Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3815/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3815/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. M., OIB: , 2. P. M., OIB: i 3. A. M., OIB: , svi iz K. L., zastupani po punomoćniku D. V., odvjetniku u K. K., protiv tuženika: 1. Grada K., OIB: , K. S., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., 2. H. I. d.o.o., OIB: , Z., 3. H. P. p. d.o.o., OIB: , Z., i 4. H. C. d.o.o., OIB: , Z., , 3. i 4. tuženici zastupani po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. - 3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2281/2017 od 26. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-/29/13 od 14. srpnja 2017., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2281/2017 od 26. listopada 2017., u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijena žalba 1. - 3. tužitelja te predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2281/2017 od 26. listopada 2017. odbijene su žalbe 1. -3. tužitelja kao i žalbe 2. te 3. i 4. tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-/29/13 od 14. srpnja 2017. kojom je suđeno:

 

I - Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova nematerijalne štete iznose kako slijedi:

 

a) tužitelju pod 1) iznos od 44.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

b) tužiteljici pod 2) iznos od 44.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

c) tužiteljici pod 3) iznos od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

s tim da zatezne kamate teku po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

II - Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužitelju pod 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova materijalne štete na motokultivatoru iznos od 943,85 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

III - Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužiteljima s osnova materijalne štete i to crnine, pogrebnih troškova, troškova osmrtnice iznose kako slijedi:

a)tužiteljima pod 1) i 2) svakome po 400,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

b) tužiteljima pod 1), 2) i 3) na jednake dijelove iznos od 337,60 kuna sa zateznim kamatama od 1.lipnja 2001.g. do isplate,

 

s tim da zatezne kamate od 1.lipnja 2001.g. do 30.lipnja 2002.g. teku po stopi od 18% godišnje, od 1.srpnja 2002.g. do 31.prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.g. do 30.lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.siječnja 2016.g. do 30.lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.siječnja 2017.g. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

IV – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim su tužitelji zahtijevali da im tuženici u roku od 15 dana naknade štetu kako slijedi:

 

a) tuženik pod 1) nematerijalnu štetu u iznosu od 300.000,00 kuna svakom od tužitelja sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

 

b) tuženik pod 1) materijalnu štetu svim tužiteljima u iznosu od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30.svibnja 2001.g. do isplate,

 

c) tuženik pod 1) materijalnu štetu tužitelju pod 1) u iznosu od 4.719,27 kuna sa zateznim kamatama od 20.svibnja 2001.g. do isplate,

 

d) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužiteljima pod 1) i 2) svakome po iznos od 256.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

e) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužiteljici pod 3) iznos od 285.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017.g. do isplate,

 

f) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužitelju pod 1) iznos od 3.775,42 kuna sa zateznim kamatama od 20.svibnja 2001.g. do isplate,

 

g) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno svim tužiteljima iznos od 13.862,40 kuna sa zateznim kamatama od 30.svibnja 2001.g. do isplate,

 

i) zatezne kamate na dosuđeni iznos od 943,85 kuna za razdoblje od 20.svibnja 2001.g. do 13.srpnja 2017.g.,

 

j) zatezne kamate na dosuđeni iznos od 337,60 kuna za razdoblje od 30.svibnja 2001.g. do 31.svibnja 2017.g.,

 

k) zatezne kamate na dosuđene iznose od po 400,00 kuna za razdoblje od 30.svibnja 2001.g. do 13.srpnja 2017.g.

 

V - Nalaže se strankama da jedni drugima naknade parnični trošak u roku od 15 dana i to kako slijedi:

 

a) tužitelji pod 1), 2) i 3) na jednake dijelove tuženiku pod 1) iznos od 262.375,00 kuna,

 

b) tuženik pod 2) svakom od tužitelja pod 1), 2) i 3) iznos od po 5.418,03 kuna,

 

c) svaki od tužitelja pod 1), 2) i 3) tuženiku pod 3) iznos od 40.131,00 kuna (ukupno 120.393,00 kuna),

 

d) svaki od tužitelja pod 1), 2) i 3) tuženiku pod 4) iznos od 40.131,00 kuna (ukupno 120.393,00 kuna).

