- 1 -              Revd 477/2021-2

Broj: Revd 477/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. I. iz V., OIB: …, protiv tuženika d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2550/18-2 od 14. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-130/17-30 od 17. srpnja 2018., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2550/18-2 od 14. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-130/17 od 17. srpnja 2018. ističući četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„- Je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu iako su stranke u solemniziranom ugovoru o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu?

- Je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava?

- Je li u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetne odredbe kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom ništetnost takve ugovorne odredbe već utvrđena u kolektivnom sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/12, ili je tuženik dužan, u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, dokazati da se pregovaralo o takvoj ugovornoj odredbi?

- Je li u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/12, do pravomoćnog okončanja presudom Visokog trgovačkog suda posl. broj Pž-7129/13 od 13.6.2014.g.?“

Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.

U pogledu prvog postavljenog pitanja, ističe se da protivno implikacijama u postavljenom pitanju, nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje o mogućnosti sudskog mijenjanja volje stranaka na način da sud "ugovori" (odredi) fiksnu kamatnu stopu, nego su nižestupanjski sudovi utvrdili ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, obzirom na (kako ti sudovi ocjenjuju) njihovu protivnost prisilnim propisima. Tako koncipiranim pitanjem se, dakle, ne može uspješno pobijati pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova jer, kako je obrazloženo, nižestupanjski sudovi po tom pitanju nisu pravno shvaćanje niti izrazili, slijedom čega to pitanje nema utjecaj na odluku sporu.

Niti drugo postavljeno pravno pitanje nema utjecaja na odluku u pravnoj stvari, jer predmet tužbenog zahtjeva u ovom, revijskom stupnju postupka nije povrat stečenog bez osnove (što je u osnovi toga pitanja), nego utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi te restitucija potrošača koja iz toga proizlazi.

U pogledu trećeg revizijom postavljenog pitanja, za obrazložiti je da nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da bi u ovom postupku sporne ugovorne odredbe bile ništetne već samo na temelju činjenice da bi one bile takovima utvrđene u prethodno vođenom parničnom postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pojedine ugovorne odredbe utvrđene ništetnim. Nisu niti izrazili pravno shvaćanje da tuženik u ovome, konkretnom sporu, ne bi bio ovlašten dokazivati koju činjenicu. Naime, iako nižestupanjski sudovi svoju odluku oslanjaju i na odluku donesenu u postupku povodom te tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (spor vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012), oni za svoju odluku daju i dodatne razloge, neovisne o postojanju predmete spomenute odluke. Tako niti davanje odgovora na treće revizijom postavljeno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer čak i da se na njega odgovori na način da se prihvati pravno shvaćanje revidenta, pobijana odluka bi ostala neizmijenjena, opstajući na drugim, pitanjima nepobijanim postavkama obrazloženja nižestupanjskih odluka, neovisnim o egzistenciji odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012., pri čemu je shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u nizu odluka (primjerice Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

Naposljetku, u pogledu četvrtog postavljenog pitanja valja odgovoriti da je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u pogledu početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi u nizu svojih odluka, kao i na sjednici Građanskog odjela ovog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, od odgovora na postavljeno pitanje u pogledu prekida zastare (za koju tuženik drži da je počela teći ranije) ne ovisi odluka u ovom sporu.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.