe ima kakvo oružje a taj čovjek se tome nije protivio. Ulaskom u zgradu vidio je pomoćnika zapovjednika N. K. i zapovjednika M. M. kojima je rekao da je čovjek došao prijaviti da je ubio ženu pa su isti preuzeli daljnje radnje vezano za potrebu obavještavanja krim. policije a on je ostao u hodniku sa tim čovjekom. Sjeća se da je taj čovjek rekao da se zove A. Š.. To kada ga je sreo ispred zgrade bilo je oko 20,10 sati a sa istim je sjedio otprilike do 21,40 sati kada su Š. došli preuzeti djelatnici prometne policije koji su bili zaduženi da ga preprate. Taj čovjek kada je došao njemu je izgledao miran, primijetio je da po licu ima crvene točkice koje su mogle izgledati kao sasušena krv i primijetio je da na odjeći na ramenu ima neku sluzavu tvar. U jednom trenutku taj čovjek ga je pitao da li ga je voljan saslušati a on mu je rekao da je no nije ga ispitivao, nije mu postavljao pitanja nego mu je čovjek ispričao sve to što se dogodilo i imao je dojam da kroz tu priču postaje svjestan što je napravio pa je u jednom trenutku počeo lupati svojom glavom u štok vrata a on mu je rekao da to ne radi, da nema potrebe za tim pa je isti prestao. Može dodati da mu je okrivljenik izgledao najviše zabrinut zbog unuke, u smislu tko će se za nju sada brinuti, pa mu je on, da ga umiri, rekao da uvijek može na istu prenijeti mirovinu te mu je izgledalo da ga je to umirilo jer nakon toga nije pokazivao znakove u ponašanju da želi sebi nauditi kao što je činio dok je udarao glavom u štok.

 

              Svjedok D. C. čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan (list 557 spisa) iskazao je da je sa optuženikom i pok. V. bio susjed, kuće su im u blizini, između njih su samo dvije kuće i taj dan kada je čuo što se dogodilo vidio je optuženika i pok. V. kada su se vraćali sa "ranča" a to je bilo otprilike oko 14,30 ili 15,00 sati i kako isti uvijek stanu kod njega da popričaju na 5 minuta tako je bilo i tog dana. Tada je pok. V. rekla da su počele gljive sunčanice a N. je počeo pričati o jednom M. B., koji je prvi među njima poginuo, naime rekao je kako je sinoć bio sa M. a on mu tada nije rekao ništa u smislu "kako si bio kad je on poginuo" jer pričao je sa V. a vidio je da N. "luta kao i mi koji smo bili na ratištu" i onda su optuženik i V. otišli a kasnije je čuo što se dogodilo.

 

              Kada mu je predočeno da je prilikom prvog ispitivanja a vezano za to što je optuženik rekao o M., između ostalog naveo kako je optuženik došao kasnije kod njega i govorio da nema M. groba na D  a da sada govori o tome kako je optuženik rekao da je sinoć bio s M. te upitan što je točno, navodi kako zna da je bilo govora o M., da se spominjao M., no ne bi htio ništa pogrešno reći i sada se tih pojedinosti i ne sjeća. U ratu je izgubio sluh a kasnije po završetku rata nije htio ići u mirovinu nego je radio na pošti a potom na porti a kako je i tamo doživio neke traume onda je na kraju otišao u mirovinu no ne zna je li mu dijagnosticiran PTSP. Pozna unuku optuženika, ne sjeća se da bi tada, kada je on razgovarao sa V. i optuženikom, ta unuka prošla, bili su samo V. i optuženik i pričali su o gljivama i zna da je bilo govora o M. "ali i ja već gubim pamćenje, ne znam što je bilo jučer a znam ono što je bilo prije 40 godina". Na tom ranču optuženik je imao kolibu i tu je sadio i krumpir, znam da je optuženik imao i nekog psa, ništa mu optuženik nije govorio o nekim problemima koje bi imao na tom ranču "ja samo mogu reći čista petica za susjeda i ništa drugo".

 

              Prilikom prvog ispitivanja (list 187 – 189 spisa) svjedok C. iskazao je da okrivljenika pozna više od 40 godina jer isti živi drugu kuću od njega te dodaje da je ranije optuženik živio sa prvom ženom a da je prije možda 20-tak godina otprilike došla V. s kojom je onda optuženik živio. Sa istima je imao dobrosusjedske odnose, bili su krasni ljudi, ne zna tko je bio bolji – optuženik ili V., međusobno su  si pomagali naime on je zidario a optuženik tokario i optuženik je uvijek bio spreman pomoći kada je nešto trebalo.

 

              Tog dana kada se ovo desilo vidio je okrivljenika i V. kada su išli iz svoje barake prema kući, ta baraka udaljena je možda 150 metara od njihovih kuća i kako je on bio ispred kuće pozdravili su se, pričali su nešto o gljivama i to je bilo oko 15,30 ili 16,00 sati. Možda 5 minuta nakon što su okrivljenik i V. otišli prema kući okrivljenik se sam vratio što mu je bilo neobično a i ponašao se okrivljenik tada čudno, govorio je nešto nepovezano, nije ga mogao razumjeti što priča. Misli da je to bilo uoči Dana mrtvih ili nešto tako i okrivljenik je rekao da je bio na groblju na D i da su tamo svi njihovi poznati branitelji samo da nema M. B. a to je njihov suborac koji je poginuo u Domovinskom ratu. Još je okrivljenik govorio nešto o ratištu, nešto nepovezano što uopće nije mogao razumjeti pa ga je nastojao umiriti i to ublažiti da okrivljenik čim prije ode iz njegovog dvorišta pa mu je i rekao da će on to otići izvidjeti na D i da će mu javiti, da ne brine, da su M. grob vjerojatno djeca M. preselila. Tada mu je okrivljenik izgledao kao da je u nekoj depresiji, naizgled je bio jako napet, možda je bio pijan no on to ne može reći ali izgledao mu je drugačije nego obično i nastojao ga je na lijep način otpraviti kući. Tada kod njega optuženik ništa nije popio, inače nisu se družili kao prijatelji nego samo kao susjedi i možda povremeno ako bi kod njega bio roštilj mogao je okrivljenik u prolazu svratiti na piće ali inače nije dolazio kod njega na piće. Može reći da je postojala velika razlika u ponašanju okrivljenika kada je prošao sa V. i kada su pričali o gljivama u odnosu na to kada se nakon kratkog vremena okrivljenik vratio i pričao to o groblju i ratištu, to kao da je bio neki drugi N., govorio je nepovezano, imao je neke nagle pokrete, nije uopće slušao što on govori pa nije mogao s njime ni razgovarati. Možda nakon 10-tak minuta takve priče okrivljenik se pozdravio i otišao prema svojoj kući a toga dana on više nije vidio ni V. ni optuženika, samo je kasnije čuo što se dogodilo. Naime, oko 20,30 ili 21,00 sati došao je autom i vidio policiju i onda mu je susjed S. rekao da je N. ubio ženu što on nije mogao vjerovati jer oni su se uvijek odlično slagali. Svi u selu su znali da kada je neka utakmica, pogotovo kada igra Hrvatska, da se s okrivljenikovog balkona puca pa mu je optuženik i rekao da ima legaliziranu pušku, da je puška u ormariću i da je to sve po propisima. Ništa mu nije poznato o tome da bi okrivljenik imao neko nelegalno oružje. Nikada od okrivljenika i V. nije čuo da bi i V. bila na ratištu a od nekih trećih osoba čuo je priču da su se optuženik i V. navodno upoznali na ratištu ali to su samo priče i on to ne može potvrditi. Sa okrivljenikom nije razgovarao u smislu da bi mu se ovaj nešto povjeravao, nikada nije čuo da okrivljenik bilo što govori o V. a njemu je njihov brak izdaleka izgledao idealno.

 

              Svjedok K. M. čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan iskazala je (list 644 – 645 spisa) da je pok. V. Š. upoznala pred cca tri, pet godina, naime radila je u domu .... a tamo je došla raditi V. i odmah su kliknule. V. je bila baš dobra žena iako u poslu nije bila baš najbolja, počele su se i privatno družiti pa je tako upoznala i A. kojeg svi zovu N.. Družili su se u kući i kod njih i kod sebe, od roštiljanja do pripreme drva. Za to vrijeme koliko su se družili N. nikada nije zavikao na V. u kakvom god da je stanju – trijezan, pijan, pripit, nikada joj nije rekao ružnu riječ pa su ona i njen partner i komentirali to kako V. i optuženik za te 23 godine zajedničkog života zajedno se šeću, hodaju po P iako N. to baš nije volio jer je volio otići rano ujutro i kupiti najjeftinije. Po njoj kraj ove priče bio je strah N. od egzistencije jer V. je imala problema na poslu. Negdje iza N. rođendana, a misli da je njegov rođendan ...., bili su kod njih i razgovarali o poslu V. na što je N. rekao "čuj K., ona će dati otkaz i naći će neki drugi posao, znaš nju". Zna da je opt. imao dobru mirovinu, V. je imala plaću, u zadnje vrijeme kupili su Tojotu, V. je završila za njegovateljicu i bila je stabilna što se tiče samog posla, mogla je ići raditi bilo gdje ali se N. bojao kako će to utjecati na njihovu egzistenciju. Na dan njene smrti to je vidjela u novinama i doživjela nervni slom. Poznato joj je da N. ima dozvolu za lovca, da je imao pušku ali pred njom nikada nije pucao jer živjela je 20 godina u braku sa čovjekom koji je bio pripadnik antiterorističke jedinice i nije voljela razgovore o oružju, pucanju, borbama, ...... i N. je to poštivao. N. i V. bili su ljudi koji bi vam u 2 ujutro došli pomoći ako treba.

 

              Pozvana da pojasni kakve probleme je V. imala na poslu a o kojima se razgovara nakon N. rođendana navodi da je V. bila takva da ako joj kažete da napravi tri stvari ona jednu zaboravi pa su joj vlasnici Doma rekli, obzirom da su znali da su dobre, da upozori V. da će joj dati otkaz. U razdoblju od 2.1. do 2.11. bila je okupirana svojim sinom koji je u tom razdoblju vegetirao pa je jedne prigode V. i rekla da je to razlog zašto ne dolaze, to je bila negdje nedjelja pred V. smrt, naime došla je u noćnu a onda je V. rekla N. da će ostati sa njom i pitala je da li se nešto ljuti na nju pa joj je ona i ispričala o svom sinu kojeg je obilazila dnevno po 2 – 3 puta u KBC R do 20.10. a na dan kada je V. ubijena prebacila je sina u hospicij i tada joj je V. i rekla da kako može to sve podnositi. V. je, vezano za posao, uvijek nešto tražila. Zna da je u proljeće N. vozio V. u Dom S na V i onda je bilo kao da je V daleko i koliko će se trošiti na prijevoz od Č do V. Tih zadnjih dana V. joj nije rekla da je razgovarala sa N. i A. o tome da će prijeći na drugi posao pa ponavlja kako je V. uvijek nešto tražila. V. je vidjela i na dan njene smrti, naime taj dan V. je došla na posao već oko 7,15 i bila je u pratnji jednog štićenika, vratila se negdje oko 13 sati i nešto.

 

              Pozvana da objasni zbog čega se N. brinuo za egzistenciju navodi da je on imao mirovinu od 4.200,00 kn, V. plaću od 4.000,00 kn, kredit za auto je iznosio 1.000,00 kn i N. se brinuo ako V. prestane raditi da će spasti na njegovu mirovinu a tu je bila i auto škola za A., pokazna iako je A. znala raditi preko student servisa, N. se brinuo kako će i gdje V. naći neki drugi posao jer u zadnje vrijeme bilo je jako puno njegovateljica a V. je bila takav karakter da ako se istu npr. pošalje po dvije coca-cole, pivo i dvije čaše ona će od toga nešto zaboraviti, dakle N. se bojao da ostanu na te 4.000,00 kn njegove mirovine i od čega će onda živjeti, bojao se vezano za taj njen posao ako bude morala ići van iz N gdje će naći posao. U razdoblju od 14.8. do 23.10.2019.g. nije posebno razgovarala sa V. vezano za njen posao jer kada je V. vidjela da je njen sin M. u takvom stanju da je došao na 28 kg, nije ju htjela opterećivati svojim pričama. Zna da se N. bojao za egzistenciju jer družili su se i pričali o tome i N. je uvijek bio protiv toga da pok. V. prestane raditi u N jer je bilo upitno gdje će nakon toga i koliko će raditi, da li 15 dana, mjesec dana. Poznato joj je i to da je N. pomagao svojoj kćerki A., da li je to bilo 300,00 ili 500,00 kn mjesečno ne zna, prije toga pomagao je i svom sinu A. kojem je nosio razne stvari i upravo radi toga N. je znao otići rano i jeftino nabaviti ono što mu treba. Te priče da bi V. otišla iz Doma N počele su od proljeća jer V. je bila odlučila da ide raditi u Dom S na V, zna da ju je N. tamo vozio i onda su zajedno odlučili "jer oni su se dobro slagali, razgovarali su i V. je sjela i rekla da bi do tamo morala voziti a tek je počela voziti i što će ako dođe snijeg i led i da je bolje da ostane u Domu N". Sa pok. V., a vezano za njen rad u Domu N bilo je dobro kada je netko "stisne" i onda se ona promijeni, popravi a sve o tom njenom radu u toj N znao je opt. Upitana da li je čula da bi N. prigovarao V. vezano za njene vještine u kuhinji navodi da je čula jer su se međusobno družili i kada je ona kupila kuhinju onda je N. rekao da bi mogli kupiti i oni fronte za kuhinju na što je V. rekla "za koga". V. nije bila osoba koja bi došla s posla i išla odmah usisavati, kuhati, čistiti, nije bila ekstra čistunac, nekada je usisavao N., nekada V., nekada A. a kuhao je N.. N. je V. pred njima znao prigovarati vezano za održavanje kuće.

 

              Na upit koliko je N. pio navodi da nije sa njima živjela 24 sata, poznato joj je da je nekad pio više, nekad manje, kad god su došli bilo je alkohola, N. je bilo da leži i gleda TV i taj sportski program kojeg su kupili, popije bevandu, ujutro u P rakiju a kad su bile svadbe ili neka slavlja onda se znao gadno napiti i onda bi bio kao "bubica". Ponavlja da nije bila sa njima 24 sata da bi vidjela koliko je to često ali zna da je kupovao alkohol i da ga je pio. N. i V. imali su odvojene financije, V. bi zadržala za sebe određeni dio za frizuru, benzin a N. je vršio plaćanje računa a osim toga N. je znao zaraditi i privatno. U zadnje vrijeme V. je htjela smršaviti, nije se više mogla sagnuti i zavezati tenisice pa je samo jedan dan rekla da kreće na dijetu i to je trajalo 7 – 8 mjeseci i uspjela je smršaviti na svoju nekadašnju težinu. N. je bilo drago zbog toga, imali su povjerenja jedan prema drugome, znali su da neće otići svatko na svoju stranu, nisu bili zainteresirani za izlete sa strane. Poznato joj je da je opt. primao neke poruke i slao poruke putem nekog automata. V. joj se nije žalila na svoj odnos sa N., znala bi samo reći "jučer se napio pa je spavao u dnevnom boravku" a bojala se i vezano za to kad su se A. (sin optuženika) i opt. potukli pa se bojala da A. ne dođe pa je i ona kada je ovo čula mislila da je došao A. i potukao se sa optuženikom, da je V. stala između njih i da je tako nastradala.

 

              Zna da N. iz rata ima pušku i prebacio je to na lovca, radi se o puški M48. Na ranču je N. imao i srne, tamo su dolazili i veprovi ali nije čula da bi N. iz te puške pucao tamo. Poznato joj je da je bio u Domovinskom ratu, to joj je rekao kada su se upoznali međutim nakon toga više se nikada nisu vraćali na tu temu. Što se tiče toga koji iznos je V. zadržavala za sebe dok bi ostatak dala za kuću navodi da je V. frizura mjesečno bila 100,00 – 120,00 kn, da bi nalila gorivo u Tojotu za 200,00 kn i ostavila si možda 100,00 kn i da je to bio takav njihov dogovor, da su međusobno imali punomoć na tekuće račune. Nikada joj se V. nije žalila u smislu kako ona radi a mora od te plaće pomagati unuku optuženika, kćer optuženika, sina optuženika, V. je u tom smislu bila toliko dobra obzirom da nisu imali svoje djece da joj skida kapu.

 

              Svjedok K. M. prilikom prvog ispitivanja (18.11.2019.g.) iskazala je (list 155 – 160 spisa) da je prije oko tri i pol godine V. počela raditi u Domu za starije i nemoćne osobe N gdje i ona radi i tako su se upoznale. V. je najprije bila spremačica a poslije je završila školu i počela raditi kao njegovateljica. Nekoliko tjedana nakon što je počela raditi V. ju je pozvala na kavu pa je tako upoznala i N., tj. A. Š.. Ona i partner s kojim živi, družili su se sa N. i V. i može reći da misli da nikada neće naći takve prijatelje, puno su se zajedno zabavljali, pomagali jedni drugima i misli da ih je stvarno dobro upoznala i može reći da su se poštivali i voljeli. V. nije pila, nije hodala okolo, nije bila nervozna nego "rekla bih flegmatik mada pomalo zaboravna i da kažem šlampava" dok je N. bio grlat a ne bi mrava zgazio. Vidjela je N. i trijeznog i pijanog obzirom da su bili na puno zajedničkih fešta i općenito druženja i zato je bila potpuno šokirana kada je čula što se dogodilo. Naime, saznala je za to 24.10.2019.g. u 8 sati ujutro jer tada su je zvali da V. nije došla na posao a inače rade od 07,45 sati. Zadnji put V. je vidjela dan prije oko 13 sati kada se V. vratila iz tzv. pratnje štićenice u KBC. V. nikada nije kasnila pa ju je odmah počela zvati na mobitel a naizmjenično i N. misleći da se nešto dogodilo a tada je njen partner na laptopu vidio vijest da je ubijena žena na Č te su na fotografijama prepoznali njihovu kućnu ogradu. Kako se ni V. ni N. nisu javljali na telefon partner i ona otišli su do njihove kuće i vidjeli policijsku traku a V. šogorica joj je rekla da je V. mrtva i da ju je ubio N. što je njoj bilo nezamislivo jer poznato joj je da je N. ranije imao problema sa sinom A. koji je šizofreničar i koji ga je napadao pa je isprva mislila da je A. došao i nešto napravio. Od N. je čula da ima pušku M48 za koju ima dozvolu i u 4. ili 5. mjesecu trebao je produžiti registraciju za istu te je rekao da će ga to koštati 500,00 kn. N. joj je ispričao kako ga je jednom u kući napao sin A. i slomio mu dva rebra i tada je N. rekao da se ne može više tući jer nema snage ali da je spreman da obrani V. i sebe ako dođe A.. Od N. je čula da je A. prije živio sa njima i radio velike probleme – razbijao stvari, vješao se, napadao ih nožem a N. je rekao da se osjeća sigurnim kada je puška u kući no ona tu pušku nikada nije vidjela i ne zna gdje je ista bila. Pred njom N. nikada nije pucao, užasava se pucanja i N. je to znao. Ona i njen partner jedini su par sa kojima su se V. i N. družili a ta druženja bila su u smislu da nešto "zaroštiljaju" a kada bi bili neki rođendani onda bi se pridružio i V. brat sa ženom.

 

              Može reći da je N. pio, rekla bi svaki dan, sigurno nekada više a nekada manje i koliko joj je poznato ujutro bi popio jednu do dvije žestice a već oko ručka počeo bi piti vino odnosno bevandu. N. je vidjela 22.10.2019.g., u utorak, dan prije no što se ovo dogodilo, naime zvala ga je da joj prikolicom doveze pijesak i u tom telefonskom razgovoru N. je bio trijezan a njen partner koji ga je i vidio rekao je da je bio trijezan, obrijan, uredan i dobro raspoložen. Može reći da je N. vidjela jako pijanog, manje pijanog i trijeznog no uvijek je bio "kao kruh", jako dobar čovjek, nikada ga nije vidjela da bi na bilo koji način bio agresivan prema V. ili prema nekom drugom. Nikada se N. nije derao na V., kada bi bio jako pijan govorio bi nebuloze a kada je bio manje pijan onda je bio veseo, pričao je o svemu, a kada je bio trijezan onda je bio "duša od čovjeka". Njen partner zove se M. J. a isti se nikada nije nasamo družio sa optuženikom.

 

              Nakon možda godinu dana druženja V. je stekla povjerenje u nju te joj je pričala o sebi – da je imala nekakvih problema, da su je htjeli staviti u popravni dom, da nije završila školu, da je dvije godine bila u vezi sa N. a da su se onda oženili, da ništa nisu imali jer u to vrijeme razvela se N. kćer koja je bolesna od šizofrenije. Zadnje 4 godine kod optuženika i pok. V. stanovala je optuženikova unuka A. P. sa kojom se V. slagala i o istoj brinula. Nikada joj se V. nije žalila na N., nikada nije čula da bi se V. i N. posvađali a zna da je N. razgovarao sa V. jer je pokazivao da je upućen u događanja kod njih na poslu. Rekla bi da je optuženiku bilo drago da se V. školuje za njegovateljicu, šalio se oko toga a to je bilo dobro jer je V. onda dobila i veću plaću. To školovanje trajalo je tri mjeseca, V. je radila u smjenama i zna da je N. tada kuhao i bio joj podrška. Za školovanje V. je uzela kredit i otplatila ga a zna da su optuženik i V. zajedno išli birati za V. novi auto, zna da su platili pola vozačkog ispita A. te su joj planirali dati svoju "Corsu" kada položi. N. se malo pribojavao što će se dogoditi ako firma propadne, ako V. dobije otkaz. Nije čula da bi se okrivljenik liječio od alkohola no zna da je V. jednom N. rekla da ne smije toliko piti jer da će postati alkoholičar a tada se N. napio zbog kćeri A. koja ga je izvrijeđala preko poruka. Kada bi se N. napio V. bi ga samo pokrila na kauču u dnevnom boravku i otišla spavati na kat. V. se zabavljala na način da je igrala igrice na faceu i to je radila često i N. joj je znao prigovoriti zbog toga pa je jednom prilikom pokazao na taj kompjuter i rekao "to je njoj kuhinja", naime V. nije bila zainteresirana za kućanstvo, za održavanje čistoće, uređivanje stana niti za kuhanje i kada bi N. i V. došli kod njih na ručak N. je znao reći V. da vidi kako se to radi, rekao bi npr. "vidiš kako se kuha a ne kao ti, ti ne znaš ni di ti je šporet", ustvari N. je morao ići u dućan i kuhati jer je smatrao da on to najbolje radi. Negdje početkom godine V. je počela držati dijetu, s njom je trebao držati dijetu i N. ali on to nije izdržao a V. je uspjela smršaviti oko 25 kg u 7 – 8 mjeseci. N. je imao mirovinu 4.200,00 kn a V. plaća sa prijevozom je bila 4.400,00 kn no imala je 1.000,00 kn kredita za auto ali zna da im je ostajalo više novca nego njoj i njenom partneru a ipak je kod njih u kući uvijek bilo svega a V. i optuženiku je nedostajalo novaca, često su se žalili na nedostatak novaca pa navodi da je V. malo trošila na sebe i da misli da je dosta novaca moralo odlaziti na alkohol jer je N. kupovao boce od 2 litre vina od kojih je jedna 20,00 kn a misli da bi N. na dan popio jednu a možda i dvije takve boce. Zna da su N. i V. pomagali unuku A. koja je s njima živjela kao i kćerku optuženika A.. Što se tiče toga da li je V. te večeri bila aktivna na faceu navodi da ne zna jer osobno nije bila na faceu a kolegica s posla i to moguće kuharica L. ili kolegica B., rekla joj je da je V. nešto lajkala te večeri oko 19,30 sati a profil na faceu imao je i N. te je igrao karte preko facea ali nije bio baš aktivan.

 

              Pokušavala je dokučiti što se moglo dogoditi pa navodi da zna da je V. razmišljala o promjeni posla a N. se brinuo za njihovu egzistenciju pa joj je V. sama rekla da joj je N. govorio da neka prvo dobije otkaz pa da onda traži drugi posao. Jedino čudno što bi spomenula je to da je u nedjelju 20.10.2019.g. nakon završetka smjene V. sa njom popušila cigaretu što je inače bilo uobičajeno no nikada se ni jedna od njih za to vrijeme nije javljala partnerima a tog dana vidjela je da je V. nazvala N. i rekla mu "čuj ljube zapalit ću sa K., ne brini" što joj je bilo neobično jer inače to nisu javljale. Nikada nije primijetila da bi okrivljenik bio ljubomoran na V. pa i kada je V. smršavila okrivljenik je rekao da sada napokon dobro izgleda dodajući da ionako on uskoro neće ništa moći, naime navodi da je optuženik bio dosta opterećen seksom odnosno govorio je da se brine seksualne nemoći. V. nikada nije pokazivala interes za nekog drugog a N. je volio očijukati sa ženama i o tome je javno govorio, zna da je slao i nekakve poruke ženama, koristio je neku vrstu hot line pa je zbog toga imao visoki telefonski račun i zato je promijenio broj i jedva se toga riješio.

