1

Poslovni broj: 32 UsI-664/20-12

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice N. J.-M. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e 

 

                            Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-03/18-03/03197996075, ur. broj: 341-99-06/2-18-008311 od 30. studenog 2019. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa: klasa: UP/I 140-03/03197996075, ur. broj: 341-19-06/2-18-11125 od 28. rujna 2018.     

 

Obrazloženje 

 

Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 140-03/18-03/03197996075, ur. broj: 341-99-06/2-18-008311 od 30. studenog 2019. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv  rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa: klasa: UP/I 140-03/03197996075, ur. broj: 341-19-06/2-18-11125 od 28. rujna 2018., kojim je tužitelju, kao udovici umrlog korisnika M. R., određena počevši od 1. svibnja 2004., obiteljska mirovina na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja, u svoti od 3.055,45 kuna, primjenom odredaba članka 39. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 14/01., dalje Ugovor).

 

U tužbi tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja navodeći da je njezin pokojni suprug ostvario pravo na starosnu mirovinu počevši od 8. siječnja 1995. na temelju mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 4. studenog 1957. do 7. siječnja 1995., u ukupnom trajanju od 38 godina i 09 mjeseci. Navela je da njezin suprug nikada nije radio u Republici Srbiji, niti u Š., slijedom čega smatra da je neosnovano ponovo određivanje i preračunavanje obiteljske mirovine na temelju Ugovora. Smatra da je prvostupanjsko rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo te da rješenje srpskog nositelja osiguranja nije nikada dobila, niti je protiv istog imala mogućnost podnošenja žalbe. Smatra da je rješenje o obiteljskoj mirovini postalo pravomoćno i konačno  još 2002. godine te da je obiteljska mirovina njezino stečeno pravo i pozivanje na međunarodni ugovor ne može opravdati zakašnjelo pokretanje „obnove postupka" za protekla razdoblja unatrag. Zahtijeva poništavanje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

 

              Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS).

 

              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

 

              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

Iz osporavanog i prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je Rješenjem bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Z., broj: 730600 od 24. ožujka 1997., M. R. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 8. siječnja 1995., na temeljem ukupnog mirovinskog staža od 38 godina, 9 mjeseci i 25 dana, uključujući i razdoblja staža osiguranja navršena na teret Republike Srbije od 4. studenog 1957. do 5. prosinca 1958. i od 6. prosinca 1958. do 31. svibnja 1960. u ukupnom trajanju od 2 godine, 6 mjeseci i 26 dana (Narodna banka).

 

Rješenjem Područne službe u Z., broj: 339472 od 13. ožujka 2002., udovici umrlog korisnika, ovdje tužiteljici, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 4. ožujka 2002., uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Srbiji. Postupak za određivanje mirovine pokrenut je po službenoj dužnosti 13. travnja 2004. u skladu sa člankom 39. Ugovora.

 

Prema članku 39. stavku 1. Ugovora, prava na davanja koja su, od 8. listopada 1991. godine do dana stupanja na snagu ovog ugovora, utvrđena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uz uračunavanje mirovinskog staža navršenog prema pravnim propisima druge države ugovornice, nositelji će, po službenoj dužnosti, ponovno utvrditi i izračunati svote davanja, primjenom odredaba ovog ugovora, pri čemu se pravomoćnost donesenog rješenja neće smatrati preprekom za ponovno određivanje davanja.

 

Prema članku 39. stavku 4. Ugovora, ako su ukupne svote davanja ponovo utvrđene i obračunate u skladu sa stavkom 1. ovog članka, manje od svote davanja koje bi pripadalo prema pravnim propisima države ugovornice po kojima je bilo utvrđeno, nositelj te države ugovornice isplaćuje korisniku i razliku između te svote davanja i ukupne svote ponovo utvrđenih i obračunatih davanja. Ova razlika se isplaćuje sve dok ukupna svota, ponovo utvrđenih i obračunatih davanja, ne dostigne visinu svote davanja koje je ranije bilo utvrđeno.

