- 1 -              Rev 2690/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 2690/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., B., B. V., zastupan po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., protiv tuženika pod 1. H. d.d. Z., i 2. H. d.o.o., Z., oba zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-226/14 od 29. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj I P-1097/09 od 19. svibnja 2014., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Dopušta se i prihvaća revizija tuženika 1. H. d.d. Z. te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-226/14 od 29. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1097/09 od 19. svibnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku 1. H. d.d. Z. da naknadi tužitelju (solidarno s tuženikom H. d.o.o) iznos od 161.275,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2014. do isplate na ime naknade štete, te trošak parničnog postupka u iznosu od 45.220,00 kuna i sudi:

 

„Odbija se zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik 1. H. d.d. (solidarno s tuženikom 2.) naknadi iznos od 161.275,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2014. do isplate na ime naknade štete, te trošak parničnog postupka u iznosu od 45.220,00 kuna.“

 

II. Dopušta se i odbija revizija tuženika 2. H. d.o.o. Z. (H. d.o.o.), kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Prihvaća se precizirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I/ Dužni su tuženici pod 1/ H. d.d. Z., …, OIB: … i pod 2/ H. d.o.o., Z., …, OIB: …, solidarno, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju A. B. iz B., …, B. V., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 161.275,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od  09. veljače 2009. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II/ Dužni su tuženici pod 1/ H. d.d. Z., …, OIB: … i pod 2/ H. d.o.o., Z., …, OIB: …, solidarno, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju A. B. iz B., …, B. V., OIB: …, parnični trošak, uzrokovan ovim postupkom, u iznosu od 45.220,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2014. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj I P-1097/09 od 19. svibnja 2014. godine u točki I. njene izreke kojom je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate i sudi da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 161.275,00 kuna teče od dana 19. svibnja 2014. godine pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, dok se za više traženo glede kamate tužbeni zahtjev odbija.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 1P-1097/09 od 19. svibnja 2014. godine u točki I. njene izreke kojom je naloženo tuženima solidarno nadoknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 161.275,00 kuna, kao i u točki II. njene izreke. “

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijela oba tuženika (u istom podnesku) pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), navodeći da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Predlažu preinačiti nižestupanjske odluke na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Revizija 1. tuženika je djelomično dopuštena i osnovana.

 

Revizija 2. tuženika također je djelomično dopuštena, ali nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji tuženici postavljaju sljedeća pitanja:

 

„1. Ima li sud bezuvjetnu slobodu odbiti dokazne prijedloge stranaka i je li pri tome ograničen čl. 220. st. 1. ZPP-a?

2. Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju koje nije određeno od strane suda, a kojem zapisniku se protivila jedna strana u postupku (čl. 251. i 259. ZPP-a)?

3. Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju koje je vještačio vještak neodgovarajuće struke za taj predmet vještačenja i koji k tome nije ovlašten sudski vještak (čl. 250. i 252. ZPP-a)?

4. Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju potpisnik kojeg zapisnika nije saslušan na sudu (čl. 260. ZPP-a)?

5. Može li sud prvog stupnja presuditi bez navođenja iznijetih činjenica i dokaznih prijedloga stranaka, bez navođenja razloga neutvrđivanja činjenica i bez razloga odbijanja dokaznih prijedloga, te može li sud drugog stupnja odbiti žalbu protiv te presude bez ocijene žalbenih navoda stranke koja se žalila?

6. Mogu li sudovi presudom obvezati na naknadu štete tuženika koji sukladno izričitoj zakonskoj odredbi ne odgovora za naknadu štete?

7. Primjenjuju li se na konkretan slučaj odredbe čl. 249. i 250. OBZ-a odnosno je li tužitelju trebalo dosuditi cijelu naknadu štete ili polovicu na ime suvlasničkog udjela u bračnoj zajednici?“

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje postavljeno pod 6., važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, budući da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanja, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjima i da je stoga revizija oba tuženika dopuštena.

 

Obrazlažući važnost šesto postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženici ukazuju na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-2446/1992-2 od 24. ožujka 1993. i Rev-619/2006-2 od 26. srpnja 2006., u kojim odlukama je zauzeto shvaćanje da vlasnik opasne stvari ne odgovara za štetu nastalu od opasne stvari ako je stvar povjerio drugoj osobi da se njome služi.

 

Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u okviru pitanja (šesto postavljenog pravnog pitanja) u odnosu na koje je revizija dopuštena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja mu je nastala na nasadima maslina uslijed požara koji je izbio 19. rujna 2008. te je trajao do 21. rujna 2008.

