- 1 -              Rev 1254/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1254/2018-4

 

 

 

R e p u b l i k a   H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja B. R., OIB: … i II. tužiteljice M. R., OIB: …, oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku V. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L.-V. & P. d.o.o. u S., protiv I. tuženika Z. U., OIB: … i II. tuženice I. U., OIB: …, oboje iz S., oboje zastupani po punomoćnicima B. R. i T. K., odvjetnicima u S., radi uklanjanja nedostataka i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-845/17-3 od 2. kolovoza 2017., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-845/17-5 od 5. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10170/15 od 27. prosinca 2016., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-845/17-3 od 2. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-845/17-5 od 5. veljače 2018., i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10170/15 od 27. prosinca 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O trošku revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

„I.              Dužni su tuženici u roku od 30 dana i solidarno izvesti građevinske radove po stručnoj osobi na sanaciji posebnih dijelova stambenog objekta na adresi S., i to dijela povezanog s cjelinom stana oznake „D3“, na II. (drugom) katu, orijentacije jugoistok, komunikacije preko unutarnjeg dvokrakog stubišta, a koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice, wc-a, dvije sobe i dva halla, te pripadajućeg balkona i loggie, kao i dijela povezanog s cjelinom garaže, oznake broj 2, u podrumu, pristup s juga, a sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina R. M. od 18. siječnja 2012. godine i 30. prosinca 2015. godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude, i to kako slijedi:

 

- dovesti u funkciju umivaonik na zapadnom zidu unutar garažnog prostora tužitelja,

 

- spriječiti uzrok vlaženja zidova i sanirati otpadanje boja na kontaktnoj plohi poda i zida garaže i izvršiti radove sanacije vlažnih zidova,

 

- spriječiti uzrok vlaženja zidova i podova sjeveroistočne sobe unutar stambenog prostora tužitelja i izvršiti radove sanacije tih zidova i podova,

 

- izvršiti radove uzemljenja na malom balkonu.

 

II.              Dužni su tuženici u roku od 30 dana i solidarno izvesti građevinske radove po Stručnoj osobi na sanaciji i prenamjeni dijela stambenog objekta S., sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina R. M. od 18. siječnja 2012. godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude i to kako slijedi:

 

- izvršiti preinake podrumskog dijela objekta sukladno projektnoj dokumentaciji koja predstavlja prilog građevinskoj dozvoli klasa: UP/I-361-03/04-02/00021 od 19. travnja 2004. godine

 

- na dijelu okolnog terena stambenog objekta i to prema sjeveru ukloniti bespravno sagrađene garaže i prostor prema istoku i jugu hortikulturno privesti namjeni, omogućiti komunikaciju sa razine prizemlja sa samim stambenim objektom preko sjeverne fasade

 

III.              Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima na ime snižene prodajne cijene iznos od 10895,90 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

IV.              Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima na ime snižene prodajne cijene iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

V.              Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 397,75 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

 

VI.              Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.“

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parbenog postupka.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10170/15 od 27. prosinca 2016. u točki I./I., II., III. i IV. njene izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10170/15 od 27. prosinca 2016. u točkama II. i III. njene izreke i sudi:

 

Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknade tuženima parnični trošak odmjeren sa 25.000,00 kuna. “

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Budući da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja, primijenio odredbu čl. 373.a ZPP-a, to su time ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) za dopuštenost tzv. redovne revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traže da solidarno izvedu građevinske radove na sanaciji posebnih dijelova stambenog objekta na adresi S., i to dijela povezanog s cjelinom stana oznake D3, na II katu, orijentacije jugoistok, sve sukladno mišljenju vještaka R. M. od 18. siječnja 2012. i 30.prosinca 2015. (pobliže opisani u toč. I. tužbenog zahtjeva) i da izvedu građevinske radove na sanaciji i prenamjeni dijela stambenog objekta S., odnosno da izvrše preinake podrumskog dijela objekta sukladno projektnoj dokumentaciji koja predstavlja prilog građevinskoj dozvoli od 19. travnja 2004., na dijelu okolnog terena stambenog objekta prema sjeveru uklone bespravno sagrađene garaže i prostor prema istoku i jugu hortikulturno privedu namjeni i omoguće komunikaciju sa razine prizemlja sa samim stambenim objektom preko sjeverne fasade (toč. II. tužbenog zahtjeva). Tužitelji nadalje na ime snižene prodajne cijene stana isplatu iznosa od 10.895,90 € u kunskoj protuvrijednosti, na ime snižene prodajne cijene garaže isplatu iznosa od 5.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti te na ime snižene cijene parketa isplatu iznosa od 397,75 € u kunskoj protuvrijednosti (toč. III., IV. i V. tužbenog zahtjeva).

