- 1 -              Revd 2729/2020-2

Broj: Revd 2729/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. V. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. L.-H., odvjetnica u O. društvu U. & P. u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3817/2018-3 od 5. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-450/17-17 od 11. travnja 2018., u sjednici održanoj 24. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3817/2018-3 od 5. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-450/17-17 od 11. travnja 2018.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja i predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten uz naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.  

Prema ocjeni vijeća tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na prva tri postavljena pitanja nije izložio niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da su pravna pitanja postavljena u prijedlogu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP.

U odnosu na posljednje postavljeno pitanje valja reći da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se njime ne polazi od činjeničnih utvrđenja i zaključaka zbog kojih je donesena pobijana presuda. Naime, nižestupanjski sudovi su tuženiku priznali troškove skladištenja tužiteljevog vina, a ne i naknadu za njegov trud.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2021.