1              Poslovni broj:II Kž-39/2021-5

Poslovni broj: II Kž-39/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. u vezi s članka 119. stavka 1. i 2. i članka 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 3. veljače 2021. broj K-1/2021, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku u tijeku postupka, nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II./ izreke određeno je da će temeljem članka 132. stavka 3. ZKP/08., sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku M. J., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 za produljenje istražnog zatvora, budući u spisu ne prileže relevantni dokazi koji bi dali valjanu osnovu za donošenje takve odluke.

Suprotno žalbenim navodima da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost da će optuženik počiniti kazneno djelo, pa da time nije ispunjena pretpostavka da se optuženiku produlji istražni zatvor na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, te da se za takav zaključak traži „veliki stupanj izvjesnosti“ kojega u konkretnom slučaju nema, već postoji samo „maksimalni stupanj vjerojatnosti“, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na takvu opasnost na strani optuženika. Na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela s visokim stupnjem vjerojatnosti prvenstveno ukazuje zdravstveno stanje optuženika, koje je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Naime, kod optuženika su dijagnosticirani ovisnost o alkoholu, psihosindrom uvjetovan ovisnošću o alkoholu, epilepsija i poremećaj ličnosti disocijalnog tipa, a što se manifestira postojanjem sklonosti sukobljavanju sa zakonom, te općenito kršenja normi, smanjenim osjećajem empatije prema drugima, naglašenoj impulzivnosti, odsutnosti osjećaja krivnje, te sklonosti agresivnom reagiranju. Optuženik je nekritičan spram svoje ovisnosti, a njegova dosadašnja psihijatrijska liječenja bila su uvjetovana intervencijama policije ili izvršenjem sudski izrečenih mjera. Sada se nalazi u terminalnoj fazi ovisnosti o alkoholu karakteriziranoj epilepsijom, karakternim promjenama, gubitkom tolerancije na alkohol te sve izraženijom socijalnom, obiteljskom, radnom i partnerskom disfunkcionalnošću. Optuženikovo funkcioniranje tempore criminis bilo je determinirano odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu, zbog čega je vještak predložio da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69.KZ/11.

Pored navedenog, optuženik je prekršajno kažnjavana osoba u razdoblju od 2018. do 2020. u ukupno pet navrata, kako je to utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (list 52 spisa) zbog prekršaja s elementima nasilja – jedanput zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

Imajući u vidu sve navedeno, s prethodno opisanim karakteristikama optuženika utvrđenima provođenjem psihijatrijskog vještačenja te činjenicom da je on ovdje osnovano sumnjiv da je na štetu svoga oca počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi članka 119. stavaka 1. i 2. i članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11., i to tako da ga je bez opravdanog razloga i neposrednog povoda izudarao šakom i nogama, tj. teško ga je tjelesno ozlijedio i time prouzročio njegovu smrt, čime je iskazao visok stupanj upornosti i bezobzirnosti u svom protupravnom postupanju, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo, te ocjena o postojanju opasnosti od nastavka s kriminalnom aktivnosti nije dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika.

Drugostupanjski sud također nalazi neosnovanim žalbeni navod optuženika da je zbog duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti. Cijeneći dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u svjetlu odredbe članka 122. stavka 2. ZKP/08., odnosno imajući na umu razmjer između težine kaznenog djela za koje se on tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

Značaj navedenih okolnosti nije doveden u pitanje optuženikovim žalbenim navodima da se ista svrha može ostvariti mjerama opreza – obveznog javljanja službenicima Policijske postaje Petrinja, dva puta tjedno, a s obzirom na sve pravilno utvrđene okolnosti koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, koju mjeru drugostupanjski sud nalazi jedinom adekvatnom za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2021.