 

              Svjedok D. F. čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan (list 645 – 646 spisa) iskazala je da pozna optuženika i pok. V. jer su bili susjedi a tog dana kada se to desilo V. nije vidjela ali je vidjela optuženika. Naime, njen suprug je nabavio neka drva te je zvao optuženika ako ima neki bat da dođe i pomogne mu razbiti ta drva pa je optuženik rekao da je sa unukom na pisti i da će doći kasnije. Doista je optuženik i došao oko 18,10 sati i pomogao njenom suprugu iscijepati ta drva, poigrao se malo sa njihovom kćerkom i u 15 minuta do 19,00 sati otišao je svojoj kući a oko 19,15 sati optuženik joj je najprije pokucao na prozor, potom je došao na vrata i rekao joj da zove policiju, da je ubio ženu pa mu je ona rekla da ako je to uradio da ode do šogorice i da šogorica zove policiju a opt. je rekao da šogorice nema doma pa mu je rekla "ako si to uradio zovi sam policiju, mene nemoj miješati u to".

 

              To kada je došao njenom suprugu pomoći cijepati drva opt. je popio malu čašicu rakije, možda je unutra bilo pola čašice i tada se normalno ponašao, zafrkavao se sa njihovom kćerkom, govorio joj – daj pet. U momentu kada je optuženik pokucao na prozor bila je u kuhinji i sjedila na kauču a do nje je spavala njena kćerka a nakon toga optuženik je otvorio vrata a kad otvori vrata direktno se gleda na kauč, dakle nije ulazio u kuću nego je samo sa vrata rekao ono što je maloprije navela. Vidjela je cijelo tijelo optuženika a što se tiče toga kako je u tom trenutku izgledao, da li je bilo promjena u odnosu na njeno ranije viđenje istog, navodi da joj je izgledao normalno, nije primijetila nikakvu promjenu u odnosu na njegov raniji dolazak "jer mi se i nismo puno družili".  Udaljenost između nje dok sjedi na kauču i optuženika koji je na ulaznim vratima bila je možda 2 metra, nije tada na optuženiku primijetila nikakve tragove jer je bio obučen u tamno i stajao je na vratima.  Kod njih u kući N. je govorio o tome kako V. ne zna raspolagati s novcem pa da joj on od njene plaće daje 300,00 ili 400,00 kn, V. tada nije bila sa njim. Nije govorio da V. ima punomoć na njegov tekući račun, nije bilo govora o tome koje sve obveze ima.

 

              Prilikom prvog ispitivanja svjedok D. F. iskazala je (list 180 – 183 spisa) da su muž i ona susjedi sa okrivljenikom, preko ceste, te su se poznavali samo susjedski, da je okrivljenik znao doći rijetko a da je V. kod njih možda bila 2 ili 3 puta. Tog dana muž je dovezao drva iz L a kako su ista imala grbu to je zvao okrivljenika i pitao ga da li ima neki bat da mu pomogne pa je okrivljenik rekao da sa unukom vježba vožnju i da će doći kada bude mogao pa je i došao sa jednom sjekirom oko 06,10 ili 06,15 sati i pomogao njenom mužu da rascijepa drva. Okrivljenik se ponašao uobičajeno, kod njih ništa nije pio odnosno njen muž mu je donio samo čašicu, možda prst rakije jer više nije ni bilo a N. je rekao da ne može piti jer ima obaveze. Nakon toga N. je otišao i nije ga vidjela sve do negdje 07,20 sati, naime ona je bila u kuhinji, kćer je otišla spavati a muž je bio u sobi kada je došao N. i najprije pokucao na prozor a onda je ušao na vrata i rekao "zovi policiju, ubio sam V." a ona mu nije vjerovala i rekla mu je "nek ti šogorica zove policiju" a N. je rekao da nje – šogorice nema doma a onda mu je ona više iz zafrkancije rekla "dobro, ako jesi onda si sam ovi policiju, mene nemoj u to miješati, nemoj da mi mala doživljava šokove, molim te izađi i zatvori vrata". N. je na to samo zatvorio vrata i otišao a tada je došao iz sobe njen muž i pitao da tko je to bio pa mu je i rekla da je došao N. i rekao da je ubio V. "valjda je prolupao". Nije znala što napraviti i onda je zvala susjedu čiji je muž policajac, to su M. i G. C. i rekla joj je da je došao N. i da joj je rekao da je ubio V. te ju je pitala da li bi njen muž i G. otišli do kuće optuženika pogledati što se dogodilo a M. joj je rekla "ma daj", nije vjerovala i uglavnom G. i njen muž nisu htjeli ići vidjeti što je bilo, rekli su da se ne žele miješati a M. je rekla da će nazvati N. šogoricu Ž. pa kada je poslije zvala M. ova joj je rekla da je Ž. rekla da se N. nikada nije na taj način šalio. To kada je N. došao i rekao joj da zove policiju njoj je izgledao normalno, jedino u početku izgledao joj je kao da je dotrčao, nije primijetila da izgleda uznemireno, misli da je on vidio da mu ne vjeruje to što govori. Kasnije je od G. čula da se N. sam predao policiji i čudila se kako je već stigao jer je prošlo možda 15 ili 20 minuta otkada je bio kod njih pa dodaje da je izgleda N., nakon što mu ona nije vjerovala, sjeo u auto i odvezao se predati na policiju. Po njenim saznanjima N. i V. su bili normalan, najobičniji bračni par, nikada se nije čulo da bi se svađali, uvijek su bili skupa kada su bili slobodni, N. je uvijek govorio "moja V. ovo, moja V. ono" te zna da je govorio kako V. hoće stalno ići na more. Nikada nije vidjela N. pijanog, nikada joj se nije žalio na V. a i nisu ona i muž baš puno komunicirali sa njim. Zna da je jednom u nekoj priči okrivljenik spomenuo da V. ne zna raspolagati sa novcima i da odmah kada dobije plaću sve potroši pa da joj onda on da 300,00 ili 400,00 kn. Shvatila je da je V. okrivljeniku dala karticu tekućeg računa da on raspolaže sa njenom plaćom a onda bi joj on davao 300,00 ili 400,00 kn za marendu i slično. To joj je sam N. ispričao prije par godina. Nije znala da N. ima oružje niti je vidjela istoga da puca. Muž i ona nisu se družili sa V. i okrivljenikom, jedino što može dodati je da je okrivljenik bio uvijek spreman pomoći.

 

              Svjedok A. I. čiji iskaz u suglasnosti sa strankama je pročitan (list 646 spisa) iskazala je da je poznavala pok. V. jer je u Domu N radila kao medicinska sestra a V. je tamo bila njegovateljica. Po onome što je V. pričala i po njenom ponašanju nije se moglo primijetiti da bi V. imala nekih problema sa mužem, kad bi govorila o njemu rekla bi "moja ljube" i o tome kako sve zajedno rade. Tog dana V. je trebala doći ujutro na posao a kako inače nikada nije kasnila nakon što je prošlo 10 minuta zvali su je međutim nisu je mogli dobiti a kako postoji kolegica koja se sa V.privatno druži onda je ista pokušala dobiti N. da bi partner te kolegice vidio njihovu kuću na Internetu i tako su saznali što se desilo. V. nije imala problema sa vlasnicima Doma, jedino je u zadnje vrijeme jako smršavila ali je rekla da je na dijeti. Nije joj poznato je li V. u zadnje vrijeme tražila drugi posao. Njihov odnos bio je čisto poslovan i o privatnim stvarima nisu razgovarale.

 

              Prilikom prvog ispitivanja svjedok I. iskazala je (list 234 – 236 spisa) da radi u staračkom domu N kao medicinska sestra a unatrag nekoliko mjeseci V. Š. je radila sa njom u smjeni kao njegovateljica time da je V. najprije radila kao čistačica a poslije se školovala za njegovateljicu. Može reći da je V. uvijek bila nasmijana, vedra, svojim ponašanjem nije pokazivala da ima bilo kakvih problema , ako bi spominjala supruga govorila je "moja ljube" a često je spominjala i unuku supruga A. koja je s njima živjela. Za tu unuku V. je govorila da je dobra, vrijedna, da radi, dakle nije stekla dojam da V. ima bilo kakvih problema u odnosima u obitelji. U zadnje vrijeme V. je dosta smršavila ali nije djelovalo da bi to bilo zbog nekih problema jer V. je još prije ljeta rekla da ide na dijetu i doista je smršavila pa su je na poslu svi hvalili zbog toga. Tog dana kada se V. nije pojavila na poslu u jutarnjoj smjeni nazvala je K. koja je bila dobra sa V. i sa njenim suprugom jer V. nikada nije kasnila a onda ju je K. povratno nazvala i rekla da je zvala i V. i supruga joj ali da se nitko ne javlja. Na Internetu su vidjeli da je bilo neko ubojstvo ali nisu to odmah povezali nego su kasnije shvatili to kada je na fotografiji objavljena njihova kuća. Sa V. je kontaktirala preko facebooka ali samo rijetko, to su bile poruke za Božić ili slično te za sudjelovanje u nekim kvizovima. Ne zna koliko je V. provodila vremena u igranju takvih kvizova jer kada bi je V. pozvala ona bi odgovorila ako je bila raspoložena, ne može osobno tvrditi ali misli da je možda i od K. čula da je V. dosta vremena provodila u igranju igrica na računalu. V. supruga vidjela je samo jednom i to na druženju koje je organizirala K. M. u svojoj kući i tada je okrivljenik bio miran, tih, ni po čemu se nije isticao. V. i okrivljenik činili su joj se kao posve normalan par a po V. pričama djelovalo joj je da žive skladno, spominjala je da obrađuju neki ranč.

 

              Iz zapisnika o vještačenju (list 205 – 230 spisa) proizlazi da primijenjenim metodama analize u dostavljenim biološkim uzorcima na ime A. Š. nije utvrđena prisutnost droge, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita.

 

              Iz obrasca AUK-1 (list 232 spisa) proizlazi da isti nije ispunjavan dok iz obrasca AUK-2 (list 233 spisa) proizlazi da je A. Š. pregledan od strane dr. A. Z. dana 24.10.2019.g. time da mu je krv vađena u 01,30 dok je urin uzet u 01,25 sati, a prilikom liječničkog pregleda opt. Š. je rekao liječniku da je zadnji put jeo u 14,00 sati i to piletinu a da je popio 2 čaše vina i 2 rakije, da je popio tri tablete za tlak i prostatu pa liječnik konstatira da je kod istoga tijekom pregleda sačuvana svijest, da se jasno sjeća događaja, da mu je ponašanje mirno i neupadno, predočavanje jasno, da se malo osjeti miris na alkohol, hod siguran, nagli okreti sigurni, hodanje po ravnoj crti sigurno, doticanje kažiprsta s kažiprstom istegnutim rukama sigurno kao i ista radnja zatvorenih očiju, govor razgovijetan pa liječnik navodi svoje opažanje da pregledani za vrijeme pregleda nije pod utjecajem alkohola.

 

              Iz nalaza i mišljenja (list 222 – 223 spisa) o analizi alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za optuženika samostalni vještak za toksikološka vještačenja dr.med. R. F. navodi da je temeljem provedenih ispitivanja utvrđena koncentracija alkohola u krvi optuženika iznosila 0,54 gr/kg a u mokraći 1,13 gr/kg pa se na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK-2 zaključuje da je u trenutku događaja optuženik bio pripit obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,11 gr/kg.

 

              Iz nalaza i mišljenja o analizi alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za sada pok. V. Š. (list 215 – 216 spisa) proizlazi da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kod iste iznosila 0,00 gr/kg a jednako tako i u mokraći pa se zaključuje da je u trenutku smrti imenovana bila trijezna.

 

              Vještak dr. R. F. u dopuni nalaza i mišljenja (list 647 spisa) navodi da pri koncentraciji od 1,11 gr/kg alkohola u krvi alkohol djeluje deprimirajuće na svijest, motoriku, senzoriku, neurovegetativne funkcije te psihičke i psihomotoričke funkcije, javljaju se subklinički ili blagi klinički simptomi u smislu gubitka sposobnosti socijalnog uvida i adaptacije, dolazi do blaže redukcije socijalne inhibicije i samokontrole, diskretno su poremećeni pažnja i realno sagledavanje situacije, javlja se euforija, povećana kontaktibilnost, pojačano samopouzdanje i pretjerana samouvjerenost. Pri tome je sposobnost kritičnosti i ispravne procjene događaja diskretno smanjena. Osobe zbog utjecaja alkohola kod ove koncentracije nisu bitno smanjenih emocionalnih, intektualnih, fizičkih motoričkih i senzoričkih sposobnosti. Granica pripitog stanja je od 0,50 – 1,50 gr/kg apsolutnog alkohola u krvi i prema tome postoji i gradacija u intenzitetu svih naprijed navedenih promjena.

 

              Sa toksikološke strane gledajući većina ljudi se ponaša upravo prema naprijed navedenim karakteristikama no postoje i neke okolnosti koje mogu utjecati u smislu pojačavanja ili ublažavanja simptoma a to ovisi o trenutnoj emocionalnoj i fizičkoj situaciji osobe, o strukturi ličnosti, karakternim crtama, eventualnom postojanju psihičke ili fizičke ili tjelesne bolesti, prethodnoj eventualnoj patološkoj osnovi psihičkog profila međutim o takvim individualnim karakteristikama može govoriti vještak psihijatrijske struke a toksikolog se očituje na prosječno ponašanje osoba pri toj alkoholiziranosti bez nekih posebnih individualnih okolnosti.

 

              Iz preslike zdravstvenog kartona za opt. A. Š. (list 240 – 280 spisa) razvidno je da su u vremenu od 5.4.2011. do 24.10.2019.g. opt. Š. od strane liječnice S. U. Š. postavljane slijedeće dijagnoze: Esencijalna (primarna) hipertenzija za što mu je propisana odgovarajuća terapija, Hiperplazija prostate, bol u leđima (Dorzalgija), Artroza koljena, Poremećaj metabolizma lipoproteina i ostale lipidemije 19.9.2012. kada mu se preporuča ograničenje u jelu i piću, dana 12.11.2012.g. izdana mu je potvrda zbog regulacije držanja oružja a u kojoj potvrdi je navedeno "Uvidom u zdravstveni karton pacijenta evidentirane su slijedeće MKB dg: F43 (1998.) prema nalazu liječeni F10. Od ostalih novih dijagnoza: E78, M17, M54, N-10 i N40 (E78 – Poremećaj metabolizma lipoproteina i ostale lipidemije, M17 – Artroza koljena, M54 – Bol u leđima, N40 – Hiperplazija prostate i I10 – Esencijalna primarna hipertenzija). Nadalje mu je 16.7.2013.g. dijagnosticiran mokraćni kamenac (N20.9) a 23.7.2013.g. upala mokraćnog mjehura (N30), mokraćni kamenac se dijagnosticira i 22.5.2015.g., 15.11.2016.g. upućen je kod oftamologa jer da slabije vidi, dana 2.12.2016.g. uz dijagnozu Kamenac u bubregu upućen je na obradu kod urologa što je i obavljeno 19.12.2016.g. kada se u dijagnostičkoj obradi navodi da su izvršene jetrene probe mjesec dana nakon 16.11.2016. a 15.12.2016.g. dijagnosticira mu se Pretilost – E66 a 16.12.2016.g. Dijabetes melitus neovisan o inzulinu (E11) a tijekom 2017.g. Upalne bolesti prostate (N41) a 20.3.2017.g. navodi kako mu je tlak jako visok te donosi nalaz urologa i navodi kako poslije tableta popije dvije čaše vina i dvije rakije.

 

              Iz rukom pisanog zdravstvenog kartona (list 281 – 294 spisa) razvidno je da je

 

- 18.8.1991.g. u evidenciji oboljenja upisano "na zadnjoj komisiji pregleda ... rada na dvije godine radi alkoholizma sada zbog vraćanja vozačke dozvole traži ponovno vještačenje psihijatra"

 

- dana 28.4.1994.g. u evidenciji oboljenja upisano "1992. bio u bolnici zbog liječenja ovisnosti 21.2. do 7.3.1992. DG: Depresivna slika stanja, Alkoholizam, Zelothypia da dođe u KLA utorkom u 17,30 ... navodno ne pije dvije godine otkako je bio u bolnici,

 

- dana 06.4.2004.g. u evidenciji oboljenja upisano "sin pokušao suicid",

 

              - dana 11.8.2004.g. u evidenciji oboljenja upisano "u stresu zbog obitelji",

 

              - dana 05.10.2004.g. u evidenciji oboljenja upisano "obiteljski problemi"

 

              - dana 14.01.1998.g. u evidenciji oboljenja upisano je "poradi paramedicinskih tegoba, liječeni alkoholičar sa slabijim pragom podnošenja frustracija – radio je cijeli mjesec prekovremeno ... supruga i kćer nezaposleni".

 

              Iz zdravstvenog kartona za optuženika koji je dostavljen po upravi Z. u R. (list 598 – 602 spisa) a koji je otvoren 28.10.2019.g. proizlazi da je tog dana optuženik pregledan po liječniku kada navodi da ne jede od uhićenja 23.10.2019.g. pa liječnik navodi "plačljiv, odbija psihoterapiju, savjetovan" te se postavlja dijagnoza I10 i N40 a dana 05.11.2019.g. izvršen je psihijatrijski pregled pa liječnik navodi "za pregleda plačan – nisam je htio ubiti. Negira postojanje psihičkih problema, navodno mu je sada bolje pa je počeo jesti. Povećane tjelesne težine, bez sumanutosti, obmana, sniženog raspoloženja, afektivno nije lišen topline. Supruga i dvoje djece da boluju od ... sada zabrinut da će sin učiniti nešto, da će nastati konflikt sa bratom s kojim da žive u dvojnom objektu, boji se ponovne tragedije pa se postavlja dijagnoza F43.2 i konstatira se da terapiju odbija. Dana 12.6.2020.g. u razgovoru s liječnikom navodi da nije alkoholičar, da je na dan djela pio vino od fragole, inače da nosi steznik na desnom laktu te je upućen da ga dostavi obitelj. Dana 09.7.2020.g. odbio je pristupiti prijavljenom liječničkom pregledu. Dana 19.5.2020.g. pregledan po psihijatru navodi da zadnjih dana slabije spava, opterećen je sudskim postupkom, ne želi uzimati psihofarmake pa liječnik navodi "pri svijesti, orijentiran, aktualna problematika, aktualno distanciran od suicidalnih misli i namjera, aktualno ne eksploriramo sumanute produkcije" a u dijagnozama se navode F43.2, F60 i F10.2.

 

              Svjedok S. U. Š. (list 775 spisa) liječnica optuženika iskazala je da neće svjedočiti a kako je ista uredno ispitana na prethodnoj raspravi kada je i upozorena da se njen iskaz može koristiti kao dokaz bez obzira na njenu kasniju odluku to su pročitani njeni iskazi sa lista 646 – 647 te 381 – 385 spisa.

 

              Prilikom ispitivanja na raspravi (list 646 – 647 spisa) svjedok U. Š. iskazala je da je obiteljska liječnica optuženika od 2012. godine i što se tiče njegovog pijenja alkohola u starom dijelu zdravstvenog kartona bila je naznaka da je liječen od alkohola međutim otkako je ona 2012.g. preuzela njegovo liječenje nije bilo nikakvih problema sa alkoholom. Vezano za potvrdu koju je izdala na zahtjev optuženika a koja mu je trebala za produljenje dozvole za držanje oružja a ta potvrda bila je za medicinu rada, u istoj je napisala dijagnoze F10 i F46 i ukoliko je medicina rada smatrala da treba pojasniti onda bi se to i pojasnilo.

 

              Svjedok S. U. Š. prilikom prvog ispitivanja iskazala je (list 381 – 385 spisa) da je obiteljski liječnik A. Š. od 2012.g. te da je isti dolazio u ordinaciju povremeno radi problema sa visokim tlakom i prostatom a u razgovorima je bio afektivno topao i nikada nije pokazao nikakvu naznaku agresivnosti niti frustracije. Poznato joj je da mu je supruga bila dosta mlađa i da mu je to bio drugi brak a da je iz prethodnog imao sina oboljelog od šizofrenije kojem je bio zakonski skrbnik a iz onog što je govorio proizlazilo je da se brine da bi taj sin mogao nešto napraviti jer nije bio redovit u terapiji. Ne sjeća se nikakvih razgovora sa Š. vezano za konzumiranje alkohola a što se tiče toga da iz kartona proizlazi da mu je 20.3.2017.g. sugerirana dijetetska prehrana i da je tada rekao da poslije tablete popije dvije čaše vina i dvije rakije navodi da se iz upisanih podataka vidi da razgovaraju o dijagnozi visokog tlaka, da je iz nalaza se vidjelo da ima povišeni GGT – jetrene probe, imao je granični šećer i visoke masnoće a bio je i pretio što su rizični čimbenici za infarkt i moždani udar i u tom smislu je bila preporuka za dijetu. Pregledom starog dijela liječničkog kartona pacijenta svjedok navodi da je sa datumom 14.1.1998.g. navedeno da je pacijentu otvoreno bolovanje radi paramedicinskih razloga "liječeni alkoholičar ... sa slabijim pragom podnošenja frustracije a frustracija je velika ... radio je cijelo vrijeme prekovremeno za 1.450,00 kn, sin u vojsci a supruga i kći nezaposleni" te bilješka od 1994.g. u kojoj se navodi "1992. bio u bolnici zbog liječenja ovisnosti od 21.2. do 7.3.1992., dijagnoza depresivna slika stanja etilismus kronični" pa navodi da to znači alkoholizam a da se dalje navodi "rastrojen ... navodno ne pije dvije godine otkada je bio u bolnici". Ističe da se tu doista spominje da je pacijent liječeni alkoholičar i spominje se i psihijatrijska hospitalizacija zbog alkoholizma no navodi da ona u medicinskoj dokumentaciji nema nikakve dokumente ili nalaze iz kojih bi bilo vidljivo u kojoj bolnici je liječen, nema otpusnog pisma niti bilo koje druge dokumentacije o tom psihijatrijskom liječenju. Sa opt. nikada nije razgovarala o alkoholizmu, nitko nikada, ni on ni netko od njegove obitelji, nije dolazio u smislu da bi postojao problem alkoholizma. Tek sada pregledavajući liječnički karton vidjela je da postoje te bilješke koje se tiču hospitalizacije zbog alkoholizma. Sada ne može reći je li ranije znala da je optuženik bio liječeni alkoholičar ali može reći da je za njega napisala jednu potvrdu 2012.g. u koju je upisala da ima podatak da je bio liječeni alkoholičar i da je u kartonu bila upisana dijagnoza F43 što je reakcija na stresni poremećaj iz čega proizlazi da je tada pregledavala njegov karton i našla dijagnozu alkoholizma i liječenja a ta potvrda izdana je za medicinu rada zbog produženja dozvole za oružje. U liječnički karton sa 11.12.2012.g. upisala je da su uvidom u zdravstveni karton pacijenta evidentirane dijagnoze F43 što je dijagnoza reakcija na stres te F10 što je dijagnoza alkoholizma a navode se i nove dijagnoze koje se odnose na povišene masnoće, artrozu koljena, probleme sa tlakom, prostatom i kralježnicom a tu je i navedeno da se potvrda izdaje na zahtjev pacijenta zbog regulacije držanja oružja.

 

              Iz dopisa PU PG R. i dokumentacije (list 565 – 570 spisa) proizlazi da je optuženiku dana 16.7.2019.g. produljena valjanost oružnog lista za držanje oružja – puška s užljebljenim cijevima, marke CZ VK M-48, cal. 7,9 mm, tvorničkog broja B330. Iz zahtjeva za registraciju oružja razvidno je da je optuženik dana 5.7.2019.g. podnio zahtjev za izdavanje oružnog lista za držanje oružja koje je naprijed navedeno a osim toga priložena je potvrda da se protiv njega ne vodi kazneni ili prekršajni postupak, potpisao je izjavu da ima osigurane uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja, dao je suglasnost da njegov izabrani liječnik i svaki drugi liječnik koji ima saznanja o promjeni njegovog zdravstvenog stanja a koje utječu na zdravstvenu sposobnost za posjedovanje oružja, o tome izvješćuje policijsku upravu kao i suglasnost da policijska uprava može od njegovog izabranog liječnika ili svakog drugog liječnika tražiti podatke o njegovom zdravstvenom stanju

 

              Iz oružnog lista za držanje oružja (list 620 – 621 spisa) za pušku s užljebljenim cijevima marke CZ M-48 proizlazi da je to oružje registrirano 29.4.2003.g. i dozvola je vrijedila do 29.4.2013.g. nakon čega je valjanost oružnog lista produljena do 2.7.2019.g. a potom je valjanost oružnog lista produljena trajno.

 

              Iz otpusnog pisma KBC R. od 7.3.1992.g. (list 1/611 spisa) proizlazi da je optuženik liječen na psihijatriji  u vremenu od 21.2.1992. do 7.3.1992.g. i to na odjelu za bolesti ovisnosti pod dijagnozama depresivna slika stanja, aethylismus, zelethypia pa se u terapiji navode prazine i amyzel te potpuna zabrana alkohola. U otpusnom pismu navodi se da je pacijent zaprimljen na odjel po preporuci psihijatra sa terena, gdje je bio pripadnik HV. Za prijema izrazito je anksiozan, depresivan, psihomotorno napet uz naznaku intepretativnih ideja odnosa te paranoidnih stavova naspram supruge, što se manifestira kroz višegodišnji alkoholni abuzus te razvoj ovisnosti. Smanjeno je kritičan, bez pravog uvida u svoje stanje ali se ne opire hospitalizaciji. U somatskom i neurološkom statusu ne uočava se svježih deficita. U zaključku se navodi da je optuženik uz medikamentozni, uključen u sveobuhvatni kompleksni psihoterapijski tretman predviđen za ovisnike, sa svrhom jačanja volje i motivacije za apstinencijom uz stvaranje adekvatnog uvida i kritičnosti. Na odjelu je miran, neupadan i u okvirima mogućnosti sudjeluje u svim odjelnim aktivnostima. Posebno se radi na rješavanju psihopatoloških sadržaja u mišljenju ali to ide otežano zbog objektivnih vanjskih utjecaja od strane supruge, koja je višegodišnji psihijatrijski pacijent te potencira kod pacijenta gornje poremećaje. Na intenzivan tretman ipak se stanje stabilizira te se otpušta uz preporuku nastavka intenzivnog ambulantnog tretmana uz preporuku da se uključi u jedan od KLA te da se na poliklinici kontrolira svaka dva tjedna.

 

              Iz dopisa Doma za starije i nemoćne N. iz Č. (list 622 spisa) proizlazi da je pok. V. Š. započela s radom u tom domu 10.5.2016.g. i to u svojstvu spremačice, poslove vezane uz obavljanje poslova održavanja, obavljanja poslova u vešeraju, podjele obroka te je bila obavezna pratiti evidenciju o isteku i valjanosti sanitarne iskaznice te druge poslove sukladno uputi poslodavca. Posao u svojstvu spremačice obavljala je do 6.11.2017.g. nakon čega prelazi u svojstvo njegovateljice, poslove vezane za obavljanje poslova njege korisnika, podjele obroka, hranjenje korisnika, itd. te je bila obvezna pratiti evidenciju o isteku i valjanosti sanitarne iskaznice te druge poslove sukladno uputi poslodavca.

 

              Iz PK kartica (list 623 – 626 spisa) proizlazi da je plaća pok. oštećenice za 9.mj.2019.g. (isplata 15.10.2019.g.) iznosila 4.002,71 kn a za listopad 2019.g. 3.093,93 kn a prva plaća preko 4.000,00 kn isplaćena joj je 15.6.2018.g., naime do tada su joj isplaćivani novčani iznosi od cca 3.200,00 kn, 3.600,00 kn, itd.

 

              Centar za socijalnu skrb R. (list 627 spisa) nije dostavio podatke vezano za tada mldb. A. P. i početak njenog života kod optuženika, naime navode da su rokovi čuvanja predmeta protekli pa da nisu u mogućnosti udovoljiti traženju.

 

              Iz analize telefonskih poziva za telefonski broj opt. A. Š. 099 ........ (list 1/547 spisa) proizlazi da je taj broj dana 23.10.2019.g u 12:10:41 nazvala sada pok. V. Š. sa svog broja 091 ........ te ponovno u 12:32:21 a D. F. u 17:51:08 sa broja 098 .......  Također je razvidno da je u vremenu od 3. – 23.10.2019.g. između ovog broja i broja V. Š. bilo ukupno 23 poziva u trajanju od ukupno 508 sekundi.

 

              Iz analize telefonskih razgovora za telefonski broj V. Š. broja 091 ....... (list 2/548 spisa) proizlazi da je taj broj nazvan dana 23.10.2019.g. u 19:56:18, 20:01:26 te u 20:06:11 od strane Ž. C. (broj 091 5391994), od strane A. Š. u 12:32:20 i 12:10:41 a kontakt putem SMS poruka uspostavljen je i od strane E. bank u 08:11:38, 10:26:06, 10:59:36.

 

              Nadalje je razvidno (list 2/563 spisa) da je E. banka dana 23.10.2019.g. u 08:11:38 poslala poruku o stanju računa te se govori o minusu od 49,66 kn i raspoloživom iznosu od 1.950,34 kn, a kako su u 10:25:43 i 10:59:17 sati obrađene transakcije na prodajnom mjestu u vrijednosti od 67,08 kn i 59,97 kn to je minus u 10:59:36 sati iznosio 176,71 kn. Dana 24.10.2019.g. u 21:54:40 sati napravljen je upit u stanje kartice te je utvrđen ranije spomenuti minus a potom je u 21:55:44 sati napravljena transakcija na bankomatu i to karticom u vrijednosti od 1.800,00 kn pa je minus iznosio 1.976,71 kn da bi dana 25.10.2019.g. u 10:55:34 sati bila napravljena uplata na bankomatu i to karticom u vrijednosti od 1.800,00 kn pa je minus na računu 176,71 kn.

 

              Pretragom mobitela Nokia GGSM vlasništvo A. Š. (list 3/564 spisa) a koji ispis obuhvaća vremensko razdoblje od 2.8.2016. – 25.10.2019.g. razvidno je da je sa istog upućena poruka sinu optuženika A. dana 5.8.2016.g. sadržaja "V. je, kako moreš slati tati takve poruke, još imaš obraza zvat ga, more te biti sram, samo kada ti treba zoveš, srami se, zaboravi ovaj broj, dobit ćeš penziju i bog i ti si nama dužnik". Dana 5.4.2019.g. kćerka šalje poruku optuženiku "ubij se, nećeš da primiš svog sina bolesnog, kad si ga zadnji put nazvo i poslo mu šta, ja ti neću doći na sprovod a ni A., gadiš mi se, đubre pokvareno", idućeg dana poruku "tata, molim te kupi A. neki najjeftiniji mobitel od 150 kuna samo da sluša O. radio, adresa ti je B. cesta 32, Psihijatrijska bolnica V., Z.", potom poruku "tata molim te donesi nam duhan, nemamo novaca a kupujemo ove skupe",  dana 8.4.2019.g. kćerka optuženika istome šalje poruku "tata oprosti, tko je u vašoj kući muško tko žensko, opet slušaš onu vješticu, ispadaš papak, još je to tvoja kuća i treba da se znaš postaviti, molim te donesi mi taj duhan i hrane, hvala".

 

              Iz potvrde Ministarstva (list 1/604 spisa) proizlazi da je optuženik sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 13.12.1991. – 18.3.1992. te da je stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata dok se za sada pok. V. Š. (list 603 spisa) navodi da je provjerom evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu za istu utvrđeno da nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

              Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja Zavoda (list 439 – 457 spisa) proizlazi da je optuženik osoba iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu sa narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama pa uvažavajući te dijagnostičke ocjene, kao i sve "do sada poznate okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja kaznenih djela" ocjenjuje se da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom za kazneno djelo ubojstva bile smanjene ali ne bitno a za nedozvoljeno držanje oružja ocjenjuju da nema elemenata na temelju kojih bi se ocijenilo da su njegove sposobnosti bile smanjene u bilo kom stupnju. Preporučuje se izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja o ovisnosti po odredbama čl. 69 KZ.

 

              Naime, psiholog u zaključku navodi da prema podacima ispitivanja aktualno verbalno intektualno funkcioniranje optuženika nalazi se na iznadprosječnoj razini sa znakovima organskog moždanog oštećenja perceptivno motoričkih sposobnosti. U tekstovima ličnosti dobiveni rezultat ukazuje na narcisoidnost, potisnutu paranoidnost, rigidnost, nepovjerljivost, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, površnu afektivnost, nedostatak empatije, anksioznost situacijski uvjetovanu, smanjenu kritičnost.

 

              U mišljenju psihijatar navodi da je iz dostupne medicinske dokumentacije razvidno da je optuženik u jednom navratu liječen na psihijatrijskom odjelu zbog ovisnosti no "otpusno pismo nismo dobili" a da je također u zdravstvenom kartonu nadležne obiteljske liječnice uočljiv podatak da je optuženik pohađao Klub liječenih alkoholičara a registrirane su i povišene vrijednosti jetrenih enzima.

 

              Nakon provedenog vještačenja navodi se da se može zaključiti da je optuženik ovisnik o alkoholu a u prilog dijagnostičkoj kategoriji alkoholizma idu podaci svjedoka koji upućuju na to da je optuženik "svakodnevno konzumirao veće količine alkohola, puno trošio na alkohol, prigovara mu supruga, neprimjereno se ponašao pijan, pio vrlo često, znao galamiti kad je pijan, bio ljubomoran, nije imao mjere u piću, nije funkcionirao kad popije – supruga ga ostavlja da prespava u boravku" a osim toga ranije je već liječen zbog alkoholizma te je bio upućivan u klub liječenih ovisnika a i jetreni laboratorijski nalazi su mu bili povišeni. Svi ti podaci govore u prilog ovisnosti o alkoholu koji sam ispitanik minorizira smatrajući da pijenje alkohola može kontrolirati. Iako u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je nakon pritvaranja razvio apstinencijske smetnje koje bi upućivale na tešku fizičku ovisnost, u dokumentaciji se spominje da mu je ordiniran anksiolitik koji svakako može ublažiti apstinencijske smetnje. Uslijed dugogodišnje ovisnosti razvile su se početne psihoorganske smetnje koje se manifestiraju teškoćama koncentracije, afektivnom labilnošću ali te smetnje nisu težeg intenziteta.  Evidentirane tjelesne bolesti poput povišenog tlaka, povišenih masnoća mogu indirektno utjecati na pogoršanje kognitivnog funkcioniranja optuženika no za sada ni te smetnje nisu težeg stupnja.

 

              Analizirajući optuženikovo osobno i socijalno funkcioniranje vidljivo je da ni u jednom životnom periodu nije registrirano psihičkih teškoća koje bi govorile u prilog duševne bolesti ali je naznačena njegova narcistička pozicija odnosno narcistička obilježja ličnosti koja se manifestiraju kroz stalno naglašavanje vlastitih vrijednosti i vlastitih kvaliteta zauzimajući superiorniji položaj u odnosu na druge (najbolji na radnom mjestu, od V. stvorio ženu, spasio je, naučio životu, naučio raspolagati novcima i slično) a ta obilježja ličnosti potvrđena su i psihologijskim testiranjima. U prilog ocjene da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene ali ne bitno smanjene ide podatak da je tempore criminis bio ovisnik o alkoholu te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u alkoholiziranom stanju što je dovelo do oslobođenja agresivnih impulsa pa vještaci navode kako smatraju da je riječ o običnom opitom stanju jer iz dostupnih medicinskih podataka nema informacija da bi bila riječ o bilo kakvom abnormnom opitom stanju. Ovisnost o alkoholu bila je odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva i iz ovisnosti proizlazi rizik od počinjenja novog težeg kaznenog djela. Alkoholna ovisnost i dalje predstavlja opasnost i radi redukcije rizičnog ponašanja u budućnosti preporučuje se izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

              U dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak doc.dr.sc. N. B. (list 572 – 574 spisa) proizlazi da anamnestički podaci koje je optuženik dao se razlikuju od podataka dobivenih iz dokumentacije jer optuženik osobno smatra da nema nikakvih problema sa alkoholom dok podaci koji se nalaze u dostupnoj dokumentaciji govore u prilog alkoholne ovisnosti. Medicinska dokumentacija koja je bila dostupna tijekom vještačenja odnosi se na presliku kartona obiteljskog liječnika koji je otvoren 1972.g. a iz posjeta liječniku 23.8.1994.g. vidljivo je da je optuženik upućen na vađenje krvi radi hepatograma te je navedeno da je bio u bolnici radi liječenja ovisnosti od 21.2. – 7.3.1992.g. i da je tad postavljena dijagnoza alkoholizma a također je navedeno da je preporučeno da dođe u Klub liječenih alkoholičara a poznato je da se ni jedna osoba, koja nema ozbiljnih problema sa ovisnošću, ne upućuje u Klub liječenih alkoholičara. U dokumentaciji iz 2019.g. spominje se dijagnoza F 10 a 2016.g. kod optuženika su utvrđene povišene vrijednosti jetrenih nalaza a osim ovih medicinskih podataka u postavljanju dijagnoze ovisnosti za optuženika služili su i podaci koje daju svjedoci kada opisuju način konzumacije alkohola a koji se može podvesti pod dijagnozu ovisnosti. F 10 znači problematičan odnos prema alkoholu ali tu nije precizno definirano kakav je to odnos. Rezultati jetrene probe odnose se prvenstveno na GGT koji iznosi 115 koji je obično povišen kod ovisnika jer nema podataka da je riječ o nekim drugim uzrocima koji bi doveli do toga. Što se tiče toga može li GGT biti povišen iz nekih drugih razloga a ne zbog alkohola vještak navodi da u dokumentaciji nema podataka iz kojih bi bilo vidljivo da je optuženik uzimao nekakve lijekove ili neke druge tvari koje bi toksično djelovale na jetru osim alkohola. Koncentracija alkohola zasigurno je dovela do lakšeg oslobađanja agresivnih impulsa u vrijeme počinjenja djela. U nalazu nigdje nije navedeno da bi optuženik razvio teške apstinencijske smetnje koje bi zahtijevale hitnu psihijatrijsku pomoć, međutim navedeno je da mu je po pritvaranju ordiniran anksiolitik odnosno sredstvo koje se inače daje u suzbijanju nekakvih blažih apstinencijskih smetnji kao što su anksioznost, nemir ili blaži tremor ruku. Apstinencijske smetnje mogu biti različitog intenziteta a to ovisi i o samoj tjelesnoj kondiciji osobe koja ima problema s alkoholom a ovisi i o težini alkoholne ovisnosti. U nalazu nigdje nije navedeno da je optuženik težak ovisnik koji bi razvio po prestanku pijenja i teže apstinencijske smetnje ali je analizirajući cjelokupne podatke, koji su bili dostupni tijekom vještačenja, ocijenjeno da je optuženik ovisnik i da njegov rizik proizlazi iz ovisnosti. Što se tiče navoda na str. 17 nalaza i mišljenja "uslijed dugogodišnje ovisnosti razvile su se početne psiho organske smetnje koje se manifestiraju teškoćama koncentracije, afektivnom labilnošću ali te smetnje nisu težeg intenziteta" pa upitana je li to vezano samo za alkohol ili to može biti i rezultat životne dobi optuženika, vještak navodi da su te smetnje kombiniranog karaktera a što znači i jedno i drugo. U dokumentaciji kojom je raspolagala nije sadržano da je kod optuženika dijagnosticiran PTSP niti je optuženik iznosio simptome koji bi ukazivali na to.

 

              Na nalaz i mišljenje optuženik je dao primjeru navodeći "ja sam bil sudionik Domovinskog rata i 1991. bio sam upućen sa ratišta na psihijatrijsko liječenje u R. i mislim da je tu bio više PTSP u pitanju nego alkohol. Ja sam nakon toga bio upućen i komisiju radi prijevremene mirovine međutim ja sam to odbio i radio sam u 3. maju i stekao svoju mirovinu. Nemam problema sa alkoholom.".

 

              U pisanoj dopuni psihijatrijsko psihološkog vještačenja (list 676 – 685 spisa) navodi se da je opt. osoba iznadprosječno intektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu s narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama a uvažavajući te dijagnostičke ocjene kao i sve do sada poznate okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja kaznenih djela ocjenjuje se da su sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom za kazneno djelo ubojstva bile smanjene ali ne bitno smanjene a za nedozvoljeno držanje oružja ocjenjuje se da nema elemenata na temelju kojih bi se ocijenilo da su optuženikove sposobnosti bile smanjene u bilo kom stupnju te se preporučuje izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti po odredbama čl. 69 KZ.

 

              Naime, dopuna vještačenja određena je obzirom da je optuženik u međuvremenu iznio svoju obranu te je prikupljena i dodatna dokumentacija i iskazi svjedoka pa se u mišljenju i navodi da je tijekom nadopune vještačenja proučen sudski spis uz pristiglu novu medicinsku dokumentaciju, da su provedena dva psihijatrijska intervjua te je učinjena dodatna psihologijska obrada a na kraju je slučaj prikazan na zajedničkom sastanku forenzičkog tima na kojem je usaglašeno mišljenje koje se i iznosi u dopuni.

 

              Iz anamnestičkih podataka proizlazi da optuženik u razgovoru nudi sasvim drugu problematiku, spominje ratište i simptomatiku iz kruga PTSP-a, smatra da je psihički bolestan i da mu je neophodno psihijatrijsko liječenje a na direktno pitanje vezano za simptomatiku iz kruga PTSP-a može se navesti da iako optuženik sada verbalizira neke traumatične događaje iz svog tromjesečnog boravka na ratištu, nema podataka koji bi ukazivali da je optuženik tražio psihološku pomoć vezanu za tu simptomatiku a niti se u kliničkoj slici sada nalaze elementi koji bi mogli govoriti u prilog postavljanju dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja. Obzirom da optuženik spominje auditivne halucinatorne fenomene u vidu glasova učinjena je dodatna psihologijska obrada. U razgovoru verbalizira psihotične sadržaje, u psihologijskoj obradi agravira a u iznošenju sadržaja nema afektivne pratnje a navedeno ne upućuje na psihotični poremećaj odnosno na gubitak odnosa sa realitetom te se navođenje i nabrajanje "psihotičnih sadržaja" može razumjeti kao dio strategije njegove obrane u opterećujućim egzogenim okolnostima. Uvidom u sudski spis i dodatnu medicinsku dokumentaciju a isto tako u novim iskazima svjedoka ne nalazi se elemenata koji bi upućivali na psihotičnu simptomatiku.

 

              Što se tiče konzumacije alkohola svjedoci opisuju da je optuženik alkohol konzumirao redovito, da mu je partnerica povremeno prigovarala te je vidljivo da je optuženikovo konzumiranje alkohola imalo obilježja ovisnosti (puno trošio na alkohol, prigovarala mu supruga, neprimjereno se ponašao pijan, pio vrlo često, znao galamiti kad je pijan, bio ljubomoran, nije imao mjere u piću, nije funkcionirao kad popije, supruga ga ostavljala da prespava u boravku, prijatelji pazili da ne padne pijan i sl.). Iz dostupne medicinske dokumentacije razvidno je da je optuženik u jednom navratu liječen na psihijatrijskom odjelu zbog ovisnosti o alkoholu što je vidljivo u otpusnom pismu KBC-a R. a također u zdravstvenom kartonu nadležne obiteljske liječnice uočljiv je podatak da je optuženik pohađao Klub liječenih alkoholičara a registrirane su i povišene vrijednosti jetrenih enzima.

U prilog dijagnostičkoj kategoriji alkoholizma idu i iskazi svjedoka a usprkos svim tim činjenicama optuženik nije prestao sa konzumacijom iako mu je evidentirano oštećenje zdravlja pa svi ti podaci govore u prilog ovisnosti o alkoholu koju sam optuženik minimizira smatrajući da pijenje alkohola može kontrolirati.

 

              Od ostale dokumentacije spominje se čitav niz tjelesnih dijagnoza poput povišene vrijednosti kolesterola odnosno masnoća, bolovi u koljenima, bol u leđima, povećanje prostate, oštećenje jetre te povišeni krvni tlak a od terapije spominju se lijekovi za prostatu i lijekovi za liječenje povišenog krvnog tlaka. Iako u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je optuženik nakon pritvaranja razvio apstinencijske smetnje koje bi upućivale na tešku fizičku ovisnost u dokumentaciji se spominje da mu je ordiniran anksiolitik koji svakako može ublažiti apstinencijske smetnje.

 

              Nakon provedenog dopunskog vještačenja vještaci navode da se može ocijeniti da optuženik ne boluje od duševne bolesti niti su kod njega registrirane smetnje iz posttraumatskog stresnog poremećaja koje sada naglašava pa se ostaje kod ocjene da je optuženikov odnos prema alkoholu problematičan i da zadovoljava kriterije za ovisnost. Uslijed dugogodišnje ovisnosti razvile su se početne psihoorganske smetnje koje se manifestiraju teškoćama koncentracije, afektivnom labilnošću ali te smetnje nisu težeg intenziteta.

 

              Evidentirane tjelesne bolesti poput povišenog tlaka, povišenih masnoća mogu indirektno utjecati na pogoršanje optuženikovog kognitivnog funkcioniranja no za sada, ni te smetnje nisu težeg stupnja a ostale bolesti poput bolova u kralježnici, bolova u zglobovima kao i problemi sa prostatom nemaju nikakav poseban učinak na optuženikovo stanje.

 

              Analizirajući optuženikovo osobno i socijalno funkcioniranje vidljivo je da ni u jednom životnom periodu nije registrirano psihičkih teškoća koje bi govorile u prilog duševne bolesti ali je naznačena njegova narcistička pozicija odnosno narcistička obilježja ličnosti koja se manifestiraju kroz stalno naglašavanje vlastitih vrijednosti i vlastitih kvaliteta zauzimajući superiorniji položaj u odnosu na druge (najbolji na radnom mjestu, od V. stvorio ženu, spasio ju, naučio životu, naučio raspolagati novcima i sl.). Navedena obilježja ličnosti potvrđena su i psihologijskim testiranjem naime u testovima ličnosti dobiveni rezultat ukazuje na narcisoidnost, potisnutu paranoidnost, rigidnost, nepovjerljivost, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, površnu afektivnost, nedostatak empatije, anksioznost situacijski uvjetovanu, smanjenu kritičnost.  Ocjenjujući optuženikovu ubrojivost na osnovu dostupnih podataka može se zaključiti da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene ali ne i bitno smanjene u vrijeme počinjenja kaznenog djela ubojstva. U prilog takve ocjene ide podatak da je tempore criminis optuženik bio ovisnik o alkoholu te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u alkoholiziranom stanju što je dovelo do oslobođenja agresivnih impulsa. Vještaci smatraju da je riječ o običnom opitom stanju jer iz dostupnih medicinskih podataka nema informacija da bi bila riječ o bilo kakvom abnormnom opitom stanju. Ovisnost o alkoholu bila je odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva i iz ovisnosti proizlazi rizik od počinjenja novog težeg kaznenog djela. Alkoholna ovisnost i dalje predstavlja opasnost i radi redukcije rizičnog ponašanja u budućnosti preporučuje se izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu po odredbama čl. 69 KZ.

 

              Stalni sudski vještak prof. psiholog R. K. (list 777 – 778 spisa) iskazao je da nalazima u odnosu na opt. Š. nema ništa za dodati a objašnjavajući primijenjene dijagnostičke tehnike istakao je da je M-PTSP test koji ispituje simptome postraumatskog stresnog poremećaja kojim se uspostavlja intenzitet tegoba koje ima pojedinac a koje su povezane sa sudjelovanjem u ratnim zbivanjima. Traži se neki rezultat koji bi bio pokazatelj na realne tegobe a test nema kontrolnih skala pa prema tome nema ni visoku pouzdanost te se konačna slika pojedinca o stvarnim tegobama donosi primjenjujući i ostale psihologijske tehnike uključujući klinički intervju i testove ličnosti. Dobiveni rezultat kod optuženika ukazivao je na prenaglašavanje simptoma koji su vezani uz ratna zbivanja. Za očekivati je da bi uz takvu simptomatiku koja je dobivena na testu optuženik bio u procesu psihijatrijskog liječenja obzirom da bi mu te navedene tegobe znatno otežavale radno, socijalno i ostalo funkcioniranje. Agravacijski trend zabilježen je na testu ličnosti koji ima kontrolne skale te se može reći da optuženik na svjesnoj i nesvjesnoj razini prenaglašava fizičke probleme.

 

              LB je test koji ispituje sposobnost jednostavne perceptivne organizacije i vizualno motoričku koordinaciju, WB-II je test koji ispituje intektualne sposobnosti, BVRT je test koji ispituje neverbalno pamćenje, MMPI je test ličnosti koji ispituje dimenzije ličnosti a WTC je test crtanja i projektivni test ličnosti.

 

              Upitan a vezano za test M-PTSP a kojim je utvrdio prenaglašene simptome kojim tehnikama se rukovodio vještak navodi da rezultat hrvatske populacije u tom testu iznosi od 100 – 105 bodova i tada se može govoriti o postojanju određenih tegoba, rezultat koji je ispod toga može se smatrati da te tegobe nisu toliko značajne a svaki rezultat iznad 120 i više što je postigao i opt. dovodi u pitanje interpretabilnost testa. Kod tog testa nema kontrolne skale i sama brojčana vrijednost je kontrolna skala. Navodi da se optuženik pri prvom testiranju uopće nije osvrnuo na ratnu problematiku tj. psihičke tegobe proizašle iz rata što se ne viđa kod oboljelih ljudi sa PTSP kojima je rat kriv za sve kasnije u životu. Navodi da je teško očekivati da bi netko to sve skupa prešutio a optuženik je prošao i psihijatrijsku obradu te su timski donijeli taj zaključak.

 

              Što se tiče toga da li je prilikom prvog vještačenja trebalo pitati optuženika o sudjelovanju u Domovinskom ratu vještak navodi da su iscrpno razgovarali i o učešću u Domovinskom ratu, potencijalnom stradanju no optuženik tada nije govorio o specifičnim tegobama vezanim uz PTSP nego mu je glavni motiv bio da se vrati obitelji koja je bila realni problem. Na upit da li je imao na raspolaganju medicinsku dokumentaciju o psihijatrijskom liječenju optuženika i da li je istu bio dužan pribaviti istakao je da se dokumentacija pribavlja u slučaju kada postoje određene dijagnostičke nejasnoće, nije nužno da psiholog sam pribavlja dokumentaciju niti je to procedura. Iz iskaza optuženika doznalo se da se jednom psihijatrijski liječio zbog navodnog alkoholizma i da je to liječenje trajalo 21 dan a da se liječio na prijedlog doktorice koju je upoznao u G., u ratu, da bi se vratio kući. Nije se smatrao alkoholičarom i da mu je to liječenje bilo potrebno.

 

              Prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja bio je upoznat sa time da je optuženik jednom liječen u psihijatriji 21 dan i da se kasnije nije javljao psihijatru. Nakon što je vještaku predočen navod iz otpusnog pisma KBC R. sa lista 611 spisa a u kojem je navedeno da je opt. kod prijema bio "izrazito anksiozan, depresivan, psihomotorno napet uz naznaku interpretativnih ideja odnosa te paranoidnih stavova nasuprot supruge što se manifestiralo kroz višegodišnji alkoholni abuzus te razvoj ovisnosti" vještak navodi da uzrok anksioznosti i depresivnosti mogu biti događanja na ratištu a može biti i aktualno loša obiteljska situacija, optuženik je rekao "bio sam na ratištu i u to vrijeme sam se razvodio od prve supruge i htio sam ići doma da spasim brak", dakle može se reći da je bio zaokupljen maritalnom problematikom pa je i to moglo utjecati na njegovo psihičko stanje. Kod ovakve tipologije ličnosti vjerojatnije je da su a vezano za depresivnost i anksioznost, prevladavali simptomi vezani uz obiteljsku problematiku a što je vezano za optuženikovu narcisoidnost.

 

              Vezano za to koji utjecaj na postavljanje PTSP ima Harvardski upitnik vještak navodi da može reći da mu nije poznato. Što se tiče toga da li bi karakteristike ličnosti koje se navode u nalazu vještaka od narcisoidnosti pa nadalje optuženik manifestirao i u svakodnevnom životu i da li bi to bilo primijećeno od strane osoba koje su s njim u svakodnevnom kontaktu vještak navodi da je ličnost stabilna u vremenu i prostoru i ako nema većih frustracija ne mora doći do određenih reakcija koje su opisane u nalazu, dakle u svakodnevnom životu ne očekuje se da je netko paranoidan svaki dan, da pokazuje emocionalne impulzivne reakcije no u stanju frustracije i stresa za očekivati je takvo ponašanje kod takvog tipa ličnosti. Vezano za iskaze svjedoka o ličnosti optuženika kao npr. "duša od čovjeka ... mrava ne bi zgazio" i sl. vještak navodi da ako susjedi ili poznanici nisu imali konfliktne situacije sa optuženikom za očekivati je da će o njemu govoriti pozitivno. Ličnost ima latentni i manifestni prostor, latentni prostor je ono što je u čovjeku, on može osjećati agresiju, paranoidnost, mržnju, netrpeljivost ali ima i obrambene mehanizme koji to drže pod kontrolom tako da određena vrsta ponašanja ne mora doći na vidjelo u površnom druženju sa susjedima i poznanicima. Ističe da će naravno članovi obitelji drugačije govoriti o osobinama svog ukućana jer se tijekom dugogodišnjeg razdoblja moraju uočiti ponašanja koja su opisana u nalazu, gdje je veća upletenost emocija do izražaja će doći negativna strana ličnosti, laičke prosudbe su laičke prosudbe. U testu M-PTSP kada se već dijagnosticira PTSP anksioznost i depresivnost su značajno prisutni ali to je za očekivati no svaka osoba se ocjenjuje individualno. Što se tiče toga što je štitilo opt. od PTSP-a vještak navodi da su to određene karakteristike ličnosti jer da je poznato da se kod antisocijalnog poremećaja ličnosti teže razvijaju simptomi PTSP dok se kod ljudi koji su anksiozni i depresivni lakše razvijaju simptomi PTSP. Po testovima i po njegovom ispitivanju opt. Š. nema PTSP. Početno organsko moždano oštećenje utvrđeno je testom jednostavne perceptivne organizacije i vizualno motoričke koordinacije, naime kvaliteta uratka u tom testu pokazuje na organsko moždano oštećenje motoričkih sposobnosti, to je test koji mjeri organitet. Tipična pogreška u tom testu koja bi se odnosila na organske probleme je reprogresija, teškoće sa zakrivljenim linijama, teškoće s likovima koji se dodiruju, itd., dakle postoji kvalitativna analiza testa koja ukazuje ili na pogreške emocionalne prirode ili na organsko moždano oštećenje a kod optuženika je utvrđeno da postoji određeno organsko moždano oštećenje. Magnetskom rezonancom ili nekim drugim pregledom to početno moždano oštećenje perceptivno motoričkih sposobnosti kod optuženika može se ali i ne mora ustanoviti. Psihologijski testovi su dovoljno osjetljivi da utvrde određenu problematiku koja je vezana uz organsko moždano oštećenje, ponekad se to ne vidi ni na EEG-u niti u magnetskoj rezonanci ali testovno su sigurni da određena moždana oštećenja postoje.  Psihologijski nalaz i mišljenje koristi se po vještaku psihijatru kao pomoćno dijagnostičko sredstvo.

 

              U dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak doc.dr.sc. B. (list 778 – 781 spisa) iskazala je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koje je dala u pisanom obliku te nalaza sa rasprave sa lista 572 – 574 spisa.

 

              Upitana što znači dijagnoza navedena u otpusnom pismu KBC R. iz 1992.g. "Zelothpya" vještak navodi da je to jedan od termina koji se u praksi ne koristi često a u biti se vezuje uz ljubomoru. U otpusnom pismu KBC-a R. taj je fenomen pripisan uz dijagnozu Alkoholizma i Depresivnosti no nije navedeno kakvog je oblika bila ta ljubomora, na što se ona točno odnosila, a ljubomora može biti prisutna kod raznih poremećaja ali isto tako se može registrirati i kod ljudi koji ne boluju od nekih posebnih psihijatrijskih poremećaja te može biti blažeg oblika kada se gotovo i ne primjećuje pa sve do nekakvih teških oblika kada ljubomora determinira svakodnevno funkcioniranje.

 

              Upitana a obzirom da isključuje mogućnost postojanja PTSP kod optuženika koliko Harvardski upitnik utječe na postavljanje te dijagnoze vještak navodi da svaku psihijatrijsku dijagnozu pa tako i dijagnozu PTSP-a postavlja psihijatar na osnovu kliničke slike koju nalazi kod pacijenta a koja je dovedena u vezu s nekim iznimnim traumatskim, stresnim događajem koji je obilježio ispitanikovo daljnje funkcioniranje.  Bez iznimnog stresnog događaja nije moguće postaviti dijagnozu PTSP-a. Svi testovi pa tako i Harvardski upitnik služe kao pomoćna sredstva u dijagnosticiranju i nikada sami po sebi ne mogu biti dovoljni za postavljanje određene psihijatrijske dijagnoze. Simptomatika PTSP-a najizraženija je u početku, ti simptomi su tada najjače izraženi a protekom vremena i primjenom određenih terapijskih metoda i tehnika simptomi postepeno blijede i čovjek se obično vraća na prijašnju razinu funkcioniranja. Kod nekih osoba mogu se razviti kronična oštećenja ličnosti kao kronični PTSP koji mogu zaostati godinama no važno je navesti da sve takve osobe kroz cijelo to vremensko razdoblje bi morale prolaziti kroz organizirano psihijatrijsko liječenje koje uključuje medikamentozno liječenje ali i određeno psihoterapijsko liječenje. Nigdje u dokumentaciji nije nađeno podataka koji bi govorili u prilog razvoja takvog poremećaja a niti su tijekom prvog vještačenja a zatim i dopunskog vještačenja dobiveni relevantni podaci koji bi ukazivali na simptomatiku PTSP-a.

 

              Što se tiče toga zašto nije korišten Harvardski upitnik vještak ističe da samo može ponoviti da za postavljanje određene dijagnoze nije dovoljno koristiti određeni psihologijski instrument nego je potrebno pomno analiziranje cjelokupnog osobnog psihičkog funkcioniranja. Okvirno zna koje testove psiholozi koriste prilikom psihologijske obrade no napominje da zaključnu ocjenu vezanu za dijagnozu odnosno isključivu odgovornost za postavljanje dijagnoze snosi psihijatar. Harvardski upitnik vjerojatno se koristi za postavljanje dijagnoze PTSP-a a što se tiče toga da li "boravak na prvoj crti bojišnice, smrt suboraca" predstavlja stresni događaj koji se karakterizira kao PTSP vještak ističe da boravak na ratištu svakako stresni događaj no to ne znači da će se zbog tog boravka na ratištu i razviti PTSP, a što se tiče toga da li se i sada nakon 30 godina od rata pojavljuju osobe kojima se zbog sudjelovanja u ratu dijagnosticira PTSP vještak ističe da zakon to omogućuje što ne znači da svatko tko se prijavi na određeni pregled da će mu biti dijagnosticiran PTSP. U praksi nije imala slučaj da se danas 30 godina nakon rata javi hrvatski branitelj kojem se dijagnosticira PTSP a bez da je ranije postojala bilo kakva dokumentacija o njegovom liječenju.

 

              Prema klasifikaciji mentalnog poremećaja PTSP spada u skupinu anksioznih poremećaja a što se tiče toga da li kod poremećene anksioznosti osobe samoinicijativno posežu za alkoholom ili anksioliticima vještak ističe da se anksiolistička terapija ili antidepresivna terapija ne može izjednačiti sa djelovanjem alkohola a inače je poznato da vrlo male količine alkohola mogu imati anksiolitičko djelovanje tj. mogu umanjiti anksioznost ali to nije slučaj kod pravih ovisnika o alkoholu. Upitana da li se alkoholizam učestalo javlja kod braniteljske populacije koji imaju PTSP ističe da postoji mogućnost da se uz PTSP razvije i alkoholizam. Nije zaposlena na odjelu koji se isključivo bavi liječenjem braniteljske populacije ali se u svojoj dugogodišnjoj psihijatrijskoj praksi često susretala sa ljudima koji su bili sudionici Domovinskog rata i kod kojih je bilo potrebno procijeniti je li taj boravak na ratištu doveo i do određenih psihijatrijskih tegoba. Kao psihijatar ne koristi određene upitnike koji su isključivo u kompetenciji psihologa. Smatra da je njen kolega prof. K. apsolutno dovoljno educiran za posao koji obavlja.

 

              Vezano za dijagnozu F43.2 koja se spominje u medicinskoj dokumentaciji optuženika vještak navodi da je period od studenog 2019.g. opisan u nalazu i mišljenju a odnosi se na zdravstveni karton Zatvora u R. gdje je navedeno da je opt. pregledan od strane psihijatra 05.11.2019.g. i da tada negira postojanje psihičkih problema i da je ponuđenu terapiju odbio. Na više mjesta navodi se šifra Akutne stresne reakcije F43.2 koja se u pravilu postavlja svaki put kada određena osoba reagira sa većim intenzitetom simptoma na određenu stresnu situaciju. U pravilu psihijatrijski simptomi koji se pojavljuju nakon određenog stresa se povlače nakon određenog vremenskog trajanja ovisno o strukturi ličnosti i to može biti od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, spontano ili uz terapiju. Što se tiče toga da li se dijagnoza F43.2 koja se u medicinskoj dokumentaciji optuženika spominje tri ili četiri puta može biti povezana sa njegovim sudjelovanjem na ratištu vještak navodi da je šifra PTSP-a F43.1 a da bi se nekome postavila dijagnoza PTSP-a bitno je da je osoba preživjela iznimni stresni događaj koji je obilježio njegovo daljnje funkcioniranje i za koje se kasnije vezuju svi psihijatrijski simptomi. Vrlo ozbiljna simptomatika PTSP-a ne može regredirati sama od sebe bez provedenog kontinuiranog psihijatrijskog liječenja. Dijagnoza alkoholizma i PTSP-a mogu ići paralelno međutim u dokumentaciji za to nema podataka, dijagnoza alkoholizma može pojačati simptome PTSP-a ili obrnuto. Tijekom vještačenja u obzir su uzeti svi relevantni podaci koji su analizirani prilikom izrade nalaza a što se tiče toga da li se na temelju onoga što govori svjedok C. o ponašanju optuženika prepoznaju znakovi PTSP-a vještak navodi da se dijagnoza ne može postaviti na osnovu jednog svjedočkog iskaza nego je postavljanje dijagnoze puno kompliciranije nego sudski postupak. Upitana da li bi ono o čemu govori svjedok C. ukazivalo na proživljavanje ratnih doživljaja i na eventualno postojanje PTSP-a vještak navodi da u svojoj kliničkoj praksi do sada nije vidjela situaciju da bi se gotovo 30 godina nakon tzv. iznimno stresne situacije pojavili simptomi koji bi bili povezani sa stresnim događajem od prije toliko godina a da osoba nije imala ranije dijagnosticiran PTSP zbog kojeg bi bila u kontinuiranom i bolničkom i ambulantom psihijatrijskom tretmanu.

 

              Nigdje u nalazu kod optuženika nije dijagnosticirala PTSP niti je opisala flash backove a inače flash backovi mogu biti dio kliničke slike PTSP-a. Što se tiče toga da li se prema stručnoj literaturi uz flash backove kod PTSP javljaju i halucinacije vještak navodi da se halucinacije mogu javiti u početku bolesti u vrlo teškim oblicima PTSP-a ali isto tako može navesti da do sada nije imala ni jedan slučaj kod kojeg bi se takva psihotična slika javila nakon 30 godina bez ikakve terapije.

 

              Što se tiče toga da li navodi iz obrane optuženika o tome da je čuo glasove koji su ga vodili tome što se desilo predstavlja halucinaciju vještak navodi da je sve to objašnjeno u dodatnom nalazu i mišljenju gdje je i navedeno da bi iznošenje takvih sadržaja vrlo temeljito moglo upućivati na pravu duševnu bolest odnosno na gubitak odnosa sa realitetom pa je tim sadržajima koje je optuženik naveo tijekom vještačenja dana posebna pozornost međutim nakon pomne analize tih sadržaja, načina na koji su oni izneseni i svih ostalih podataka sa sigurnošću su isključili psihotični poremećaj a navedeni sadržaji prepoznati su kao dio strategije obrane na što optuženik apsolutno ima pravo.

 

              Što se tiče toga da li je prilikom izrade nalaza i mišljenja a vezano za procjenu ličnosti optuženika uzet u obzir njegov odnos prema djeci iz prvog braka i unuci vještak ističe da su uzeli u obzir sve relevantne podatke pa tako i dio anamnestičkih podataka u kojima optuženik opisuje svoj životni put i odnose u obitelji.

 

              Vezano za konzumaciju alkohola podatak iz 1992.g. iščitavaju kao medicinski podatak u kojem je potvrđena dijagnoza Alkoholne ovisnosti a podaci o pijenju alkohola i o vremenskom periodu od prvih kontakata sa alkoholom pa nadalje većinom su dobiveni od optuženika tijekom uzimanja opsežnih anamnestičkih podataka.

 

              Narcistički poremećaj ličnosti je vrlo često dijagnoza koja se viđa u forenzičkoj psihijatriji i ne spada u kategoriju duševnih bolesti nego u druge duševne smetnje. Kod narcističkog poremećaja ne može se isključiti da se javi i tranzitorna psihotična epizoda ali to bi onda moralo biti i dokumentirano. Na psihotičnu dekompenzaciju mogli bi upućivati i sadržaji koje optuženik iznosi da ih je proživljavao kritičnoga dana no kada se ti sadržaji analiziraju onda se može zaključiti da oni nemaju psihotičnu kvalitetu i da se ne mogu prepoznati ni kao dio duševne bolesti niti kao dio psihotične dekompenzacije u okviru poremećaja ličnosti. Što se tiče toga na osnovu čega je zaključeno da narcisoidnost kod optuženika ne može dovesti do psihotične dekompenzacije odnosno da nije dovela do psihotične dekompenzacije vještak ističe da su na to posebno obratili pažnju i analizirali to tijekom vještačenja obzirom na nove sadržaje koji su se pojavili u dopunskom vještačenju a koje optuženik nije spominjao u osnovnom vještačenju. Analizom svih tih sadržaja nisu našli nikakvih podataka koji bi govorili u prilog razvoja psihoze ili psihotične dekompenzacije. Psihotična dekompenzacija sama po sebi znači gubitak odnosa sa realitetom, kod dubokih poremećaja ličnosti moguće su psihotične dekompenzacije ali u konkretnom slučaju nije nađeno dovoljno psihopatologijskih argumenata za postavljanje takve dijagnoze.

 

              Iz podataka o prihodima i imovini optuženika (list 293 – 304 spisa) razvidno je da je opt. tijekom 2018.g. na ime mirovine i dohotka od imovine i imovinskih prava imao ukupan dohodak od 50.480,15 kn, tijekom 2017.g. ukupan dohodak iznosio je 48.202,54 kn a razvidno je da su Š. V. i opt. Š. suvlasnici kuće i 4 gospodarske zgrade te dvorišta u P. te oranica a opt. je i vlasnik zemljišta – oranice u mjestu P..

 

              Iz izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 735 – 748 spisa) razvidno je da je opt. vlasnik oranice od 420 m2 u k.o. D., da je suvlasnik 2/40 šume od 17.678 m2 u k.o. G., da je suvlasnik u 2/40 šume površine 55.860 m2 u k.o. G., da je suvlasnik 2/20 šume i livade ukupne površine 29.904 m2 u k.o. G., da je suvlasnik 1/3 oranica ukupne površine 208 m2 u k.o. P., da je suvlasnik 12600/3628800 oranica, kuće i sjenokoša površine 3.035 m2 zajedno sa još 72 suvlasnika u k.o. P., da je suvlasnik 2016/24192 pašnjaka ukupne površine 79 m2 sa još 43 suvlasnika u k.o. P., da je suvlasnik 10/60 šume od 99 čhv u k.o. P., da je suvlasnik 3/12 kuće, štale, sjenokoše od 870 čhv u k.o. P., da je suvlasnik 56/224 oranice površine 85 čhv u k.o. P. sa još 24 suvlasnika, da je suvlasnik 24/384 dvorišta od 114 m2 u k.o. P. sa još 17 suvlasnika.

             

Analizom obrane opt. Š., iskaza svjedoka, nalaza i mišljenja vještaka te ostalih provedenih dokaza i to kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno vijeće ovog suda nalazi utvrđenim i dokazanim da je opt. Š. sa izravnom namjerom, na način kako je to navedeno u toč. 1 izreke presude, počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 110 KZ/11 na štetu svoje supruge sada pok. V. Š. dok je na način opisan u toč. 2 izreke presude počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331 st. 1 KZ/11 a sve uz primjenu čl. 51 KZ/11, radi čega ga je valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

 

u odnosu na kazneno djelo ubojstva iz čl. 110 KZ/11

 

Opt. Š. izjasnio se da se ne smatra krivim a njegova obrana  da se radilo o nesretnom slučaju kao i obrana o tome da mu je  pok. M. B. (poginuo tijekom Domovinskog rata) rekao da uzme pušku jer idu u akciju, da mu je pok. B. rekao „ubij, pucaj, pucaj“ pa da je on pucao itd., obeskrijepljena je provedenim dokazima ali i obranom samog opt. Š. kada npr. navodi  „ja se slažem sa onim što je rekao prethodni vještak (prof. dr. sc. C.) … sve je točno, ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (u predio iznad desnog uha) i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter … bila je nagnuta na stol“ itd., a o čemu će više riječi biti nastavno.

 

Nije sporno da je smrt pok. ošt. V. Š. nasilna a uzrok smrti je prostrijel glave. Naime iz zapisnika o obdukciji te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. C., a koje vijeće u cijelosti prihvaća jer su dani objektivno, nepristrano i stručno nedvojbeno proizlazi da je sada pok. ošt. V. Š.  zadobila prostrijelnu ranu glave sa razorenjem ličnog dijela i baze lubanje s traumatskim ispadom mozga te višestrukim prijelomima kostiju lubanje te strijelnu ranu hrpta lijeve šake s prijelomom III zapešćajne kosti lijeve šake.

 

Sada pok. V. Š. radila je Domu za starije i nemoćne N. u Č. od 2016. godine i to najprije kao spremačica a potom od 06.6.2018. kao njegovateljica   pa nepristrana svj. K. M., koja također radi u tom domu,  navodi da  je dana 23.10.2019. godine vidjela pok. V., naime taj dan da je V. na posao došla već oko 07:15 sati, da je potom bila u pratnji jednog štićenika u KBC i da se vratila negdje oko 13:00  sati „i nakon toga je bila slobodna“.  U međuvremenu u 12:10:26 i u 12:32:21 sati  između broja mobitela sada pok. ošt. V. Š. i mobitela opt. Š. uspostavljena je veza pa svaki taj  razgovor traje 37 sekundi.

 

Očito je da se, nakon nekog vremena, a po završetku radnog vremena ošt.  V. Š. odvezla kući  na adresu Č., B. ..... (stara adresa Č., P. ......)  jer svj. Ž. C. sa adresom  Č., B. ...... (obiteljske kuće s brojevima ...., ..... i .... nalaze se u istom ograđenom dvorištu – zapisnik o očevidu), a koja nema razloga za eventualno lažno iskazivanje,  navodi  da je tog dana bila sa svojom prijateljicom u dvorištu i da je vidjela i sada pok. V. i opt. Š.,  da nije bilo nikakvih loših naznaka, da je V. vidjela negdje oko 14:00 sati kada je V. na svom balkonu stavljala sušiti robu (u zapisniku o očevidu navodi se da je na terasi kuće zatečeno sušilo sa odjećom), da je moguće da ju je i nakon toga vidjela kada su opt. Š. i ošt. išli do štalice, iza kuće ali da nije sigurna. Naime, svj. R. C. (brat pok. ošt.) navodi da su opt. Š. i pok. ošt. V. Š. imali vrt , voćnjak što su zvali svojim rančem a što je udaljeno par sto metara prema šumi i gdje je opt. Š. izgradio neku štalicu i uredio nekakav boravak za roštilj, a taj vrt spominje i svj. C., svj. P. itd.

 

Svj. D. C., iskazao je da je istog tog  dana oko 14:30 ili 15:00 sati vidio opt. Š. i sada pok. ošt. V. Š. kada su se vraćali sa „ranča“, da su stali kod njegove kuće (između njihovih kuća su dvije kuće) i popričali sa njim, da je V. rekla da su počele gljive a da je opt. Š. počeo pričati o „jednom M. B. koji je prvi među nama poginuo, naime rekao je kako je sinoć bio sa M.“, međutim vezano za ovaj navod svj. C. valja istaći  da  je  u istražnom postupku isti iskazao da je oko 15:30 ili 16:00 sati vidio sada pok. ošt. V. Š. i opt. Š., da su išli iz svoje barake prema kući (baraka možda 150 metara od kuća) i kako je bio ispred kuće da su se pozdravili i pričali nešto o gljivama a možda 5 minuta nakon što su opt. Š. i ošt. zajedno otišli  prema svojoj kući da se opt. Š. vratio sam  „to mi je bio neobično što se vratio a i ponašao se tada čudno, govorio je nešto nepovezano i nisam mogao razumjeti što priča … rekao je da je bio na groblju na D. i da su tamo svi naši poznati branitelji samo da nema M. B. a to je naš suborac koji je poginuo u Domovinskog ratu … govorio je još nešto nepovezano o ratištu i nisam mogao razumjeti što govori“  pa da mu je on rekao da će otići na D. i provjeriti, da su vjerojatno djeca premjestila M. grob „izgledao mi je kao da je u nekoj depresiji, bio je naizgled jako napet kako inače se on ne ponaša, možda je bio pijan ali ja to ne mogu reći“  pa da je opt. Š. nakon možda 10-tak minuta takve priče otišao prema svojoj kući. Svj. C. pozvan da obrazloži razlike u svojim iskazima  navodi da zna da je bilo govora o M. B., da je opt. Š. spominjao M. ali da se pojedinosti  ne sjeća, da ne bi htio nešto pogrešno reći „znam da je bilo govora o M. ali i ja već gubim pamćenje, ne znam što je bilo jučer a znam ono što je bilo prije 40 godina“.

 

Jasno je, a obzirom i na ostale provedene dokaze, o kojima će više riječi biti nastavno, da kao istinit i vjerodostojan treba prihvatiti navod svj. C. dan prilikom prvog ispitivanja – da je opt. Š. rekao da  je bio na groblju na D. i da nema  groba  M. B., da je to bilo oko 15:30 ili 16:00 sati, da je opt. Š. možda 5 minuta nakon što je otišao sa V. kući vratio se do njega i to mu rekao. Naime, iz iskaza svj. A. P. (unuka opt. Š.) a koji iskaz vijeće cijeni kao istinit i vjerodostojan proizlazi da je tog dana došla sa fakulteta oko 15:30 sati, da je V. bila u kući a da je ona otišla do psa koji je bio malo dalje u štalici, to kada ide do psa da je bilo „recimo oko 16 sati“ a da je putem srela djeda tj. opt. Š. koji je pričao sa susjedom   D. C. i da mu je ona samo u prolazu rekla da ide kod psa i da se vide kasnije, a kada se vratila u kuću opt. Š. i V. da su sjedili na kauču i gledali TV i   da je V. predložila da idu na G. da ona (svj. P.) vježba vožnju pa da su i otišli svi troje do piste na G.,  da je ona na G. vježbala parkiranje dok su se opt. Š. i sada pok. ošt. V. Š. „zezali, znam da je nono sjeo na neku kantu i prevrnuo se pa mu je V. pomogla da se ustane nakon čega su se zagrlili“ itd.