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev 1. - 3. tužitelja odbijen, kao i protiv odluke o troškovima postupka, 1. - 3. tužitelji (dalje: tužitelji) su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troškova revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelja 3. i 4. tuženici predlažu reviziju tužitelja odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Pobijani dio drugostupanjske presude je onaj kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (točka IV. prvostupanjske presude), a kojim su tužitelji zahtijevali da im tuženici nadoknade štetu i to:

 

a) 1. tuženik

- nematerijalnu štetu u iznosu od 300.000,00 kn svakome od tužitelja,

- materijalnu štetu svim tužiteljima u iznosu od 15.000,00 kn, a

- 1. tužitelju i daljnju materijalnu štetu u iznosu od 4.719,27 kn,

 

sve s pripadajućim zateznim kamatama,

 

b) 2. – 4. tuženici solidarno (i s 1. tuženikom)

- 1. i 2. tužiteljima iznos od 256.000,00 kn svakome,

- 3. tužiteljici iznos od 285.000,00 kn,

- 1. tužitelju daljnji iznos 3.775,42 kn,

- 1. - 3. tužiteljima iznos od 13.862,40 kn

 

sve s pripadajućim zateznim kamatama,

 

pa je očito da u odnosu na svakog od tužitelja te tuženike pod 1. i 2. - 4. vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi zakonom propisani iznos od 200.000,00 kn pa je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da su „tužitelji podnijeli žalbu pobijajući presudu pod točkom IV. kojom je odbijen tužbeni zahtjev te pod točkom V. kojom je odlučeno o troškovima postupka“ (zadnji odlomak na str. 3.), te nadalje da „postotak odgovornosti prednika tužitelja doista, s obzirom na utvrđene činjenice, ne bi mogao biti veći, a kamoli da bi pok. Marinko Mateljan bio u cijelosti odgovoran za nastanak prometne nezgode… Dapače, sve upućuje da bi suodgovornost tuženika pod 2., 3. i 4. bila veća, ali kako se tužitelji nisu žaliti u odnosu na toč. I., II. i III., nije dopušteno vršiti preinaku presude na štetu tuženik 2., 3. i 4.“ (6. i 7. odlomak na str 5. obrazloženja).

 

S pravom u reviziji ističu tužitelji da je izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno izričitoj odredbi čl. 358. st. 3. ZPP prema kojoj tužitelji nemaju pravni interes podnijeti žalbu protiv dijela presude kojim je njihov zahtjev prihvaćen (točke I. – III. izreke prvostupanjske presude) te bi, da su to i učinili, njihova žalba bila odbačena kao nedopuštena.

Oni su pobijali dio prvostupanjske presude kojim je njihov zahtjev odbijen, kako prema 1. tuženiku, tako i prema 2. – 4. tuženicima, pa su razlozi drugostupanjske presude da o njihovim žalbenim razlozima u odnosu na 2. – 4. tuženike ne odlučuje, uz obrazloženje da nisu pobijali dosuđujući dio presude, potpuno nerazumljivi i izostali su razlozi o osnovanosti žalbenih razloga tužitelja u odnosu na te tuženike.

 

Posljedično iznesenom, a budući da je drugostupanjski sud propustio cjelovito ocijeniti pravilnost pobijane prvostupanjske presude polazeći od svih žalbenih navoda tužitelja, pobijanu presudu u tom dijelu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuju tužitelji.

 

Nadalje, u odnosu na iznesene žalbene navode tužitelja koji se odnose na odgovornost 1. tuženika za štetu koju trpe, drugostupanjska presuda ne sadrži dostatne razloge, budući da se u obrazloženju navodi tek uopćen navod da taj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda te da „Grad Kaštela ne upravlja navedenom željezničkom prugom, a niti je u njegovoj nadležnosti održavanje željezničkih prijelaza pa mu se ne može stavljati na teret suodgovornost u nastanku ove prometne nezgode.“

 

Međutim, žalbeni razlozi tužitelja, a koje sada i ponavlja u reviziji, u odnosu na 1. tuženika bili su usmjereni, ne na odgovornost zbog upravljanja željezničkom prugom i održavanja samog prijelaza preko željezničke pruge, već na obveze održavanja pristupne ceste (nerazvrstana cesta) za koju je u postupku utvrđeno da je bila neočišćena od nanosa kamenja, pijeska i zemlje. Naime, navedena obveza postoji prema odredbama tada važećeg čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. toč. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00 i 129/00) u vezi čl. 26. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“, broj 25/98 i 162/98), prema kojima jedinica lokalne samouprava ima obvezu organizirati održavanje nerazvrstane ceste u cilju sigurnog prometovanja. U odnosu na navedene određene prigovore izostali su valjani razlozi u obrazloženju drugostupanjske presude pa ju ni u tom dijelu nije moguće ispitati čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Zbog iznesenih je razloga valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 1. ZPP te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako je zbog djelomičnog ukidanja presude za sada ostao neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o kojem ovisi odluka o troškovima postupka, nije moguće ispitati ni odluku o troškovima postupka pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će o žalbi tužitelja ponovno odlučiti.

 

Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu