1

Gž-672/2018-2

 

         

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Karlovcu

                    Karlovac            

Gž-672/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Michala Danečeka predsjednika vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Vinke Vrančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. P.1, odvjetnici iz S1., protiv 1.tuženika B. P. iz S.1, OIB …, 2.tuženika S. P.2, iz S.1, OIB … i 3.tuženika D. P. iz S.1, OIB …, svi zastupani po punomoćniku A. T. M., odvjetniku iz S.2,  radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 20. travnja 2018., broj P-4953/17, na sjednici vijeća održanoj 24.veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 20. travnja 2018., broj P-4953/17 potvrđuje.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od  25.380,00 kn, u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak žalbe u iznosu od 2.700,00 kn u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Splitu  od 20. travnja 2018., broj P-4953/17, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „1. Utvrđuje se da je pok. J. P. svojom oporukom sačinjenom kod Općinskog suda u Sinju R-2-18/76 od 19. siječnja 1976. povrijedila nužni dio nasljedstva tužitelja, kao sina njene kćeri pok. A. S., pa se u ostaviteljičinu imovinu pok. J. P. vraća dio imovine od 1/6 dijela nekretnina:

-          čest. zem. 1668/105 Z.U. 16, K.O. Općina T., nalazi se stajna kuća površina prizemlje 58 m², kat 56 m² i krov, pojata 59,04 m², štala 46,8 m² s krovom, stara kuhinja 23 m², guvno 196 m², bunar, svinjac-kočak 12 m², površina zemljišta je 9.091 m², upisane u posjedovnom listu Z-1386/13, adresa je D.,

-          čest. zem. 1692/1 Z.U. 16, K.O. T., površina zemljišta 634 m², građevinsko zemljište gdje se nalazi nova kuća na kat u naravi stajna kuća koja se sastoji od prizemlja površine 150 m² i kat od 150 m² i krov na dvije vode i dvoja stepeništa sa svake strane kuća, adresa kuća je D.,

-          Z.U. 16 K.O. T. zemljišnoknjižna tijela od 1-24 br. čest. zem. 1668/15 šuma, 1668/16 oranica, 1668/103 šuma, 1668/104 šuma, 1668/105 šuma, 1668/106 šuma, 1687/1 oranica, 1687/2 oranica, 1688/1 oranica, 1688/1/2/4/5/6 oranica, 1690/1/2 oranica, 1691 oranica, 1692/1/2 oranica, 1693/1/2 pašnjak, 1694/1/2/3 oranica, upisano na posjedovnom listu 640, ukupno 42.091 m² zemljišta a pok. J. P. pripada ½ zemljišta sa tog posjedovnog lista,

-          Posjedovni list 651 K.O. T., izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice, čest. zem. 1685/17, u naravi G. 745 m², 1685/29 G. oranica, 332 m², 1685/26 R. 875 m²,

-          kat. čest. 3627 K.O. B.1, 325490 B.1 posjedovni list 1353 oranica B.2, 5.775 m²,

-          Z.U. 386 K.O. P., broj posjedovnog lista 86 K.O. P., broj čestice zemlje: 17/5 zgrada, kuća, 56/2 pašnjak, 98/1 vrt, 101/2/5 oranica, 192/5 oranica, 201/2 oranica, 343/5/7 oranica, 344/8/10 oranica, 348/6/10/11/13 oranica, 349 oranica, 361/5/3/6 oranica, 647/2 oranica, 648/2 oranica, 708/1 oranica, 712 oranica,

-          Z.U. 160 K.O. P. čest. zem. 650 oranica, S.I. 5182/05 Z.U. 160 čest. zem. 5. zkt. 100/3 vrt, 9. zkt. čest. zem. 347/3 pašnjak, 11. zkt. 647/2 oranica,

-          Z.U. 386 K.O. P., čest. zem. 682/2 oranica,

-          Z.U. 389 K.O. P., čest. zgr. 18/1 zgrada, pojata,

-          Z.U. 12080 K.O. S.1, čest. zem. 4639/10 522 m² za ½ dijela, i to 1/6 dijela podruma i prizemlja i stepeništa i 2 garaže od površine obje 34,77 m²,

-          kao i 1/6 od 1/5 dijela posjeda pok. J. P. po posjedovnim listovima broj 86. K.O. P., koji dio je vanknjižno vlasništvo i pripada joj iza smrti pok. J. P. i M. P., a sve radi namirenja nužnog dijela tužitelja u visini od 1/6 dijela.

 

2. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, a točkom 2., naloženo je tužitelju da tuženicima  naknadi parnični trošak u iznosu od  35.000,00 kn u roku od 15 dana."

 

 

Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelji i tuženici.