 

Dakle, jasno je da se ne mogu prihvatiti kao istiniti i vjerodostojni ni navodi svj. C. o stanju opt. Š. „ponašao se  čudno … govorio je nepovezano … govorio je još nešto nepovezano o ratištu i nisam mogao razumjeti što govori … izgledao mi je kao da je u nekoj depresiji …“ itd., naime na to ne ukazuju ni dokazi provedeni na raspravi pa tako:

 

- iz iskaza svj. P., koja je živjela u kući sa opt. Š. i sada pok. ošt. V. Š. jasno proizlazi da je oko 16:00 sati vidjela opt. Š. kako razgovara sa susjedom C., a kada se vraća u kuću opt. Š. i sada pok. V. sjede na kauču i gledaju TV a njenim dolaskom u kuću   V. predlaže da  idu na pistu da ona – svjedokinja vježba vožnju (a ovo se dešava nakon što je opt. razgovarao sa svj. C.) kojom prilikom opt. Š. normalno komunicira, normalno se ponaša a kada su se vratili kući opt. Š. ide pomoći susjedu „nešto“ sa drvima, dakle svj. P. ne vidi nikakve depresije, nikakvog čudnog ponašanja opt. Š. „mislim da je V. predložila da nas dvije možemo ići vježbati vožnju odnosno parkiranje na pistu na G., složila sam se a nono (opt. Š.) je rekao da idemo svi zajedno … nono je vozio prema tamo a V. je vozila natrag … u autu smo imali par boca za vježbanje parkiranja a u jednoj od tih boca bilo je vino … kad smo tog dana bili na G. i vježbali tu vožnju opt. je iz te boce vina uzeo gut – dva … V. i opt. su se zezali, znam da je opt. sjeo na neku kantu i prevrnuo se pa mu je V. pomogla da se ustane nakon čega su se zagrlili …  bilo je govora o tome kako žene nisu dobri vozači, htjeli su da ja vozim natrag i krenula sam ali sam vidjela policijski kombi  … kada smo došli doma opt. je išao pomoći susjedima sa drvima“  a ne primjećuje to ni

 

- svj. Đ. kojem opt. Š. dolazi pomoći cijepati drva „opt. se ponašao normalno, nije bio pijan niti lud, niti je pričao gluposti … kada smo završili cijepanje ponudio sam opt. da nešto popije a opt. je rekao da neće, da mora ići i već je krenuo i onda je rekao da bi ipak mogao jedan kapić te je prihvatio čašicu rakije, to mi je bilo čudno jer je opt. uvijek bio veseo, nudio sam opt. još jednu čašicu no opt. je odbio i otišao“ odnosno „ne mogu se sjetiti je li opt. kod mene nešto popio, znam da sam ga pitao ali mislim da isti nije ništa popio a što se tiče toga kako je bio opt. raspoložen – opt. je uvijek bio isti, spreman pomoći, tu je bila moja kćerka kojoj je opt. rekao – daj pet“,  kao ni

 

- svj. F. (supruga svj. Đ.) koja ističe „okr. se ponašao uobičajeno, kod nas ništa nije pio odnosno moj muž mu je donio samo čašicu, možda prst rakije jer više nije ni bilo a N. je rekao da ne može piti jer da ima obaveze … ponašao se normalno, zafrkavao se sa našom kćerkom, govorio joj je – daj pet“.

 

              Jasno je dakle, da je opt. Š. dana 23.10.2019. godine sam ili zajedno sa sada pok. ošt. V. Š. bio na groblju D. (kako to navodi i svj. C. prilikom prvog ispitivanja) i da tamo nije pronašao grob M. B. a ovaj odlazak na groblje  vrlo vjerojatno je bio u vremenu kada sada pok. ošt. V. Š. dođe sa posla do trenutka kada svj. P. dolazi kući – oko 15:30 sati  i vidi opt. Š. (kada ide do štalice)  oko 16:00 sati  u razgovoru sa svj. C..

 

Činjenica je nadalje da iz  iskaza nepristranog   svj. S. Đ., proizlazi  da je dana 23.10.2019. godine oko 16:00 ili 17:00 sati  cijepao drva a kako mu je trebao drveni bat to da je nazvao  opt. Š. koji da mu je rekao da nije doma, da vježba sa unukom vožnju a nedvojbeno  je da je između mobitela  broja  098 ........ kojeg je imao svj. Đ. (opt. Š. imao je ovaj broj upisan kao „S. susjed“) uspostavljen poziv sa mobitelom opt. Š. i to na broj 099 ....... u 17:51:08 sati (razgovor u trajanju od 55 sekundi) dakle, to je vrijeme kada se opt. Š. zajedno sa sada pok. ošt. V. Š. i svj. P. još uvijek nalazi na G.. Iz iskaza nepristrane svj. P. proizlazi da kada su došli doma „oko 18:00 ili 18:30 sati“ da je opt. Š. otišao pomoći susjedima „nešto“ oko drva a i svj. Đ. navodi da je opt. Š.  došao kod njega u  oko 18 sati i  to sam, bez sada pok. ošt. V. Š.  i pomogao mu oko sat vremena cijepati drva a potom da je otišao.

 

Dakle, nedvojbeno je da je  u vremenu od oko 18:00 do oko 19:00 sati opt. Š.  kod susjeda svj. Đ. dok je sada pok. ošt.  V. Š. u kući kao i svj. P., naime iz iskaza svj. P. proizlazi da je opt. Š., kada su se vratili doma, išao nešto pomoći susjedima sa drvima dok su ona i sada pok. V. Š. bile u kući, da ju je prijatelj zvao oko 18:40 sati da idu na kavu a da je došao po nju oko 19:00 sati  a dok je odlazila  iz kuće sada pok. ošt. V. da je bila za kompjuterom a odlazeći vidjela je da je opt. Š. kod susjeda Đ. „jer je nešto uzeo od doma i znam da me ovaj prijatelj pitao da tko je pa sam rekla da je to nono i mi smo njemu mahnuli“ (rasprava) odnosno „vidjela sam nonota sa sjekirom ali ne znam je li išao kod susjeda ili se vraćao, vidjela sam ga kroz prozor i mahnula“ (prvo ispitivanje).

 

Dakle, obzirom na sve naprijed navedeno jasno je da je svj. P. otišla iz kuće oko 19:00 sati, da je u to vrijeme pok. ošt.  V. Š. za kompjuterom a opt. Š. kod susjeda Đ.. Kao što je i naprijed navedeno svj. Đ. ističe da mu je opt. Š. po dolasku pomogao cijepati drva oko sat vremena, da je došao oko 18:00 sati a ne zna kada je otišao a kasnije te večeri, možda oko 19:30 sati da je opt. Š. došao do njihove kuće i otišao a kasnije da je od žene saznao što je opt. došao reći  dok njegova supruga  svj.  D. F., koja nema razloga za eventualno lažno terećenje opt. Š., ističe da je opt. Š.  došao kod njih oko 18:10 sati i pomogao njenom suprugu (svj. Đ.) ispiliti drva a da je otišao u 18:45 sati da bi joj oko 19:15 sati  (rasprava) odnosno oko 19:20 sati (prvo ispitivanje) najprije pokucao na prozor a potom došao na vrata i rekao da zove policiju jer da je ubio ženu pa da mu je ona rekla ako je to učinio da ode kod šogorice (svj. Ž. C.) da ova zove policiju a opt. Š. da joj je rekao da šogorice nema doma na što da mu je ona rekla  „ako si to uradio zovi sam policiju mene nemoj miješati u to“.

 

Naprijed navedenom iskazu svj. F.  o tome što joj je opt. Š. rekao i što je ona njemu rekla vijeće nema razloga ne vjerovati to tim više što iz iskaza svj. Ž. C. proizlazi da je ona oko 19:15 sati (prvo ispitivanje) odnosno oko 19:00 sati „jer to počinje u 19:30 sati“ (rasprava) išla odvesti sina na T., dakle od tada nije bila doma. Treba istaći i to da iz iskaza nepristrane  svj. K. M. proizlazi da joj je kolegica s posla „moguće kuharica L. ili kolegica B.“  rekla da joj je sada pok. ošt. Š. V. nešto „lajkala“  te večeri oko 19:30 sati. Nedvojbeno je dakle da je  u vrijeme kada svj. C. odvozi sina na T.   pok. ošt. V. Š. bila živa, naime obzirom i na to da su živjele u istom dvorištu zasigurno bi čula ispaljivanje streljiva a osim toga vidimo da opt. Š., po počinjenju djela dolazi kod svj. F. i govori da zove policiju da je ubio ženu a govori i to da šogorice (svj. C.) nema doma.

 

Nadalje, svj. Ž. C., koja nema neposrednih saznanja o samom događaju jer je u to vrijeme sa sinom na T., navodi da ju je oko 20:00 sati zvala susjedu M. C. i priopćila joj da ju je zvala D. F. i da joj je rekla da je opt. Š. došao kod nje i rekao da zove policiju, da je ubio ženu pa svj. C. nakon toga naziva broj mobitela sada pok. ošt.  i to  prema navodima zapisnika o pretrazi u  19:56:22 sati, potom u 20:01:29 i u 20:06:16 sati a kako se nitko ne javlja zove svj. F., koja joj potvrđuje naprijed navedeno a zove i  policiju da vidi da li može doći sa djetetom sigurno kući a kada dolazi kući tamo su već djelatnici policije u dvorištu a naokolo susjedi.

 

Dakle, obzirom na sve naprijed navedeno ali i radnje koje opt. Š. poduzima  nakon počinjenja djela „… ja sam pucao, izletio sam van iz kuće … ja sam odbacio pušku, ušao u kuću, vidio sam mrtvu V., htio sam zvati policiju pa sam uhvatio za telefon ali telefon nije radio .. izašao sam iz kuće, vidio sam da nema šogorice … išao sam preko puta kod susjede da zove policiju, ona nije htjela i ja sam se vratio u auto i odvezao ravno u policiju“ time da se ističe i to da je prilikom očevida utvrđeno da je gornji dio tijela sada pok. ošt. V. Š. bio prekriven zavjesom što je mogao učiniti jedino opt. Š., da se kuća svj. F. i svj. Đ. nalazi udaljena od kuće opt. Š. 20-tak metara, preko ceste (svj. Đ.) nedvojbeno je da je ošt. V. Š. zasigurno lišena života  oko 19:45 sati jer i nepristrani svj. T. Š., djelatnik Specijalne jedinice policije R. čije sjedište se nalazi na K. a što je „5,6 ili 7 km“ udaljeno od Č., ističe da je oko 20:00 sati odnosno oko 20:10 sati bio na odlasku iz baze policije kada mu je pristupio njemu nepoznati čovjek, koji se do te baze dovezao osobnim automobilom  i rekao da je došao prijaviti da je ubio ženu radi čega ga je on odveo u zgradu i o tome izvijestio zapovjednika dok svj. F. navodi da kada je susjed G. zvao policiju da im je  rekao da se N. (opt. Š.) predao policiji pa da se čudila kako je već stigao jer je prošlo možda 15 ili 20 minuta od kada je bio kod nje i rekao joj što je napravio, a iz čega proizlazi da je opt. Š. kod nje kući došao nakon 19:30 sati a ne kako je to iskazala u oko 19:15 odnosno 19:20 sati.  

 

Kada se ima u vidu navod iz iskaza nepristrane svj. A. P. da je ona iz kuće izašla oko 19:00 sati i da je u tom momentu sada pok. V. ostala za kompjuterom, te kada se imaju u vidu navodi zapisnika o očevidu i fotodokumentacija očevida (fotografije F 21 – F 53  te  F 68 – F 94 sa lista 334 – 342, 346 -353 spisa) i to ne samo

 

- o položaju tijela sada pok. ošt. „u dnevnom boravku u kutu do vrata, uz lijevu bočnu stjenku zida i do stjenke zida nasuprot ulaznih vrata nalazi se stol a ispred stola stolica čiji je naslon prekriven gornjim dijelom trenerke i na kojoj je zatečeno u sjedećem položaju mrtvo tijelo V. Š. čiji je gornji dio prekriven zavjesom koja je mjestimično zakrvavljena i po kojoj su mjestimično vidljivi komadići mozga. Tijelo je bez glave … lijevo rame pokojne nagnuto je na staklo vrata balkona, desna ruka pokojne je polu savijena i u krilu dok lijeva visi prema podu s vidljivim tragom propucavanja i zakrvavljenja“ nego i navodi

 

- o računalu „na stolu ispred tijela nalazi se računalo s uključenom centralnom jedinicom LCD monitorom … LCD monitor je uključen i ukošen prema naprijed a s lijeve strane istog u donjem kutu vide se tragovi oštećenja u vidu probijanja“ itd., te navodi

 

- o tragovima mozga, košćica i  krvi „zid s lijeve strane stola te zid nasuprot istog je djelomično prekriven komadićima mozga a također se i na stropu iznad stola vide komadići mozga koji su zalijepljeni za isti ... na podu je vidljiva nakupina više komadića mozga i košćica lubanje a desno od regala zatečen je fragment lubanje“ itd.,

 

jasno je da je opt. Š. pucao u glavu sada pok. ošt. V. Š. dok mu je ista bila okrenuta leđima i to u sjedećem položaju, za kompjuterom koji je bio uključen i na kojem su tijekom očevida uočeni tragovi oštećenja u vidu probijanja u donjem lijevom kutu dok je rastavljanjem monitora iza ovih oštećenja zatečen deformirani fragment zrna streljiva koji nedvojbeno, obzirom na sve naprijed navedeno, pripada streljivu koje je ispaljeno u glavu sada pok. ošt. V. Š.. 

 

Nadalje, vijeće u cijelosti prihvaća nalaz i  mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. C. koji je istakao da obzirom na opsežnost defekta glave nije moguće precizno rekonstruirati strijelni kanal no da  bi obzirom na okolnosti utvrđene očevidom i strijelnu ranu hrpta lijeve šake najvjerojatnije strijelni kanal imao smjer od straga i nešto gore prema naprijed i nešto dolje a obzirom na položaj u kojem je ošt. V. Š. zatečena prilikom očevida – sjedeći ispred ekrana osobnog računala  zaključio je da je tijelo neposredno nakon ozljeđivanja palo odnosno nagnulo se u lijevu stranu prema zidu odnosno prema zavjesi kojom je gornji dio tijela bio prekriven i uhvaćen štipaljkom. Dakle, vještak je mišljenja  da je ošt. V. Š.  ozlijeđena u sjedećem položaju, i to najvjerojatnije u trenutku dok je nešto radila za računalom i da je projektil nakon što je već prošao kroz glavu zahvatio lijevu ruku u području hrpta dakle, ruka je morala hrptom biti okrenuta prema zrnu i ova ozljeda mogla je nastati fragmentom streljiva koje je potom završilo u kompjuteru prije no što je pogodio ekran a moguće je da pok. ošt. V. Š. u tom trenutku tu lijevu ruku nije koristila za rad na računalu i da je ruka bila možda blizu bradi ili nosu pa je projektil zahvatio samo taj dio a nije prošao kroz dlan. Naime, i u zapisniku o obdukciji navodi se da se na hrptu lijeve šake na površini promjera oko 6 cm vidi strijelni defekt koji zahvaća kožu i potkožno tkivo a kroz defekt se utvrdi i prijelom III zapešćajne kosti lijeve šake ali nema izlazne rane na dlanu, koji je neozlijeđen. 

 

Iz naprijed navedenog proizlazi da onaj tko je pucao  u glavu ošt. V. Š., a nedvojbeno je da je to opt. Š., je stajao sa stražnje strane u odnosu na tijelo oštećene pri čemu su usta cijevi vatrenog oružja, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. C., obzirom na smjer strijelnog kanala, morala biti na nekakvoj visini iznad stražnjeg dijela glave pri čemu je cijev bila usmjerena i lagano dolje  time da je udaljenost usta cijevi vatrenog oružja od glave oštećene iznosila oko 1 – 1,5 metara uzevši u obzir efekt balona koji se viđa kod djelovanja projektila velike kinetičke energije naime, u  konkretnom slučaju obzirom da se radilo o vatrenom oružju duge cijevi razorenje najvećeg dijela lubanje nastalo je djelovanjem projektila velike kinetičke energije. Dakle, nedvojbeno  je da je glava sada pok. ošt. V. Š. raznesena streljivom.

 

Stalni sudski vještak za forenzičnu balistiku, mehanoskopiju i traseologiju dipl. inž N., koji je iskazivao objektivno, nepristrano i stručno  ističe da se u predmetnom slučaju radilo o pucanju iz relativne blizine (do par metara maksimum), da kinetička energija za zrno streljiva (8x57 IS službeni naziv odnosno  7,92 mm mauzer – sinonim) ispaljeno iz predmetne puške iznosi do 4000 J, brzina ispaljenog zrna u ovisnosti od proizvođača streljiva iznosi od 740 – 830 m/sek dok masa iznosi približno 12 grama, a krajnji domet streljiva je 4850 m dakle, navodi da se radi o zrnu velike brzine i kinetičke energije i kada takvo zrno probije svod ili neki drugi dio glave dolazi do jako izražajnog prijenosa kinetičke energije na dijelove kostiju glave te dolazi do pucanja i odvajanja  istih, dakle i ovaj vještak govori o eksploziji glave odnosno pojavi tzv. balona a dodaje i to da se streljivo cal. 7,92 mm koristi u vojnoj i civilnoj praksi, lovu i streljaštvu a kada se koristi u lovu koristi se za  lov na krupnu divljač.

 

Činjenica je nadalje da opt. Š. dajući primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka za balistička vještačenja navodi „ja se slažem sa onim što je rekao prethodni vještak (vještak sudske medicine prof. dr. sc. C.), sve je točno, ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (pokazuje svojom desnom rukom predio iznad svog desnog uha) i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter“ time da kasnije, prilikom reproduciranja CD očevida  dodaje i slijedeće „bila je nagnuta na stol“ (list 776 i 793 spisa).

 

Obzirom na naprijed iznijeto, a posebno obzirom na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka prof. dr. C. i dipl. inž. N. iz kojih proizlazi da je glava pok. ošt. V. Š. raznesena streljivom velike brzine i kinetičke energije,  jasno je da su neprihvatljivi navodi opt. Š. koji je, dajući primjedbe na zapisnik o očevidu sa lista 10 - 13 spisa,  iskazao „Ja kada sam izašao iz kuće, kada sam vidio što sam napravio, V. je imala glavu. Moja greška je što nisam zatvorio vrata, što se moglo desiti, mogao je pas ući u dnevni boravak i dirati V. ili je netko ušao jer V. je imala glavu“  kao i navodi  po predočenju fotodokumentacije (F 28 i F 29 na kojima se vidi da je sada pok. V. Š. bez glave)  „Takvu je ja nisam ostavio, i za 20 i za 50 godina mogu reći istinu, takvu je ja pustio nisam“  odnosno navodi dani prilikom reproduciranja CD snimke očevida „Kada se to desilo glava je bila na njoj. Možda je moja najveća greška … samo da kažem kad sam izašao iz kuće glava je bila na njoj“ odnosno primjedba na nalaz vještaka prof. dr. C. „Moj šogor i šogorica imaju njemačkog ovčara – kuju i ja sumnjam na tu kuju da je ona raznijela sve te dijelove glave moje sada pok. žene i pustio sam otvorena vrata, to mi je greška“.

 

Vidimo dakle da opt. Š. u svojoj obrani u više navrata navodi da je pustio otvorena vrata, a to da su vrata kuće bila otvorena  konstatirano je i u zapisniku o očevidu „ulazna vrata kuće zatečena su otvorena i otključana“ i vidljivo u fotodokumentaciji očevida (F 19 – list 334 spisa) no jasno je da ni pas niti bilo tko drugi nisu „raznijeli sve te dijelove glave“  jer stalni sudski vještaci prof. dr. sc. C. i dipl. ing. N. suglasno navode da je glava sada pok. ošt. raznesena streljivom, da je obzirom da se radi o zrnu velike brzine i kinetičke energije došlo do pojave tzv. balona odnosno do eksplozije glave. Na to uostalom ukazuju i tragovi mozga, košćica i krvi pronađeni u prostoru dnevnog boravka kako se to i navodi u zapisniku o očevidu „zid s lijeve strane stola te zid nasuprot istog je mjestimično prekriven komadićima mozga a također se i na stropu iznad stola ide komadići mozga koji su zalijepljeni za isti … na podu je vidljiva nakupina više komadića mozga i košćica lubanje … desno od regala zatečen je fragment lubanje …“ itd., (list 10 – 13 spisa) i kako je vidljivo iz fotodokumentacije (F 20 – F 53, F 68 – list 335 – 342,  346 spisa) dakle jasno je da pas ne bi mogao zalijepiti komadiće mozga na strop  i na zid a osim toga činjenica je da je na majici opt. Š. osim tragova krvi  pronađeno i tkivo (trag kože i mesa) sada pok. ošt. V. Š. a iz čega nedvojbeno slijedi da je streljivo u glavu ošt. V. Š. ispaljeno po opt. Š. sa udaljenosti od 1-1,5 metara, dakle nisu ni  pas ni netko drugi, raznijeli dijelove glave ošt. V. Š. po dnevnom boravku (tragovi vidljivi na zidovima, kompjuteru, podu, sjedećoj garnituri, namještaju, predmetima) i po  hodniku - na podu kod nosivog stupa stepeništa zatečen je fragment lubanje.

 

Činjenica je nadalje da opt. Š., a kako to slijedi iz njegove obrane, nakon počinjena djela izlazi iz kuće, odbacuje pušku te se  vraća  u kuću „vidio sam mrtvu V., htio sam zvati policiju pa sam uhvatio za telefon ali telefon nije radio, izašao sam iz kuće, vidio sam da nema šogorice, išao sam preko puta kod susjede da zove policiju, ona nije htjela i ja sam se vratio, u auto i odvezao ravno u policiju“  a onaj tko potom prvi ulazi u stan su djelatnici policije. Valja istaći da je iz fotodokumentacije (F 20 – F 22, F 24 – F 26, F28 – F 29 – list 334 – 336 spisa) razvidno da se telefon o kojem govori opt. Š. nalazi na zidu na kojem su zavjese odnosno na zidu s lijeve strane kompjutera za kojim je sjedila sada pok. ošt. V. Š. dakle po počinjenju djela opt. Š. izlazi iz kuće a potom se vraća i   kreće se po dnevnom boravku dok što se tiče kuće susjeda svj. Đ. i F. ta kuća se nalazi 20-tak metara od kuće opt. Š., preko ceste a jasno je da je do te kuće došao pješke a ne automobilom jer i svj. F. navodi „To kada je N. došao i rekao da zovem policiju izgledao mi je normalno jedino u početku izgledao mi je kao da je dotrčao, nisam primijetila da izgleda uznemireno, mislim da je vidio da mu ne vjerujem to što govori“.

 

Naime, svj. Ž. C., nakon što od susjede M. C. dobije putem mobitela obavijest o tome što se desilo  i nakon što zamoli istu da njen suprug G. ode pogledati navodi da joj je ta susjeda rekla da je G. išao pogledati i da je vidio da gore svjetla na kući ali da je to pogledao samo sa ceste i da nije ulazio a da joj je susjeda D. F. rekla kada je pitala „je li netko išao vidjeti da li se nešto dogodilo“ da nisu išli jer da ju je strah pustiti muža  da i njen muž ne nastrada ako okrivljenik ima oružje, a  sve ovo dešava se prije no što svj. C. u 19:56:18 sati zove  broj  mobitela sada pok. V. Š.. Nepristrana svj. F. navodi da kada je ona nazvala M. i rekla što joj je rekao opt. Š. „zovi policiju ubio sam ženu“ da njen muž i G. nisu htjeli ići vidjeti što je bilo, međutim da ju je M. povratno nazvala jer u prvom razgovoru M. joj je rekla da će zvati šogoricu pok. ošt. Ž.  C.  pa navodi kako su njen suprug i G. C.  ipak išli vidjeti do  kuće opt. Š. jer  je „valjda to Ž. zamolila M.“ te dodaje „oni su otišli, ja sam ostala i u kući i kada su se vratili čula sam da vani susjed G. razgovara na telefon s policijom, čula sam onda od G. da se opt. sam predao policiji i čudila sam se kako je već stigao jer je možda prošlo 15 ili 20 min od kada je bio kod nas“.  Nepristrani svj. Đ. ističe da on i G. nisu otišli do kuće opt. Š. vidjeti što se događa „došli smo samo do ograde njegovog dvorišta, tada je došla policijska patrola koja je sama otišla prema kući optuženika i kada su se vratili rekli su da je to to“ .

 

Iz iskaza nepristranog svj. Š. jasno proizlazi da mu je oko 20:00 sati  odnosno oko 20:10 sati u bazi Specijalne jedinice policije, na K. prišao njemu nepoznat čovjek, za kojeg je potom ustanovljeno da se radi o opt. A. Š., i da mu je rekao da se došao prijaviti, da je ubio ženu dok iz  zapisnika o očevidu proizlazi da je PU PG R. obavijest zaprimila u OKCP dana 23.10.2019. godine u 20:15 sati  te da su mjesto događaja do dolaska očevidne ekipe osiguravali policijski službenici krim. policije II PP R. te da je prema prikupljenim obavijestima isto neizmijenjeno  a iz svega naprijed navedenog jasno je da su djelatnici policije zatekli stanje kakvo je opt. Š. ostavio po izvršenju djela.

 

U odnosu na navode obrane opt. Š. da se radi o nesretnom slučaju  valja ponajprije istaći da je opt. Š. bio sudionik Domovinskog rata i to u vremenu od 13.12.1991. do 18.3.1992. godine time da je od 21.02.1992. do 07.3.1992. godine  bio liječen u KBC R., Klinika za psihijatriju dakle na ratištu je bio cca dva i pol mjeseca a vezano za njegov navod  „kada je Č. pao onda je nas 400 dragovoljaca krenulo u G., bili smo pobacani po .... brigadi … M. je poginuo poslije akcije M. džep“ valja istaći da je općepoznato da je Č. pao dana 10.12.1991. godine, da je bitka za G. bila u vremenu od 29.8.1991. do 22.9.1991. godine nakon čega je G. bio u rukama pripadnika HV-a a akcija M. džep trajala je od 09.9.1993. do 17.9.1993. godine. Nadalje  za pušku kojom je kazneno djelo ubojstva počinjeno valja istaći da je opt. Š. imao  dozvolu za držanje, a iz iskaza nepristranih svjedoka  proizlazi kako je opt. Š. iz te puške znao pucati za Novu godinu, kada je igrala nogometna reprezentacija i sl., dakle, nedvojbeno je da je znao rukovati puškom a kada se ima u vidu da su  usta cijevi vatrenog oružja u trenutku ispaljivanja streljiva bila udaljena oko 1 – 1,5 metara od glave oštećene, da sam opt. Š. navodi „ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (predio iznad desnog uha) i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter“  itd.,  jasno je da se ne radi ni o kakvom nesretnom slučaju već o jasnoj izravnoj namjeri počinjenja kaznenog djela ubojstva.