 

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je između II. tuženice kao investitora i prodavatelja te tužitelja kao kupaca sklopljen predugovor o prodaji stana broj D3-05 od 10. ožujka 2005. i garaže broj G2-05 od 10. svibnja 2005.,

 

- da je dana 25. ožujka 2006. između II. tuženice kao investitora i prodavatelja te tužitelja zaključen ugovor o kupoprodaji broj D3-06 kojim su tužitelji kupili svaki po 1/2 predmetnog stana površine 77,35 m2, temeljem čega su se uknjižili kao suvlasnici u zemljišnim knjigama,

 

- da je između tužitelja i I. tuženika i II. tuženice kao prodavatelja i investitora 25. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kupoprodaji broj G2-06 kojim su kupili garažu izgrađenu u stambenom objektu u kojem je stan i to u podrumskom dijelu neto površine 19,43 m2,

 

- da su tužitelji u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu i u posjedu su stana i garaže,

 

- da je kupoprodajna cijena stana i garaže iznosila 160.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan uplate, da su se tuženici obvezali predati nekretninu tužiteljima najkasnije do 1. srpnja 2006., ali je predaja izvršena 2. lipnja 2008. kada je sklopljen Dodatak ugovora o kupoprodaji te je tuženicima tada isplaćena i posljednja rata za stan kako je i ugovoreno,

 

- da je tijekom gradnje zgrade došlo do odstupanja od građevinske dozvole i projekta koji je bio prilog građevinskoj dozvoli koja datira od 19. travnja 2004.,

 

- da je dana 31. siječnja 2008. prodavatelj zatražio izmjenu i dopunu građevinske dozvole dakle prije nego su tužitelji isplatili posljednju ratu za stan,

 

- da su tuženici 5. studenog 2011. podnijeli zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, koji postupak je prekinut jer se vode sudski postupci,

 

- da je 12. srpnja 2013. doneseno rješenje o izvedenom stanju po Upravnom odjelu za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo, ali rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti jer je jedan od stanara kao ovlaštena osoba - L. G. uložio žalbu te je 7. srpnja 2016. poništeno citirano rješenje i predmet vraćen na ponovan postupak,

 

- da su tuženici zbog odstupanja od građevinske dozvole, ali i izmjena Detaljnog plana uređenja (DPU), na koju izmjenu tuženici nisu mogli utjecati jer je to ovisilo o Gradu i njegovoj brzini rješavanja pojedinog područja pa tako i predmetnog, nudili tužiteljima da odustanu od kupnje stana i da im se vrate do tada plaćeni iznosi s kamatama, ali su to tužitelji odbili, dakle, prihvatili su kupnju znajući da je došlo do izmjena, odnosno odstupanja od građevinske dozvole,

 

- da su tuženici zatražili izmjenu i dopunu građevinske dozvole, o kojem zahtjevu još nije pravomoćno odlučeno,

 

- da je na temelju mišljenja vještaka za graditeljstvo M. T. dipl. ing. za građevinarstvo utvrđeno da je površina slana manja za 6,02 m2 i garaže za 0,15 m2, a svjetla visina garažnih prostora je sukladno građevinskoj dozvoli trebala iznositi 3,90 m, ali sada iznosi 2,62 m,

 

- da je u stanu ugrađen parket druge klase, a ne prve klase kako je ugovoreno, ali da je cijena parketa druge klase veća od cijene parketa prve klase, što proizlazi iz računa (list 156 spisa),

 

- da su tužitelji zahtjev za naknadu zbog parketa druge klase zatražili 1. travnja 2016., dakle, nakon što je istekao rok iz članka 10. Ugovor o kupoprodaji,

 

- da nemaju pravo na sniženje cijena stana i garaže zbog manje površine jer je nedostatak bio vidljiv već prilikom useljenja,

 

- da kada je riječ o zajedničkim dijelovima zgrade da su svi suvlasnici posebnog dijela zgrade ujedno i suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade bez čije se suglasnosti ne mogu sanirati i mijenjati zajednički dijelovi,

 

- da su čl. 10. Ugovora o kupoprodaji stana i čl. 10. Ugovora o kupoprodaji garaže stranke ugovorile garantni rok za kvalitetu svih izvedenih radova od dvije godine računajući od uvođenja kupca (tužitelja) u posjed, osim za stabilnost i sigurnost konstrukcije za koje je garantni rok 10 godina, dok za ugrađenu opremu iznosi onoliko vremena koliku garanciju daje proizvođač pojedine opreme, te da će prilikom primopredaje nekretnine prodavatelj kupcu uručiti upute za pravilno korištenje nekretnine koji se kupac obvezuje pridržavati,