 

Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome  tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda da je nastupila zastara za podnošenja zahtjeva za umanjenje raspolaganje oporukom, jer oporuka koja je proglašena pred Općinskim sudom u Splitu 18.12.2006., nije dostavljena nasljednicima sve do 14.04.2010., kada je na raspravi  pred Općinskim sudom u Splitu u ostavinskom postupku pod brojem O-190/06 nasljednicima uručen primjerak oporuke pokojne J. P., pa stoga tužitelj nije mogao  u roku od 3 godine od dana proglašenja oporuke za koju niti ne zna, poduzimati bilo kakve radnje. Stoga tužitelja predlaže žalbu prihvatiti a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu trošak žalbe.

 

Na žalbu tužitelja tuženici su dostavili odgovor navodeći da tužitelj nije nužni nasljednik pokojne J. P., već da je to njena kćer, a majka tužitelja pokojna A. S. a koja prije svoje smrti nije zahtijevala  utvrđenje nužnog dijela. Zatim, navode da kad bi se prihvatio i žalbeni razlog tužitelja da se zastarni tok računa od 14.04.2010., kada je sud uručio oporuku nasljednicima, opet je nastupila zastara, obzirom da tužba podnesena 26.11.2013., a uređena 07.03.2016., stoga tuženici predlažu žalbu tužitelja odbiti a pobijanu presudu potvrditi.

 

Tuženici su izjavili žalbu protiv odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i pogrešne primijene materijalnog prava, odnosno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12,103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarifa). Tuženici navode da obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora, na zastupanje više tuženika, da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Tarife prema kojoj bi trošak tuženika iznosio ukupno 60.380,00 kuna,  pa predlažu žalbu prihvatiti i tuženicima pored dosuđen troška postupka od 35.000,00 kn, dosuditi i daljnji trošak od 25.380,00 kn, te trošak žalbe od 2.700,00 kn.

 

Tužitelj na žalbu tuženika nije podnio odgovor.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju  čl.365.st.2. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP), u odnosu na eventualno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i valjanost primjene materijalnog prava,  ovaj sud ne  nalazi da je  prvostupanjska presuda  obuhvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, međutim pogrešno su primijenjene odredbe Zakona o nasljeđivanju objavljenog u Narodnim Novinama broj 4/03, 163/03, 35/05, 127/03, 33/15 (dalje: ZN/03),  umjesto Zakona  o nasljeđivanju objavljenog u Narodnim novinama 47/78, 53/91, 56/00 - (dalje ZN/91).

 

Naime, pokojna J. P. preminula je …,  a kako se prava stranka u svezi s nasljeđivanjem prosuđuju po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, i časom smrti ostavitelja nasljednik može ostvariti svoje nasljedno pravo i nije dužan čekati da mu se nasljedstvo dosudi, primjenjuje se ZN/91 kao materijalni propis.

 

Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa nespornim proizlazi:

 

- da je ostaviteljica J. P. svojom imovino raspoložila još za života, i to sudskom  oporukom sastavljenom pred Općinskim sudom u Sinju pod brojem R2-18/76 od 19. siječnja 1976., a koja je proglašena 18. prosinca 2006.,

- da je smrtovnica iz Pokojne J. P. zaprimljena na Općinski sud u Splitu  pod brojem O-1136/2,

- da su u smrtovnici navedeni kao nasljednici sin ostaviteljice S. P.3 i kćeri A. P. i A. S.,

- da nije navedeno da bi ostaviteljica J. P. bila vlasnica nekretnina te je službena zabilješka na poleđini smrtovnice da se ostavinski postupak neće provoditi u smislu članka 214. ZN-a,

- da je tužitelj podneskom koji je zaprimljen na Općinskom sudu u Splitu pod brojem O-1136/06 zatražio nastavak ostavinskog postupka iz pokojne J. P., a nakon smrti svoje majke A. S. koja je umrla ...,

- da je oporuka J. P. proglašena 18. prosinca 2006. u Općinskom sudu u Sinju pod brojem R2-68/06, a po zamolnici Općinskog suda u Splitu broj O-295/03 od 13. srpnja 2006., prema kojoj su oporučni nasljednici tuženici, njeni unuci,

- da je nesporno da je nakon proglašenja oporuke prvo ročište zakazano tek  24. travnja 2010., pred Općinski sudom u Splitu broj O-190/06 i da su tada i tužitelj i tuženici upoznati sa sadržajem oporuke pokojne J. P. koja je bila njihova baka,

- da je Općinski sud u Splitu donio rješenje o nasljeđivanju  iza pokojne J. P. 15. lipnja 2012. pod brojem O-190/06,  na temelju oporuke, a koje je povodom žalbe nasljednika, ovdje tužitelja D. S. ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžx-215/2013 od 18. ožujka 2013., i vraćeno na nastavak postupka,

- da su na ročištu, a  nakon ukidne odluke, 15. listopada 2013., nasljednici dali nasljedničku izjavu,

- da je tužitelj osporio oporuku, a tuženici nisu tužitelju priznali pravo na nužni dio,

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu od 25. listopada 2013., broj O-1197/13 prekinut ostavinski postupak iza pokojne J. P. i tužitelj upućen u parnicu,

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika 26. studenog 2013. radi utvrđenja pravne nevaljanosti.