 

Nije naime sporno da je opt. Š. imao oružni list za držanje oružja i to za pušku sa užlijebljenom cijevi (puška – karabin)  proizvođača Zavodi - Kragujevac (list 621 spisa), kojom je i počinjeno kazneno djelo ubojstva, time da je ovo oružje registrirano prvi put  29.4.2003. godine i dozvola je vrijedila do 29.4.2013. godine kada je produljena valjanost oružnog lista do 02.7.2019. godine da bi dana  16.7.2019. godine valjanost oružnog lista bila produljena za stalno.  Da je iz te puške opt. Š. znao pucati u zrak kada su bile neke fešte, utakmice, za Novu godinu itd.,  proizlazi iz iskaza nepristranih svjedoka pa tako:

 

-   svj. R. C., brat pok. ošt., koji je opt. Š. i poklonio tu pušku, između ostalog navodi „opt. je znao pucati na feštama iz puške M 48, mislim da je opt. tada pucao streljivom cal. 7,39 … opt. je znao pucati u zrak kada su bile neke fešte, utakmice, za Novu godinu“,

 

- nepristrana svj. K. M. navodi da je znala da opt. Š. ima pušku M 48 za koju ima dozvolu, da je u 4. ili 5. mjesecu pričao kako treba produžiti registraciju i da će ga to koštati 500,00 kn,  a ističe i to da je opt. Š. pričao da ga je jednom u kući napao sin A. i slomio mu dva rebra, da on nema više snage tući se ali da je spreman da obrani V. i sebe ako A. dođe, da se osjeća sigurnim kada je puška u kući,

 

-  svj. C. Ž., između ostalog navodi „znam da je imao pušku iz koje je znao ponekad sa balkona gornjeg stana ispaliti metak u zrak za Novu godinu“,

 

- svj. D. C., koji živi 2 kuće dalje od kuće opt. Š., navodi kako su svi u selu znali da kada je neka utakmica pogotovo kada igra hrvatska reprezentacija (vaterpolo, tenis, košarka)  da se s  balkona opt. Š. puca a dodaje i to da mu je opt. Š. rekao da je puška legalizirana, da je u ormariću i da je sve po propisima  time da svjedok dodaje „svi koji smo bili na ratištu morali smo nositi i rukovati oružjem“,

 

- svj. A. P., unuka opt. Š. navodi  da se sjeća da je opt. imao  pušku za koju je imao dozvolu, da je vezano za produljenje dozvole vršena provjera po djelatnicima policije gdje opt. drži tu pušku  i da se sjeća  kako  je opt. držao tu pušku u starom frižideru koji je bio zaključan lokotom u sobi na katu, koja soba im je služila kao skladište dok navodi da ne zna gdje je isti držao metke, da nije znala da je ta puška kasnije preseljena u konobu.  Istakla je i to da zadnjih godina nije bila za Novu godinu kod kuće a ranije da je nono tj. opt. Š. znao ispaliti neki metak u zrak sa balkona na katu „znala sam i ja biti pored njega, začepila sam uši, to je bilo glasno“.

 

Stalni sudski vještak dipl. inž. N., u svom nalazu i mišljenju te dopuni istog ističe   da je na predmetnoj pušci izmijenjena ručica zatvarača te da je vidljivo mjesto uvarivanja, kao i varene izbočine metala na gornjem dijelu kučišta prilagođeni kao nosači optičkog ciljnika no navodi i to da je  predmetna puška bila u funkcionalnom stanju a što znači da je sila okidanja koju je potrebno dovesti na okidač bila u normalnom stanju, da na istoj nije vršen prepravak u smislu dovođenja okidača u neku malu silu okidanja tj. okidanja za dlaku a vještak dodaje i to da bi došlo do opaljenja da okidač mora biti potegnut do kraja, naime da je  sistem rada ove puške  rotirajući a što znači da se streljivo prethodno umetne u spremnik, povuče se zatvarač u zadnji položaj te se isti gurne u prednji položaj i zatvarač se spusti prema okidaču. Činjenica je nadalje da ova  puška ima i kočnicu koja se nalazi u gornjem položaju i onda puška ne može okidati i taj sistem kočnice je bio u redu, kada se kočnica spusti dolje onda se može okidati.

 

Dakle, obzirom na funkcionalnu ispravnost puške posebno obzirom na to da je sila okidanja bila u normalnom stanju i da je sistem kočnice bio u redu te obzirom na   sve one radnje koje  treba poduzeti da bi došlo do opaljenja streljiva jasno je da tempore criminis do opaljenja  jednog od dva streljiva koja su bila u pušci   nije došlo slučajno, to tim više kada se ima u vidu da je puška prethodno bila u konobi (podrumu) a ne „u starom frižideru koji je bio zaključan lokotom, u sobi na katu kuće“ kako to navodi svj. P.. Naime, iz onoga što opt. Š. navodi u svojoj obrani proizlazi da je puška bila u konobi  a činjenica je da se konoba nalazi u suterenu obiteljske kuće B. ...... i upravo u konobi pronađena su očevidom  3 komada streljiva za tu pušku i to jedan komad streljiva na podu i dva na stolu dok je 15 komada streljiva za tu pušku očevidom zatečeno u kartonskoj kutiji i to u prvoj sobi na katu kuće. Dakle, očito je da je opt. Š. po povratku kući (od susjeda svj. Đ.)  u jednom trenutku otišao u konobu po pušku, stavio u istu dva streljiva i došao u dnevni boravak gdje je za kompjuterom sjedila sada pok. ošt. V. Š., prišao joj s leđa, poduzeo sve naprijed navedene radnje da bi došlo do opaljenja  i kada je udaljenost cijevi oružja bila na 1 – 1,5 metara od njene glave ispalio jedno streljivo u njenu glavu uslijed čega je došlo do prostrijelne rane glave sa razorenjem ličnog dijela i baze lubanje s traumatskim ispadom mozga te višestrukim prijelomima kostiju lubanje od kojih je odmah i preminula a osim toga došlo je i do ozljede ruke – strijelna rana hrpta lijeve šake s prijelomom III zapešćajne kosti lijeve šake.

 

Da se ne radi o nesretnom slučaju posredno proizlazi i iz obrane opt. Š. koji dajući primjedbu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. N. navodi „Ja se slažem sa onim što je rekao prethodni vještak (prof. dr. sc. C.) … sve je točno, ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (konstatirano je da pokazuje desnom rukom predio iznad svog desnog uha) i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter“ a dodaje i slijedeće „bila je nagnuta na stol“.

 

Osim toga, puška s natpisom M 24/47 prilikom očevida zatečena je na tlu, na putu od konobe prema ulaznim vratima kuće s lijeve strane; puška je zatečena zatvorenog zatvarača a u istoj je zatečena jedna čahura a u spremniku jedno streljivo s natpisima 8x57 JS i S&B a na nišanu puške zatečen je pramen kose  a što je vidljivo i iz fotodokumentacije (F10 – F17 – list 332 – 333 spisa) a analizom brisa vlasi kose pronađenih na ustima cijevi puške utvrđen je DNA profil ženske osobe koji se podudara sa DNA profilom V. Š.. Navod obrane opt. Š. „I puška, ja kada sam izletio ja nisam zatvorio zatvarač i ja sam nju bacio skroz dolje u kanal a ne tamo gdje je nađena i tu pušku je netko dirao“ itd.,  samo je neuspio pokušaj  izbjegavanja kaznene odgovornosti jer kako je i naprijed rečeno prvi koji nakon počinjenja djela ulazi u dvorište kuće opt. Š. je sam opt. Š. „pucao sam, izletio sam van iz kuće … odbacio pušku, ušao u kuću, vidio mrtvu V. … htio zvati policiju pa uhvatio za telefon … izašao iz kuće, vidio da mi nema šogorice, išao preko puta do susjede da zove policiju“ itd., a kada se vraća od susjede F. sjeda u automobil i odvozi se na policiju u K. a jedini koji nakon njega dolaze u to dvorište su djelatnici policije koji zasigurno nisu micali pušku a ni zatvarali zatvarač puške barem ne dok očevid nije dovršen do kraja. Ni činjenica da DKT  pretragom i vještačenjem puške nisu pronađeni tragovi papilarnih linija ne ukazuju na istinitost navoda obrane opt. Š. kako on nije zatvorio zatvarač jer kako se to i navodi u samom zapisniku prije DKT pretrage na pušci je od strane vještaka za biološke tragove izvršeno izuzimanje brisa za DNA analizu.

 

Naprijed navedenom treba dodati i to da je balističkim  vještačenjem (list 565 – 570 spisa)   utvrđeno da je iz puške pucano a da cijev nakon posljednjeg pucanja nije očišćena, također je utvrđeno da je čahura s natpisima 8x57 JS i S&B (čahura streljiva ispaljenog u glavu sada pok. V. Š.) ispaljena iz te puške dok što se tiče "deformiranog zrna streljiva" pronađenog u unutrašnjosti monitora marke Samsung vještačenjem je utvrđeno da se radi o deformiranoj jezgri zrna streljiva koja je pripadala puščanom zrnu streljiva nominalnog kalibra 8 mm „a ista nije pogodna za identifikaciju oružja iz kojeg je ispaljena jer se na istoj ne nalaze tragovi užljebljenja cijevi vatrenog oružja“  no obzirom na dokaze provedene na raspravi, posebno nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. C. ali i obranu opt. Š. „zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter“ jasno je da ova deformirana jezgra zrna streljiva pripada streljivu kojim je usmrćena ošt. V. Š.. Za streljivo pronađeno u spremniku puške, streljivo pronađeno na podu konobe (trag 11 u zapisniku o očevidu) te dva komada streljiva zatečena u metalnom okviru na stolu u konobi (trag 12 u zapisniku o očevidu) nisu uočeni podobni mehanički tragovi mehanizma ubacivanja i izbacivanja streljiva u i iz oružja.

 

Na opt. Š. kao počinitelja ovog kaznenog djela ukazuje i činjenica da je   balističko vještačenje GSR analizom potvrdilo  da su na rukama i odjeći opt.  Š. tragovi indikativnih GSR čestica naime temeljem GSR analize (ispitivanje sastava čestica nastalih prilikom ispaljivanja streljiva iz vatrenog oružja), a koje su zaostale u dostavljenoj čahuri streljiva utvrđeno je odsustvo karakterističnih trokomponentnih čestica (PbSbBa) odnosno potvrđeno je da iste ne nastaju iz inicijalne smjese kojom je punjena inicijalna kapisla sporne čahure no potvrđeno je da nastaju čestice sastava (BaCaSi) koje se ne mogu smatrati karakterističnima već samo indikativnima a iste su pronađene na gornjoj i donjoj desnoj nadlanici te  gornjoj i donjoj  lijevoj nadlanici opt. Š.  kao i na  desnoj i lijevoj nogavici te stražnjoj strani trenerke opt. Š., na rukavima te na prednjoj i stražnjoj strani majice opt. Š..

 

Biološkim vještačenjem tj.  analizom tragova krvi s donjeg dijela trenirke (oskudni tragovi nalik na krv po cijeloj trenirci – za analizu su uzeti zasebno tragovi oko lijevog džepa, desne nogavice oko koljena, stražnje strane, desno u gornjem dijelu te lijeve nogavice bočno) i majice (tragovi nalik na krv po cijeloj majici – za analizu su zasebno uzeti tragovi sa stražnje, gornje strane, sa prednje strane u donjem dijelu te sa prednje strane u gornjem dijelu) opt. Š. te tkiva s iste te majice utvrđen je isti DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom V. Š. pa u odnosu na navod obrane opt. Š. „kada se to desilo ja sam doživio šok i ja sam vjerojatno išao prema njoj i takao je i  vjerojatno je ostalo tragova krvi i na majici i na trenerki“ valja istaći da:

 

- vijeće u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje o provedenom biološkom vještačenju jer je isto dano objektivno, nepristrano i stručno a iz tog nalaza i mišljenja nedvojbeno slijedi da na odjeći opt. Š. nisu bili samo tragovi krvi ošt. V. Š. nego je na majici opt. Š. nađeno i tkivo ošt. V. Š., naime  vještak prof. O., čiji nalaz i mišljenje vijeće u cijelosti prihvaća jer je dan objektivno, nepristrano i stručno  napominje da su po cijeloj majici dugih rukava opt. Š. pronađeni i tkivo (tragovi kože i mesa sada pok. ošt. Š.) i tragovi krvi ali ne i tragovi kosti. Dakle, obzirom na tkivo ošt. V. Š. na majici opt. Š., obzirom da su tragovi krvi  bili po cijeloj majici i po cijeloj trenerki opt. Š. i obzirom na sve naprijed rečeno o načinu počinjenja djela jasno je da tragovi krvi na majici i trenerki opt. Š. nisu nastali od toga što je opt. Š.  „kada se to desilo … vjerojatno išao prema njoj i  takao je“. Uostalom i nepristrani  svj. Š., koji je prva osoba, nakon svj. F., s kojom opt. Š. dolazi u kontakt nakon počinjenja djela, navodi „primijetio sam da po licu ima crvene točkice koje su mogle izgledati kao sasušena krv i primijetio sam da na odjeći, na ramenu ima neku sluzavu tvar“ a ta sluzava tvar očito je tkivo ošt. V. Š. o kojem se govori u provedenom biološkom vještačenju;

 

-  iz zapisnika o obdukciji nedvojbeno proizlazi da je glava pok. V. Š. u cijelosti razorena „… od korijena vrata i brade prema gore nedostaje lični dio lubanjskih kostiju i mekih tkiva, kao i čitava baza sa svodom lubanje i velikim i malim mozgom. U masi zgnječenog tkiva nađe se djelomično sačuvan jezik, raspoznaje se dio nosa te jedna očna jabučica, dio desnog obraza i gornje čeljusti s nekoliko zubi kao i parcijalna donja zubna proteza … glavu zbog opsežnosti defekta nije moguće rekonstruirati …“ a stalni sudski vještak prof. dr. sc. C. navodi da je zbog efekta balona dio tkiva pa i kostiju mogao završiti na odjeći počinitelja te da je prilikom izlaska iz prostorije i odlaganja karabina moglo doći do prijenosa tih tragova (tkivo i kosti) do mjesta gdje se događaj nije dogodio  a isto tako vještak je istakao da je moguće da u trenutku rasprskavanja glave, u vidu pucanja djelići tkiva i koštani fragmenti uključujući i tragove krvi zahvate i tijelo onoga tko je stajao na udaljenosti 1 – 1,5 m od tijela oštećene. Činjenica je da su tragovi krvi i tkiva pronađeni ne samo u dnevnom boravku (zidovi, naslonjač, strop, regal itd.) gdje se ubojstvo i dogodilo nego se tijekom očevida u hodniku, na podu kod nosivog stupa stepeništa zatiče fragment kosti lubanje.

 

Dakle, iz naprijed navedenog jasno je da su tragovi krvi  sada pok. ošt. V. Š. na trenerki  opt. Š. i tragovi krvi i tkiva pok. ošt. na majici opt. Š. nastali u trenutku kada je opt. Š. izvršio ispaljenje streljiva u glavu sada pok. ošt. V. Š. i to dok mu je bila okrenuta leđima, s udaljenosti od 1 – 1,5 m. Činjenica da je  gornji dio tijela V. Š. bio  prekriven zavjesom koja je mjestimično zakrvavljena i po kojoj su mjestimično vidljivi komadići mozga ukazuje na to da onaj tko je po počinjenju djela izvršio pokrivanje je upravo opt. Š..

             

Kada se dakle ima u vidu sve ono što se događalo dana 23.10.2019. godine (list 43 – 47 presude) te posebno da opt. Š. uzima pušku iz konobe/ podruma, ubacuje u nju streljivo, poduzima radnje potrebne za opaljenje streljiva,  da  dolazi s tako pripremljenom puškom u dnevni boravak i prilazi ošt. V. Š. s leđa dok ona sjedi ispred kompjutera  te da joj s udaljenosti od 1 – 1,5 metara  (s leđa) ispaljuje jedno streljivo u glavu, da potom pokriva gornji dio tijela koje je ostalo bez glave zavjesom, da izlazi van i odbacuje pušku, vraća se u kuću a potom odlazi kod susjede F. kojoj govori da zove policiju, da je ubio ženu, da joj na njene riječi da ide kod šogorice da ona zove policiju jasno govori da šogorica nije kod kuće, da se potom vraća od susjede kući  i da se potom odvozi automobilom  5,6 ili 7 km do baze Specijalne jedinice u K. gdje svj. Š. govori  da je došao prijaviti da je ubio ženu, jasno je da je neprihvatljiva obrana opt. Š. o M. B., koji je „poginuo poslije akcije M. džep“ a kojeg on „vidi i čuje te večeri“.

 

Ovdje je posebno  važno  istaći i to da nepristrana svj. F. opisujući dolazak opt. Š. navodi „najprije je pokucao na prozor a onda je ušao na vrata i rekao: zovi policiju, ubio sam V. … nisam mu vjerovala i rekla sam mu: neka ti šogorica zove policiju a N. je rekao da nje (šogorice) nema doma a onda sam mu ja više iz zafrkancije rekla: dobro ako jesi onda si sam zovi policiju, mene nemoj u to miješati, nemoj da mi mala doživljava šokove, molim te izađi i zatvori vrata … N. je na to samo zatvorio vrata i otišao … to kada je N. došao i rekao da zovem policiju meni je izgledao normalno, jedino u početku izgledao mi je kao da je dotrčao, nisam primijetila da izgleda uznemireno, mislim da je on vidio da mu ne vjerujem to što govori …“ dok svj. Š. navodi „vidio sam čovjeka da dolazi prema zgradi … mislim da je pitao je li to policija … rekao je - došao sam prijaviti da sam ubio ženu … rekao sam mu da uđe u zgradu i pitao da li kod sebe ima oružje a on je rekao da nema ništa … taj čovjek izgledao mi je miran … pitao je da li sam ga voljan saslušati ". Nadalje iz obrasca AUK-2 proizlazi da dr. Z. dana 24.10.2019. godine navodi da je opt. Š. vađena krv u 01:30 sati a urin da je uzet u 01:25 sati pa konstatira da je tijekom pregleda opt. Š. „sačuvane svijesti, jasno se sjeća događaja, ponašanje je mirno i neupadno, predočavanje jasno, malo se osjeti miris na alkohol, govor razgovjetan", itd., dok iz zdravstvenog kartona koji je u Zatvoru u R. otvoren za opt. Š. dana 28.10.2019. godine proizlazi da je opt. odbio psihijatrijski tretman a dana 05.11.2019. godine negira postojanje psihičkih problema „bez sumanutosti, obmana, sniženog osnovnog raspoloženja .. zabrinut da će sin učiniti nešto, da će nastati konflikt s bratom  … boji se ponovne tragedije“ pa se postavlja dijagnoza F 43.2 te se navodi da odbija terapiju a na raspravi opt. Š. izražava sućut bratu pok. ošt. i govori da se kaje što je to napravio.

             

Nadalje, već je naprijed rečeno da vijeće prihvaća kao istinit i vjerodostojan iskaz svj. C. iz istrage – da mu opt. Š. oko 15:30 sati ili 16:00 sati govori da je bio na groblju D. i da nije našao M. grob  pa mu svj. C. i govori da će provjeriti, da su ga vjerojatno djeca premjestila na drugo mjesto. Navodi svj. C.  o nekom posebnom stanju u kojem se opt. Š. nalazio te prigode, dakle u oko 15:30 sati ili 16:00 sati  „možda 5 minuta nakon što su okr. i V. otišli prema kući okr. se sam vratio što mi je bilo neobično a i ponašao se okr. tada čudno, govorio je nešto nepovezano, nisam ga mogao razumjeti što priča … tada mi je okr. izgledao kao da je u nekoj depresiji, naizgled je bio jako napet, možda je bio pijan no ja to ne mogu reći ali izgledao mi je drugačije nego obično i nastojao sam ga na lijep način otpraviti kući … mogu reći da je postojala velika razlika u ponašanju okr. kada je prošao s V. i kada smo pričali o gljivama u odnosu na to kada se nakon kratkog vremena okr. vratio i pričao to o groblju i ratištu, to kao da je bio neki drugi N., govorio je nepovezano, imao je nagle pokrete, nije uopće slušao što ja govorim pa nisam mogao sa njime ni razgovarati …. vidio sam da N. luta kao i mi koji smo bili na ratištu“ obeskrijepljeni su svim onim radnjama koje opt. Š. poduzima nakon toga – odlazi kući gdje sa sada pok. V. sjedi na kauču i gleda TV, potom zajedno sa sada pok. V. i unukom svj. P. odlazi na G. gdje unuka vježba vožnju, po povratku sa G. odlazi do svj. Đ. i pomaže mu u cijepanju drva, vraća se kući noseći sjekiru a unuka svj. P. koja odlazi od kuće maše mu itd., a nitko od njih – svj. P., svj. F., svj. Đ. ne vidi nikakvo posebno „depresivno … napeto“ stanje opt. Š. štoviše svj. Đ. ističe „opt. se ponašao normalno, nije bio pijan niti lud, niti je pričao gluposti“, svj. P. navodi da je upravo opt. Š. nakon što sada pok. V. predloži da idu njih dvije na G. rekao da ide i on sa njima itd., a kako je to i naprijed izloženo (list 45 presude).

 

Dakle, obzirom na sve naprijed rečeno vijeće ovog suda nalazi utvrđenim i dokazanim da je neprihvatljiva obrana opt. o M. B. „te večeri kada sam dolazio od Đ. … iz te tame čuo sam glas, okrenuo sam se, to je bio moj ratni drug M. B. koji me i prošlu večer sreo na putu kada sam dolazio iz štale … M. mi kaže – idemo u akciju, odi po pušku … išao sam po pušku, ušli smo u kuću i on mi kaže – ubij, pucaj, pucaj … ja sam pucao, izletio sam van iz kuće i on za mnom“ itd., već se radi samo o nastojanju opt. Š. da od sebe otkloni kaznenu odgovornost pogotovo kada se imaju u vidu navodi njegove obrane „ja se slažem sa onim što je rekao prethodni vještak (vještak sudske medicine), sve je točno, ja sam njoj pucao iza ali tu sa strane (konstatirano je da opt. pokazuje svojom desnom rukom predio iznad svog desnog uha) i zrno je prošlo njoj kroz glavu i udarilo u zid a onda je od zida napravilo rikošet i udarilo u ruku i u kompjuter … bila je nagnuta na stol“ kao i navodi da je nakon što je pucao izletio van iz kuće „odbacio pušku, ušao u kuću, vidio mrtvu V., htio zvati policiju“ pa da je uhvatio za telefon „ali telefon nije radio, izašao sam iz kuće, vidio sam da nema šogorice, nisam znao gdje mi je mobitel, išao sam preko puta kod susjede da zove policiju, ona nije htjela i ja sam se vratio u auto i odvezao ravno u policiju“ te navodi  „i puška, ja kada sam izletio ja nisam zatvorio zatvarač i ja sam nju bacio skroz dole u kanal a ne tamo gdje je nađena i tu pušku je netko dirao … kada se to desilo ja sam doživio šok i ja sam vjerojatno išao prema njoj i takao je i vjerojatno je ostalo tragova krvi i na majici i na trenerki“ itd.

 

Vezano za navode obrane o traumatskom iskustvu koje je opt. Š. navodno imao za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu pa da je opt. tempore criminis zbog PTSP-a bio neubrojiv itd., treba istaći slijedeće:

 

-  opt. Š.  prilikom prvog ispitivanja branio se šutnjom, kod drugog ispitivanja navodi samo to da nije kriv i da je to bio nesretan slučaj da bi na raspravi, gotovo godinu dana od inkriminiranog događaja iznio obranu govoreći o M. B. međutim ni tada ne spominje ni jednom riječju o nekom traumatskom iskustvu u Domovinskom ratu, o nikakvim psihičkim problemima koji bi se mogli vezati za dijagnozu PTSP-a, o nikakvom psihijatrijskom liječenju u razdoblju od 18.3.1992. godine do 23.10.2019. godine,

 

- iz zdravstvenog kartona opt. Š. razvidno je da mu nikada nije dijagnosticiran PTSP a   Reakcija na stres o kojoj govori branitelj opt. Š. a koja se sporadično pojavljuje u zdravstvenom kartonu opt. Š. nije vezana – barem to tako nije naznačeno u zdravstvenom kartonu uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Naime, u otpusnom pismu KBC R. od 07.3.1992. godine navodi se da je liječen od 21.2.1992. – 07.3.1992. godine na Odjelu za bolesti ovisnosti pod dijagnozama: Depresivna slika stanja, Aethylismus i Zelethypia (ljubomora), da je za prijema „izrazito anksiozan, depresivan, psihomotorno napet uz naznake interpretativnih ideja odnosa te paranoidnih stavova naspram supruge što se manifestira kroz višegodišnji alkoholni abuzus te razvoj ovisnosti … posebno se radi na rješavanju psihopatološkijh sadržaja u mišljenju ali to ide otežano zbog objektivnih vanjskih utjecaja od strane supruge, koja je višegodišnji psihijatrijski pacijent te potencira kod pacijenta gornje poremećaje … otpušta se uz preporuku nastavka intenzivnog ambulantnog tretmana uz preporuku da se uključi u jedan od Klubova liječenih alkoholičara te da se na Poliklici kontrolira svaka dva tjedna“, dakle vidimo da je ovaj boravak u KBC R. bio vezan za alkoholizam i odnose sa bivšom suprugom, međutim nakon toga opt. Š. nije tražio nikakvu pomoć psihijatra,

 

- provedenim psihijatrijsko psihološkim vještačenjem i dopunom tog vještačenja a koje vijeće u cijelosti prihvaća jer je dano objektivno nepristrano i stručno  kod opt. Š. nije dijagnosticiran PTSP već se navodi da je opt. Š. osoba iznadprosječno intelektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu s narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama, pa se uvažavajući te dijagnostičke ocjene kao i okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja djela ocjenjuje da su sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom za kazneno djelo ubojstva bile smanjene ali ne bitno. Činjenica je da je osnovni nalaz i mišljenje (list 439 – 457 spisa) dat u vrijeme kada opt. Š. još nije bio  iznio svoju obranu a psiholog nakon kliničkog intervjua i primijenjenih testova u zaključku navodi da je aktualno verbalno intelektualno funkcioniranje opt. Š. na iznadprosječnoj razini sa znakovima organskog moždanog oštećenja perceptivno motoričkih sposobnosti, da su u testovima ličnosti dobiveni rezultati koji ukazuju na narcisoidnost, potisnutu paranoidnost, rigidnost, nepovjerljivost, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, površnu afektivnost nedostatak empatije, anksioznost situacijski uvjetovanu te smanjenu kritičnost pa vještak psihijatar doc.dr.sc. B. nakon provedenog vještačenja zaključuje da je opt. Š. ovisnik o alkoholu kod kojeg su se uslijed dugogodišnje ovisnosti razvile početne psihoorganske smetnje koje se manifestiraju teškoćama koncentracije, afektivnom labilnošću ali te smetnje, koje mogu biti i u kombinaciji sa životnom dobi, nisu težeg intenziteta, da u dokumentaciji kojom je raspolagala nije sadržano da je kod opt. Š. dijagnosticiran PTSP dakle da kod opt. Š. nije dijagnosticirana neka psihijatrijska simptomatika koja bi se mogla izravno povezati sa boravkom na ratištu u smislu PTSP niti je opt. Š. iznosio simptome koji bi ukazivali na to, da ni u jednom životnom periodu nije registrirano psihičkih teškoća koje bi govorile u prilog duševne bolesti te da je ovisnost o alkoholu bila odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva.

