- 1 -              Rev 1612/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1612/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. C. c. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., protiv ovršenika B. K. iz S., OIB:..., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-396/2014 od 17. travnja 2012., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sinju broj Ovr-201/13 od 29. studenoga 2013., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžp-396/2014 od 17. travnja 2012. i predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sinju broj Ovr-201/13 od 29. studenoga 2013. prihvaćen je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnesen 24. travnja 2013. pa je na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sinju broj I-427/06 od 8. studenoga 1996. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pljenidbom i prijenosom.

 

Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sinju broj Ovr-201/13 od 29. studenoga 2013. i prijedlog za ovrhu od 24. travnja 2013. je odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona i čl. 382. st. 2. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijano rješenje ili ukinuti pobijano rješenje i predmet drugostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), koji je primijenjen u konkretnom slučaju, u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje  propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose  te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident u izvanrednoj reviziji, uz pozivanje na mjerodavne propise, postavlja nekoliko pravnih pravna pitanja koja se u suštini svode na pravno pitanje računanja desetogodišnjeg zastarnog roka u kojem ovrhovoditelj može podnošenjem prijedloga za ovrhu na drugom predmetu ovrhe zahtijevati ostvarenje novčane tražbine utvrđene ranijim pravomoćnim rješenjem o ovrsi (u konkretnom slučaju rješenjem o izvršenju broj I-427/96 od 8. studenoga 1996.).

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1740/09 od 1. rujna 2009. te odluku revizijskog suda broj Rev-x 781/11 od 12. listopada 2011., uz tvrdnju da je u pobijanoj odluci zauzeto pravno shvaćanje koje nije podudarno pravnom shvaćanju na kojem su utemeljene naznačene odluke.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost izvanredne revizije u smislu ranije navedenih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da je revizija dopuštena.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju pravomoćnog rješenja o izvršenju broj I-427/96 od 8. studenoga 1996. odredio ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, kako je to navedeno u rješenju o ovrsi broj Ovr-201/13 od 29. studenoga 2013.

 

Odlučujući povodom žalbe ovršenice, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu ovršenice, ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovr-201/13 od 29. studenoga 2013. i prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan ocijenivši da je nastupila zastara predmetne tražbine zbog proteka desetogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti ranijeg rješenja o izvršenju do podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom postupku.

 

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda iz odluke broj Revx-781/11 od 12. listopada 2011. u odnosu na zastaru potraživanja (označenog u tom predmetu) nastupio je prekid zastare podnošenjem ranijeg ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe, a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije ni počela teći jer ovršni postupak još uvijek traje pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja.

 

Iz navedenog proizlazi da u situaciji kada raniji ovršni postupak nije pravomoćno okončan, dovršen ili obustavljen na način koji bi ovrhovoditelju omogućio zaštitu njegovih prava, ne može se govoriti o nastupu zastare iz čl. 233. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), budući da taj (desetogodišnji) zastarni rok u takvom slučaju nije ni počeo teći (tako i ovaj sud i u odluci br. Rev-1608/15 od 3. svibnja 2017.).

 

Imajući na umu navedeno proizlazi kako pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na računanje zastare nije podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda iz odluke Revx-781/11 od 12. listopada 2011. na koju se ovrhovoditelj poziva u reviziji (niti pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odluci Rev-1608/15 od 3. svibnja 2017.).

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP, ukinuti rješenje drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovan postupak.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja o ovrsi.

 

O troškovima revizijskog postupka, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.