 

Ove su činjenice nesporne, i na temelju njih prvostupanjski sud pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja zbog zastare, ali pogrešnom primjenom ZN/03, umjesto ZN/91 koji je bio na snazi u času smrti pokojne J. P. i času  otvaranja nasljedstva.

 

U ovom predmetu se radi o tužbi hereditatis petitis, budući tužitelj zahtijeva ostavinu kao zakonski nasljednik i to nužni, od sunasljednika..

 

Pravo zahtijevati umanjenje raspolaganje oporukom i povrat dara, nasljedivo je samo ako  je nužni nasljednik prije svoje smrti već stavio zahtjeva za nužni dio.

 

Nesporno je da je majka tužitelja A. S. kćerka pokojne J. P., umrla 13 godina nakon J. P., i da je ona u odnosu na oporučne nasljednike nužni nasljednik, te da nakon smrti majke J. P. nije postavljala zahtjeve prema tuženicima, svojim nećacima i unucima J. P. u svezi bilo kakve imovine, kao nužni nasljednik, pa to pravo ne bi pripadalo niti tužitelju neovisno o tome što za života majke tužitelja nije vođen ostavinski postupak iza J. P..

 

Naime, majka tužitelja A. S., kćerka J. P., svako je znala za nekretnine svoje majke, ali i da nije, da je bila zainteresirana da je smatrala da ima pravo nasljedstva pokrenula bi to pitanje prije svoje smrti.

 

Obzirom na činjenicu da majka tužitelja kao nužni nasljednik nije za života zahtijevala svoj nužni dio, to pravo nema tužitelj.

 

Zatim, prema odredbi članka 46. ZN/91, a koji je identičan članku 84. ZN/03. Umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od 3 godine od proglašenja oporuke, a vraćanje dara u roku 3 godine od smrti ostaviočeve, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenja kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno.

 

Oporuka J. P. proglašena je 18. prsoinca 2006.,  to je prema navedenoj odredbi ZN/91, prošao rok u kojemu je tužitelj mogao kao nužni nasljednik (iako on to nije kako je naprijed navedeno) zahtijevati umanjenje raspolaganja oporukom, budući je tužba predana Općinskom sudu u Splitu 26. studenog 2013.

 

Neosnovano tužitelj smatra da nije nastupila zastara njegovog prava jer da je s sadržajem oporuke upoznat tek 24. travnja 2010., pa da se od tada računaju rokovi zastare, budući je tužba podnesena 26. studenog 2013., prošao je i u ovom slučaju rok od 3 godine iz članka 46. ZN/91.

 

Nadalje, u smislu  članka 144. ZN/91 pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držatelja ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

 

Kako je ostaviteljica preminula 1992. godine ovi rokovi računaju se od dana smrti, 20. travnja 1992., što znači da je zastara nastupila protekom 10 godina, odnosno 21. travnja 2002.

 

Dakle, po svim zastarim rokovima zahtjev tužitelja da  ima pravo kao nužni nasljednik, odnosno, kao zakonski nasljednik, jer to on i jeste, je u zastari, pa je na temelju članak 368. stavak 2.  ZPP-a, prvostupanjska presuda je potvrđena a žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Pobijanom presudom naloženo je tužitelju da tuženicima isplati na ime troškova postupka iznos od 35.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

Nesporno je da je vrijednost predmeta spora naznačena sa 712.500,00 kn, što znači da prema Tbr.7.t.1. Tarife,  odvjetniku za zastupanje pripada 712 bodova.

 

Prema Tbr.36. Tarife odvjetniku koji zastupa više osoba pripada pravo na povećanje za svaku drugu i treću osobo za po 10%, odnosno u ovom slučaju 20%, što znači da odvjetniku pripada naknada u visini od 854 boda ukupno, ili za svaku radnju 8.540,00 kn.

 

Prvostupanjski sud tuženicima pravilno priznaje trošak postupka  za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na šest ročišta, ali  ne priznaje u troškovima postupka zastupanje više osoba, i vrijednost spora preko 500.000,00 kn, uz obrazloženje da taj trošak nije bio neophodan za vođenje postupka.

 

Međutim, važećom Tarifom odvjetniku pripada nagrada kako je i potraživao prema Tbr.7.st.1. i Tbr.36. odnosno prema vrijednosti predmeta spora, te za zastupanje više osoba, pa je pod točkom 2., izreke naloženo tužitelju da tuženicima naknadi i daljnji trošak u iznosu od 25.380,00 kn, a točkom 3. naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi trošak žalbe u iznosu od 1.500,00 kn, i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.200,00 kn. (članak 154. i 155. ZPP-a).

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odgovora na žalbu tužitelja budući taj trošak nije bio neophodan za ishod ove parnice (članak 166. ZPP-a).

 

Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci ove presude,

 

U Karlovcu 24.veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća

          Michal Daneček, v.r.