 

              Sam opt. Š. dajući primjedbu na nalaz i mišljenje naveo je da je bio sudionik Domovinskog rata te da je 1991. godine upućen sa ratišta na psihijatrijsko liječenje „i mislim da je tu bio više PTSP u pitanju nego alkohol … nemam problema sa alkoholom“ što je naravno neprihvatljivo kada se ima u vidu otpusno pismo Klinike za psihijatriju KBC-a R. (list 33 presude).

 

Kako je opt. Š. na raspravi dao obranu to je naložena dopuna psihijatrijsko psihološkog vještačenja koja je i provedena i koja se temelji na uvidu u  sudski spis, pribavljenoj medicinskoj dokumentaciji, dva provedena psihijatrijska intervjua, dodatnoj psihologijskoj obradi te se ponovno zaključuje da je opt. Š. osoba iznadprosječno intelektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu s narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama i da uvažavajući te dijagnostičke ocjene kao i poznate okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja kaznenog djela ubojstva da su sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene ali ne bitno.

 

Iz dopune psihijatrijsko psihološkog vještačenja proizlazi da opt. Š. nudi sasvim drugu problematiku, spominje ratište i simptomatiku iz kruga PTSP-a no na direktna pitanja iz kruga PTSP-a iako verbalizira neke traumatične događaje iz boravka sa ratišta zaključuje se da nema podataka koji bi ukazivali da je tražio psihološku pomoć vezanu za tu simptomatiku, a u kliničkoj slici ne nalaze se elementi koji bi mogli govoriti u prilog postavljanju dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja. Obzirom da je spominjao auditivne halucinatorne fenomene u vidu glasova učinjena je dodatna psihologijska obrada pa iako u razgovoru verbalizira psihotične sadržaje, u psihologijskoj obradi agravira a u iznošenju sadržaja nema afektivne pratnje što ne upućuje na psihotični poremećaj odnosno na gubitak odnosa sa realitetom a ni u podacima spisa, medicinskoj dokumentaciji i iskazima svjedoka ne nalazi se elemenata koji bi upućivali na psihotičnu problematiku.

 

U dopuni nalaza i mišljenja na raspravi stalni sudski vještaci prof. psiholog R. K. i doc.dr.sc. B. jasno i određeno su istakli da kod opt. Š. nije dijagnosticiran PTSP „dobiveni rezultat kod opt. ukazivao je na prenaglašavanje simptoma koji su vezani za ratna zbivanja, za očekivati je da bi uz takvu simptomatiku koja je dobivena na testu opt. bio u procesu psihijatrijskog liječenja … pri prvom testiranju uopće se nije osvrnuo na ratnu problematiku tj. psihičke tegobe proizašle iz rata što se ne viđa kod oboljelih ludi sa PTSP … glavni motiv mu je bio da se vrati obitelji koja je bila realni problem … bez iznimnog stresnog događaja nije moguće postaviti dijagnozu PTSP … simptomatika PTSP-a najizraženija je u početku, ti simptomi su tada najjače izraženi a protekom vremena i primjenom određenih terapijskih metoda i tehnika simptomi postepeno blijede i čovjek se obično vraća na prijašnju razinu funkcioniranja … nigdje u dokumentaciji nije nađeno podataka koji bi govorili u prilog razvoja takvog poremećaja a niti su tijekom prvog vještačenja a zatim i dopunskog vještačenja dobiveni relevantni podaci koji bi ukazivali na simptomatiku PTSP-a … u praksi nisam imala slučaj da se danas 30 godina nakon rata javi hrvatski branitelj kojem se dijagnosticira PTSP a bez da je ranije postojala bilo kakva dokumentacija o njegovom liječenju … da bi se nekome postavila dijagnoza PTSP-a (F 43.1) bitno je da je osoba preživjela iznimni stresni događaj koji je obilježio njegovo daljnje funkcioniranje i za koje se kasnije vezuju svi psihijatrijski simptomi … nigdje u nalazu kod opt. nisam dijagnosticirala PTSP niti opisala flash backove koji inače mogu biti dio kliničke slike PTSP-a … halucinacije se mogu javiti u početku bolesti u vrlo teškim oblicima PTSP-a ali isto tako mogu navesti da do sada nisam imala nijedan slučaj kod kojeg bi se takva psihotična slika javila nakon 30 godina bez ikakve terapije … sadržajima koje je opt. naveo tijekom vještačenja dana je posebna pozornost međutim nakon pomne analize tih sadržaja, načina na koji su oni izneseni i svih ostalih podataka sa sigurnošću se može isključiti psihotični poremećaj a navedeni sadržaji prepoznati su kao dio strategije obrane na što opt. apsolutno ima pravo“ itd., a naprijed navedeno mišljenje vještaka vijeće ovog suda prihvaća u cijelosti jer je dano stručno, objektivno i nepristrano.

 

U odnosu na navode opt. Š. kako on nema problema sa alkoholom  treba istaći slijedeće:

 

-  opt. Š. bio je sudionik Domovinskog rata od 13.12.1991. do 18.3.1992. godine time da je u vremenu od 21.02.1992. – 07.3.1992. godine liječen  u KBC R., Klinika za psihijatriju  pod dijagnozom depresivno stanje, alkoholizam, ljubomora te su mu  kao terapija prepisani lijekovi Prazine i Amyzel i  potpuna zabrana alkohola uz preporuku da su uključi u jedan od Klubova liječenih alkoholičara i da se na Poliklinici kontrolira svaka dva tjedna;

 

-  svj. dr. S. U. Š., koja je bila   obiteljska liječnica opt. Š. od 2012. godine pa nadalje, istakla je da je u starom dijelu kartona postojala naznaka da je opt. liječen od alkohola, što se jasno odnosi na naprijed navedeno liječenje opt. na Klinici za psihijatriju. Nadalje je istakla  da je opt. Š. od nje tražio potvrdu radi produljenja dozvole za držanje oružja i da je ona u toj potvrdi koja je namijenjena Medicini rada  napisala dijagnoze F 10 i F 43  a radi se o liječničkoj potvrdi od 12.11.2012.  godine  „uvidom u zdravstveni karton pacijenta evidentirane su slijedeće MKB Dg: F 43 (1998) prema nalazu liječeni F 10. Od ostalih novih dijagnoza E 78, M 17, M 54, N 40, I 10. Potvrda se izdaje na zahtjev pacijenta, zbog regulacije držanja oružja“  (list 272 spisa);

 

-  vezano za nastojanje obrane da se pokaže da je opt. Š. bio na liječničkom pregledu kada je išao produljiti dozvolu za pušku pa da dakle nije alkoholičar  treba istaći  da je dana 16.7.2019. godine izvršeno produženje oružanog lista za držanje oružja  međutim kada mu se 10.7.2019. godine daje mišljenje da ispunjava uvjete iz čl. 11 st. 2 i 3 Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (list 567 spisa) vezano za zdravstveno uvjerenje navodi se „od 02.7.2014. godine“.

 

O konzumiranju alkohola po opt. Š. u svojim iskazima govorili su i svjedoci koji nemaju razloga za eventualno lažno iskazivanje pa tako:

 

-  svj. R. C. (brat pok. ošt.), koji je živio u istom dvorištu sa opt. Š. ističe da kada bi opt. Š. popio da je znao zagalamiti, da je opt. Š. pio gotovo svakodnevno, da se njegova sada pok. sestra nosila sa time „nije se žalila, dosta smireno je to podnosila čak ga je smirivala u društvu kada bi se našli … sam je znao govoriti da popije po litru ili dvije vina na dan, kada su bile fešte vidjelo se da popije puno i rekao bih da tada nije imao mjere u piću,  dosta pije od kada ga znam i to je dugo …“; 

 

-  svj. Ž. C. navodi da je nesporno da je opt. Š. volio popiti „znam da nije prošao niti jedan dan da nije popio ništa, znao je doći kod mene i moje  pok. majke na rakiju a i doma kod sebe je uvijek imao vina … mislim da je 99% vremena bio pod utjecajem alkohola … mislim da je okr. bio alkoholičar, koliko znam nije se liječio ali je baš volio popiti i pio je vino i rakiju“;

 

-  svj. K. M. pak navodi „nekad je pio više nekad manje, kad god smo došli bilo je alkohola … kada su bile svadbe ili neka slavlja znao se gadno napiti  … znam da je kupovao alkohol i pio  … mogu reći da je N. pio rekla bih svaki dan a sigurno nekada više a nekada manje, koliko je meni poznato on bi ujutro popio jednu do dvije žestice a već oko ručka počeo bi piti vino odnosno bevandu … mogu reći da sam N. vidjela pijanog, manje pijanog i trijeznog, uvijek je bio kao kruh, jako dobar čovjek … znam da je V. jednom N. rekla da ne smije toliko piti jer će postati alkoholičar a tada se napio zbog kćeri A. jer ga je izvrijeđala preko poruka i tada se baš napio …  mislim da je dosta novaca moralo odlaziti na alkohol, N. je kupovao uvijek jeftino, znam da je kupovao u Plodinama boce od 2 litre vina od kojih je jedna 20,00 kn, mislim da bi on na dan popio jednu a možda i dvije takve boce … V. je znala reći jučer se napio pa je spavao u dnevnom boravku“;

 

-  svj. A. P. „nono (opt. Š.) je pio ali za njega je to bilo kao da nije popio jer kada je moj tata pio onda je on bio agresivan, derao se a ja vezano za pijenje alkohola od strane nonota ne bih rekla da je bio alkoholičar, možda to nije normalno jer on je pio … u tim situacijama kada bi popio nije bio nasilan ni prema meni ni prema drugima  … kada smo tog dana bili na G., kada sam vježbala tu vožnju nono je iz te boce uzeo gut, dva vina … nono bi ujutro sa gutom rakije „prao zube“ a minimalno bi dnevno popio pola litre vina, to je bilo ono poslije ručka čaša vina, pa dok gleda TV ili dok ide do štale onda si je nosio onu bočicu“ a dodaje i to da bi se opt. Š. jako napio za rođendane, fešte i da je u tim situacijama bio dosta grintav ali da nije bio agresivan, pa da bi mu sada pok. V. ili ona rekle da ide leći, itd.

 

Iz provedene analize alkohola u krvi i mokraći opt. Š. proizlazi da je imenovani u trenutku događaja bio pripit obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,11 g/kg a iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. R. F., koje vijeće u cijelosti prihvaća jer je dano objektivno, nepristrano i stručno, proizlazi da kod te koncentracije kod prosječne osobe dolazi do blagih kliničkih simptoma u smislu gubitka sposobnosti socijalnog uvida i adaptacije, do blaže redukcije socijalne inhibicije i samokontrole, da su pažnja i realno sagledavanje situacije diskretno poremećeni itd., ali da osobe nisu zbog utjecaja alkohola bitno smanjenih emocionalnih, intelektualnih, fizičkih, motoričkih i senzoričkih sposobnosti.

 

Svjedoci sa kojima je opt. Š.  bio u kontaktu dana 23.10.2019. godine posredno potvrđuju ovaj nalaz. Naime,  svj.   A. P., inače unuka opt. ističe  da je tog  23.10.2019. godine zajedno sa opt. Š.  i V. išla na pistu gdje je ona vježbala vožnju, da je za to vrijeme nono tj. opt. Š. popio iz boce „gut dva vina“ naime da je u autu bilo par boca za vježbanje parkiranja a u jednoj boci da je bilo vino. Svj. C. navodi da je opt. Š. kada ga on vidi možda bio pijan ali da on to ne može reći dok svj. Đ. prilikom prvog ispitivanja navodi da je prilikom odlaska od njega opt. Š. popio jednu rakiju a slično proizlazi i iz iskaza njegove supruge svj. D. F. koja navodi da  kada je opt. Š. došao njenom suprugu pomagati cijepati drva da je popio malu čašicu rakije „možda je unutra bilo pola čašice“.

 

Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u dnevnom boravku, na podu između sjedeće garniture i stola zatečena  staklena boca zapremnine 5 litara koja je svojom trećinom ispunjena tekućinom crne boje a da se do iste  nalazi boca žestice zapremnine 1 litre s natpisom Anižeta i u kojoj se do pola boce nalazi tekućina žute boje a na sjedećoj garnituri s desne strane do naslona za ruku  i PVC boca zapremnine 1,5 litara do pola ispunjena tekućinom tamne boje s natpisom Saguaro a što je vidljivo i iz fotodokumentacije F 39 - F 47   (list 339 - 341 spisa).

 

Iz provedenog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, koje vijeće u cijelosti prihvaća jer je dano objektivno, nepristrano i stručno proizlazi da opt. Š. osobno smatra da nema nikakvih problema sa alkoholom međutim da podaci iz zdravstvenog kartona opt. (1992. godine postavljena dijagnoza alkoholizma te preporuka da se uključi u Klub liječenih alkoholičara;  2012. spominje se dijagnoza F 10, 2016. godine – povišene vrijednosti jetrenih proba) i iskazi svjedoka (puno trošio na alkohol, prigovarala mu supruga, neprimjereno se ponašao pijan, pio vrlo često, znao galamiti kad je pijan, bio ljubomoran, supruga ga ostavljala da prespava u dnevnom boravku i sl.) govore  u prilog dijagnostičkoj kategoriji alkoholizma a ističe se i to da iako u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je opt. nakon pritvaranja razvio apstinencijske smetnje koje bi upućivale na tešku fizičku ovisnost u dokumentaciji se spominje da mu je ordiniran anskiolitik koji svakako može ublažiti apstinencijske smetnje.  Zaključuje se da je njegov odnos prema alkoholu problematičan i da zadovoljava kriterije za ovisnost a uslijed dugogodišnje ovisnosti razvile su se početne psiho organske smetnje koje se manifestiraju teškoćama koncentracije, afektivnom labilnošću no te smetnje nisu težeg intenziteta. Kako je i u vrijeme počinjena kaznenog djela bio u alkoholiziranom stanju, time da je riječ o običnom opitom stanju  to vještaci zaključuju da je ovisnost o alkoholu bila odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva, da je to  dovelo do oslobođenja agresivnih impulsa pa da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno.

 

Kod kaznenog djela ubojstva motiv nije bitno obilježje djela a iz provedenog dokaznog postupka sa izvjesnošću nije utvrđeno zašto je do ovog kaznenog djela došlo – zbog toga što je sada pok. V. Š. htjela raspolagati svojom plaćom ili zbog toga što je htjela promijeniti svoj život ili zbog nečeg trećeg. Činjenica  je da su sada pok. ošt. V. Š. i opt. Š. bili u braku i da nisu imali zajedničke djece, da se sada pok. ošt.  zajedno sa opt. Š. brinula  o njegovoj unuci A. P. najmanje od njene 16. godine kada je ista počela živjeti sa njima a jedno vrijeme sa njima je živio i sin opt. Š., koji je psihički bolesnik a opt. se brinuo i o svojoj kćeri koja je također psihički bolesnik te o bivšoj supruzi. Dakle, pok. ošt. V. Š. koja nije imala djece sa opt.  Š. cijelo vrijeme radi i financijski pomaže opt. Š. u naprijed navedenom no proizlazi da je da  u zadnje vrijeme htjela nešto promijeniti – završila je tečaj za njegovateljicu, položila je vozački i kupila automobil na kredit, smršavila je 20-tak kg i u svemu tome imala je podršku opt. Š. no kada hoće dati otkaz i naći drugi posao opt. Š. se ne slaže s time jer bi tada od njegove mirovine trebalo  dakle podmirivati sve naprijed navedeno, što očito ne bi bilo dostatno pa tako:

 

-  nepristrana svj. K. M., koja se zadnje 3 i pol godine družila  sa opt. Š. i pok. ošt. V. Š. navodi da opt. Š. nikada nije zavikao na ošt. no dodaje „kraj ove priče je bio strah od egzistencije od strane N. (opt.)“  pa navodi  da je opt. Š. imao mirovinu od 4.200,00 kn, V. plaću od 4.000,00 kn a da je kredit za auto bio 1.000,00 kn i da se opt. Š. bojao  ako V. prestane raditi od čega će živjeti, da će spasti na njegovu mirovinu „a tu je bila i auto škola za A., pokazna“  i da je zato   bio  protiv toga da ošt. prestane raditi u Domu za starije i nemoćne N., Č.  „jer je bilo upitno gdje će nakon toga i koliko će raditi“  pa dodaje da je  opt. Š. pomagao kćerki A. (majka svj. P.) „sad da li je to bilo 300,00 ili 500,00 kn mjesečno ne znam, prije toga je pomagao i svom sinu A. kojem je nosio razne stvari“ a koliko se u tom braku sada pok. oštećena žrtvovala vidljivo je kada svj. M. navodi da bi ošt. V. Š.  od plaće  „zadržala za sebe određeni dio za frizuru, benzin, N. je vršio plaćanje računa … njena frizura mjesečno je bila 100,00 – 120,00 kn, nalila bi gorivo u Toyotu za 200,00 kn i ostavila si možda 100,00 kn i to je bio takav njihov dogovor, imali su međusobno punomoć ne tekuće račune … V. i opt. je nedostajalo novaca, često su se žalili na nedostatak novaca … V. je malo trošila na sebe, mislim da je dosta novaca moralo odlaziti na alkohol jer je N. kupovao boce od 2 litre vina od kojih je jedna 20,00 kn a mislim da bi N. na dan popio jednu a možda i dvije takve boce … platili su pola vozačkog ispita A. … pomagali su unuku A.“,

 

- nepristrana svj.   D. F. navodi pak  da je opt. Š. u njihovoj kući rekao da V. ne zna raspolagati novcem pa da joj on od njene plaće da 300,00 ili 400,00 kn a što je u skladu s onim što svj. M. navodi koliko je mjesečno ošt. trošila na sebe,

 

-  svj. A. P. navodi da je došla živjeti kod opt. i sada pok. ošt. kada je imala 16 godina  a misli da je tu prvu godinu sa njima živio i njen ujak (sin opt.) ali da je isti otišao jer „nije htio slušati kada su mu V. i opt. govorili da mora piti lijekove, poticali da ga nešto radi“. Vezano za samu financijsku situaciju svj. P. navodi  da kada je ujak (sin opt. ) završio na liječenju na R. da mu je opt. slao novac, da je V. imala kredit za auto u iznosu od cca 1.000,00 kn, da je tada opt. bio u mirovini dok je V. radila, da su je opt. i sada pok. V. financijski  uzdržavali, da polaže vozački ispit i da je dogovor bio da pola plati ona a pola opt. i V.,  da je  opt. za cijelo to vrijeme davao novac i njenoj majci u početku 100,00 – 300,00 kn a kada ne bi imao novac da bi ga njena majka počela vrijeđati a zadnjih godinu dana majka da je tražila novac od nje. Iako svj. P. navodi  da je to bio tipičan brak, normalan brak gdje je bilo ljubavi, dodaje da je ponekad taj odnos bio kao odnos psa i mačke npr. vezano za to je li ručak presoljen i sl., a zadnja neka svađa da je bio V. posao, naime da je V. htjela dati otkaz i ići raditi u I. čemu se opt. Š. usprotivio pa da su svi zajedno sjeli i nekako se složili da će V. ostati raditi tamo gdje je dok ne dobije bolju priliku a potom da će ponovno razgovarati o tome, da kada bi ona i V. išle u kupovinu da bi opt. Š. znao reći V. da ne troši na gluposti, da ne potroši puno,

 

-  svj. Ž. C. ističe da zna da su opt. Š.  i sada pok. ošt. imali prepirke „kao svaki drugi bračni par, ništa strašno“, da je to bilo uglavnom oko financija, da im je posuđivala novac kada je trebao npr. za registraciju auta ili V., da joj je  susjeda D. rekla da se jednom prilikom opt. Š. „hvalio kako raspolaže V. bankovnom karticom, da joj da 400,00 kn mjesečno“  no nije pitala sada pok. V. je li to tako, da je V. tražila da joj posudi novac kada je trebao polog za auto no ne sjeća se koliko je to prije smrti, da ju je par dana prije smrti ili tog dana V. pitala da joj posudi 400 kn za sanitarnu knjižicu ali da nije došla po taj novac a dodaje i slijedeće „mogu reći da je pokazivao neku ljubomoru vezano za to što je on stariji a V. mlada, znam da je bio posesivan i oko toga kada bi V. nešto kupila tad bi znao na nju galamiti jer sve je morao kupovati on ;

 

- iz iskaza brata pok ošt. svj. R. C. proizlazi da su opt. Š. i pok. ošt. dobro živjeli, da su koliko on zna bili u dobrim odnosima, da je pok. ošt. u zadnje vrijeme bila zadovoljna „kupila je auto, plaća joj je narasla … u zadnje vrijeme smršavila je 20 kg … mislim da je to željela … poznato mi je da je opt. osim što je sa svojom mirovinom pomagao unuku pomagao i svoju kćerku, sina i bivšu suprugu“ pa dodaje da je možda opt. Š.  u zadnje vrijeme bio malo ljubomoran jer je V. u zadnje vrijeme završila za njegovateljicu, dobila  bolju plaću, smršavila a dodaje i to  kako je od A. (svj. P.) čuo da se opt. Š.  ljutio jer je V. počela naređivati kako će se potrošiti novac od njene plaće a prije ovog da se opt. Š. kod susjede D. Đ. (radi se o susjedi svj. D. F. čiji suprug je svj. Đ.) hvalio da uzme cijelu V. plaću a njoj da  400,00 kn jer da joj više ne treba;

 

-  o tome da su  opt. Š. a time i sada pok. ošt. V. Š. financijski pomagali punoljetnu kćer i sina opt. Š. iz prvog braka govore i SMS poruke pronađene pretragom mobitela opt. Š. broja 091 ........ (list 3/564 spisa) npr. dana 05.8.2016. godine poruka upućena A. (sinu opt.) „V. je, kako moreš slati tati takve poruke, još imaš obraza zvat ga, more te bit sram, samo kada ti treba zoveš srami se, zaboravi ovaj broj, dobit ćeš penziju i bok i ti si nama dužnik“; dana 24.8.2016. godine opt. Š. šalje poruku sinu A. „jučer sam ti poslao lovu“ dok mu kćer A.  u razdoblju od 06.4. - 18.4.2019. godine šalje poruke „tata molim te kupi A. neki najjeftiniji mobitel od 150 kn …“, „tata oprosti tko je u vašoj kući muško ko žensko opet slušaš onu vješticu ispadaš papak još je to tvoja kuća i treba da se znaš postaviti molim te donesi mi duhan i hrane“, „tata molim te donesi nam 300 kn onda hranu i 6 osigurača, grlo i za popravak školjke sudopera i za otvoriti staklo u sobi“, „ima da posudiš 4000 kn što si A. dužan jer nisi htio platiti K. vozački i pitam se jesi li sina zvao na odjel“, „tata molim te da mi kupiš ortopedske šlape jer ne pomažu ni lijekovi i univerzalni daljinski“, „tata molim te ti ili A. mi dajte za farbu 160 kn i veš 200 kn“  a u razdoblju od 03.5. - 26.5.2019. poruke „Hoću novu televiziju i 4000 kn što nisi htio platiti unuku za vozački ili se ubij đubre jedno još si mi i kćer smutio blagoslovljeno vam bilo“,“Hvala ti tata puno na staroj kući ovdje ti je džungla životinjsko carstvo najedanput svi su ludi za mnom jer sam smršavila i proljepšala se dame biraju jel tako molim se za tebe i ti zaslužuješ mirnu starost i blagostanje, novac, voli te A.“, „Ubij se đubre jedno pijano pedofilsko siledžijsko kradeš struju na crno radiš pištolje dijelove autića i dalje lažeš“ itd.,

 

-  što se tiče financijske situacije pretragom mobitela opt. Š. broja 099 ....... (list 1/562 spisa) i sada pok. ošt.  broja  091 ....... (list 2/563 spisa) razvidno je da su ih banke obavještavale porukama o stanju na računu pa tako npr. opt. Š. dana 16.10.2019. godine dobiva poruku da je u minusu za iznos od 9.839,25 kn dok je stanje salda na računu sada pok. ošt. dana 23.10.2019. godine bilo u minusu za iznos od  176,71 kn a sam optuženik navodi „moj život je bio u minusu a i sada je“.