 

Nižestupanjski sudovi su tijekom postupka utvrdili:

 

- da se na području S. u razdoblju od 19. do 21. rujna 2008. dogodio požar koji je zahvatio i tužiteljeve nekretnine zasađene maslinama;

 

- da je tužitelj odmah poslije požara osigurao dokaz nastanka štete u postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj R1-167/08 na č.zem. ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ... i ..., upisane u k.o. B.-B. V., a koje nekretnine tužitelj dugo godina obrađuje i posjeduje;

 

- da preko navedenih nekretnina prelazi dalekovod oznake ... broj ..., vlasništvo tuženika1.;

 

- da je tuženik 1. dalekovod dao na korištenje tuženiku 2.;

 

- da je uzrok požara utvrđen Zapisnikom o očevidu Policijske uprave Splitsko –dalmatinske broj 511-12-10-130-274/08 od 21. rujna 2008., Zapisnikom o vještačenju Odjela traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Ministarstva (dalje: CFIIV „I. V.“);

 

- da je CFIIV „I. V.“ 6. studenoga 2008. i 16. siječnja 2009. izradio nalaz i mišljenje da je do požara došlo zbog „padanja užarenih čestica“ s čeličnog stupa dalekovoda K.-M. oznake ..., a koje nastaju djelovanjem iskrenja odnosno električnog luka uslijed zagrijavanja, taljenja i prekida užeta, a do istoga je moglo doći uslijed smanjenja presjeka užeta do kojeg je došlo prekidom aluminijskih žica užeta ili slabljenja kontakta na mjestu spajanja užeta sa spojnicom u okolnostima koje su vladale u vrijeme izbijanja požara pod utjecajem atmosferskih prilika (udari vjetra), te da predmetni požar nije posljedica neodržavanja, već da je nastao pod utjecajem atmosferskih prilika (udara vjetra);

 

- da prema nalazu i mišljenju vještaka I. G. ukupna šteta na izgorjelim višegodišnjim kulturama iznosi 161.275,00 kn.

 

Slijedom takvih utvrđenja, nižestupanjski sudovi zaključuju da je požar izbio u pošumljenom području podno čeličnog stupa dalekovoda, da se požar nošen burom proširio te je predmetna šteta nastala kao posljedica iskrenja na dalekovodu (opasna stvar u vlasništvu tuženika 1.), a prijenos električne energije opasna djelatnost, da je korištenje dalekovoda dano na upotrebu tuženika 2. pa da je sukladno čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO-a) i tuženik 2. odgovoran tako da tuženici 1. i 2. za nastalu štetu tužitelju odgovaraju solidarno po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 43. st. 1., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, te da tuženici nisu dokazali da se oslobađaju od odgovornosti sukladno čl. 1067. ZOO-a.

 

Osnovano tuženik 1. ukazuje da bi pravilnom primjenom odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a bila isključena odgovornost tuženika 1., jer za štetu nastalu od opasne stvari (u konkretnom slučaju dalekovoda) ne odgovara tuženik 1. kao vlasnik, ako je stvar povjerio tuženiku 2. kao drugoj osobi da se njome služi. Naime, sukladno čl. 1066. st. 1. ZOO-a, umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi (u ovom slučaju 2. tuženiku) ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

 

S obzirom na to da šteta nije proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari (dalekovoda) na koje joj nije skrenuo pozornost (čl. 1066. st. 2. ZOO-a), već je šteta nastala u vezi s opasnom stvari koju je vlasnik povjerio predajom opasne stvari trećoj osobi da se njome služi, tuženik 1. kao vlasnik opasne stvari, nije odgovoran za štetu prouzročenu tom opasnom stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1956/2015 od 12. veljače 2019.)

 

Stoga tuženik 1. nije ni u obvezi naknaditi tužitelju štetu, kao ni troškove koji su tužitelju nastali u ovom parničnom postupku, jer je to sukladno odredbi čl. 1066. st. 2. ZOO obveza 2. tuženika, pa slijedom svega iznijetog odlučeno kao u toč. 1. izreke ove presude.

 

S obzirom na ovakvu odluku preostala postavljena pitanja nisu odlučna za odluku u ovom sporu, pa stoga nisu niti razmatrana u ovom revizijskom postupku.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 393. i 395. st. 1. ZPP, trebalo je dopustiti reviziju tuženika te prihvatiti reviziju tuženika 1. i preinačiti nižestupanjske odluke u odnosu na njega, a odbiti reviziju tuženika 2., kako je to u izreci ove presude.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.