- 1 -              Rev-x 1139/2016-3

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1139/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. - G. G., F., W., Republika Austria, kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. N., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/15-2 od 10. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4237/13-143 od 30. listopada 2014., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika Z. N. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60.038,66 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na iznose i sa dospijećem pobliže određenim u izreci presude te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.762,50 kuna, sve u roku 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je toč. II. izreke preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 41.762,50 kuna na način da je naloženo tuženiku kao dužniku solidarne obveze zajedno sa S. P. nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 97.471,38 kuna u roku od 15 dana.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i presudu suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na navode revidenta kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja odgovoriti da pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama drugostupanjska presuda daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude), to se tuženik neosnovano poziva na navedenu povredu u revizijskom stadiju postupka. Naime, sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj je mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, zbog čega nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Nadalje, tuženik u reviziji ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja. Takav prigovor je materijalno pravne naravi, čija osnovanost ili neosnovanost ovisi o relevantnim činjeničnim utvrđenjima suda, a koja su u ovom slučaju izostala jer takav prigovor nije istican tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. Stoga isticanje takvog prigovora zastare prvi put u reviziji nije dopušteno.

 

Navodi tuženika kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao dužnik solidarne obveze zajedno sa S. P. isplati iznos od 60.038,66 Eura (ranije 826.150,00 ATS) sa pripadajućim kamatama na temelju Ugovora o kreditu od 1. svibnja 1997. te Dodatka tom ugovoru od 10. travnja 1998. koji je sklopljen između prednika tužitelja i društva P. S. servis i dr. j.t.d., a za koji tuženik, prema tvrdnjama tužitelja, (zajedno sa S. P.) kao član navedenog javnog trgovačkog društva odgovara za obveze društva neograničeno cijelom svojom imovinom solidarno s društvom.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je prednik tužitelja (S. I. G. m.b.H.) 1. svibnja 1997. sklopio Ugovor o kreditu sa trgovačkim društvom P. S. S. i dr. j.t.d. kojim je Ugovorom prednik tužitelja dao korisniku kredita, P. S. S. i dr. j.t.d., iznos od 826.150,00 ATS, a koji iznos se kreditoprimac obvezao vratiti najkasnije do 1. ožujka 1999. u šest jednakih mjesečnih rata s time da prva rata dospijeva 1. listopada 1998., a posljednja 1. ožujka 1999., uz kamatu od 7% na dospjele obroke kredita, a 10. travnja 1998. Dodatak 1. Ugovoru o kreditu,

 

- da je društvo koje je tužitelj u ovom postupku S. B. - G. G. (FN 403469 m) univerzalni pravni slijednik društva S. I. G. m.b.H. (FN 43151 m), koje je sklopilo Ugovor o kreditu od 1. svibnja 1997. i Dodatak 1 tom Ugovoru od 10. travnja 1998.,

 

- da je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno da su trgovačko društvo P. S. S. i dr. j.t.d. (s kojim je prednik tužitelja sklopio Ugovor o kreditu 1. svibnja 1997. i Dodatak 1 Ugovoru o kreditu od 10. travnja 1998.) i P. S. j.t.d. jedno te isto trgovačko društvo te da su odlukom članova društva od 18. kolovoza 1998. izmijenjene odredbe Društvenog ugovora, koji je sklopljen 1. travnja 1997., a koje se odnose na promjenu odredbi o tvrtki i sjedištu društva, zbog čega se ne radi o pravnom sljedništvu već o promjeni naziva tvrtke,

 

- da je tuženik bio član i osnivač trgovačkog društva P. S. j.t.d.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Z. N. (kao dužnika solidarne obveze zajedno sa S. P.) ocjenjujući da tuženik sukladno odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 118/03 - dalje: ZTD), kao osoba koja je pristupila već postojećem društvu odgovara kao i ostali članovi društva za obveze društva nastale i prije njegova pristupanja društvu u smislu odredbi čl. 94. i čl. 95. ZTD-a. Naime, za obveze javnog trgovačkog društva svaki član društva odgovara vjerovnicima neograničeno cijelom svojom imovinom, osobno i solidarno s ostalim članova društva (čl. 10. ZTD-a), a kako je tuženik sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZTD-a, osoba koja je već pristupila postojećem društvu, stoga da isti odgovara kao i ostali članovi društva prema odredbi čl. 94. i čl. 95. ZTD-a, za obveze društva nastale i prije njegovog pristupanja društvu.

 

Kako su P. S. servis i dr. j.t.d. Z. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu 1. svibnja 1997., a zatim 10. travnja 1998. Dodatak tom Ugovoru i P. S. j.t.d. jedno te isto društvo obzirom da su izmjenama Društvenog ugovora izmijenjene odredbe o promjeni naziva tvrtke, a navedeno trgovačko društvo zajam nije vratilo, to da je tuženik kao osoba koja je pristupila već postojećem društvu, kao solidarni dužnik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i u cijelosti potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda da je u situaciji kada je tuženik bio član i osnivač trgovačkog društva P. S. j.t.d., te kada su P. S. S. i dr. j.t.d. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu i Dodatak tom Ugovoru i P. S. j.t.d. jedno te isto trgovačko društvo (a što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra prema kojem su Odlukom članova društva od 18. kolovoza 1998. izmijenjene odredbe o tvrtki i sjedištu društva), da navedeni zajam društvo nije vratilo, da je tuženik kao osoba koja je pristupila navedenom društvu i koja kao takva odgovara za obveze tog društva nastale i prije njegovog pristupanja u smislu odredbe čl. 94. i čl. 95. ZTD-a, neograničeno, solidarno, cjelokupnom svojom imovinom, tuženik kao dužnik solidarne obveze dužan podmiriti utuženo potraživanje.

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz st. 1. ovog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.