- 1 - Revd 444/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz A., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., odvjetnicima u G., protiv tuženice R. H., OIB: …., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B., Stalnoj službi u D., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1109/2019-2 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Pn-46/2018-13 od 27. ožujka 2019., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1109/2019-2 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Pn-46/2018-13 od 27. ožujka 2019., a u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu štete.
Na prijedlog tužitelja tuženica nije odgovorila.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Naime, u prijedlogu tužitelj ističe pitanja koja glase:
„Da li je u konkretnoj situaciji pravilno utvrđena visina nematerijalne štete iako je za vrijeme drugostupanjskog postupka došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., br. Su-1331/VI/02 i 1372-11/02, (nastavno: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), a presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-953/2019-2 donesena je dana 08. srpnja 2020. godine?,
Da li je u konkretnoj situaciji sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos nematerijalne štete tužitelju zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude, iako u Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, 53/91, 73/91) isto nije decidirano navedeno, a radi se o naknadi štete koja je posljedica teškog kaznenog djela - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva?“
Kao razlog važnosti označenog prvog pitanja ističe se sadržaj prihvaćenih Orijentacijskih kriterija na Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. kao i sadržaj odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1850/2014-3 od 6. listopada 2015.
Prvo postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno pravno pitanje u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što je usko vezano uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja i njima se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelj opširno obrazlaže. Međutim, na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva budući da odgovor (i posljedično visina pravične novčane naknade pretrpljene štete) ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima u svakom pojedinom slučaju. Pri tome valja reći da Orijentacijski kriteriji na koje se poziva predlagatelj nisu pravila niti kakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smjelo odstupati, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pri tom uvijek prvenstveno uvažavajući sklop svih utvrđenih odlučnih činjenica u svakom pojedinačnom predmetu. Stoga, tako postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
Za drugo postavljeno pitanje ukazuje se da predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu pretrpljene nematerijalne štete suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke. Zbog navedenog, nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije u vezi navedenog pitanja.
Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.
