Poslovni broj: 2 Gž-760/2019-3

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog F. P. pok. J. iz K., rođenog dana 3. veljače 1928. godine, a umrlog dana 17. lipnja 2010. godine, te uslijed susljedne smrti M. P. pok. M., iz K., rođene dana 3. listopada 1931. godine, a umrle dana 11. veljače 2014. godine, odlučujući o žalbi nasljednika P. P. iz Š., kojega zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., izjavljenoj protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-2957/13 od  26. travnja 2019., 24. veljače 2021.

 

r i j e š i o j e

 

              Žalba se uvažava, te se rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-2957/13 od  26. travnja 2019. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem o nasljeđivanju označenim u izreci utvrđeno je što predstavlja ostavinu iza umrloga F. P. pok. J. iz K., te što predstavlja ostavinu M. P. pok. M., pa su njihovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni P. P. za ½ dijela cjeline, sin, te N. Đ. za ½ dijela cjeline, kćer.

 

Protiv rješenja o nasljeđivanju proglašeni nasljednik P. P. je izjavio žalbu s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži, te postupak u odnosu na ostavitelja F. P. obustavi, a da u preostalom dijelu rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

              Nasljednica N. Đ. je odgovorila na žalbu.

 

              Žalba je osnovana.

 

              No, to ne znači da su osnovani i svi žalbeni navodi.

 

              Ostavitelj F. P. pok. J. je umro 17. lipnja 2010., a njegova supruga M. P. pok. M. je umrla 11. veljače 2014.

 

              Proglašeni nasljednici su sin i kćer ostavitelja.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio da u ostavinu F. P. ulaze suvlasnički dijelovi nekretnina oznake čest. zem. 26/1 i 26/5 zk.ul. 868 k.o K. i novčana sredstva na računima kod Privredne banke Z., i to deviznom računu broj…., deviznoj knjižici broj….i deviznom depozitu broj …., a da u ostavinu M. P. ulazi suvlasnički dio nekretnina oznake čest. zem. 26/1 i 26/5 zk. ul 868 k.o. K. i novčana sredstava sa pripadajućim kamatama položena na deviznom depozitu broj….kod Privredne banke Z., te je ostavinu rasporedio nasljednicima na jednake dijelove. Kod utvrđenja sastava ostavine u pogledu nekretnina prvostupanjski se sud koristio ovlaštenjima iz članka 224. stavak 1.i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), a kojom odredbom je propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke u parnicu ili upravni postupak ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, te o kojima ovisi predmet zapisa, s tim da sud neće prekinuti postupak ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijet rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno upravnom postupku. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su ostavitelji uknjiženi u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnih nekretnina, pa je, polazeći od toga da zemljišna knjiga odražava stvarno stanje glede vlasništva nekretnina, utvrdio da predmetne nekretnine ulaze u ostavinu ostavitelja, te ih je rasporedio nasljednicima na jednake dijelove, a žalitelja P. P. je uputio da svoje tvrdnje, a on je tvrdio da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i da ih je stekao na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa roditeljima, uputio u parnicu. U odnosu na pokretnine, dakle u odnosu na novčana sredstva sud je utvrdio da su nasljednici bili suglasni da se ostavina F. i M. P. sastoji od pokretnina koje su opisane u točkama I. i II. izreke rješenja, dakle pošao je od toga da su te činjenice nesporne među parničnim strankama.

 

              Međutim, ne može se prihvatiti polazište prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da je među nasljednicima bilo nesporno da pokretnine, novčana sredstva, ulaze u ostavinu ostavitelja jer je žalitelj na ročištu održanom 26. rujna 2019. izjavio da osporava sastav ostavine, a na ročištu održanom 19. veljače 2019. nasljednik P. P. je osporio da bi novčana sredstva predstavljala bračnu tečevinu P. F. i P. M. i ustvrdio da su to isključivo njegova sredstva osim CAD. Dakle, iz stanja spisa ne proizlazi da je među strankama nesporno da novčana sredstava ulaze u ostavinu ostavitelja, a kako je ostavinski postupak, kao izvanparnični postupak nesporan, a sporovi o sastavu ostavine imaju se razriješiti u kontradiktornom, parničnom postupku, to nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o nasljeđivanju jer je među strankama bio sporan sastav ostavine.

 

              Zbog navedenog razloga rješenje o nasljeđivanju je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, s tim da u nastavku postupka, ukoliko među nasljednicima bude i dalje sporan sastav ostavine pokretnina treba postupiti prema odredbi članka 224. stavak 1. ZN-a. Kod ovakvog odlučivanja ovaj sud je pošao sa stajališta da dopisi banke kojima se obavještava sud o novčanim sredstvima ostavitelja ne predstavljaju javne ili javno ovjerovljene isprave na osnovi kojeg se moglo donijeti rješenje o nasljeđivanju koristeći ovlaštenja iz članka 224. stavak 2. ZN-a.

 

              Iako je žalba uvažena nisu osnovani svi žalbeni navodi žalitelja.

 

              Žalitelj je tijekom postupka tvrdio, a u žalbi ponavlja, da je presuda kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju donesena nakon smrti ostavitelja F. P. i da se stoga ne može odnositi na njega, tvrdeći da ugovor o doživotnom uzdržavanju bi trebao opstati u odnosu na F. P., te da, slijedom toga, njegova imovina ne ulazi u ostavinu.

 

              Parnični postupak je pokrenula M. P., a u ugovoru o doživotnom uzdržavanju i M. i F. su imali položaj primatelja uzdržavanja. U odnosu na ovaj navod valja navesti da je u sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje da u situacijama kada na strani primatelja uzdržavanja postoji više osoba, ugovor o doživotnom uzdržavanju se smatra jedinstvenim ugovorom kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati sve primatelje uzdržavanja, pa neispunjenjem obveze u odnosu na jednog od primatelja uzdržavanja, ostali primatelji uzdržavanja imaju pravo tražiti raskid ugovora u odnosu na sve primatelje uzdržavanja (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-689/2011-2 od 15. rujna 2011.). Prema tome, ne stoji navod žalitelja da se u ovom postupku nije trebala raspravljati imovina kojom je ostavitelj F. P. raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju jer je taj ugovor pravomoćno raskinut.

 

              Okolnost da je u parničnom postupku u kojem je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju podnesen prijedlog za ponavljanje postupka nije relevantna u ovom postupku jer je za pravni poredak to pitanje razriješeno, s obzirom da je presuda postala pravomoćna.

 

              Pogrešno je i shvaćanje prvostupanjskog suda da je ostavinski postupak trebalo prekinuti s obzirom da je žalitelj tvrdio da je on suvlasnik nekretnine koja je raspoređena u ostavinskom postupku jer iz zemljišnoknjižnog izvatka to ne proizlazi, naprotiv proizlazi da su upravo ostavitelji suvlasnici predmetne nekretnine, pa nema zapreka da se nekretnina rasporedi u ostavinskom postupku, a žalitelj može, kao što mu je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju, pokrenuti postupak u kojem će pokušati dokazati svoje tvrdnje i ostvariti svoja prava.

 

              Radi izloženog, na temelju odredbe članka 380. točka 3. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) riješeno je kao u izreci.

 

Dubrovnik, 24. veljače 2021.

 

Sudac:

 

Emir Čustović