- 1 -              Rev 2488/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2488/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., (ranije: P.-P. d.o.o. za trgovinu na veliko i malo), Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. V. R. iz B., OIB: ... , koju zastupaju punomoćnici P. Ž. i N. Š., odvjetnici u S. T., i 2. M. R. iz Z., OIB: ... , radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1151/18-2 od 6. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P Ob-40/2015-72. od 6. ožujka 2018., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženici suvlasnici kat. čestice 9925/1 upisane u z.k. ul. br. 10942 k.o. V. ukupne površine 310 m2, kao i kuće sagrađene na istoj čestici, svaki u1/2 dijela, te je I. tužena dužna trpjeti upis prava suvlasništva II. tuženika na navedenoj nekretnini koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. Tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 35.849,50 kuna, sve u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (t. I. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (t. II. izreke).

 

Tužitelj je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) navevši da „odluka u predmetnom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“ i predložio je ovom revizijskom sudu da „donese odluku kojom se revizija tužitelja usvaja te donese odluku u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, kojom se ukidaju odluke koje su prethodile prijašnjim odlukama“.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Ne prepoznavši da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, na koju se drugostupanjski sud u obrazloženju izričito i pozvao, te da se stoga može pobijati revizijom prema čl. 382. st. 1. toga Zakona, na temelju njegove t. 3., tužitelj je protiv nje izjavio reviziju prema čl. 382. st. 2. ZPP, naznačivši pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i izloživši razloge njihove važnosti. No, kako se drugostupanjska presuda revizijom prema čl. 382. st. 2. ZPP može pobijati samo ako je nije moguće pobijati onom iz st. 1. toga članka, ovaj je sud tužiteljevu reviziju razmotrio kao onu iz čl. 382. st. 1. ZPP, cijeneći postavljena postupovnopravna pitanja kroz okvir dopuštenih revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. ZPP).

 

Pritom je drugostupanjska presuda ispitana u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se utvrdi suvlasništvo tuženika na nekretnini u jednakim idealnim dijelovima te na trpljenje prvotuženice V. R. upisa prava suvlasništva drugotuženika M. R. u zemljišne knjige. Tužitelj smatra da kao vjerovnik drugotuženika M. R. ima pravni interes za utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina tuženika na jednake dijelove, kako bi se namirio iz vrijednosti suvlasničkog dijela drugotuženika.

 

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, obrazloživši, a ne pozivajući se pritom niti na jedan materijalnopravni propis:

 

- da je u postupku utvrđeno kako je drugotuženik M. R. ugovorom o darovanju prenio polovinu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na prvotuženicu V. R.,

 

- da taj ugovor kao valjani pravni posao proizvodi pravne učinke uzevši u obzir utvrđenu činjenicu da je u prethodnoj parnici pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za pobijanje pravne radnje, navedenog ugovora o darovanju,

 

- da je utvrđeno kako je prvotuženica V. R. kao njena samovlasnica predmetnu nekretninu prodala trećoj osobi, čije je vlasništvo potom uknjiženo.

 

Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu obrazloživši da je obrazloženje prvostupanjske presude zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su razlozi obrazloženja u suprotnosti sa stanjem spisa te da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak iz izvedenih dokaza te je, ocijenivši sam izvedene dokaze na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a ZPP, utvrdio da je predmetna nekretnina, neovisno o tome što je prije sklapanja ugovora o darovanju između tuženika bila u zemljišnim knjigama upisana ka suvlasništvo tuženika, bila zapravo posebna imovina prvotuženice V. R. koju je ona stekla ne pravnom temelju različitom od onoga iz odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98) na koji se tužitelj poziva.

 

Iz pitanja koja je tužitelj u reviziji postavio sastavivši je kao reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, kao i iz ostalih revizijskih navoda, proizlazi da tužitelj drugostupanjsku presudu pobija zbog samo jednog revizijskog razloga, onog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Pritom tužitelj nejasnoću i nerazumljivost drugostupanjske presude vidi u tome što iz nje „nije jasno uopće da li je sud odbio žalbu ili je usvojio žalbu tužitelja, jer u obrazloženju jasno sud obrazlaže da je usvojio žalbu tužitelja, a izrijekom presude odbija žalbu tužitelja“ te u tome što je drugostupanjski sud naveo kako je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Suprotno navedenom, iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi zaključak drugostupanjskoga suda da je „usvojio tužiteljevu žalbu“, jer je u njoj izrijekom navedeno da tužiteljeva žalba nije osnovana. S tim nema veze to što je drugostupanjski sud našao osnovanim žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na obrazloženje prvostupanjske presude. Tužiteljev stav o postojanju revizijskog razloga na koji se pozvao posljedica je, čini se, nerazumijevanja odredbe čl. 373.a ZPP koja daje ovlast sudu drugoga stupnja da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, zatim, da je drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, a sve to i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga Zakona.

 

U ovom je slučaju drugostupanjski sud odluku donio upravo na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, iznijevši u njenom obrazloženju razloge koji opravdavaju zaključak o tome da je predmetan nekretnina bila posebna imovina prvotuženice V. R. i, prema tome, zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a ti razlozi su jasni i neproturječni te o činjeničnim utvrđenjima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 24. veljače 2021.