- 1 -              Revd 97/2021-2

Broj: Revd 97/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. A. iz Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnica A. M. Š. odvjetnica u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. M. odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., radi nadomještanja ugovora o kupoprodaji stana, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-417/20-5 od 17. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-743/07-25 od 22. travnja 2011., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

              Tužitelj je 21. listopada 2020. ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-417/20-5 od 17. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-743/07-25 od 22. travnja 2011., radi slijedećih pravnih  pitanja:

              - Je li sud temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a) bio obvezan u okviru prava na ocjenu dokaza koje je pridržano sudu, u slobodi ocjene dokaza, svoju ocjenu dokaza opravdati jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ona mogla provjeriti te čini li, u suprotnom, sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje činjenice je našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze?

              - Smatra li se ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme prešutno obnovljenim na neodređeno vrijeme, ako je najmoprimac nastavio koristiti stan, a najmodavac se tome nije protivio, odnosno ako najmodavac nije pismeni ili preko suda zatražio od najmoprimca da mu preda stan?

              U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Europskog suda za ljudska prava Perić protiv Hrvatske, LB Interfinanz A.G. protiv Hrvatske, Ilgar Mammadov protiv Azerbajdžana, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1631/15 od 13. svibnja 2015., kao i u odluci ovoga revizijskog suda broj Rev x 924/10-2 od 17. studenoga 2010.

              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tuženik isti predlaže odbiti kao neosnovan.

              Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

              Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti.

              Isto tako, niti drugo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u situaciji kada je u postupku utvrđeno da tužitelj nije uopće stanovao u predmetnom stanu, o odgovoru na navedeno pitanje, kojima se polazi od toga da je tužitelj kao najmoprimac koristio stan, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanje koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne može biti važno pitanje za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

              Valja dodati i da se odluke Europskog suda za ljudska prava, na koje se tužitelj poziva kao na revizijske razloge ne mogu smatrati kao odluke u kojima bi se radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom. Naime, u predmetu Europskog suda za ljudska prava Perić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 34499/06) gdje je presuda donesena 27. ožujka 2008. predmet spora je bio raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, u predmetu LB Interfinanz A.G. protiv Hrvatske (Zahtjev br. 29549/04) gdje je presuda donesena također 27. ožujka 2008. radilo se o osporavanju tražbine u stečajnom postupku, dok se u predmetu Ilgar Mammadov protiv Azerbajdžana (zahtjev br. 15172/13) u kojemu je presuda donesena 25. svibnja 2019., radilo o optužbi za kaznena djela organiziranja i aktivnog sudjelovanja u aktivnostima koje su prouzročile kršenje javnog reda te otpora ili nasilja prema javnim dužnosnicima i organiziranja nemira. Niti u jednoj od tih odluka nije zauzeto shvaćanje o pravu na korištenje stana, čije je korištenje vezano uz obavljanje službene dužnosti, u situaciji kada osoba koja se poziva na to pravo u stanu uopće nije stanovala.

              Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.