 

                Dakle, iz svega što je naprijed navedeno nedvojbeno proizlazi da je opt. Š., na način opisan u točki 1 izreke presude, sa izravnom namjerom počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 110 KZ/11 radi čega ga je valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu, a iz provedenog vještačenja proizlazi da je bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno i da je ovisnost o alkoholu bila odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela.

 

Što se tiče svj. A. I., njen iskaz nije posebno analiziran jer je iz istog razvidno da nema nikakvih saznanja o kaznenom djelu ubojstva  a o privatnim stvarima nije razgovarala sa sada pok. ošt. V. Š..

 

u odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331 st. 1 KZ/11 iz toč. 2 izreke presude

 

Opt. Š. izjasnio se da se ne smatra krivim  u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2 izreke presude navodeći u svojoj obrani da je sada pok. V. bila jako dobro upoznata sa oružjem, da je bila u postrojbama HOS-a „pucala je kao muškarac, i ova kubura došla je sa njene strane …….“ međutim takva njegova obrana  kontradiktorna je kako sama sebi tako i provedenim dokazima, pa tako opt. Š. u svojoj   obrani, između ostalog  navodi „on (pok. M. B.) kaže – što imaš od oružja a ja mu kažem – imam kuburu u baraci, kemijsku u autu i pušku u podrumu“ dakle, onaj tko je u posjedu ovog oružja je opt. Š. jer činjenica je uostalom da je kubura i pronađena u baraci a kemijska u automobilu.

 

Naime, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija te zapisnika o pretrazi pokretne stvari i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta nedvojbeno proizlazi da su djelatnici policije dana 24.10.2019. godine u vrtnoj baraci opt. Š. pronašli i privremeno oduzeli vatreno oružje ručne izrade u obliku kubure, cal 12/70 sa 5 komada streljiva, naime prije početka pretraga opt. Š. je izjavio da u baraci posjeduje jedan komad oružja - ručno izrađeno oružje za lovačko streljivo cal. 12 mm a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. N. proizlazi da  kubura služi za ispaljivanje lovačkog streljiva cal. 12/70 mm, da je ista u funkcionalnom stanju i da je iz iste u vrijeme laboratorijskog ispitivanja bilo moguće ispaliti lovačko streljivo cal 12/70, da je iz iste pucano a da njena cijev nakon zadnjeg pucanja nije ili je slabo očišćena   a navodi se i to da je ovo oružje izrazito opasno za upotrebu.

 

Dajući primjedbu na iskaz svj. Š. opt. Š. je naveo da se kasnije, kada je po njega došla temeljna policija,  sjetio da u autu ima oružje a  pretragom osobnog automobila opt. Š. u istom je pronađeno vatreno oružje ručne izrade u obliku penkale, cal 22 Long Rifle sa streljivom  u cijevi, a za ovo oružje balističkim vještačenjem utvrđeno je da je da se radi o prikrivenom vatrenom oružju ručno-radioničke izrade u obliku penkale koje se sastoji od dva dijela spojena navojem i to gornjeg dijela sa mehanizmom za napinjanje i otpuštanje udarne igle te donjeg dijela sa ležištem streljiva i neužljebljenom cijevi. Isti se puni jednim komadom streljiva odvrtanjem dijela cijevi ukupne dužine 148 mm a ispaljivanje se vrši otpuštanjem udarne igle pomoću sistema opruge, da je isto namijenjeno za ispaljivanje bojevog malokalibarskog streljiva sa rubnim paljenjem cal. 22 Long Rifle, da je isto u funkcionalnom stanju i da je bilo moguće u vrijeme laboratorijskog ispitivanja ispaliti streljivo cal. 22 Long Rifle iz istog, da je iz ovog oružja pucano a da njegova cijev nakon zadnjeg pucanja nije očišćena ili je slabo očišćena.

 

Dakle, nedvojbeno je  da je penkala/kemijska pronađena u osobnom automobilu opt. Š., kojim automobilom se isti po počinjenju kaznenog djela iz toč. 1 izreke presude dovezao od kuće u Č. do baze Specijalne jedinice policije na K.  dok je kubura pronađena u vrtnoj baraci opt. Š.  dakle radi  se  o oružju koje je nedozvoljeno posjedovao, izradio i nabavio opt. Š., a da je tome tako slijedi posredno iz iskaza svjedoka pa tako:

 

-  svj. Ž. C., kojoj sud nema razloga ne vjerovati, navodi „nikada nisam vidjela oružje u rukama V., ne sjećam se“;

 

-   nepristrana svj. A. P. (unuka opt. Š.) ističe „znala sam da ima pušku za koju ima dozvolu, znala sam da ima i zračnicu i tu iglu (penkalu) dok za pištolj (kuburu) nisam znala“  pa pojašnjava da ne zna otkud opt. Š. kubura a da joj je za kemijsku (penkalu) opt.  Š. jedne prigode rekao da je to dobio kada je bio u ratu i da im to može poslužiti za obranu ako im netko upadne u kuću pa da je ta penkala i bila u kući. Onaj koga vidi  da puca za Novu godinu, i slično je opt. Š. no ne može potvrditi da je vidjela da je sada pok. V. Š. pucala iz nekog oružja, ne sjeća se toga, dok 

 

-  svj. R. C., čiji iskaz vijeće u cijelosti prihvaća kao istinit i vjerodostojan, između ostalog navodi  da mu je poznato da je opt. Š. imao kemijsku, M-48 i zračnicu naime da mu je opt. Š. to i pokazao „i koliko znam to je držao u konobi koja se nalazi kraj kuće“, nadalje   je naveo da je opt. Š. imao vrt na kojem je bila neka štalica, voćnjak no ne zna je li opt. Š. tamo nosio to oružje a dodaje i slijedeće  „prisjećam se da mi je možda pokazivao to prerađeno oružje tzv. penkalu koju je on napravio“  itd. 

 

Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana donesen je 12.10.2018. godine i objavljen u Narodnim novinama broj 94/2018 od 24.10.2018. godine a stupio je na pravnu snagu 8 dana po objavljivanju u Narodnim novinama. Stupanjem na snagu ovog Zakona prestao je važiti Zakon o oružju (NN 63/07, 146/08 i 59/12) kao i Pravilnik o vrstama i dozvoljenim kalibrima oružja za samoobranu (NN 33/08) itd.

 

Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/2018) u čl. 7 st. 1 toč. 3 propisuje da je skriveno ili prikriveno oružje kategorije A – zabranjeno vatreno oružje, naime u čl. 6 st. 1 toč. 27 navodi se da je skriveno ili prikriveno oružje ono oružje koje je skriveno u drugim predmetima kao i skrivena oružja koja su izrađena u obliku nekog uporabnog predmeta određene namjene pa tako svojim vanjskim izgledom ne sliči na oružje već na neki određeni uporabni predmet što se jasno odnosi i na vatreno oružje ručne izrade u obliku penkale, cal. 22 Long Rifle sa metkom u cijevi a što je oduzeto pretragom automobila opt. Š..  I prema ranije važećem Zakonu o oružju (NN 63/07, 146/08 i 59/12) u oružje kategorije A tj. zabranjeno oružje bilo je svrstano vatreno oružje koje je skriveno u drugim predmetima (čl. 6 i 7).

 

Vezano za kuburu ručne izrade, cal. 12/70 sa 5 komada streljiva koja je pronađena u vrtnoj baraci opt. Š. valja istaći da je u  oružje kategorije A tj. zabranjeno vatreno oružje po čl. 7 st. 1 toč. 11  Zakona   o nabavi i posjedovanju oružja građanima svrstano  i oružje koje je izrađeno ili prerađeno bez odobrenja a prema odredbi čl. 6 st. 1 toč. 15 mužari i kubure su ručne ili samostojeće naprave namijenjene izazivanju glasnog pucanje koje su konstruirane tako da ne mogu primiti cjeloviti naboj, pune se s ušća cijevi određenom količinom crnog baruta i pale štapinom, kremenom i kapislom a zatvaraju sredstvom male specifične težine.  Prema ranije važećem Zakonu o oružju (NN63/07, 146/08 i 59/12) mužari su bili svrstani u oružje kategorije C (čl. 6) a to oružje je bilo dozvoljeno oružje za koje je potrebna prijava nadležnom tijelu (čl. 7) dok se kubure posebno ne spominju  međutim u toč. 9 a vezano za oružje kategorije A tj. zabranjeno oružje govori se o oružju koje je izrađeno ili prerađeno bez odobrenja za promet s oružjem „osim oružja iz točke 3 kategorije C“ tj. mužara i „točke 2. kategorije D“ tj. oružja s tetivom, dakle nedvojbeno je da je kubura i prema prijašnjem Zakonu bila svrstana u kategoriju zabranjenog oružja.

 

Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno je da je opt. Š. na način opisan u točki 2 izreke presude kako u objektivnom tako i u subjektivnom smislu ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 331 st. 1 KZ/11, radi čega ga je valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

 

u odnosu na odluku o kazni, oduzimanju predmeta, sigurnosnoj mjeri, troškovima kaznenog postupka

 

Pri  izboru vrste i mjere  kazne vijeće je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća odnosno manja, pa je opt. Š. najprije u odnosu na svako pojedino djelo utvrđena kazna zatvora a zatim je primjenom propisa o stjecaju opt. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, koju kaznu vijeće nalazi podobnom da ostvari svrhu kažnjavanja: izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

U odnosu na oba kaznena djela opt. Š. olakotnim je cijenjena okolnost da se radi o osobi sa navršenih 70 godina života, o osobi  koja do sada nije osuđivana, okolnost da se i u tim poodmaklim godinama, zajedno sa sada pok. V. Š., brinuo oko bolesne punoljetne djece iz prvog braka i unuci A. P. a olakotnim mu je cijenjeno i zdravstveno stanje – povišene vrijednosti kolesterola odnosno masnoća, bolovi u koljenima, bol u leđima, povećanje prostate, oštećenje jetre, povišeni krvni tlak.

 

Kao olakotno vijeće je opt. Š. cijenilo i okolnost da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela iz toč. 1 izreke presude i upravljanja svojom voljom za kazneno djelo ubojstva bile smanjene ali ne bitno, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja te dopune o provedenom psihijatrijsko psihološkom vještačenju a koje vijeće u cijelosti prihvaća jer je dano objektivno, nepristrano i stručno. Naime, opt. Š. je osoba iznadprosječno intelektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu sa narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama a prema mišljenju vještaka, koje vijeće u cijelosti prihvaća, ovisnost o alkoholu bila je odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva.

 

Otegotnim je opt. Š. u odnosu na kazneno djelo ubojstva cijenjena okolnost da mu je sada pok. V. Š. bila supruga koja je  za sve vrijeme trajanja braka zajedno sa njim skrbila o njegovoj djeci, njegovoj unuci a posebno otegotnim mu je cijenjen sam način počinjenja kaznenog djela tj. okolnost da joj je prišao s leđa i ispalio u glavu streljivo velike razorne moći uslijed čega je došlo do razorenja glave, dakle  jasno je da njegov napad nije očekivala a nije ga mogla ni izbjeći naime u situaciji kada joj puca u glavu straga dok ona sjedi za kompjuterom ne daje joj ni najmanju mogućnost da se pokuša braniti. 

 

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 2 otegotnim mu je cijenjeno da je ovo oružje držao, posjedovao dulje razdoblje i da je znao da se radi o zabranjenom oružje, a što proizlazi i iz činjenice  da je oružje kojim je počinjeno kazneno djelo iz toč. 1 izreke presude uredno legalizirao.

 

Kako je odredbom čl. 79 st. 2 KZ/11 propisano da se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela mogu oduzeti to je od opt. Š. a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1 izreke presude valjalo oduzeti pušku kojom je to kazneno djelo počinjeno a osim toga valjalo je oduzeti i pronađeno streljivo za istu pušku, kako je to precizirano u izreci presude, a svi ti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 79 st. 4 KZ/11).

 

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 2 izreke presude valjalo je po čl. 331 st. 7 KZ/11 od opt. Š. oduzeti oružje ručne izrade u obliku kubure te prikriveno vatreno oružje izrađeno u obliku penkale, koje je pobliže opisano u izreci presude.

 

Svrha sigurnosnih mjera je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela a kako je tempore criminis a vezano za kazneno djelo iz toč. 1 izreke presude, opt. Š. bio u pripitom stanju sa koncentracijom od najmanje 1,11 g/kg i kako je provedenim psihijatrijsko-psihološkim vještačenjem kod opt. Š. dijagnosticirana ovisnost o alkoholu koja ovisnost je  bila odlučujuća prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva i kako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo  to je radi redukcije rizičnog ponašanja u budućnosti prema opt. Š. valjalo po čl. 69 KZ/11 izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u alkoholu, koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena a najduže 3 godine.

 

Budući je oglašen krivim opt. Š. naloženo je da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 kn koji iznos je odmjeren obzirom na trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka a također mu je naloženo da u istom roku podmiri troškove koji su unaprijed isplaćeni iz proračunskih sredstava i to: naknadu KBC-u R. za analizu krivi i urina – 668,80 kn (list 100 - 101, 103 – 104, 323 – 324 spisa), naknadu Domu zdravlja za presliku zdravstvenog kartona – 62,50 kn, naknadu Medicinskom fakultetu R. za obavljenu obdukciju – 4.000,00 kn (list 201 – 202 spisa), naknadu Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. – toksikološko vještačenje 2.300,00 kn (250,00 kn – list 173 i 199 spisa  te  2.050,00 kn – list 206, 231 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći – 1.500,00 kn (750,00 kn – list 217 spisa te 750,00 kn – list 224 spisa), DKT pretraga i vještačenje – 3.776,00 kn (list 400 spisa), biološko vještačenje – 24.200,00 kn (list 432 spisa) te  balističko vještačenje – 9.616,00 kn (list 420 spisa),  naknadu Klinici za psihijatriju V. – 3.750,00 kn (1.875,00 kn - list 460 i 462 spisa te 1.875,00 kn - list 685, 690 spisa)  kao i nagrade stalnim sudskim vještacima: doc.dr.sc. N. B. u iznosu od 8.400,00 kn (6.000,00 kn - list 462 spisa  2.400,00 kn - list 685, 2/687, 692 spisa), psihologu prof. R. K. u iznosu od 2.313 kn (1.248,00 kn - list 462 spisa te 1.065,00 kn – list 791- 792 spisa – vještaku je isplaćeno ukupno 1.385,00 kn međutim trošak pristupa vještaka za raspravu zakazanu za 21.1.2021. u iznosu od 320,00 kn pada na teret proračunskih sredstava a zbog nepropisnog sastava suda, list 726 – 729 spisa), prof. dr. sc. D. C. u iznosu od   1.500,00 kn  (list 133 spisa) te nagradu za pristup na raspravu i dopunu nalaza i mišljenja u iznosu od 520,00 kn (list 2/581, 615 spisa), vještaka za biološka vještačenja N. O.  u iznosu od 320,00 kn (list 1/580, 614 spisa),  dr. R. F. u iznosu od 688,00 kn (list 1/666, 694 spisa) dok će se o svim ostalim troškovima za koje su u vrijeme presuđenja nedostajali podaci o visini istih donijeti posebno rješenje.

 

Činjenica je da opt. Š. ima mirovinu u iznosu od 4.280,00 kn  ali ima i značajnu imovinu (list 42 – 43 presude) a iz čega proizlazi da može podmiriti naprijed navedene troškove kaznenog postupka bez štete za vlastito uzdržavanje.

 

u odnosu na odbijene dokazne prijedloge

             

Prijedlog obrane (list 794 – 795 spisa) da se provedeno novo psihijatrijsko psihološko vještačenje opt. Š. jer da su ispunjene pretpostavke iz čl. 317 i čl. 318 ZKP-a odnosno da je "proturječnost nalaza takva da je opterećena tolikim nedostacima koji dovode u pitanje kvalitetu nalaza i mišljenja angažiranih vještaka" i da se novo vještačenje povjeri Medicinskom fakultetu u Z. iz razloga „koje smo naveli na prošloj raspravi “ čime se misli na primjedbe dane 01.02.2021. godine sa lista 781 spisa „Cijenim sa stručnog aspekta nalaz i mišljenje ovih vještaka nedostatno adekvatnim za potrebe donošenja odluke u ovoj pravnoj stvar. Stručna literatura temeljnu odrednicu dijagnosticiranja PTSP-a navodi Hardvarski upitnik na traumu za kojeg je vještak psiholog rekao da ga ne poznaje a zatim i pojasnio da on koristi sasvim druge upitnike … Niti vještak psihijatrijske struke nije dala odgovor kojim bi se ovakvo moje stajalište povezano sa stručnom literaturom obeskrijepilo već je svojevrsni izlaz u situaciji nedostataka odgovarajućih argumenata tražila u davanju općenitih, paušalnih odgovora uz korištenje stručnih termina koje mi možemo i ne moramo razumjeti … cjelokupni nalaz i mišljenje polaze od pretpostavke svojevrsnog „namještanja obrane u smislu utvrđivanja određenih psihičkih poremećaja kod okrivljenika zbog kojih bi isti bio neubrojiv a koje a priori stajalište ne može i ne smije biti u sadržaju niti jednog nalaza i mišljenja već se koncept svakog nalaza i mišljenja mora temeljiti jedino i isključivo na stručnoj procjeni sadržaja materijalne dokumentacije i svega onoga što se inače koristi kod izrade takvog nalaza i mišljenja. Neobjašnjivo je u situaciji kada jedan od svjedoka jasno ukazuje na određeno psihičko stanje okrivljenika koje stručna literatura opet prepoznaje kao nešto što u ovom konkretnom slučaju definitivno ide i mora ići u prilog okrivljenika tad vještaci opet općenitim i paušalnim odgovorima isključuju bez jasnog i konkretnog obrazloženja … kada vještaci ističu narcisoidni poremećaj okrivljenika pa između ostalog i u dijelu kada isključuju mogućnost PTSP-a kod opt., a kada im obrana onda kroz takvo potenciranje tog istog narcističkog poremećaja ukazuje na konkretnu dijagnozu koja prati takav intenzitet narcističkog poremećaja onda opet vještaci paušalno i bez konkretnog obrazloženja isključuju sve to opet se pozivajući na navodne razlike u iskazivanju okr. prilikom intervjua koji je isti obavljao sa njima, to je apsolutno neprihvatljivo jer određene stvari koje proizlaze iz samog spisa ne mogu se po stajalištu obrane na ovaj način ignorirati u smislu razloga zbog kojeg su vještaci psihijatar i psiholog angažirani u ovom predmetu“ time da dodaje „nije sporno da postojeće vještačenje formalno zadovoljava kriterije jednog vještačenja ali stajalište je obrane da sadržajno osim općenitih i paušalnih postavki lišenih bilo kakvog konkretiziranja osobe optuženika isto vještačenje ne može predstavljati temelj za razloge zbog kojih je takvo vještačenje u ovom kaznenom postupku upotrijebljeno“ pa to obrazlaže  stavljanjem:

 

- primjedbi na vještaka psihologijske struke  u smislu da isti na konkretne upite obrane koji bi se ticali egzistiranja PTSP-a kod opt. Š. „ne samo da nije dao konkretne odgovore već je iskazao i određenu nekompetentnost“, da je sam vještak u odnosu na metodu utvrđivanja egzistiranja PTSP-a kod opt. Š. rekao da „test M-PTSP kojeg je koristio nije pouzdan i da nema kontrolnih parametara temeljem kojih bi se moglo doista utvrditi da li kod opt. egzistiraju određeni elementi PTSP ili doista potvrđuju stajalište vještaka da takvih elemenata nema … ono što je na određeni način najviše isprovociralo obranu vezano za isto vještačenje psihologa jeste njegov odgovor na upit obrane vezano za korištenje Hardvarskog upitnika za stresne traumatske događaje kada je isti vještak doslovno rekao da ne zna za tu metodu … vještak psiholog R. K. nestručan je i nekompetentan kada se na taj način očitovao o Hardvarskom upitniku … sa Interneta sam skinuo jedan stručni članak skupine autora u kojem se doslovno navodi da je upravo u hrvatskim psihijatrijskim okvirima iznimno bitno korištenje Hardvardskog programa za traumu i to sa osobitim naglaskom na borbenim djelovanjima hrvatskih veterana  … vještak izričito prilikom izrade nalaza i mišljenja potvrđuje  da nije koristio medicinsku dokumentaciju koja prileži predmetnom spisu a koja se odnosi na psihijatrijsko liječenje opt. početkom 1992. godine kada je uz dijagnozu teške anksioznosti i depresivnog stanja ali naravno i alkoholizma hospitaliziran na psihijatriji … apsolutno je neprihvatljivo da kada obrana prilikom saslušanja vještaka istom ukaže na sadržaj takve medicinske dokumentacije da isti u medicinskoj dokumentaciji evidentiranu tešku anksioznost i depresivne epizode, koje uzgred rečeno predstavljaju temeljne simptome PTSP-a vezuje za navodne bračne probleme opt. u tom trenutku te jednostavno otklanja bilo kakvu povezanost takvih simptoma  sa sudjelovanjem opt. u teškim ratnim operacijama u najtežem razdoblju Domovinskog rata na ličkom ratištu a to je krajem 1991. i početkom 1992. godine  … kontradiktoran je sam sebi kada kaže da kod opt. niti s jednim testom nije utvrdio elemente PTSP ali zato konstantno tvrdi da kod opt. postoji anksioznost, depresivnost  … isti simptomi predstavljaju temeljne simptome PTSP-a a od istog vještaka nismo čuli zašto opt. nema PTSP osim paušalnih, neprovjerljivih i općenitih odgovora  … vještak psihologijske struke potvrđuje da kod opt. postoje početna ili uznapredovala oštećenja mozga ali na pitanje obrane zbog čega nije koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja MR  mozga isti vještak bez ikakvih dilema kaže da je MR mozga, u medicinskom smislu najsofisticiraniju metodu utvrđivanja možebitnog oštećenja mozga, pretpostavio psihologijskom testu“,

 

- te stavljanjem primjedbi na vještaka psihijatrijske struke koja je potvrdila da je koristila postavke vještaka psihologijske struke kada je iznijela svoj konačni zaključak vezano za opt. pa smatra da time njen nalaz i mišljenje nije prihvatljiv jer se temelji na „nestručnim i nekompetentnim postavkama vještaka K. … bez ikakvih argumenata vezanih za osobnost samog opt. otklanja da bi kod istog zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu uopće mogli govori o PTSP … kada joj se kaže da je bio sudionik Domovinskog rata, bio je hospitaliziran neposredno nakon sudjelovanja u teškim ratnim operacijama ista kaže: da, sudjelovao je u Domovinskom ratu i to nije predispozicija koja bi bila pogodna da kod okr. stvori simptome PTSP-a … i to unatoč tome što u medicinskoj dokumentaciji opt. opet egzistiraju anksioznost, depresivne epizode i sve ono što se po stručnoj literaturi veže za PTSP … kada joj se ukaže na takav sadržaj medicinske dokumentacije i činjenicu da se zadnjih 25 godina kroz medicinski karton opt. provlači dijagnoza koja upućuje na teški akutni stres i na određene psihičke tegobe ista bez potrebe da to na odgovarajući stručni način stručno obrazloži jednostavno apriori zauzima stajalište – toga kod opt. nema … posebno je sa stajališta obrane iritantno tumačenje na pitanje neubrojivosti opt. predstavlja koncept njegove obrane .. nalaz i mišljenje ne sadrži stručnu analizu obrane opt. i sadržaja iskaza svj. D. C. već se jednostavno temelji na odgovorima koji su neobrazloženi, neargumentirani i samim time neshvatljivi i nerazumljivi", itd.,

 

odbijen je jer nalaz i mišljenje  psihijatrijsko psihološkog vještačenja  te dopune istih po stalnim sudskim vještacima nisu ni nejasni  ni nepotpuni niti u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima. Psihijatrijsko psihološko vještačenje bilo je povjereno Klinici za psihijatriju V., Zavod za forenzičku psihijatriju koja je iz reda svojih stručnjaka odredila psihijatra i psihologa koji su nalaz i mišljenje temeljili na sudskom spisu, dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i vlastitom  ispitivanju optuženika obavljenom na Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V. u više navrata a po obavljenom vještačenju te po obavljenoj dopuni vještačenja slučaj je prikazan na zajedničkom sastanku forenzičkog tima na kojem je usaglašeno mišljenje koje je dano kako u osnovnom nalazu i mišljenju tako i u dopuni nalaza i mišljenja. Zbog naprijed navedenog vijeće ne nalazi osnove sumnje u točnost danog nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja a kako je i naprijed rečeno u mišljenju vještaka proturječnosti ili nedostataka se ne nalazi, čime se naravno misli i na dopune nalaza i mišljenja koje su dali na raspravi.

 

 

U Rijeci, 24. veljače 2021. godine

 

 

                                                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA                                                                                                                                             Ika Šarić

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

              Žalba se podnosi u 3 (tri) pisana primjerka ovome sudu a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud RH u Zagrebu.