- 1 -              Rev-x 841/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 841/2018-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. M. iz B., ..., A., OIB ..., zastupanog po majci Š. S., a ona po B. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Š. S. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & P. d.o.o. iz Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1805/2018-2 od 17. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-270/17-58 od 21. prosinca 2017., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I              Nalaže se tuženiku Š. S. iseliti iz trosobnog stana broj ..., tip C, diletacija 3 na IV katu, u površini od 79,90 m2, koji se nalazi u zgradi u Z., ulica O., kućni broj ..., a sagrađenoj na katastarskim česticama 5002, po novoj izmjeri čestica broj 1137, k.o.T. te ga predati slobodne od svih osoba i stvari u posjed tužitelja Š. M. u roku od 15 dana.

 

II               Nalaže se tuženiku Š. S. iseliti iz garaže broj ... u podrumu, površine 12,50 m2, koja se nalazi u Z., ulica O., kućni broj ... a sagrađenoj na katastarskim česticama 5002, po novoj izmjeri čestica broj 1137, k.o.T. te ga predati slobodne od svih osoba i stvari u posjed tužitelja Š. M. u roku od 15 dana.

 

III              Nalaže se tuženiku Š. S. da tužitelju Š. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.450,00  kn sa zateznom kamatom tekućom od 21.prosinca 2017. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok je ista presuda preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu uvažiti reviziju, te, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred novog suca.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Nadalje, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koje se sadržajno ukazuje revizijom.

 

Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju sadržajno upućuje revident u svojoj reviziji.

 

Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz stana i garaže u Z., ... i predaja tih nekretnina u posjed tužitelju.

 

Na temelju utvrđenja da je tijekom postupka provedena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama te je kao vlasnik istih upisan tužitelj, a  da se tuženik nalazi u posjedu predmetnih nekretnina te da tuženik tijekom postupka nije tvrdio da ima pravni temelj za korištenje predmetnog stana i garaže već je samo isticao da vodi parnicu radi opoziva ugovora o darovanju, zaključak je sudova u postupku da tuženik nema valjani pravni osnov za posjedovanje predmetnih nekretnina. Stoga su sudovi pozivom na odredbu čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) pravilno prihvatili tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZV je propisano pravo vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

Prema odredbi čl. 162. ZV vlasnik, da bi ostvario svoje pravo zahtijevati svoju stvar od osobe koja posjeduje njegovu stvar, dužan je dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Takvom zahtjevu posjednik se može usprotiviti prigovorima iz čl. 163. ZV.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na utvrđenje da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine te da tuženik ne ističe da bi imao pravo koje ga ovlašćuje na posjed stvari (pravo na posjed) to su i prema ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke iz citiranih odredbi čl. 161. st. 1. ZV i čl. 162. ZV, te su stoga pravilno sudovi u postupku primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Ostali navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. veljače 2021.