- 1 -              Rev-x 535/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 535/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika: 1. N. l. novinsko nakladničko dioničko društvo R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. i dr. u R., 2. S. B. iz R., OIB: ..., 3. J. B. iz R., OIB: ..., i 4. V. B. iz R., OIB: ..., (pravni sljednici pok. I. B.), koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i dr. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1875/2016 od 20. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2789/06 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. U odnosu na četvrto pitanje naznačeno u reviziji, prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1875/2016 od 20. prosinca 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2789/06 od 23. prosinca 2013. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. lipnja 2006. do 22. prosinca 2013. na dosuđene iznose neimovinske štete i sudi:

 

Nalaže se prvotuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od 21. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 22. prosinca 2013. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, na dosuđeni iznos neimovinske štete od 25.000,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se drugo, treće i četvrtotuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu i za razdoblje od 21. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 22. prosinca 2013. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, na dosuđeni iznos neimovinske štete od 40.000,00 kn, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Dopuna revizije tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Prvotuženik N. l. d.d. R., dužan je isplatiti tužitelju s osnove naknade neimovinske štete novčani iznos u visini od 25.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. prosinca 2013. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Drugotuženik I. B. dužan je isplatiti tužitelju s osnove naknade neimovinske štete novčani iznos u visini od 40.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od dana 23. prosinca 2013. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

III. Drugotuženik I. B. dužan je naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak nastao u postupku u iznosu od 22.187,50 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadom štete iznad dosuđenog u točci I. i II. izreke presude, kao s previsoko postavljenim zahtjevom.

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom prouzročenog parničnog troška od strane prvotuženika iznad isplaćenog iznosa s te osnove u visini od 3.050,00 kn, kao neosnovan."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika: 1. N. l. d.d. R., 2. S. B., 3. J. B. i 4. V. B. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2789/06 od 23. prosinca 2013."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da sukladno revizijskim razlozima prihvati žalbu tužitelja te naloži tuženicima kao nasljednicima pok. I. B. solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu u kojem je dosuđena točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude i to sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose dosuđene točkom I. i II. prvostupanjske presude teče počev od 22. lipnja 2006. kao danom podnošenja tužbe do isplate, kao i da su tuženici solidarno dužni naknaditi tužitelju trošak žalbe odnosno podredno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije. Tužitelj je podnio i dopunu revizije.

 

Odgovor na reviziju i dopunu revizije nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Dopuna revizije je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da (izvanredna) revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Tužitelj je u reviziji naznačio četiri pitanja:

 

"Postoji li obveza suda da obrazloži svoju odluku i obveza da pažljivo ispita žalbeni navod stranke u postupku, odnosno da li propuštanje suda u postupku po žalbi da obrazloži svoju odluku i/ili propust da pažljivo ispita žalbene navode koji su od odlučnog značaja, čini ograničenje prava stranke na djelotvorni pravni lijek i povredu prava na pravično suđenje?

 

Postoji li u slučaju kada je utvrđena odgovornost svakog od više štetnika za učinjenu istu jedinstvenu štetu, koju su počinili zajedničkim djelovanjem, njihova solidarna odgovornost za štetu?

 

Odgovara li više štetnika, temeljem čl. 1107. ZOO-a, solidarno za određenu štetu, i unatoč tomu što se njihova odgovornost temelji na različitim pravnim osnovama (odnosno što odgovaraju po odredbama različitih zakona), odnosno isključuje li različitost načela (kriterija) po kojima je utvrđena odgovornost svakog od više štetnika postojanje njihove solidarne odgovornosti za određenu štetu?

 

Ima li oštećenik pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, odnosno kada dospijeva obveza isplate pravične novčane naknade neimovinske štete?"

 

Što se tiče razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP u odnosu na prvo pitanje tužitelj ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1678/2014 od 21. travnja 2016., U-III-6021/2016 od 11. siječnja 2017., U-III-1966/2016 od 6. prosinca 2016., U-III-6180/2016 od 12. siječnja 2017. te odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske presuda od 13. prosinca 2011., zahtjev broj 20873/09, u odnosu na drugo i treće pitanje poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1351/10-2 od 10. siječnja 2012., dok u odnosu na posljednje (četvrto) pitanje tužitelj ukazuje na shvaćanje ovog suda izraženo u predmetima Rev 735/10-2 od 8. prosinca 2010., Revr 269/11-2 od 1. lipnja 2011., Revr 1351/10-2 od 10. siječnja 2012., Rev 1193/10-2 od 18. siječnja 2012., Rev 1550/09-2 od 5. prosinca 2012., Rev 2734/11-2 od 12. prosinca 2012. i Rev 958/11-2 od 18. svibnja 2011. te presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1833/09 od 22. prosinca 2010.

 

Prema shvaćanju ovog suda tužitelj prvim pitanjem naznačenim u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, pa se pitanje (kao takovo) ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje revidenta na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pobliže označene u reviziji, kao i na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. prosinca 2011.

 

U odnosu na drugo i treće pitanje naznačeno u reviziji izostali su razlozi važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP. Naime, uvidom u odluku ovoga suda poslovni broj Revr 1351/10-2 od 10. siječnja 2012. utvrđeno je da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom spisu. Prema tome, s obzirom na to da u reviziji uopće nema razloga važnosti glede drugog i trećeg pitanja, valja istaknuti ono što je ovaj sud naveo u brojnim odlukama (pa tako npr. u odluci Rev 971/14 od 12. srpnja 2017.) kako pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu i razlikuju onu (izvanrednu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, od redovne iz čl. 382. st. 1. ZPP. Samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

 

Međutim, u pravu je tužitelj da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na posljednje pitanje naznačeno u reviziji, a prema kojem na dosuđeni iznos neimovinske štete valja dosuditi zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, nepodudarno shvaćanju ovog suda izraženim u brojnim odlukama primjerice Rev 163/14 od 25. travnja 2018., Rev 1193/10 od 18. siječnja 2012. i drugima na koje se poziva revident u pogledu primjene odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a prema kojoj zakonskoj odredbi obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

Stoga je u konkretnom slučaju na dosuđenu naknadu neimovinske štete u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda i pravilnom primjenom naprijed navedene zakonske odredbe valjalo na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuditi zatezne kamate i za razdoblje podnošenja tužbe (21. lipnja 2006.) do 22. prosinca 2013. i u tom dijelu preinačiti nižestupanjske presude primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u st. I. izreke ove presude.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije budući da je tužitelj u istom uspio samo glede sporednog potraživanja – čl. 154. st. 3. ZPP (st. II. izreke presude).

 

U odnosu na preostala pitanja valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP (st. I. izreke rješenja).

 

Dopunu revizije također je valjalo odbaciti kao nedopuštenu. To iz razloga jer je tužitelj primio drugostupanjsku presudu 22. veljače 2017., dok je dopuna revizije od 30. srpnja 2018., dakle ista je podnesena izvan zakonskog roka propisanog odredbom čl. 382. st. 4. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1.  ZPP odlučeno kao u st. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.