 

- da su nedostaci u stanu i garaži koji se traže uklanjanjem (točka I./I. i II. tužbenog zahtjeva) vidljivi nedostaci te, s obzirom na to da je tužiteljima stan predan u posjed 5. lipnja 2008., a kako tužitelji nisu pružili relevantne dokaze kojim bi se utvrdilo da su u ugovorenom roku zatražili uklanjanje tih nedostataka u stanu, da je došlo do prekluzije njihova prava,

 

- da je prilikom gradnje sporne zgrade I. tužitelj kontinuirano dolazio na gradilište i bio upoznat sa svakom fazom gradnje,

 

- da tužitelji nisu dokazali da su tražili uklanjanje nedostataka u garantnom roku.

 

Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu prihvativši zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu aktivno legitimirani tražiti uklanjanje bespravno sagrađenih garaža, uz obrazloženje da su te garaže u vlasništvu trećih osoba, kao što i prema utvrđenju tog suda nisu ovlašteni zatražiti da se na sjeveru izgrade tri parking mjesta, budući da ta parking mjesta a koja bi se mogla izgraditi nisu njihovo ni vlasništvo ni suvlasništvo, oni imaju svoju garažu pa se postavlja i pitanje koji bi bio pravni interes tužitelja da traži da se na sjeveru izgrade tri parking mjesta koja nisu njihovo ni vlasništvo ni suvlasništvo. Ujedno obrazlaže da je odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/06, 143/12, i 152/14 – dalje: ZV) svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom čl. 41. ZV-a za poduzimanje poslova koje premašuju okvire redovnog upravljanja naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam dulji od jedne godine potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Slijedom toga, da tužitelji nisu ovlašteni tražiti od tuženika sanaciju i prenamjenu zajedničkih dijelova predmetnog stambenog objekta. Drugostupanjski sud nadalje navodi da se manja površina stana i garaže mogla uočiti prilikom preuzimanja stana i garaže, a kako tužitelji nisu dostavili dokaze da su u zakonskom roku obavijestili tuženike o tim nedostatcima, to su tužitelji prekludirani u zahtjevu za sniženje cijene zbog manje površine stana i garaže. Navedeno se odnosi i na ugrađeni parket druge klase. Ujedno ističe i da su tužitelji, prema navodima tuženika, tražili ugradnju takvog parketa jer je bio identičan parketu ugrađenom u stanu tuženih, kao i da prema cijenama parket druge klase nije bio cjenovno niži od parketa prve klase, a kako to proizlazi iz priloženih računa.

 

Drugostupanjski sud međutim ukazuje da čl. 10. Ugovora ne može derogirati kogentne odredbe čl. 403. st. 1. i 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 71/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91). S obzirom na to da iz postupka ne proizlazi da su tužitelji u roku iz čl. 403. st. 1. i 404. st. 1. ZOO/91 obavijestili predlagatelja o nedostatcima (uklanjanje nedostataka tužitelji su zatražili tek podnošenjem tužbe 21. prosinca 2009.), to je prema shvaćanju tog suda zbog navedenog došlo do gubitka prava tužitelja koje bi im pripalo po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke.

 

Glede zemljišta koje služi redovitoj upotrebi zgrade drugostupanjski sud navodi da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2016. naveo da su parking mjesta izgrađena na zemljištu predviđenom za redovnu upotrebu gradnje, odnosno na zemljištu čiji bi suvlasnici trebali biti svi suvlasnici nekretnine u idealnom dijelu, dok je na ročištu od 7. lipnja 2016. iskazao da je zemljište oko objekta zemljište u širini od 1 do 1,5 metara te u naravi predstavlja zajedničko zemljište svih suvlasnika objekta, a građevinska čestica je konkretna parcela na kojoj će se izgraditi objekt. Dakle, da proizlazi da garaže nisu sagrađene na tom dijelu.

 

Tužitelji kao kupci i tuženici kao prodavatelji sklopili su ugovor o prodaji nekretnina (stana i garaže) na temelju odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO/05) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. tog Zakona. Shodno odredbi čl. 9. ZOO/05 sudionici u obveznim odnosima dužni su izvršiti svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje. Tužitelji su prema utvrđenju nižestupanjskih sudova kao kupci ispunili svoju ugovornu obvezu na način da su platili kupoprodajnu cijenu. S druge strane, prodavateljeva primarna obveza jest predaja stvari kupcu u ispravnom stanju, a koju obvezu ispunjava u trenutku kada kupcu omogući posjed stvari.

