Poslovni broj: 61 Pž-6455/2019-5

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 61 Pž-6455/2019-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Podružnica Tržnice Z., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika T.D. G. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 17.902,81 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5187/2016 od 29. srpnja 2019., 11. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5187/2016 od 29. srpnja 2019.

Obrazloženje

Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Povrv-5187/2016 od 29. srpnja 2019. u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-4837/2016 od 11. travnja 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.902,81 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.992,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 0,00 kn (točka II. izreke).

Pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5187/2016 od 30. srpnja 2019. ispravljena je citirana presuda u točki II. izreke u odnosu na iznos troškova tako da umjesto „0,00 kn“ treba pravilno pisati „7.816,50 kn“.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.223,75 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 17.902,81 kn po računima ispostavljenim po osnovi korištenja prodajnog prostora na tržnici V. u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2015. godine.

U konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a) zbog čega se u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju povredu se poziva i žalitelj.

Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Shodno tome, tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

Iz činjenične osnove tužbe kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a) u bitnome proizlazi kako tužitelj temelji tužbeni zahtjev na obveznopravnom odnosu zakupa poslovnog prostora, a ne na bespravnom korištenju predmetnog poslovnog prostora. Stoga su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11 i 64/15; dalje: ZZKPP) kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Odredbom članka 4. stavka 1. ZZKPP-a je propisano da se zakup poslovnoga prostora zasniva ugovorom o zakupu. Ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a kada ga kao zakupodavac sklapa Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku (članak 4. stavak 3. ZZKPP-a). Ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbama stavka 2. i 3. tog članka je ništetan. Osim toga, prema odredbi članka 6. stavka 10. ZZKPP-a ništetan je i ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbama tog članka. Odredbama članka 6. ZZKPP-a je propisano da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje se u zakup putem javnog natječaja (stavak 1.). Iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklapa se bez javnog natječaja kada ga sklapaju međusobno Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je to u interesu i cilju općega, gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana (stavak 2.). Iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, zakupodavac je dužan sadašnjem zakupniku poslovnoga prostora koji u potpunosti ispunjava obveze iz ugovora o zakupu, ili na zahtjev zakupnika, najkasnije 60 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, dati pisanu ponudu za sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme - ne dulje od pet godina, osim ako mu je taj poslovni prostor potreban za obavljanje njegove djelatnosti (stavak 3.). Zakupnik može podnijeti zakupodavcu pisani zahtjev za davanje ponude iz stavka 3. tog članka najkasnije 90 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen (stavak 4.). Ako sadašnji zakupnik ne prihvati ponudu iz stavka 3. tog članka najkasnije 30 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, zakupni odnos je prestao istekom roka na koji je ugovor sklopljen, a zakupodavac će, nakon stupanja u posjed tog poslovnoga prostora raspisati javni natječaj za davanje u zakup poslovnoga prostora u kojem početni iznos zakupnine ne može biti manji od iznosa zakupnine koji je ponuđen sadašnjem zakupniku iz stavka 3. tog članka, ako će se u prostoru nastaviti obavljanje iste djelatnosti (stavak 5.).

Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je u svojstvu zakupodavca s tuženikom kao zakupoprimcem sklopio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora u skladu s citiranim odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora kojim bi tuženik kao zakupoprimac preuzeo obvezu plaćanja zakupnine i troškova. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje obveznopravnog odnosa na temelju ugovora o zakupu, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužitelj nema pravo na isplatu iznosa po 17.902,81 kn po toj osnovi.

Žalitelj osnovano ističe kako je aktivno legitimiran za isplatu predmetnog iznosa i po osnovi članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00,114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Unatoč tome što tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da je upravo on vlasnik predmetnog poslovnog prostora, već tvrdi da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora Grad Z., tužitelj je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da ga je Grad Z. kao vlasnik predmetnog prostora ovlastio zahtijevati isplatu naknade u smislu odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a. S tim u vezi tužitelj se poziva na Zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanju nekretnina u vlasništvu Grada Z. od 22. rujna 2016. (dalje: Zaključak) i njegove izmjene i dopune od 13. prosinca 2016., kojim je Grad Z. dao tužitelju, na neodređeno vrijeme i bez naknade, u svrhu obavljanja komunalne djelatnosti tržnica na malo, poslove upravljanja i održavanja nekretnina u njegovom vlasništvu, između ostalih, i nekretnine tržnice V. (točka 18. Zaključka), i to posebno vođenje postupaka pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari (ispražnjenje i predaja u posjed, naplata zakupnine, potraživanje temeljem stjecanja bez osnove, postupci radi naknade štete, radi podnošenja prijava nadležnim inspekcijama radi provjere ispunjavanja uvjeta za minimalne tehničke uvjete, legalnosti građevine i sl.). Osim toga, točkom 1. navedenih izmjena i dopuna od 13. prosinca 2016. u točki 1. dodan stavak 2. koji glasi: „Utvrđuje se da je pravni odnos obavljanja komunalne djelatnosti tržnica na malo egzistira prema Z. holdingu d.o.o. Podružnici Tržnice Z. i njenim pravnim prednicima od dana stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15). Iz navedenog proizlazi kako je Grad Zagreb kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora dao tužitelju navedene poslove upravljanja i održavanja nekretnina te ga je, između ostalog, ovlastio i na vođenje postupaka pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari. Stoga je na temelju navedenih pravnih osnova tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

Međutim, kao što je prethodno navedeno, iz činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev proizlazi kako tužitelj zahtijeva isplatu predmetnog iznosa po osnovi obveznopravnog odnosa zakupa poslovnog prostora, a ne po osnovi bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora.

U skladu s citiranim odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a tužitelj je prvenstveno bio dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo kako u konkretnom slučaju ima pravo zahtijevati isplatu predmetnog iznosa jer je u spornom razdoblju tuženik koristio predmetni poslovni prostor bez pravne osnove i kako zbog takvog neovlaštenog korištenja ima pravo zahtijevati isplatu naknade upravo u iznosu od 17.902,81 kn, te dokazati osnovanost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Navedeno je, međutim, tužitelj u konkretnom slučaju propustio učiniti. Tužitelj pogotovo nije iznio činjenice niti je predložio odnosno predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo na koji način i primjenom kojih kriterija je u konkretnom slučaju utvrđen iznos (visina) eventualne naknade.
S druge strane, iz računa koje je sam tužitelj dostavio proizlazi kako se oni odnose na režijske troškove (voda i električna energija) i „lokal trgovačka djelatnost II br. 005“. Stoga je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a valjalo utvrditi kako tužitelj nema pravo na isplatu iznosa po 17.902,81 kn niti po osnovi članka 165. stavka 1. ZV-a.

Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tuženik je u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), čija visina je u konkretnom slučaju pravilno određena (članak 155. ZPP-a), što tužitelj u žalbi niti ne dovodi u pitanje.

Uzevši u obzir navedeno, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku zbog čega nema pravo na naknadu troškova toga postupka u iznosu od 2.223,75 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. ožujka 2021.

Sudac

Ivana Mlinarić