Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - I Kž 30/2021-6
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. C., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi osuđenice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2020. br. Kv-I-125/20 (Kov-85/16), u sjednici održanoj 24. veljače 2021. godine, u prisutnosti os. A. C. i branitelja osuđenice odvjetnika K. M.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba os. A. C. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu presudom od 26. listopada 2020. br. Kv-I-125/20 (Kov-85/16) na temelju odredbe čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) opozvao je uvjetnu osudu iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2017. br. Kov-85/16, pravomoćne 7. ožujka 2017. te je određeno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine nad os. A. C., zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 2. i čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11.
Protiv te presude žali se osuđenica po branitelju K. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama i predlaže da se pobijana presuda preinači i osuđenici dodijeli dodatni rok od tri (3) ili šest (6) mjeseci za ispunjenje obveze odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti osuđenice i njezina branitelja K. M., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.
Žalba nije osnovana.
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka osuđenica parafrazira sadržaj odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. međutim, ne obrazlaže u čemu nalazi ostvarenom navedenu postupovnu povredu pa je stoga pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kao niti koja druga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U uvodu žalbe osuđenica navodi i da se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama međutim, te žalbene osnove ne obrazlaže niti oni korespondiraju sa žalbenim razlozima.
U žalbenim razlozima osuđenica navodi da sada sve poduzima kako bi prodala svoju nekretninu u S. i ispunila posebnu obvezu u vidu popravka štete počinjene kaznenim djelom, naloženu pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2017. br. Kov-85/16. U prilog te tvrdnje prilaže oglas na N. te ostalu dokumentaciju, dio koje je priložila i prezentirala na sjednici vijeća drugostupanjskog suda.
Takvim žalbenim navodima osuđenica nije s uspjehom osporila prvostupanjsku presudu, jer kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, osuđenica je imala rok od tri (3) godine za ispunjenje posebne obveze, a to nije učinila, niti je pokazala imalo volje da to učini, iako za to nije imala opravdane razloge, jer prima mirovinu i posjeduje imovinu.
Pozivanjem na pandemiju Covida-19 nije opravdanje, jer ista traje unatrag godinu dana i nije ranije bila zapreka da se poduzmu sve potrebne radnje za prodaju nekretnine, jer je presuda kojom je naložena posebna obveza postala pravomoćna 7. ožujka 2017., a očigledno nije to niti sada, jer iz prezentirane dokumentacije proizlazi da te radnje poduzima i iste su rezultirale dokumentima, po tvrdnji osuđenice, potrebnim za prodaju nekretnine čiju prodaju je oglasila.
Kako osuđenica nije dala prihvatljive razloge zbog čega ranije, u roku od gotovo četiri godine, nije ništa poduzela u cilju ispunjenja posebne obveze, već tek sada pred istek roka za opoziv uvjetne osude, očigledno je da tu obvezu nije niti namjeravala ispuniti, kalkulirajući sa protekom vremena za njezin opoziv.
Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba osuđenice i na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.