 

Odredbom članka 39. stavka 5. Ugovora je propisano da pravo na davanje, utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. ovoga članka, pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračun svote davanja i isplaćuje se izravno korisniku.

 

              U postupku određivanja mirovine koji je pokrenut 13. travnja 2004. po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora, nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji na ugovorenoj tiskanici SRB/RH 205 od 17. studenog 2015. potvrdio je razdoblja osiguranja od 4. studenog 1957. do 5. prosinca 1958. i od 6. prosinca 1958. do 31. svibnja 1960. u ukupnom trajanju od 2 godine, 6 mjeseci i 26 dana. Ukupno utvrđeni mirovinski staž na teret hrvatskog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iznosi 36 godina, 2 mjeseca i 28 dana, a ukupna razdoblja osiguranja prema članku 16. Ugovora iznose 38 godina, 9 mjeseci i 24 dana.

 

Na temelju zahtjeva za ponovno određivanje mirovine, nadležni nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji je rješenjem broj: 351315 od 5. svibnja 2016. priznao tužiteljici pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine počevši od 1. svibnja 2004. u svoti od 582,05 RSD, što preračunato iznosi 35,74 kuna mjesečno.

 

Nakon toga, rješenjem Područnog ureda u Š. broj: 90036 od 28. rujna 2018. tužiteljici je određena počevši od 1. svibnja 2004. obiteljska mirovina prema odredbama Ugovora, na temelju mirovinskog staža navršenog na teret hrvatskog nositelja socijalnog osiguranja, u svoti od 3.055,45 kn mjesečno.

 

Zbrojene mirovine, određene prema pravnim propisima obiju država ugovornica, na dan ponovnog određivanja iznose 3.091,19 kn mjesečno.

 

S obzirom na to da je zbroj mirovina određenih prema propisima obiju država ugovornica u razdoblju od 1. svibnja 2004. do 31. prosinca 2004. (3.091,19 kn mjesečno) manji od ranije priznate mirovine koja je bila u isplati prije određivanja (3.236,73 kn) tužiteljici u navedenom razdoblju pripada i razlika između zbrojenih mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica i ranije priznate mirovine u skladu s člankom 10. stavkom 4. Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora.

 

Budući da je počevši od 1. siječnja 2005. zbroj mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica (3.294,47 kn), veći od ranije priznate i isplaćivane mirovine (3.091,19 kn) tužiteljici se od navedenog dana isplaćuje ponovno određena mirovina, u skladu s člankom 10. stavkom 4. Administrativnog sporazuma tijela za vezu.

 

              Vezano za tužbene navode koji se odnose na nadležnost, tuženik je obrazložio da je uputama Središnje službe u Z., klasa:140-01/18-04/60, ur. broj: 341-99-06-18-1 od 26. rujna 2018., radi povećanja ažurnosti rada Zavoda, dogovorena ispomoć Područnog ureda u Š., Područnoj službi u Z., radi čega je Područni ured u Š. donio prvostupanjsko rješenje.

 

              Vezano za tužbene navode o nedopustivosti primjene Ugovora, ističe se da se upravni postupci na temelju članka 39. Ugovora pokreću po službenoj dužnosti na temelju činjenica i dokaza koji su korišteni u upravnom postupku koji je okončan pravomoćnim rješenjem te njegova pravomoćnost nije prepreka za ponovno određivanje davanja.

 

Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da se tuženik očitovao na žalbene navode tužitelja, da je osporavanim rješenjima pravilno određena mirovina prema članku 39. Ugovora, u skladu s propisanim pretpostavkama za ponovno određivanje mirovine prema međunarodnom ugovoru, na način kako je obrazloženo u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju. Slijedom toga sud je utvrdio da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi iz tužbe ne dovode do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

 

U Zagrebu, 24. veljače 2021.

 

              Sudac:

 

Janja Topol

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).