1                            Poslovni broj: 1 UsI-744/2020-12

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 UsI-744/2020-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz Lj., …, kojeg zastupa opunomoćenik Š. V., odvjetnik u P., …, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 24. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/366, URBROJ: 443-02-02-19/7-20-4 od 15. svibnja 2020.             

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude tužitelju je, kao investitoru, naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu visine prizemlja i to: betonske temelje samce, komada 6, profila 50 cm i visine 40 cm iznad tla i građevinu gotove konstrukcije (mobil home - mobilna kućica), tlocrtnih dimenzija 3,0 m x 8,0 m, visine Vv=2,2 m i visine sljemena Vs=2,75 m, povezana s temeljima preko čeličnih nosača s instalacijom vode i odvodnje te temeljnu betonsku ploču za spremište, dimenzija 4,0 m x 2,0 m, sve izvedeno na k.č. … k.o. Š., lokacija M. b., naselje Š., O. L., bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja, na tlu oznake „pašnjak“. Tužitelj je ujedno upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

 

              Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a svojim navodima u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu navodi, u bitnome, da se ne radi o nezakonitom građenju bez građevinske dozvole. Pojašnjava da je on u okviru propisanih mogućnosti po Prostornom planu uređenja Općine Ližnjan – Lisignano („Službene novine Općine Ližnjan - Lisignano“, broj 2/09, 3/14, 7/15, 2/17 i 3/17, dalje: PPU Općine Ližnjan-Lisignano), koji propisuje izgrađene strukture izvan naselja te temeljem odredbi važećeg Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20, dalje: Pravilnik) na predmetno zemljište postavio mobilnu pokretnu kućicu, dok je uz istu namjeravao sagraditi od drvenog materijala spremište za alat te sustav sunčanih kolektora  u svrhu proizvodnje energije. Navodi

da je odredbom čl. 27. u svezi čl. 106. do 118. PPU Općine Ližnjan - Lisignano propisana mogućnost gradnje građevina i poduzimanja drugih zahvata u prostoru izvan granica građevinskog područja na području Općine Ližnjan, pa tako između ostalog i gradnje stambeno-gospodarskih građevina za vlastite potrebe na područjima vrijednog obradivog i ostalog obradivog tla te ostalih poljoprivrednih tla, o čemu je u konkretnom slučaju riječ. Ističe da u upravnom postupku nije pribavljen službeni podatak o namjeni predmetne nekretnine, na koje okolnosti predlaže da Sud po službenoj dužnosti pribavi uvjerenje o namjeni, ističući da se namjena zemljišta ne utvrđuje po načinu korištenja upisanom u katastru već prema prostornoplanskoj dokumentaciji, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio. Nadalje ističe da je za potrebe postavljanja priključka vode za predmetni montažni objekt ishodovao suglasnost Općine Ližnjan 5. rujna 2018., što ukazuje na okolnost da se Općina nije protivila postavljanju predmetnih montažnih objekata. Također ističe da se u osporavanom rješenju pogrešno utvrđuje da se radi o građenju bez izvršne građevinske dozvole, budući da se u konkretnom slučaju radi o radovima koji se na temelju Pravilnika mogu izvesti bez građevinske dozvole i glavnog projekta, budući da se osim mobilne kućice na predmetnom zemljištu ne nalaze nikakvi drugi izgrađeni objekti za koje bi trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, na koju okolnost predlaže provođenje očevida na licu mjesta. Zaključno tužitelj ističe da je zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru sačinjen protivno odredbama Naputka o radu građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20, dalje: Naputak) i prije stupanja na snagu tog Naputka dana 23. travnja 2020. radi čega smatra da osporavano rješenje sadrži formalne nedostatke. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troškova ovog spora.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              U tijeku spora održana je rasprava dana 16. veljače 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je nadopunio navode iz tužbe tako što je naveo da se ovdje radi o mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem, već je položena na tlo i nije trajno spojena sa zemljištem, te je predložio da se na tu okolnost u sporu provede dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem ako je to potrebno. Istaknuo je i prigovor nenadležnosti tuženika te je naveo da bi se ovdje radilo o kampiranju što spada u turističku djelatnost sukladno čl. 29. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Naveo je da se je tužitelj obratio Općini Ližnjan dopisom od 18. siječnja 2021. da se eventualno predmetno područje uvrsti u vikend naselje (kamp) te je naveo da službeno niti nema podatka o namjeni predmetne čestice.

 

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

              Sud nije u sporu provodio dokaze koje je predložio tužitelj iz razloga što odlučne činjenice nisu sporne, odnosno nije sporno da je tužitelj izveo radove opisane u izreci osporavanog rješenja te da za tu gradnju nije ishodio građevinsku dozvolu, već je sporno da li izvedeni objekt predstavlja građevinu za čiju gradnju je potrebna građevinska dozvola.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

 

Čl. 3. st. 1. t. 11. ZG propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

 

Prema čl. 3. st. 1. t. 33. ZG ugradnja je izvedba građevinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine i  ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva a građevinu odvojiti od građevine.

