- 1 -              Revd 3242/2020-2

Broj: Revd 3242/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz S. B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. B.-M., odvjetnica u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z.., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-193/2018-3 od 13. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-130/16-23 od 8. veljače 2018., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,  

r i j e š i o  j e :

II/              Prijedlog tužiteljice  za dopuštenje revizije se odbacuje.

II/              Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-193/2018-3 od 13. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-130/16-23 od 8. veljače 2018.

Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti, a podredno odbiti, a tužiteljicu obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, a niti su razlozi važnosti na koje se podnositeljica poziva (odluke ovog suda poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i Rev x-159/02-2 od 14. siječnja 2009.) u dovoljnoj mjeri komparabilni s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

Iako je u konkretnom slučaju utvrđeno je da je do podosiguranja došlo voljom samog osiguranika, slijedom čega je osigurnina smanjena razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja (članak 960. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15 i 29/18), tužiteljica pitanjima sugerira prihvatiti drugačije činjenično utvrđenje: da je zastupniku osiguranja bilo poznato odnosno da mu zbog okolnosti pod kojima je ugovor o osiguranju sklopljen nije moglo ostati nepoznato da je osigurana stvar podosigurana, dok tužiteljica nije mogla razumjeti značenje instituta podosiguranja i posljedice osiguranja stvari (kuće) na manju svotu od njezine vrijednosti.

Dakle, u postavljenim pitanjima i njihovom obrazloženju tužiteljica polazi od pogrešnih činjeničnih premisa – neinformiranosti tužiteljice o pravnim posljedicama podosiguranja i znanju zastupnika osiguranja o vrijednosti osigurane stvari u vrijeme sklapanja ugovora.

Upravo s obzirom na konkretna utvrđenja i pravne posljedice podosiguranja koje se odražavaju pri određivanju visine premije osiguranja, a onda i pri određivanju visine naknade iz osiguranja, u predmetnom slučaju ne može se govoriti o neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, pa odluka ovog suda poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., koja se odnosi na shvaćanje o nepoštenim ugovornim odredbama koje nisu bile razumljive, a stvorile su znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nije odgovarajući razlog važnosti.

Imajući na umu sadržaj drugog pitanja, kojim tužiteljica problematizira propust tuženika da kod sklapanja ugovora o osiguranju upotrijebi dužni standard pažnje, ni odluka ovog suda broj Rev x-159/08-2 od 14. siječnja 2009. nije odgovarajući razlog važnosti, s obzirom na to da se shvaćanje o pažnji dobrog domaćina izraženo u navedenoj odluci odnosi na zahtijevanu pozornost pri ispunjenju obveze, a koja se uostalom niti ne može odrediti općenito, već je ovisna o okolnostima svakog konkretnog slučaja (vrsta ugovora, činjenično stanje, poslovni običaji, pravila struke i dr.).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I. izreke.

Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2021.