1

Poslovni broj 10 Povrv-404/2020-6

   

    Republika Hrvatska                                                                                                 

Trgovački sud u Osijeku             

   Osijek, Zagrebačka 2

                                                                                                  Poslovni broj 10 Povrv-404/2020-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o., OIB:.., R., kojega zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O. društvu  V., J., Š., S., J. & J., u R., protiv tuženika G. d.o.o., OIB:…, Ž., Ivana, radi isplate iznosa od 80,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženikova zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 24. veljače 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

1.            Tužbeni zahtjev tužitelja R. P. d.o.o., OIB:… R., protiv tuženika G. d.o.o., OIB:…, Ž., radi isplate iznosa od 80,00 kn (osamdesetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2020. do isplate, kao i glede naknade troškova ovog postupka s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K. u V., poslovni broj Ovrv-961/2020 od 24. studenog 2020., ukida u cijelosti.

 

2.          Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 100,00 kn (stokuna) u roku od osam dana.

 

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 80,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik J. K. u V. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-961/2020 od 24. studenog 2020. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćenu naknadu za parkiranje na javnim parkirnim površinama za koje tuženik nije platio potrebnu parkirališnu naknadu, pa mu je tužitelj ispostavio dnevnu parkirnu kartu za vozilo tuženika registarski broj RI … U odnosu na tuženikove navode i prigovore, tužitelj ističe kako su neosnovani i da je tužitelj na temelju valjanih pravnih propisa odredio visinu parkirališne naknade, te da tuženik nije dokazao da je tu naknadu i platio. Stoga tužitelj predlaže odbiti tuženikove prigovore kao neosnovane i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka navodi kako je vozilo za koje je ispostavljena kazna prodano novom vlasniku 20. prosinca 2018.,  a dnevna parkirna karta izdana je 23. prosinca 2019., pa stoga vozilo kojim je počinjen prekršaj nije u njihovu vlasništvu. Ujedno navodi kako je već po istom pitanju tužitelju dostavio o tome dokaze te je tužitelj dao odobrenje na 80,00 kn koje je platio tužitelju, a nisu trebali jer u računu piše da je navedeno vozilo prebačeno na novog vlasnika A. Z. d.o.o. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, u preslike dnevne parkirne karte, u informacije o korisniku usluga, u račun od 25. rujna 2020., u račun broj 231/1/1 na stranici 22. spisa, u dopise na stranici 23. i 24. spisa, u Odluku o donošenju cjenika sa strukturom cijene komunalne usluge pakiranja na javnim parkiralištima sa cjenikom, u Odluku o uređenju prometa na području grada sve na stranici 30. do 56. spisa.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

                           

              Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 80,00 kn na ime neplaćene parkirališne naknada za vozilo registarske oznake RI … parkirano u gradu na javnom parkiralištu 23. prosinca 2019.

 

              Tuženik je u postupku istaknuo kako je predmetno vozilo prodao kupcu i novom vlasniku društvu A. Z. d.o.o. i to još 20. prosinca 2018., a kako to proizlazi iz računa broj 213/1/1 od 20. prosinca 2018. (stranica 22. spisa), i da je vozilo u MUP-u promijenilo registarske tablice iz ŽŽ … u RI ….

 

              Tužitelj se protivi navodima tuženika i ističe kako je tuženik dužan podmiriti dnevnu parkirnu kartu, a pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz stajališta koje je  zauzeo Vrhovni sud na sjednici od 15. lipnja 2019.  broj Su-IV-148/208, a koja kaže da u parnicama radi naplate karte za parkiranje pasivno je legitimirana osoba koja je u evidenciji MUP-a upisana kao vlasnik vozila, u skladu s odredbom članka 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP).

 

Iz priložene Odluke o uređenju prometa na području grada (dalje:Odluka) od 25. travnja 2019. razvidno je kako se njome uređuju uvjeti i pravila odvijanja prometa na javno prometnim površinama u gradu R. te mjere za njihovo provođenje. Člankom 17. Odluke propisano je  kako se korisnikom javnog parkirališta smatra vlasnik vozila i/ili primatelj leasinga kojemu je vozilo prepušteno na korištenje na temelju pravnog posla leasinga odnosno najmoprimac kojem je osoba koja obavlja registriranu djelatnost rent-a-car usluge prepustila vozilo na korištenje na temelju ugovora o najmu, a koji koristi javno parkiralište sukladno ovoj Odluci. I člankom 1. stavak 2. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada od 29. travnja 2019. jednako je definirano tko se smatra korisnikom usluge parkiranja.

 

 

 

 

 

Dakle, nesporno je kako je vlasnik vozila dužan platiti parkirnu kartu, odnosno naknadu za dnevnu parkirnu kartu. Tuženik tvrdi kako nije vlasnik vozila jer je isto prodao još 20. prosinca 2018.

 

Iz Informacije o korisniku vozila od 23. prosinca 2019. na stranici 7. spisa, koju je u spis dostavio tužitelj, razvidno je kako je tuženik naveden kao korisnik vozila Mercedes (osobni automobil), a ne kao vlasnik vozila.

 

Kako dakle tuženik nije vlasnik vozila niti vozilo koristi u leasingu, odnosno rent-a-car, to se tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje osnovanim. Naime, u skladu s pravilima o teretu dokazivanja, tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik vozila, dok iz isprave na koju se tužitelj poziva: Informacije o korisniku usluga od 23. prosinca 2019., nedvojbeno proizlazi kako tuženik nije vlasnik vozila nego korisnik.

 

              Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik vozila, a teret dokaza leži na tužitelju, jer korisnikom javnog parkirališta se smatra vlasnik vozila u skladu s Odlukom o uređenju prometa na području Grada (dalje:Odluka) od 25. travnja 2019. i Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada R., to se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti, te primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 53/19).

 

Tuženiku je priznat  trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kn.

 

              Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 24. veljače 2021.

 

     Zapisničar                                                                                                                  S u d a c

Zvjezdana Kovačić                                                                                            mr. sc. MIRJANA BARAN

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku  15 dana putem ovog suda.