1                   Poslovni broj: 3 UsI-987/2020-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-987/2020-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz V. protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba tuženika, radi statusa hrvatskog branitelja, 24. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/247, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 18. kolovoza 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/20-01/247, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 18. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/19-01/921, URBROJ: 512M2-76-20-13 od 8. svibnja 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti PS ZNG Vukovar za razdoblje od 24. kolovoza 1991. do 31. kolovoza 1991. i temeljem pripadnosti 204. Vukovarskoj brigadi HV za razdoblje od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991.

Tužitelj u tužbi navodi da je službena dokumentacija uništena kako ne bi pala u ruke neprijatelju pa stoga broj od 170 pripadnika PS ZNG Bapska nije konačan. Ističe da mu je uručen poziv, išao je na položaje koji su na granici Republike Hrvatske i Republike Srbije te je bio u rovovima naoružan kalašnjikovom, sve po naredbi i rasporedu zapovjedništva, a okupirano područje je napušteno 17. listopada 1991. predajom u Iloku Novosadskom korpusu. Pojašnjava da su bila dva granatirana topništva, transportera i tenkova, a nisu imali protuoklopna sredstva pa stoga u ratnom putu stoje dva pješadijska napada. Predlaže Sudu saslušati svjedoke I. P. i T. R., a nakon toga, poništiti osporavano rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 561-01/20-01/247, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 18. kolovoza 2020. Dodao je da je u spornom razdoblju bio na položajima na granici s Republikom Srbijom, i to na punktovima Vrapča, Čarat, Novak Zadruga, dok je zapovjednik sela bio T. R., njegov zamjenik M. R., a N. T. te S. i I. P. bili su zapovjednici vodova. Istaknuo je da nema materijalne dokumentacije koja se vodila jer je ista spaljena da ne bi došla u neprijateljske ruke. Također je dodao da je 1997. godine sastavljena izjava o sudjelovanju u Domovinskom ratu koju je sastavio zapovjednik obrane Bapske T. R. te da je on osobno bio naoružan kalašnjikovom i da nije bilo pješačkih napada, a granatiranje je izvršeno 4. i 5. listopada 1991. te se nakon toga povlače u šumu Anga.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila predloženim dokaznim prijedlozima saslušanja svjedoka I. P. i T. R. jer je u upravnom postupku u potpunosti utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da tužitelj ne udovoljava uvjetima za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, a takvo utvrđenje proizlazi i iz ranijih postupaka, koje je potvrdio tadašnji Upravni sud Republike Hrvatske.

U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prvenstveno valja naglasiti da je Sud na raspravi održanoj 17. veljače 2021., a sukladno članku 33. stavku 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.) odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka I. P. i T. R., obzirom da izvođenje predloženih dokaznih prijedloga ne bi utjecalo na drukčije rješavanje ove upravne stvari. Naime, Sud je utvrdio potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz podataka priloženih spisu te u takvoj situaciji nije smatrao potrebnim izvoditi predložene dokazne prijedloge, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Osim toga, predloženi svjedoci već su u više navrata saslušavani i uzete su u obzir njihove izjave u ranijim postupcima koje je tužitelj vodio radi priznavanja predmetnog statusa.

Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti PS ZNG Vukovar u razdoblju od 24. kolovoza 1991. do 31. kolovoza 1991. i temeljem pripadnosti 204. brigadi HV Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991. Tužitelj je uz zahtjev dostavio spisak pripadnika pričuvnog sastava ZNG Bapska, „Izjavu o sudjelovanju u Domovinsko ratu“ od 16. siječnja 2006., izvod iz novina „Glas Slavonije“ od 17. listopada 2006. te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka T. R., I. P. i S. P.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj već vodio više postupaka za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja po traženoj osnovi te je, između ostaloga, presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-2009/2006-6 od 25. svibnja 2006. odbijena tužba  i potvrđeno da nema dokaza kako je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan u odredbi članka 2. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04. i 92/05.).

Uvidom u službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar, kao pravnog sljednika PS ZNG Vukovar, utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti za jedno razdoblje; izvršenim uvidom u popis vojnih osoba PS ZNG Vukovar i 204. Vukovarske brigade utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedenih postrojbi, a uvidom u sve dokumente vojne evidencije da tužitelj nije evidentiran niti na jednom od dokumenata kao pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Pri tome se također imalo u vidu da je konačni popis pripadnika PS ZNG Vukovar i 204. Vukovarske brigade izrađen 31. prosinca 1998. i usaglašen sa svim zapovjednicima, a prema Odluci Pomoćnika ministra obrane KLASA: 119-01/98-01/15, URBROJ: 512-11-01-98-2 od 14. prosinca 1998.

Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja te je u svom iskazu na zapisnik od 4. studenoga 2019. tužitelj u bitnome naglasio kako dana 25. kolovoza 1991. po pozivu S. D. da se priključi obrani sela Bapska odlazi na punkt Vrapče gdje sa zaduženim kalašnjikovom obavlja zadaće stražarenja, a već idući dan odlazi u Zapovjedništvo obrane sela kako bi preuzeo zapovijed na koje položaje treba ići. Nadalje, 1. rujna 1991. ulazi u 204. brigadu HV Vukovar, rezervni sastav gdje je zapovjednik bio T. R., a zamjenik M. R. U tom razdoblju odlazi na punktove Vrapča-Čarat-Novak (Zadruga) gdje stražari te je odlazio i na punktove na kojima nije bilo dovoljno ljudi. Na kraju smjene oružje bi predavao slijedećem dežurnom budući da nije bilo dovoljno oružja za sve pripadnike, a bio je u civilnoj odjeći. Dana 4. listopada 1991. kada je počelo granatiranje Bapske odlazi u podrum kod M. R. gdje se sklonio od granatiranja. Idući dan pridružuje se civilima i vojsci koji su se sakrili u šumi Anga-Kardoš između Bapske i Šarengrada, a 5. listopada 1991. kamionom s ostalim civilima i vojnicima odlazi prema Iloku te je 17. listopada 1991. u konvoju izašao  iz Iloka na slobodni teritorij Hrvatske.

Također, svjedok S. P. (evidentiran na popisu vojnih osoba PS ZNG Vukovar i 204. Vukovarske brigade u traženom razdoblju) je na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 8. studenoga 2019. iskazao da je tužitelja prvi puta vidio u rujnu 1991. u Bapskoj gdje se priključio seoskim stražama, a poslije ga je vidio barem još tri puta na punktovima u Bapskoj te je bio naoružan automatskom puškom. Do 17. listopada 1991. ga je viđao u mjesnom odboru kod radiostanice gdje su se okupljali i dobivali zaduženja te naoružanog na punktovima Vrapča-Čarat- Novak. Poslije 17. listopada 1991. više ga nije vidio te je pretpostavljao da je iz mjesta izašao zajedno s konvojem.

Nadalje, svjedok M. R. (evidentiran na popisu vojnih osoba PS ZNG Vukovar i 204. Vukovarske brigade u traženom razdoblju) je na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 17. siječnja 2020. u bitnome iskazao da je tužitelj od kolovoza 1991. bio s pripadnicima PS ZNG Vukovar te je imao raspored i zaduživao oružje. Početkom rujna 1991. svi pripadnici PS ZNG Vukovar formalno su prešli u 204. brigadu HV Vukovar, a kako se poslije kolovoza 1991. više nije mogao vratiti u Vukovar, tužitelj je ostao u Bapskoj gdje je obavljao zadaće stražarenja, a po potrebi je i uručivao pozive za straže. Kako nije bilo dovoljno naoružanja, oružje se zaduživalo pri preuzimanju dužnosti. Kada je 4. listopada 1991. započelo granatiranje Bapske, tužitelj je s civilima i vojnicima bio u zaklonu u podrumu, a zadnji put vidio ga je 5. listopada 1991. u šumi Anga prilikom povlačenja civila i vojske.

Predloženi svjedoci I. P. i T. R. nisu se odazvali pozivu na saslušanje, međutim, I. P. je telefonski opravdao svoj dolazak izjavljujući da ostaje kod prijašnje izjave.

Uzimajući u obzir postojeću službenu evidenciju u kojoj se tužitelj nesporno ne nalazi te imajući u vidu izjave tužitelja i saslušanih svjedoka na zapisniku pred prvostupanjskim tijelom, proizlazi da nije dokazano da je tužitelj bio pripadnik PS ZNG Vukovar u razdoblju od 24. kolovoza 1991. do 31. kolovoza 1991. i pripadnik 204. brigade HV Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991., niti je sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom, već je svojim radom i angažmanom eventualno pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su pružali oružani otpor agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom.

S obzirom na navedeno, ocjena je Suda da podaci spisa predmeta, prije svega isprave koje su osigurale trajan i jasan trag o relevantnim događajima, kao i iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka ukazuju na to da tužitelj u spornom razdoblju nije bio pripadnik PS ZNG i 204. Vukovarske brigade i da mu stoga ne pripada traženi status.

Slijedom iznesenoga, pravilno je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje predmetnog statusa tužitelju prema odredbi članka 3. Zakona kroz pripadnost PS ZNG Vukovar u razdoblju od 2. kolovoza 1991. do 31. kolovoza 1991. i pripadnost 204. brigadi HV Vukovar u razdoblju od 1. rujna 1991. do 30. rujna 1991.

Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

 

U Osijeku 24. veljače 2021.

 

Sutkinja

 Jasenka Beker v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).