 

Čl. 106. st. 1. ZG propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim  Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

 

Čl. 128. st. 1. ZG propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

 

Ovaj sud, na temelju analize spisu priloženih dokaza i to fotografija predmetne gradnje, konstatacija navedenih u zapisniku o inspekcijskom pregledu od 1. travnja 2020. te citiranih odredaba ZG, utvrđuje da sporni objekt predstavlja građevinu u smislu čl. 3. st. 1. t. 11. ZG, za čiju gradnju je tužitelj bio dužan ishoditi građevinsku dozvolu. 

 

Naime, iz fotografija koje prileže navedenom zapisniku o inspekcijskom pregledu i konstatacija na tom zapisniku, koje tužitelj ne spori, slijedi se na k.č. … k.o. Š. nalazi kućica gotove konstrukcije (montažna) koja je povezana s temeljima preko čeličnih nosača, da su postavljene instalacije vode i odvodnje i da je iskopana septička jama.

 

Navedeni radovi u svojoj ukupnosti predstavljaju sklop koji je nastao građenjem i koji je povezan s tlom te kojim se mijenja namjena predmetne čestice u svrhu stanovanja, a što predstavlja građevinu u smislu citiranog čl. 3. st. 1. t. 11. ZG. Pri tome nije odlučno je li taj sklop trajno ili privremeno povezan s tlom, pa stoga okolnost što je riječ o montažnom objektu ne znači da isti ne predstavlja građevinu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-397/19-2 od 4. travnja 2019., poslovni broj Usž-709/19 od 6. ožujka 2019., poslovni broj Usž-3985/18 od 3. srpnja 2019., poslovni broj Usž-2617/16-2 od 21. rujna 2016. i poslovni broj Usž-4072/17-2 od 4. svibnja 2018.).

 

Budući da je pojmom građenja obuhvaćen sklop nastao građenjem povezan s tlom, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, to je za nalaganje uklanjanja tako nezakonito izvedenog građenja nadležan upravo građevinski inspektor, koji je temeljem pravilnog utvrđenja da se radi o građevini izgrađenoj bez građevinske dozvole, osnovano naložio uklanjanje iste.

 

Napominje se da je isti stav da se radi o građevini zauzet u istovrsnim predmetima koji su se vodili kod ovog Suda pod poslovnim brojem 6 UsI-745/20 i 6 UsI-769/20.

 

Nadalje, neosnovani su i navodi tužitelja da predmetna građevina predstavlja jednostavnu građevinu čijoj se gradnji može pristupiti bez građevinske dozvole ili glavnog projekta. Naime, imajući u vidu da predmetna građevina nije sagrađena na građevnoj čestici postojeće građevine (građevine izgrađena na temelju građevinske dozvole ili zakonom s istom izjednačene građevine) opisana građevina ne može predstavljati „pomoćnu građevinu“, a niti se može podvesti pod koju od odredbi Pravilnika opisanih građevina koje se mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, slijedom čega proizlazi da je tužitelj za gradnju iste na temelju citiranog čl. 106. ZG prethodno trebao ishoditi pravomoćnu (ili, na vlastiti rizik, izvršnu) građevinsku dozvolu.

 

Neosnovano je paušalno pozivanje tužitelja na navodnu dopustivost takve gradnje prema odredbama PPU Općine Ližnjan – Lisignano, budući da prostornim planovima nije dopustivo mijenjati kogentne odredbe ZG te, mimo tog Zakona i na istome utemeljenog Pravilnika, predviđati izuzetke od obveze ishodovanja građevinske dozvole, već je moguće i dopušteno jedino određivanje vrste građevina koje se mogu graditi na određenoj vrsti zemljišta i lokacijskih uvjeta za gradnju istih. 

 

Nadalje, neosnovani su i navodi tužitelja glede neutvrđenosti namjene predmetnog zemljišta, a budući je u tijeku postupka, kako je to konstatirano i u zapisniku i u osporavanom rješenju, uvidom u PPU Općine Ližnjan – Lisignano utvrđeno da se predmetna k.č.br. … k.o. Š. nalazi izvan građevinskog područja.

 

Konačno, nejasni su i neosnovani navodi tužitelja glede navodne povrede odredaba Naputka prilikom sačinjavanja zapisnika o inspekcijskom pregledu od 1. travnja 2020., budući da je Naputak, a kako i sam tužitelj navodi u tužbi, stupio na snagu tek 23. travnja 2020., dakle nakon sačinjavanja predmetnog zapisnika, te se stoga ne primjenjuje na ocjenu zakonitosti sastavljanja te isprave.

 

Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 24. veljače 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                         Vesna Perić, v.r.