- 1 -              Revr 1195/14-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1195/14-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelj, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Đ. L., odvjetnik u P., protiv tuženika M.-H. d.o.o. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u O. društvu K. & P. j.t.d. u Z., radi utvrđenja da je otkaz ugovora o radu nedopušten, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-386/14-2 od 24. veljače 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-729/13-28 od 18. prosinca 2013., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten, da se „poništava“ odluka tuženika od 14. ožujka 2012. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na radnom mjestu domara u prodajnom centru G. c. & c. P. s aneksima ugovora, s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora o radu na radnom mjestu domara u istom prodajnom centru sa aneksima, a odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj na temelju odluke tuženika od 14. ožujka 2012., kojom mu je otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, ima pravo na dvostruku otpremninu. Ujedno je citiranom presudom naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.700,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te preinačena prvostupanjska presuda na način da je suđeno:

 

„Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tužitelju D. R. nedopušten pa se poništava odluka tuženika od 14. ožujka 2012., kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu domara u prodajnom centru G. C.& c. P. sklopljen 3. siječnja 2003. i aneksi ugovora, s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto prodavač, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 6.400,00 kn, u roku 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda uz naknadu parničnih kao i troškova revizijskog postupka, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), revizijski sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Suprotno navodima tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između navoda u obrazloženju presude i provedenih dokaza i isprava koje se nalaze u spisu.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 325. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje revident.

 

Sud drugog stupnja sud nije donio odluku o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu no ta činjenica nije od značaja na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu.

 

Prema odredbi čl. 325. st. 2. ZPP-a, ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima, u pravilu, odlučiti jednom presudom.

 

U smislu odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, tužitelj može kumulirati zahtjeve koji su u međusobnoj vezi i tako da zahtijeva od suda da sljedeći od istaknutih zahtjeva prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari, podneskom od 30. kolovoza 2013. koji prileži na listu149 spisa, istakao primarni tužbeni zahtjev za utvrđenje kako je nedopuštena odluka tuženika o otkazu s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora o radu te nalaganje tuženiku vraćanja tužitelja na rad, a za slučaj da ovako postavljeni tužbeni zahtjev sud ne prihvati u cijelosti, postavio je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim traži utvrđenje da mu temeljem odluke tuženika kojom mu je otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pripada pravo na dvostruku otpremninu.

 

              Pravilno je sud drugog stupnja, obzirom da je odlukom kojom je preinačio prvostupanjsku presudu prihvatio primarni tužbeni zahtjev, propustio odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Naime, institut eventualne kumulacije omogućuje tužitelju određivanja redoslijeda raspravljanja, time da kada sud prihvati prvi zahtjev raspravljanje o slijedećem postaje bespredmetno. Iz tog razloga ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 325. i odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a na koju opisno ukazuje revident.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto prodavač i da se tuženiku naloži vraćanje na rad tužitelja, kao i eventualno kumulirani zahtjev za isplatom razlike do dvostrukog iznosa otpremnine u neto iznosu 16.452,40 kn s pripadajućom kamatom.

 

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da je tužitelj s trgovačkim društvom G. sklopio ugovor o radu za radno mjesto domara dana 3. siječnja 2003.,

 

- da je doživio povredu na radu 2006., a prava iz radnog odnosa su mu mirovala do 30. studenog 2010.,

 

- da je prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između stranaka 21. siječnja 2013. s važenjem do 26. srpnja 2013.,

 

- da je za vrijeme mirovanja prava iz radnog odnosa tužitelj u postupku profesionalne rehabilitacije stručno osposobljen za radno mjesto komercijalist

 

- da je tuženik u neizmijenjenom obliku i opsegu preuzeo prava i obveze iz navedenog ugovora o radu,

 

- da je tužitelj prema uvjerenju specijaliste medicine rada dr. R. B. zdravstveno sposoban za obavljanje poslova prodavača uz ograničenja u smislu podizanja i prenošenja tereta preko 7 kg i rada kojim učestalim kretnjama opterećuje lijevu šaku,

 

- da je tužitelju profesionalna nesposobnost za rad utvrđena rješenjima H. 11. prosinca 2007., 30. lipnja 2008., 12. rujna 2008.,

 

- da je u dopunu br. I. Programa za zbrinjavanje viška radnika uvršten i tužitelj,

 

- da je tuženik 14. ožujka 2012. donio odluku o otkazu ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem i pripadajućih aneksa zbog organizacijskih razloga i tužitelju je istovremeno ponuđen novi ugovor o radu za radno mjesto prodavač,

 

- da prema novoj sistematizaciji nije predviđeno radno mjesto domara , a ne postoji ni radno mjesto komercijalista koje bi se moglo ponuditi tužitelju, te da mu se moglo ponuditi jedino radno mjesto prodavača,

 

- da prema opisu poslova prodavač prodaje robu , savjetuje kupca, slaže i sortira robu, obavlja preuzimanje robe, označava robu maloprodajnim cijenama i propisanom dokumentacijom, prati stanje zaliha, evidenciju kritičnih rokova i o tome obavještava nadređene, isključuje nesukladnu robu, sudjeluje u rješavanju reklamacija, vodi propisane evidencije, obavlja blagajničko poslovanje i vodi blagajničku dokumentaciju, čuva robu, čisti pomoćne prostorije i okoliš objekta , priprema robu za popise, sudjeluje u popisu robe, brine o osobnoj urednosti na radnom mjestu i urednosti radne sredine, dosljedno izvodi upute, zaključke i odredbe nadređenih vezane uz njegov djelokrug.

 

U revizijskoj fazi postupka sporno je da li je tuženik postupio u skladu s odredbama čl. 78. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR).

 

Sud prvog stupnja smatra da tuženik nije bio dužan u ponuđenom izmijenjenom ugovoru navesti ograničenja, obzirom na okolnost da se u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pozvao na uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja.

 

Prema pravnom shvaćanju suda drugog stupnja radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost nije dopušteno ponuditi ugovor o radu bez ograničenja, odnosno kao da kod njega ne postoji nesposobnost za rad, a zbog čega predmetna odluka o otkazu nije dopuštena.

 

Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno te je isti za razliku od suda prvog stupnja, suprotno revizijskim navodima pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, odredbom čl. 78. ZR-a je propisano da ako ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnik postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio (st. 1.). Stavkom 2. istog članka propisano je da je radi osiguranja takvih poslova poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku iz. st. 1. osigura odgovarajuće poslove.

 

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je poslodavac povrijedio tužiteljevo pravo iz radnog odnosa ponudivši mu otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto prodavač, a bez da je naveo ograničenja u tom ugovoru, obzirom je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad. Stoga, a kako pravilno zaključuje i drugostupanjski sud, tužitelju mora biti ponuđen ugovor o radu za poslove koje može obavljati, a što mora jasno proizlaziti iz izmijenjenog ugovora o radu koji mu se nudi u smislu čl. 115. ZR-a.

 

 

Zbog navedenog nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.