- 1 -

                                  Broj: Jž-1214/2019

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. O.O.G., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp J-475/2019-5 od 25. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo te potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okr. O.O.G., proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna, u iznosu od 23.000,00 kuna, u koju kaznu mu je uračunato oduzimanje slobode kao 600,00 kuna pa mu je ostalo za platiti 22.400,00 kuna, time da ukoliko okr. u roku od 30 dana od pravomoćnosti plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluci o ne oduzimanju predmeta – osobnog vozila, predlažući preinačiti presudu i kazniti okr. te kazniti okr. i kaznom zatvora te oduzeti vozilo.  

Žalba je neosnovana.

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.

Žalitelj u bitnome ističe da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je izrekao okr. samo novčanu kaznu bez zatvorske kazne, iako je odredbom čl. 225. st. 3. Zakona o strancima uz novčanu kaznu od 23.000,00 kuna za potpomognutog stranca, kumulativno propisano izricanje i kazne zatvora u trajanju do 60 dana te je trebao od okr. oduzeti osobno vozilo marke „Jaguar“ budući da tužitelj ima saznanja da je okr. već jednom dovezao stranu državljanku Turske koja je koristila krivotvorenu osobnu iskaznicu te je samo ona procesuirana, kao i da je više puta prelazio granicu s osobama različitih nacionalnosti (Bugarska, Rumunjska, Grčka, Sjeverna Makedonija i Turska), a koje osobe su evidentirane više puta samo na ulazu u Republiku Hrvatsku bez evidentiranog izlaska što dovodi do osnova sumnje da okr. koristi iste putne isprave kako bi pomogao državljanima trećih zemalja u nezakonitom ulasku u zemlje Europske unije pomoću tuđe ili krivotvorene putne isprave, upotrebljavajući prijevozno sredstvo, a što je sve sud trebao cijeniti kao otegotnu okolnost te mu oduzeti osobno vozilo. Navode i da postoji sudska praksa prema kojoj je u istoj situaciji od počinitelja oduzeto vozilo (presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba Imotski, broj: 16.Pp J-248/2019 od 18. ožujka 2019) te da se u konkretnom slučaju radi o jednim od najtežih prekršaja s obzirom na zaštitni objekt, odnosno, zaštite granica od nezakonitih migracija, zbog čega je trebalo od okr. svakako oduzeti predmetno vozilo.

Međutim, neosnovani su navodi žalbe kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud morao okrivljeniku izreći uz novčanu kaznu i kaznu zatvora sukladno čl. 225. st. 3. Zakona o strancima. Naime, odredbom čl. 31. st 3. PZ-a je propisano da se kazna zatvora može izreći samo kao stroža kazna, a odredbom čl. 31. st. 1. istog Zakona, alternativno kažnjavanje počinitelja novčanom kaznom ili kaznom zatvora te se počinitelju prekršaja ne može izreći kumulativno i zatvorska i novčana kazna.

U odnosu na mjeru oduzimanja predmeta – osobnog vozila, a koje je predloženo u optužnom prijedlogu te u žalbi, ukazuje se tužitelju da se prilikom odluke o oduzimanju predmeta, sudovi moraju rukovoditi načelom razmjernosti određenom u čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) koji propisuje: "Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" i sukladno tome čl. 51. a PZ-a, koji propisuje: "Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti." 

Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud nije od okr. oduzeo osobno vozilo jer je ocijenio da ne postoji opasnost od ponavljanja prekršaja te je evidentno da je sud imao u vidu i načelo razmjernosti te je i ovaj sud mišljenja da se prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta kao privatnog vlasništva mora voditi računa o ravnoteži između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca i koje oduzimanje predmeta mora biti razmjerno sa zaštitom opće sigurnosti (kao i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008). Treba istaknuti i da se žalbeni navodi tužitelja o tome da imaju (samo) saznanja o ranijem protupravnom ponašanju okr., ne mogu uzeti u obzir budući da to očito nisu činjenice (dokazi) koje nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka niti su to činjenice za koje tužitelj nije znao u to vrijeme pa ih ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će se navedeno vozilo ponovno uporabiti za počinjenje novog prekršaja, niti je navedeno potrebno radi zaštite opće sigurnosti budući da vozilo nije prerađeno za nezakonit tranzit osoba. Osim toga, okrivljenik do sada nije osuđivan za istovrsne prekršaje, a pritom je oduzimanje predmeta propisano odredbom čl. 76.a PZ-a kao fakultativno te u konkretnom slučaju to ne zahtijevaju interesi opće sigurnosti javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili moralni razlozi. 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. i 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.       

U Zagrebu, 24. veljače 2021.

Zapisničarka:                                                                                             Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                                        Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.