1

Poslovni broj: UsI-2470/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. H. iz G., zastupanog po punomoćniku F. I. Ć., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi određivanja mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03354071516, URBROJ: 341-99-05/3-20-5413 od 6. kolovoza 2020., za nalaganje tuženiku da donese novu odluku o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, prizna pravo tužitelju na novi izračun mirovine i primijeni za tužitelja povoljniji iznos.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03354071516, URBROJ: 341-99-05/3-20-5413 od 6. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03354071516, URBROJ: 341-25-05/3-20-85697 od 8. srpnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za ponovnim određivanjem mirovine.

Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da tuženik nepravilno tumači odredbu članka 35. Zakona o hrvatskim branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i da tužitelj potpada pod primjenu te odredbe, slijedom čega predlaže poništiti osporeno rješenje te naložiti tuženiku donošenje odluke o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja uz priznavanje prava na novi izračun mirovine i primjenu povoljnijeg iznosa.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Prema članku 30. stavku 3. Zakona o hrvatskim branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17 i 98/19; dalje: ZHB) pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

Prema članku 35. stavku 1. ZHB hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu provedenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

U ovom predmetu nesporne su sljedeće pravno relevantne činjenice:

-          tužitelju je rješenjem P. s. u Z., broj 714041 d 14. srpnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 2009., prema odredbi članka 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranje djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“ broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02 i 41/08; dalje: ZPMO),

-          da je tužitelj 17. lipnja 2020. podnio zahtjev za novo određivanje svote invalidske mirovine kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu,

-          da je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine sa 30% oštećenja organizma po osnovi ozljede i bolesti PTSP i Trajne promjene osobnosti, nastale kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, od 1. rujna 2018., privremeno do 31. svibnja 2021.,

-          da je tužitelj kao hrvatski branitelj proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ukupno 1521 dan u borbenom sektoru.

U ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za rješavanje spora bez održavanja rasprave sukladno članku 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS), s obzirom da naprijed iznesene, pravno relevantne činjenice nisu sporne već je sporna primjena prava, tj. mogućnost primjene članka 35. ZHB u odnosu na tužitelja. Stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave.

Tuženik u osporavanom rješenju navodi da je tužitelj korisnik invalidske mirovine priznate i određene prema ZPMO, počevši od 1. siječnja 2009., kao posebnom propisu, slijedom čega da nema osnove da se njegova invalidska mirovina ponovno određuje prema odredbi članka 35. ZHBD koji se primjenjuje kod ostvarivanja prava hrvatskih branitelja koji prvi put ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu prema općem propisu od 1. siječnja 2019. pa nadalje.

Suprotno pravnim shvaćanjima tužitelja izloženim u tužbi, tuženik u osporenom rješenju pravilno zaključuje da nema osnove da se na tužitelja primjeni članak 35. ZHB. U odnosu na tužitelja invalidska mirovina je priznata i određena prema odredbama ZPMO-a kao posebnom propisu. Odredbe ZPMO-a kao posebnog propisa, u usporedbi s mirovinom određenom prema općem propisu (Zakonu o mirovinskom osiguranju), predviđaju niz povoljnijih odstupanja za korisnike mirovine prema tom posebnom propisu (npr. izračun vrijednosnih bodova prema deset najpovoljnijih uzastopnih kalendarskih godina prema članku 7. ZPMO, uvećanje osobnih bodova za 45% prema članku 8. ZPMO). Prema odredbi članka 35. ZHB povećanje osobnog boda primjenjuje se u odnosu na one branitelje koji svoje pravo ostvaruju isključivo temeljem općeg propisa (Zakona o mirovinskom osiguranju) i na koje tom prilikom nisu primijenjene (povoljnije) odredbe posebnog propisa, što očigledno kod tužitelja nije slučaj, jer je isti pravo na invalidsku mirovinu ostvario uz primjenu posebnog propisa, što je uključivalo, između ostalog, primjenu povećanja osobnog boda prema odredbama tog posebnog propisa (članak 8. ZPMO). Nadalje, kako to ispravno ukazuje tuženik u osporenom rješenju tužitelj nema pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ZHB-a, s obzirom da u smislu članka 30. stavka 3. ZHB očigledno nema priznati status ratnog vojnog invalida za trajno.

              Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS) odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. veljače 2021.

              Sudac

              Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik

3. U spis

RJ:

presuda nepravomoćna

vidi upisnik „UsI“

sudska pristojba – ne plaća se (čl. 11. st. 1. toč. 16. ZSP)

kal. 30 dana