- 1 -              Rev 2093/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2093/2017-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. OIB: ... iz V., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u V., protiv tuženice S. G. OIB: ... iz Z., zastupane po punomoćnici Lj. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3071/15-2 od 18. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-17491/10-37 od 29. rujna 2014., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3071/15-2 od 18. travnja 2017. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„.Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. M. M. iz Z., kao primateljice uzdržavanja i tužene S. G. iz Z., kao davateljice uzdržavanja, koji je sastavljen i ovjeren po javnom bilježniku S. B. iz Z., pod br. OU-231/2009 dana 18. lipnja 2009. g. u Z. u R. K., S.. K., temeljem kojeg ugovora je tužena stekla u vlasništvo imovinu pok. primateljice uzdržavanja i to cijeli suvlasnički dio nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane temeljem odredbi čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijelu, u naravi 1.1 stan br. 14 na III. (trećem) katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, ulaza i lođe u površini 37,31 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi ... Z., sagrađenoj na čest. br. 1314/2, sve upisano u podulošku br. 9942 k.o. Z. o., sve pokretnine i pravo raspolaganja novčanim sredstvima na tekućem računu koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb.

 

2. Određuje se upis promjene zemljišno-knjižnog stanja brisanjem prava vlasništva cijelog suvlasničkog dijela nekretnine uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane temeljem odredbi čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela, u naravi 1.1 stan br. 14. na III. (trećem) katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, ulaza i lođe u površini 37,31 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi ... Z., sagrađenoj na čest. br. 1314/2, sve upisano u podulošku br. 9942 k.o. Z. o., sa tužene S. G. uz istovremeni upis prava vlasništva na pok. M. M..

 

Provedba se povjerava Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

3. Tužena je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.".

 

Ujedno je potvrđena i toč. II. izreke prvostupanjske odluke kojom je naloženo tužitelju da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 19.375,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se iste presude preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti.

 

U odgovoru na reviziju, tuženica istu predlaže odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prije svega valja reći da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn pa je protiv pobijane presude dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Stoga ju je ovaj sud ispitao po čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pok. M. M., sestre tužitelja, kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja iz razloga što je, kako tvrdi tužitelj,  ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja te moralu društva, s obzirom da je sklopljen kratko vrijeme prije smrti pok. M. koja je bila teško bolesna, kao i zbog toga što je pok. M. bila zbog psihičke bolesti nesposobna za rasuđivanje te zbog nedostatka forme u vidu nenavođenja razloga zbog čega je pok. M. stavila rukoznak na Ugovor i bez upozorenja na mogućnost prisustva dva svjedoka ili drugog javnog bilježnika takvom sklapanju Ugovora.

 

U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

 

- da su, sada pok. M. M. kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja 18. lipnja 2009. sklopile i ovjerile kod javnog bilježnika predmetni Ugovor, kojim je tuženica preuzela obvezu osigurati primateljici uzdržavanja u stanu svu potrebnu pomoć, po potrebi i financijsku pomoć, u bolesti pružiti svu njegu i snositi troškove liječnika, lijekova i bolničke troškove, a ako se primateljica uzdržavanja tako opredijeli, smjestiti ju u dom umirovljenika i snositi sve troškove te ju pokopati nakon smrti o svom trošku i prema mjesnim običajima, a zauzvrat je tuženici, nakon smrti M. M., pripao u vlasništvo stan u Z.,

 

- da se tuženica isključivo brinula za sada pok. M. i prije sklapanja predmetnog Ugovora u razdoblju od oko godinu i pol te da nije sklopila ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljice uzdržavanja,

 

- da je primateljica uzdržavanja htjela sklopiti baš takav ugovor,

 

- da je na zahtjev M. M., tuženica istu smjestila i snosila troškove smještaja u Domu ..., gdje je umrla ...,

 

- da je M. M. bolovala duže vrijeme od karcinoma, koji je i uzrokom njezine smrti,

 

- da kod primateljice uzdržavanja nije bilo bolesti koje bi utjecale na njezino rasuđivanje u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

 

- da tužitelj sa svojom sestrom nije kontaktirao od 2005., niti joj je došao na sprovod.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev neosnovanim, obrazlažući da predmetni Ugovor nije protivan načelu savjesnosti i poštenja te moralu društva, jer da tuženica nije sklopila Ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljice uzdržavanja, već je to bila izričita volja i želja same M. M., a okolnost što je primateljica uzdržavanja umrla nakon mjesec i pol po sklapanju ugovora sama po sebi ne utječe na njegovu pravnu valjanost s obzirom da takav ugovor sadrži u sebi i elemente aleatornosti (nije bilo izvjesno kada će primateljica uzdržavanja umrijeti). Isto tako nižestupanjski sudovi obrazlažu da predmetni Ugovor nije ništetan niti zbog nesposobnosti M. M. da shvati značenje predmetnog Ugovora, jer je ona bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora.

 

Očitujući se o žalbenom razlogu nedostatka propisanog oblika predmetnog Ugovora, drugostupanjski sud obrazlaže da je tužitelj tek u žalbi iznio nove činjenice koje se odnose na formu i sklapanje ugovora pa da navedeni razlog nije ispitivan, imajući u vidu zabranu iz odredbe čl. 352. st. 1. ZPP.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u dijelu koji se tiče žalbenog razloga nedostatka propisanog oblika pravnog posla nije pravilno.

 

U pravu je revident kada tvrdi da je pogrešno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 352. st. 1. ZPP, u situaciji kada je tužitelj još u tužbi, a i u podnesku zaprimljenom 4. ožujka 2011., osporio pravnu valjanost predmetnog Ugovora zbog nedostatka forme, navodima da njegova sestra, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, uslijed babinskijevog refleksa desne ruke 3/5, nije bila u stanju potpisati predmetni Ugovor, već je na isti stavila rukoznak-otisak kažiprsta desne ruke, radi čega je javni bilježnik bio dužan naznačiti razlog zašto se pok. M. ne može potpisati te ju, u smislu čl. 44. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07),  upozoriti na pravo da potpisivanju Ugovora budu nazočni svjedoci, odnosno drugi javni bilježnik i to konstatirati u ispravi.

 

Naime, odredbom čl. 352. st. 1. ZPP određeno je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Prema stavku 2. istog članka, ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.

 

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je navedeni prigovor nedostatka propisanog oblika ugovora, u vidu nedostatnosti naznake razloga stavljanja rukoznaka i upozorenja javnog bilježnika na mogućnost prisustvovanja svjedoka ili drugog javnog bilježnika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, tužitelj stavio još u tužbi, a isto je ponovio i u podnesku zaprimljenom 4. ožujka 2011.

 

Pogrešno stoga navodi drugostupanjski sud da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje predmetnog žalbenog prigovora po gore citiranoj odredbi ZPP pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka kao revizijski razlog iz čl. 385. st. 2. ZPP (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 352. st. 1. i 2. ZPP).

 

Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 352. st. 1. i 2. ZPP, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude, otklanjajući navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

 

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.