- 1 -              Revd 2832/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2832/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika G. K. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika - protutužitelja I. G. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. L. odvjetnica u D. S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4227/18-3 od 4. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-542/15-63 od 29. svibnja 2018., na sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

              Tuženik - protutužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4227/18-3 od 4. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-542/15-63 od 29. svibnja 2018., radi slijedećih pravnih  pitanja:

 

              - Ima li jaču dokaznu snagu i predstavlja li jače dokazno sredstvo javnobilježnički akt ili iskaz zainteresirane stranke i svjedoka zainteresirane stranke u postupku?

 

              - Imaju li sudovi, prilikom ocjenjivanja dokaza provedenih u postupku, obvezu uvažiti značaj podataka sadržanih u javnoj ispravi, sukladno članku 230. Zakona o parničnom postupku, ako se sadržaj ove isprave osporava samo iskazom zainteresirane stranke ili svjedoka te zainteresirane stranke?

 

              U odnosu na postavljena pitanja predlagatelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-629/17 od 23. svibnja 2017. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4519/14 od 19. studenog 2014.

 

              U odgovoru na prijedlog tužitelj-protutuženik isti predlaže odbaciti. Traži troškove na ime sastava prijedloga za dopuštenje podnošenja revizije.

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

              Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

              Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (kojem dokaznom sredstvu valja dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenice u kojoj valuti je zajam isplaćen: ugovoru o zajmu, iskazu stranaka, odnosno iskazu svjedoka) je činjenične naravi i potpuno je vezano za izvedene dokaze, njihovu ocjenu i utvrđene okolnosti ovog  slučaja (ili nekog drugog slučaja), a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

              Isto tako, niti drugo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dijelom iz istih razloga kao i prvo pitanje (jer se i tim pitanjem preispituje ocjena dokaza u postupku), a dijelom i zbog toga jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 230. st. 1.-4. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

              Kako nije dopušteno podnošenje revizije, tužitelju-protutuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 24. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.