 

Sukladno odredbi čl. 400. ZOO/05 prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, a odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Nadalje, prema odredbi čl. 401. ZOO/05, materijalni nedostatak postoji: - ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, - ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, - ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, - kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti, - ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.), - ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji, - ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu, a u kojim okolnostima kupac ima prava uređena odredbama čl. 410. do 422. ZOO/05.

 

U konkretnom slučaju, prema utvrđenju sudova, došlo je do odstupanja od građevinske dozvole i projekta, kao i do određenih nedostataka u gradnji objekta (time i materijalnih nedostataka u smislu odredbe čl. 401. ZOO/05), međutim zahtjev tužitelja za otklanjanje istih je odbijen kao neosnovan, dijelom iz razloga što prema shvaćanju sudova tužitelj nije ovlašten tražiti sanaciju odnosno prenamjenu zajedničkih dijelova zgrade bez suglasnosti svih suvlasnika, a dijelom iz razloga jer tužitelj, uslijed propuštanja rokova odnosno nepravovremene obavijesti o tim nedostatcima, više nema pravo na sudsku zaštitu.

 

Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, svaki vlasnik (tako i suvlasnik, etažni vlasnik) ovlašten je štititi svoje vlasništvo od osobe koja ga na drugi način bespravno (samovlasno) uznemirava (smeta) u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja.

 

Nižestupanjski sudovi, uslijed pogrešnog pravnog shvaćanja da tužitelji a priori ne bi imali pravo tražiti uklanjanje spornih garaža, nisu utvrđivali odlučnu činjenicu - u kojem trenutku su sagrađene sporne garaže odnosno jesu li iste sagrađene nakon što su tužitelji postali vlasnici stana i garaže (u kojem slučaju bi tužitelji, ako nisu dali suglasnost za takvu gradnju, imali pravo na vlasničku zaštitu ako su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 167. ZV-a) ili je to bilo prije nego su tužitelji postali vlasnici (u kojem slučaju je do gradnje došlo dispozicijom osobe koja je bila vlasnik nekretnine u trenutku građenja, čime ovlasti ostvarivanja pravne zaštite tužitelja prema tuženicima ostaju u granicama njihova obveznopravnog odnosa). Pri tome valja naglasiti da je modus stjecanja prava vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla uknjižba prava vlasništva.

 

Nadalje, nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza zaključili da su tužitelji uklanjanje nedostataka zatražili tek podnošenjem tužbe 21. prosinca 2009. Međutim, valja istaknuti kako je tužitelj u svom iskazu danom na ročištu 9. studenog 2016. (list 292 spisa) naveo: „…Za sve te probleme smo saznali kad smo uselili u svoje stanove. U vezi toga smo imali i sastanak sa investitorom. Tražili smo od njega da nam dostavi cjelokupnu dokumentaciju, na što je on rekao da ima puno papira i da to ne može donijeti. Nakon nekog vremena opet smo imali sastanak na kojem smo mu dali spisak onoga što nije završen, međutim on se oglušio na to, odnosno nešto je riješio po tom spisu (struju, asfalt), dok drugo po tom spisu nije riješeno…“ I. tuženik je nadalje u svom iskazu danom na istom ročištu (list 293 spisa), između ostalog, naveo: „ Tužitelj je nekoliko mjeseci nakon useljenja rekao da mu je provlažilo u sobu.“ Svjedokinja M. G. je u svom iskazu danom na ročištu 20. rujna 2015. (list 282 spisa) navela: „Gospodina R. upoznala sam 2007. ili početkom 2008. g. i to kada smo tražili od g. U. da ukloni nedostatke sagrađene terase i garažne prostore.“

 

Prvostupanjski sud navedeno nije cijenio čime je počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (na koju osnovano revizijom upiru tužitelji), što je utjecalo na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Ocijenivši neosnovanim žalbene tvrdnje tužitelja o postojanju navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i propustivši sankcionirati počinjenje iste, i sam drugostupanjski sud počinio je navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a i 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku sudovi će otkloniti nedostatke na koje im je ukazano ovim rješenjem, utvrditi naprijed iznesene činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava (kada su tužitelji postali vlasnici predmetne nekretnine i kada su tužitelji od tuženika zatražili uklanjanje nedostataka navedenih u tužbenom zahtjevu), nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu. Pri tome će sudovi imati u vidu da se razlikovanje vidljivih i skrivenih nedostataka izvodi iz odredbe čl. 404. st. 1. ZOO/05 u dijelu u kojem ona govori o skrivenom nedostatku kao nedostatku "koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari" odnosno – u konkretnom slučaju – nedostatku koje su tužitelji kao kupci mogli uočiti tek nakon što su počeli koristiti stan (navedeno se posebno odnosi na vlaženje zidova i podova).

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 24. veljače 2021.